Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.10.2012., 16:21   #21
jutros je krist
umjesto glave imao
ne crvenu već
bijelu ružu
ako vrag je šest
bog je sedam
crne ptice su
jurile kroz maglu
(kojom rutom ideš)
gdje god ću biti
naći ćeš me
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.10.2012., 16:24   #22
Quote:
Lucia Joyce kaže: Pogledaj post
i kad idem u lov na svijeće
u noći koje griju tabane šetačima
na stazi pijanog mjeseca
ne znam za ladice sjećanja
izneđu dva lica koje gledam
jedno crno i jedno bijelo
i nije mi žao
kako god da okreneš
naviknut ću se
i na rogove i na aureole
koje prate moje tragove
na svim raskršćima
opet
nema više zabune
ostat ću
ako i odem
Ova ti je dobra. Podsjetila me na jednu umjetničku fotografiju koju mi je jednom davno netko poklonio pa ju onda uzeo natrag.
LiwanagSaDilim is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2012., 12:02   #23
Quote:
LiwanagSaDilim kaže: Pogledaj post
Ova ti je dobra. Podsjetila me na jednu umjetničku fotografiju koju mi je jednom davno netko poklonio pa ju onda uzeo natrag.
Poklonio, pa uzeo natrag??? Znači ima i toga?

Ja sam si sama kupila Coca Colu i hamburger u McDonaldsu, novce sam nažicala ispred šoping centra. U ova krizna vremena to je sve teže. Danas ću možda potražiti posao. Kaj veliš na ovaj oglas? Imaš kakvu vezu?

GLUMAC/ICA AMATER
Mjesto rada: ZAGREB
Traženo radnika: 10
Poslodavac: CONSTANTIN ENTERTAINMENT CROATIA d.o.o. za proizvodnju televizijskog programa
Rok za prijavu: 26.10.2012

Da pređem u glumce, poezija mi više nejde. Evo, pa presudi.
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2012., 12:19   #24
i dok magla skriva osjećaje utrnule
kao lupkom prstiju o stol da vrijeme prođe
kakti ne znaš ništa o buđenju sivom koje leži mrtvo bez boga
skrivenog negdje u istoj toj magli
kao da ne preostaje ništa
pojedeš hamburger i coca colu i to je ljubav
jer čim izgubiš jedan od tri stotine lijepih koralja koji obasjavaju kožu
u moru što treperi slovima s pojasom za spasavanje
među zvijezdama koje se utapaju isto tako
ljubav pisana velikim slovom postala je riječ kao i sve druge
koju ispisujem evo olako na papiru
dok vrijeme teče proliveno po stolu na obali odakle gledam to more s utopljenim zvijezdama
i žvačem hamburger i zagrcnem se u coca coli kupljenoj u šoping centru u blizini
gdje šetali smo toliko puta tražeći onu iskru vječnosti sad ishlapljelu od predugo stajanja
i ni anđeo čuvar ni voodu i sve vrađbine
neće iz te boce izvući duha koji će mi ispunit želju
glavno da se nacugam i nažderem makar mi bilo zadnje
već dizali su mi ruke tako zagrcnutoj i spašavali me od prelake smrti
smrt ne smije biti laka to znamo
vadim zvijezde jednu po jednu iz mora
brišem ih o salvetu
i raspoređujem na plavo platno neba
upalit ću i lampion na obali
baš mi je eto krenulo
brodovi prolaze i s njima mornari
moja boca coca cole prazna je na stolu
brišem masne prste od majoneze u već od zvijezda mokru salvetu
i podrigujem se tiho da me baš svak ne čuje
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2012., 13:15   #25
it's only love that gets you through

dok sinoć izlazila sam iz kazališta gledajuć tu traljavu predstavu u gavelli
(to nejde tebe bila je stvarno jeftina i loša)
usput kupila i kestene na ćošku i bacala lupinke po podu
i onda zapravo nimalo začuđujuće
skup s lupinkama
ispalo mi je srce
skotrljalo se ispod kožnog mantila (rocco barocco nije da se hvalim)
bilo me tiskalo strašno i odjednom se pobunilo i skliznulo na asfalt
nisam toliko bijedna i beznadežna pa podigla sam ga ipak i strpala u žep od traperica
(mantil nije imao žep već samo lijepi remen)
ne znam sad kaj ću s njim sjedoh u tramvaj na ilici kojeg čekala sam dugo
(nije to više bio ni tramvaj zvan čežnja)
gurkali me klinci dok tresel se vozeći prema črnomercu
srce mi više nije za ništ o umu da ne pričam
ludila ludnice crni i bijeli junaci i budnost kaj se ponad neba skriva
koga briga za sve to
(onih ludih koji izdržat nisu mogli svoja srca kaj prejako tuku)
izgubila sam odavno i lice i kosu sve sam dala đavolu nekom kog potajno i ne znajuć hranim
ti rekao si vrijeme i prostor sloboda (povjerenje) i iskrenost
pjesma mi je za kurac
(dosad psovala nisam eto i tu smo stigli)
istina ljubav i metafizika će sniti po (ajmo bit kičasti do kraja pa reć rosnim) poljima
ne ispituj me više o mojim osjećajima i mojoj javi koju predajem opet dolini zaborava
ma baš me briga za sve
neću više pričati o ljubavi (kao kaj ni dosad nisam)
pijem kavu gledam jelu ispred kuće sve kanda isto je ko prije
a nije
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2012., 13:44   #26
i onda sunce opet prodre kroz prozor
i ti ne podaš se očajanju već nadi u ljubav novu
prekršivši sva obečanja zadana
kao likovi koji iskaču iz mog oka svakodnevno
sanjari skitnice bludnici i čarobnjaci
nitko normalan da provirti
jer i ne volim kad je od krvi i mesa
(htejdoh osjetit tvoj dlan na koži svojoj)
moja ljubav ispisana kao list ovaj koji pišem tebi i sebi
koliko god da sam patila nije bilo dovoljno
u lađi otplovit će svi junaci
spustit ću se na njih s kišom otrovanom
kao jezik što smrt poželi donijeti
isparavaju zadnje kapi žudeć
nema razloga za šutnju
ako pogledam onda ispod duge
i čekam da ponovo iščaši se svijet
ludilo uvijek riskiram
hodanje po tlu nije moja specijalnost
jučer danas sutra
sve će jednom bit isto
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2012., 16:27   #27
kad dobijem krila anđeoska
(ti znaš da ih imam)
i dotaknem te plavim blagim treperenjem
osjetljivosti ponekad od tisuću milja iznad ispod i oko mene
tkanje fino između gavrana što vani paraju nebo uvijek
osjećaš li me sada kad plačem iznutra osvjetljena nekom mogučnošću
što ne uspijevam je ostvarit
kažu traži sebe i nemoj više oslanjat se na druge
lepećem svojim krilima bespomoćnim
udaram o prozor kroz koji pokušavam izletjeti u stvarnost kristalnog formata
perspektive su velike da prođem kroz staklo puno krvi i perja
anđeo sam već malo umoran u svojoj neozbiljenoj javi
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2012., 11:24   #28
mala barka tipa gajeta korčulanka

donosiš smrt zaboravnu
vrelu utjehu prsima žudnim
barka što mi nosi nadu
nosivosti stotinu tona
i dobro podnosi more
potrgaj me rastrgaj me na lomači spali
valovit je život moj kao i život tvoj
kad isploviš ka drugoj obali
neću mahnut s doka neću
mahnut ću s korozijom zahvaćenog tornja katedrale
povezat ćemo svu nevinu i darovanu krv u našoj prošlosti
barke na vesla viju zastavu na krmenom stijegu
(vidiš me sa stijega)
zastave različite mogu sadržavat iste boje
moje oči tvoje oči
usamljene na vodi
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2012., 20:38   #29
astree is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2012., 22:29   #30
Quote:
astree kaže: Pogledaj post
Hvala.

Ja baš nisam zadovoljna kak se Lucijina poetika u zadnje vrijeme razvija.
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2012., 22:30   #31
ubijena poezija

da skinem srebrni odsjaj mjeseca
mahovinu što još kliže mi po koži
s izvora neizbrojane dane ću piti
u točki mog uma skrivenoj u tvojoj
kao prilikom leta šturog
na dlanu zemlje napojene kišom
zakoraknut u svijesti
ka metafizičkoj iskri što treba da gori
ljubavi da dadnem sklonište u srcu
no ako zaludu sam se vidjelu nadala
kad noć opet u jutro će preći
jastvo razdrto
pomrčine dnevne stravom me morile
reflektorima nemoći osvjetljena
da li prepoznat ću te tada više
domine christe
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 15:34   #32
iznemoglo dok dišem
utrobu svoju krijuć iglama izbodenu
nekad jednom dok poći sam mogla a nisam
utrnula su svjetla netko je pogasio motore
po vodi da hodam a ne mogu
i pristajem na okupljanje noćnih zvijeri
koje bdiju nad svodom moje sobe
i lutke te iste progonim ulicom gdje tijesno mi je
i što da ti kažem misli su mi spore kao pijuni
koji hodaju već čitavo stoljeće ovom šahovnicom
za izmak kraljice koja gine zadnja uludo
a ti si mi obećao da ćeš doći onda kao i sada
u iscrtanom vremenu bezbojnih pajaca
i svih drugih lutaka preostalih što slabo igraju svoju igru
što da ti ponudim zauzvrat za bol koju mi nanosiš
da sijevaju kapi meke podne je već i u mom dvorištu
opet izgladnijelo pusto sve je
i ja živim taj neživot neljudski i mrtvi
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 16:17   #33
Što se tiče pjesništva, malo bi trebalo prigušiti emocije i što uopće Krist traži u svemu tome?

Emericzy bi rekao: previše patetike, to prolazi samo kod najvećih majstora.

Problem boli i patnje mi djeluje ovako: ako želiš da ti netko ublaži bol, onda nećeš moći proživjeti ono što moraš. Nećeš doći do rješenja. Što bi bilo kad bi taj netko "došao"? Bol bi "prestala"? Želiš li uopće da prestane?

Pjesme od astree su tugaljive, ali ne odražavaju takvu bol, više nostalgiju, melankoliju... ne baš naročit osjećaj za veliku poeziju... al' dobro, tko sam ja da kritiziram, ne bi mogao napisati niti tri slova zajedno da sliče na nešto, kamoli nekom pomoći...
__________________
Pas Assez De Toi
Monsieur Godot is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 16:51   #34
Quote:
Monsieur Godot kaže: Pogledaj post
Što se tiče pjesništva, malo bi trebalo prigušiti emocije i što uopće Krist traži u svemu tome?
Mda, došlo mi je da Krista ubacujem skoro ko neki element pop kulture i na njega se izvlačim u nedostatku vlastith dosega.

Quote:
Emericzy bi rekao: previše patetike, to prolazi samo kod najvećih majstora.
Znam da su mi te patetične pjesme najslabije, zapravo nisu uopće vrijedne, a ja ih svejedno želim pisati, makar se poslije radi njih sramila.

Quote:
Problem boli i patnje mi djeluje ovako: ako želiš da ti netko ublaži bol, onda nećeš moći proživjeti ono što moraš. Nećeš doći do rješenja. Što bi bilo kad bi taj netko "došao"? Bol bi "prestala"? Želiš li uopće da prestane?
Pa i ne želim da bol prestane. Želim bit živa.

Quote:
Pjesme od astree su tugaljive, ali ne odražavaju takvu bol, više nostalgiju, melankoliju... ne baš naročit osjećaj za veliku poeziju... al' dobro, tko sam ja da kritiziram, ne bi mogao napisati niti tri slova zajedno da sliče na nešto, kamoli nekom pomoći...
Meni su sadržajno bliske i trenutno mi taj neki "nivo" nije ni toliko bitan.
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 17:07   #35
Quote:
Lucia Joyce kaže: Pogledaj post
Mda, došlo mi je da Krista ubacujem skoro ko neki element pop kulture i na njega se izvlačim u nedostatku vlastith dosega.



Znam da su mi te patetične pjesme najslabije, zapravo nisu uopće vrijedne, a ja ih svejedno želim pisati, makar se poslije radi njih sramila.



Pa i ne želim da bol prestane. Želim bit živa.



Meni su sadržajno bliske i trenutno mi taj neki "nivo" nije ni toliko bitan.
U pravu si, najbitnije je da ide iz srca. Ako te boli, piši o tom da te boli. Poezija i treba biti za puk, da ljudi izraze što imaju... Fućkaš "nivo"...
__________________
Pas Assez De Toi
Monsieur Godot is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 17:12   #36
Quote:
Monsieur Godot kaže: Pogledaj post
U pravu si, najbitnije je da ide iz srca. Ako te boli, piši o tom da te boli. Poezija i treba biti za puk, da ljudi izraze što imaju... Fućkaš "nivo"...
Hm... Obično tak ne mislim. Nije mi namjera ni da pišem za "puk", nit da mi nivo bude takav... Možda sam ih trebala i poderati i baciti... Bolje... Dok ne dođe momenat da isklizne neka finija eteričnija verzija...
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 17:59   #37
Gledam još jednom svoje pjesme i od astree, kad si ih usporedio. Njene su puno mudrije koncipirane i sadržajno puno kvalitetnije izrečene, nego ove moje zadnje. Zapravo mi se čini da sadržaj nadilazi formu, koja mi po izrazu djeluje kao u mlade osobe. A čuj, uvijek postoji i mogućnost nadodane vrijednosti kad se čita pjesma, ne?

Ove moje mi se cijela druga strana Zaborava postojanja ništ ne sviđa, sve su zapravo za smeće, brzoplete i ružne i ostaju na površini. Jedino mi je Mala barka tipa gajeta korčulanka o.k. A i to nije za mene tipična pjesma, jer ja svoje obično pišem spontano, one izlaze iz mene, a ova je slagana nekoliko sati, uz istraživanje o barkama. Već sam imala takvih faza da mi pisanje nejde najbolje, pa to samo po sebi nije zabrinjavajuće. Problem je ako se imam volju izraziti, a rezulatat je više neg slab.
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 18:46   #38
Lucia, nemoj se sa nikim usporedjivati. Pjesnistvo, stil, tematika, inspiracija...... sve je to dosta relativno.

Jedan mali hint (dobronamjerni) - pokusaj pisati kad si u "elementu"...
Ne prisiljavaj se... Sacekaj da te ponese iskrenost...

I naravno, ipak mislim da si suvisno samokriticna prema sebi.
Pisi za dusu... Ostavi jedno vrijeme perfekcionizam sa strane (za pocetak)


p. s. Ne misli da sam ja zadovoljna s mojim pjesmama.
astree is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 18:47   #39
Quote:
Lucia Joyce kaže: Pogledaj post
Hm... Obično tak ne mislim. Nije mi namjera ni da pišem za "puk", nit da mi nivo bude takav... Možda sam ih trebala i poderati i baciti... Bolje... Dok ne dođe momenat da isklizne neka finija eteričnija verzija...
Jasno, kao što ni puku nije "namjera" obilaziti trgovačke centre, piti pivo i buljiti u TV... samo mi se čini da bi bilo bolje da si ljudi umjesto toga pišu pjesme. Misliš da je to moguće? Ako mogu slušati i postati linkove na glazbu s youtubea, zašto ne bi sami mogli pisati... s vremenom bi bili sve bolji i bolji. Poezija bi postala masovna zanimacija koja ne bi bila komercijalna (jer tko još normalan kupuje pjesme i linkove s youtubea) i time bi se postiglo masovno odvraćanje od komercijalizma i tko zna što još sve ne.

Quote:
Lucia Joyce kaže: Pogledaj post
Gledam još jednom svoje pjesme i od astree, kad si ih usporedio. Njene su puno mudrije koncipirane i sadržajno puno kvalitetnije izrečene, nego ove moje zadnje. Zapravo mi se čini da sadržaj nadilazi formu, koja mi po izrazu djeluje kao u mlade osobe. A čuj, uvijek postoji i mogućnost nadodane vrijednosti kad se čita pjesma, ne?
Kao da se mudro suzdržava od viška izričaja. Jedna pjesma ima jednu notu, poruku, ali ne raspršava se u puno pravaca, samo što imaš dojam i da se ta nota dosta prirodno razvija, kao kod Chopina ili Schumanna u glazbi, onako romantičarski i sjetno. Kod romantičara je bitan i ritam koji mora biti onako neprimjetan, ali originalan, kao i u jazzu. Inače postane dosadno navlačenje. A sadržaj je dobar, slažem se s tim.

Quote:
Ove moje mi se cijela druga strana Zaborava postojanja ništ ne sviđa, sve su zapravo za smeće, brzoplete i ružne i ostaju na površini. Jedino mi je Mala barka tipa gajeta korčulanka o.k. A i to nije za mene tipična pjesma, jer ja svoje obično pišem spontano, one izlaze iz mene, a ova je slagana nekoliko sati, uz istraživanje o barkama. Već sam imala takvih faza da mi pisanje nejde najbolje, pa to samo po sebi nije zabrinjavajuće. Problem je ako se imam volju izraziti, a rezulatat je više neg slab.
Hm... i što to zapravo uzrokuje? One na početku i one na kraju su skoro kao da su dvije razne osobe pisale. Mislim da dolazi do preopterećenosti živčanog sustava - kao što si rekla, morala bi si dati malo više vremena da produmaš o samom osjećaju, ideji koje hoćeš izraziti i nekako to sve skupa zaokružiš, ali onda više ne bi bilo tako spontano... nije uopće tako jednostavno ko što izgleda... čovjek se na kraju suoči i s vlastitim ograničenostima vokabulara, fraziranja, slika koje mu uopće mogu pasti na pamet pa se ogadi sam sebi...
__________________
Pas Assez De Toi
Monsieur Godot is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2012., 19:58   #40
Haha, ni puku nije "namjera" obilaziti trgovačke centre, piti pivo i buljiti u TV, dobro si mi spustio! Možda je stvarno u pitanju neka preopterećenost živčanog sustava u smislu naglog pada doživljaja, nekog zagušenja koje je nastupilo, kao da imam blokadu prema tom Izvoru odakle se crpe pjesme. Trenutno više nije vrijeme za spontane jednominutne pjesme, možda više za one koje odleže preko noći, pa im se ponovo propita vrijednost. Ograničenost vokabulara, fraziranja, slika koje uopće mogu pasti na pamet dok se ne ogadi sam sebi, veliš... Ma mislim da je do trenutnog stanja duha koji tome ne uspjeva podarit svjež izričaj...

I astree, ne prisiljavam se, imam ja uvijek volju na pisanje, uvijek i mogu napisat nekaj, al, avaj, ako je to skup beznačajnih riječi. Nadam se da ta pomućenost neće trajat predugo. Obično takve pjesme nisam u stanju poslije ni pročitat ponovo. Ma uvijek sam ja znala pisat i loše pjesme, sam kaj bi ih pravovremeno zbrisala il si dala malo više vremena da o njima razmislim. Nikad nisam ni bila "pjesnik" kojem je sve kaj napiše bez greške. Bilo je mjeseca i mjeseca da opće niš suvislo nisam mogla napisat, kolko god se trudila.

Eto, nadam se da će uskoro opet bit bolje. Žao mi je ako sam vas razočarala.

EDIT: Ja svoje pjesme ne pišem iz racia i ako mi je sfera intuitivnog iz nekog razloga zblokirana, ako sam protiv svoje volje u nekom jednodimenzionalnom filmu, u nemogućnosti sam pisati svoje pjesme, koje moraju gipko i bez mog uplitanja izlazit iz uma. Racio mi nije za njih dovoljan, a niti sama emocija.

Zadnje uređivanje Lucia Joyce : 29.10.2012. at 20:54.
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:16.