Sfumato

[naftali]

Cvijet čežnje

Koracima daleko od mene, mirisima zamagljena nosnica neke druge žene,
niknuo je cvijet čežnje.

Ljubičast kao dubina slutnje da te nikad neću susresti, ni vidjeti pokraj zdenca koji čeka bića osušenih usta......samo da bi oživjeli pogled nasuprot patnji.

Ne mogu te više tražiti među milijunima suza koje su se isplele nad vrčem postojanja u okružju pravednosti, pa ipak.....oprat ću lice tvojom strogošću.

Sva vremena, nisu dovoljna za jedan čas odbjegle slobode nad ovratnikom tuge, skamenjene u mnoštvu riječi.

Bočica, ispunjena nepoznatom poviješću.

Kada bih ju izrekla, cvijet bi se osušio.

[naftali]

Sretan si...(Adam i Eva)

Sretan si…
Kad ja plačem
Mašeš mačem
Okrutno i zlobno
Ne bi li bilo kobno
Mome srcu i pameti.

Da mi je bilo znati
Duga pisma ne slati
Pa da mi se osmijeh vrati
Na lice.

Svemir zaboravlja, misliš
Preteški misaoni gustiš
U nabujaloj rijeci minuta
Ispod Njegovih skuta
Da si pogledao ženu
I zamrzio njenu sjenu
Jer je voljela pjesmu
Od riječi tijesnu
I iskrenu.

Sretan si
Kad ja plačem…

[naftali]

Moj si...

u svitanje dana, kada svi jezici šute o sebi.
I onda, kada more zaustavi svaki udisaj pred okovima postojanja.
Udarom o hrid, plaču vile sa obronaka tajnih čežnji.
Raspletene im kose od nedodirljivosti ljudske ruke.

I vlati klize niz kožu kao morska trava utišana pred zamašaj gibanja.
Morala sam te progutati i ostaviti u sebi...tamo gdje nitko ne zalazi, kako bi čistoćom lica opravdao svoj život.
A moj odraz na površini vode, pretvorio se u iskrivljenu sliku ljudske predstave.

I tako, bilo je časova......sve dok me nisi raspršio u kapljice vlastite snage.............
Ono što ostaje, meni je na dar.

I kad svitanja nema.

[naftali]

Mit

Smiješ mi se dok me gledaš kako propadam.....U svijet čežnje za onim što ne poznajem.

I kao da sam nekad skrušena bila, pa me sad nema....

Noćas mi je dobro, ne znaš kako stvaram valove dok odbijam sulude udare mora.

Imam se na ozbiljan način, poput gospođe u krinolini, a ispod nje...mladost duše.

Sva je ljupka od života i radosti koja će je ponovno odvesti u riječ.
I tako će stvarati neka nova sazviježđa u poletu osjećanja.

Nikad me nisi razumio.



Ja sam žena povijesti, utvara danas, a sutra već sjećanje.
Prijete mi rezanjem kose.Ne znam želim li pobjeći.

Obrve sam pravilno iščupala i sad su moja varka.
Usne sam pripremila za dvoboj krvlju......Baš onako kako volim.
Rječito, profinjeno i sa kristalnom čašom ispunjenom onim što nikada neće biti.

Budna sam jer slušam opaske srca.
Sve je to neka žitka ljepota....ukusna i ostajuća na spomen.

Ipak, ja nisam vremenita.Vječna sam kao izmišljena figura umjetničkog komada u tamnim podrumima teatra...

Postojim li?

[naftali]

After thousand words.....

Izgledaš gordo i smjelo
kao vrh planinskoga lanca, bezimenog
stršeći u san bez kraja
ondašnje nade
u pobjedu.

O zemljo, svemira mojega....
Uzmi svitanje i daj ga onome tko ga ne želi primiti,
da se razbije u komadiće čari
što se saplesti moraju
zauvijek.

Pa nek' plače čvor nad linijom života.....................

http://www.youtube.com/watch?v=41E8w...layer_embedded

[naftali]

Zrcalo

Putujem ovom turobnom dolinom,tramvaji prazni bez traga ljudskog lika.....Čovjek je nestao.Svjetlost gradskih ulica, tek otkriva kako nas čeka odlazak.

Gledaš me iz stanja mogućeg odgovora, ali oči te odaju nesnošljivom tugom ......kako da te shvatim ozbiljnom?
Lijepa si.Ne voliš se.Sapeta si kao i ja...u noćima traganja.

Ah, kako se sjeti, baciti me u vrtlog?Iz ljubavi?
Bojim se misli da odlučih postati otpadnikom.....u općoj zdjeli mesa.

Ne gledaj me tako, upadljivo......svi smo na okupu.

[naftali]

Peračica poda

Kad sam bila djevojčica, maštala sam o budućnosti...kao i ti.
I danas, kada suze čiste svaku površinu zamagljenu tugom, postadoh ono čemu se i nadah.
POD.Gaze ga opačinama sve do rubova života.I moj korak, lijepi sadržaj za analizu.

Nemirna sam jer prsti puzećeg djeteta, upijaju sudbine pognutih ljudi koji koračaju u smrt..gdje bi drugo?

Uzet ću krpu, kleknuti na koljena i brisati..do jutra!Do sutra..Do jučer....Pa i onda kada osjetim svu beskrajnost tjeskobe dok gledam tuđa stopala oko glave.
Vidim mnoštvo ispucalih peta, žutih noktiju i zadebljanih stopala kako grebu površinu bez milosti....
Začudo, ne smrdi.....Ima vremena.
Mravi se nečujno izgrađuju dok ljudi nogama brišu vlastitu prošlost.
POD.S talogom.

Izazov za perače...........

[naftali]

Može li se voljeti Boga, a ne voljeti brata svoga?

Tko je moj brat?
...........................
Čovjek.

Onaj koji svoj početak živi u maternici majke svoje koja ga nosi pod srcem.
Onaj koji prolazi tunel jednog rađanja, kako bi ugledao drugog čovjeka u istoj povijesnoj noveli drugoga rađanja, kao dijaloškoga bića.
To je onaj koji hoda svim stranputicama koje se i meni smiješe dok mislim da hodam jedinim putem.

Čovjek.

I onaj koji prosi, i onaj koji krunu nosi...To je onaj koji vidi druge boje nego ja...
Ali nam je jedna zdjela života.Ona čovječja.

Čovjek je to što mislima se zanosi i srcem hrani, dok je na rubu postojanja.

Brat moj, nije samo onaj iste kobi kao i ja, nego i onaj koji me gleda kao lažljivicu svijeta.
Jer...volio bi da me tek kao čovjeka ljubi.

Čovjek je to onaj s drugog kuta zemlje, diše, misli i pruža mi ruku, baš kao biće.

I kako bih preživjeti mogla, ako bih to ljudsko pobratimstvo, iluzijom zvala?
Pa još i zloćom začinila....

Moj brat zna da je nama jesti skupa, u predvečerje dana.

Vizije moje, ne plaču nad njegovima....Pa i onda kad mu se sve slože kao zmija oko debla edenskoga vrta.

Zašto mi ne vjeruješ?
Jer sam utočište slabosti kao i ti?

To je moj čovjek.Moj brat.Moja tuga i moja radost.

Nijednoga, odreći se ne mogu.Meso od mesa, krv od krvi.
U jednoj povijesti i jednome spasenju.

[naftali]

Sablazan ljepote

Poželjela sam te kao voćku
osušenih usta u noći, dok su spavali svi zakoni
i trajali svi zvukovi pravednosti
u tijelima neoskvrnjene povijesti.
Poželjela sam te kao moć u danima suše
nad kojima se žedna usta krive od bezriječja
u svim putanjama svemira, samo da bi dotakla
skut nepoznate noći.......iz koje ni ti pobjeći ne možeš.
Dobila sam sablazan ljepote i s njom cvijet......eno ga na prozoru.
Još miriše....

[Templarski red]

naftali kaže:

Sablazan ljepote

Poželjela sam te kao voćku
osušenih usta u noći, dok su spavali svi zakoni
i trajali svi zvukovi pravednosti
u tijelima neoskvrnjene povijesti.
Poželjela sam te kao moć u danima suše
nad kojima se žedna usta krive od bezriječja
u svim putanjama svemira, samo da bi dotakla
skut nepoznate noći.......iz koje ni ti pobjeći ne možeš.
Dobila sam sablazan ljepote i s njom cvijet......eno ga na prozoru.
Još miriše....

Jednom ćemo biti sami
na obali prekrivenoj prućem
na obali sa koje jesen započinje svoje samotnjačke pohode
za odbjeglim gradovima

ja ću prosipati oblutke iz džepova
čekajući da mi daruješ kišu

[naftali]

Templarski red kaže:

Jednom ćemo biti sami
na obali prekrivenoj prućem
na obali sa koje jesen započinje svoje samotnjačke pohode
za odbjeglim gradovima

ja ću prosipati oblutke iz džepova
čekajući da mi daruješ kišu

Ostale su kapi u zemlji, svakom njegove
da budu život u stanjima samoće
pa se ulile u podzemlje stvorenja
kao nektar neke bezimene jasnoće.

Voljela sam Dobro, osmijeh to rađa
nema nikog da mi nebom sluti
O Bože, kako da mu sada kažem
da se krvlju plaća ono što se žuti

nad glavama pravednika.

[Templarski red]

naftali kaže:

...kao nektar neke bezimene jasnoće.

Naše su molitve napustile hramove...

dok plešemo
stisnuti u dobroti
ne gledamo druge
i ne krijemo vratove

ti popravljaš haljinu
dok ja pridržavam nebo

i lak smo pljen onima
što nektra nisu kušali

[naftali]

Templarski red kaže:

Naše su molitve napustile hramove...

dok plešemo
stisnuti u dobroti
ne gledamo druge
i ne krijemo vratove

ti popravljaš haljinu
dok ja pridržavam nebo

i lak smo pljen onima
što nektra nisu kušali

Tišinom iznenadnog popodneva
u kojem su utihnula sva čuđenja
pronađoh smotuljak papira na podu
s onim, oduvijek željenim "vraćam se"
i kao da su me sve boje svemira
otuđile od besmisla
u prikrajku tajne.

Jednom će svi gledati satove u zrcalima
a mi ćemo znati da je to čas vječnosti
saplesti beskraj od staklenih niti
u dodirima koji leže samo u pretpostavkama
da se ne razbiju priče razasutih sudbina
u ljepoti još jednog susreta.

[naftali]

TI

Ti koji gledaš, a ne vidiš
moju sirotinjsku ljepotu koja raste na bespućima noći,
znaš li da je misao odnesena tamo gdje je malo ljudi?

Koliko je lakoće i strasti, čežnje i straha,
sažeto u njoj?

Pretvorila se u izvađenu nit ženske čarape i ostavila upitnik na njenoj pokrivenosti...
Obnažena, ljubi i kad gubi.........snove o cjelovitosti.

Ti.........

[naftali]

TRZAJ U NOĆI

Volio me je oduvijek
kao žedan prolaznik na izvoru
što grčevito pije život.

Prvi mi se prikrao bez stila
drsko poput crnog šešira
što krije sve nježnosti svijeta.
Drugi me zaobišao kao uznik
dok bježi pred usudom
a vani je proljeće.
Treći je zamahnuo rukom
pa me bol zatekla nespremnu
i otužnu na pomisao smrti.
Svi trzaji, ostali se neuhvatljivi
ali rječju, ja ih okrenuh prema sebi
i ostadoh cijela sve do danas.
Začudo, ljubav je pobjegla na tron
da ju gledam svake noći
i ljubim joj obličje, baš po svom.
Koliko će trajati ta opaka nježnost,
omama nekim znakovima ćudi
u beskrajno obojanim minutama?
Voljela bih da mi razumiješ narav
i da se čuđenja ostave za sutra,
onome tko čitati zna...polako i sneno.
Darovat ću ti svoju hrabrost
a ti meni, zatomi trzaj
da se ne savijem u konačnom obračunu.

Pa ću napraviti buket od neprocvjetanih ruža.

[naftali]

Moja ruka

Nikad te nije dotakla
samo se o riječ spotakla
da te mišlju oživi
i jedan život proživi.

Moja ruka hoće trag
jedan osmijeh drag
i bliskost čistog neba
koja patnju ne treba

ni kad sluti
tugu.

[naftali]

Što vidiš od mene, bez mene?
Nisam sretna, ali imam dozu ljepote u sebi kao smješak umirućeg...

Pitaš se-tko sam? Žena bez vidljivog identiteta, ali...živim.Tu sam.
Dim.Nestajem dok mislim o tebi...
Ti si moj čovjek.
Kada si me poželio zadržati, otpuhuo si me kao nepovratni dan u historiji jednog bića.

Ne mogu te zaboraviti.Zauzvrat-hitanje riječi.

[naftali]

TI SI MENI

cvijet..
koji miriše u osami

veo..
koji me pokriva drugima

zrnce..
dok je malo mudrosti

suzdržanost..
jer sam opasna

odgovor...
koji me smiruje.

[naftali]

BOJIM SE....

Reći ti nešto, čežnju strašnu imam
poslati cvijet, crveno lice skrivam.

Bojim se, opet ćeš zamahnuti rukom
nestati sa druma, mene ostavit' sa mukom.

I tako uzdišem i pišem vjetru
ostavljaš me noću sjetnu
pa se uvlačim u riječi.

Liječi.

Sati se nižu kao lanci
a htjeli bi biti zlatnici....

Smetnuh s uma, daljinu na časak
pa se naviknuh na ludi prasak
koji se skriva u poeziji
čudnoj fuziji

Ostani.Živi sa mnom dok je sunca.

Bojim se....

(2)........................................

Bojim se ove sapetosti traženja
tebe po moru bez gaženja.

Klizim dušom niz stijene
odbacujem čvrste korijene
režem ih kao zmijske glave
u ljepoti sunca, daleke agave.

Rekoh ti jednom, želja hoće oči
popiti gutljaj moći u ljetnoj noći.

Ali nema života bez onog' "kasno je"
I nema sutoni bez topline, jasno je,
pa opet mučim jednu pjesmu
ostavljajući nadu tijesnu.

Bojim se...................

(3).............................................

Tisuću želja u jednu pjesmu stane
a jedan čovjek meni broji dane
kojima ostavljam i tebe i sebe
pa i onda kada srce zebe

Takva je kob onih koji misle
prijeći sami preko Visle
potraži me tamo gdje zimi
sakrije se trava dok hini
da je mlada
a strah vlada
jer traži
draži.

Bojim se, još uvijek, da ćeš okrenuti list
zato značim ono što ne može kist
tako me zoveš i kad šutiš
slabost moju slutiš
a ja, ona ista
srce blista
u samoći.

Bojim se..............

(4)............................................... .

Znam da me voliš, nije čas za sud
skupi tugu, bit će to tvoj trud.

Ja neću isto, ni sveto ni čisto
jer želim u svojim pjesmama trajati
i tebe šašavog, voljeti............

(5).............................

"Ludo jedna, pokupi ove riječi
i ne daj da glazba dreči
Jedan je život, a ti u tlapnji
ubit će te toliko snenih kretnji

Dajem ti mač, a ti želiš san
uzimam ti potrošeni dan
ipak, nešto me k tebi vuče
ludo jedna, nemoj da te svuče

Ruka."


(Bojim se da će nastat muk
i da će pobjeć' svaki zvuk
do neke nove pjesme................?)

[naftali]

Ovo su riječi za sve one koji se vole i one nimalo nisu "crne od dubine".
Ne zapliću se, ne dvoje i ne sumnjaju.

One su cvijet najljepši koji zastaje na latici voljenja, mišljenja i zahvaljivanja što je uopće, stvoren da miriše i tamo gdje mirisi ne dopiru.

Bila bih u zabludi kada bih ga prisvojila samo sebi, a ne posvetila i tebi....i tebi.....i tebi tamo što si se skrio iza stabla.........Dođi malo, ovdje ima toplih izvora i vrućih kapljica nepresušnih gejzira......

Ima i housea, hip hopa, Ujevića i dubstepa, pršuta i nogometa, nema Svetih pisama, ni cijelog reda kopiranih srdaca........

Ovdje se veselimo svakojakim drskostima, gorkim pićima i nekim ludim istinama koje se obješaju kao čarape na štriku.......

Ljepota.

Voli me, ne voli me, voli me.......i baš ta je zadnja iščupana latica.
Mala...ne daj se zbuniti......nisi samo ti u igri.
Ima ih cijelo jedno selo što pije sa istog izvora!

Sastanu se pa vijećaju o ljubavi.
A ljubav dere sve mekane kože o jednom dodiru!

Ljepota.

Blizu smo, al' daleko kao ponedjeljak i četvrtak.....pa se brojimo i gojimo od svih poruka na zajedničkom stolu.

Nije loše, bar se nekad ugledamo na okrajcima zajedničkog povečerja.

Mala, ne boj se dok je cvijeta u mome peru pisanja i nadanja.....
Bit će uvijek na onome " voli me"...............