Loš odnos, gubitak tolerancije i posljedice

[hidden soul]

Nisam bila sigurna kako da nazovem ovu temu, ali shvatit ćete nakon što napišem obrazloženje.
Rođena u malom gradu, više puta se selila, mijenjala društva (od ranog djetinjstva), tata je radio na terenima, a mama je vječito bila sa mnom i sestrom.
Sa tatom nisam imala nekakav naročit i prisan odnos jer je veliki dio života bio u drugim mjestima i nisam ga često viđala (nekad čak i rijetko).
Kada sam došla u pubertetske godine mama mi pridodaje sve više pažnje, ali na krivi način.
Zbog nje upisujem srednju u drugom gradu koja me ni najmanje ne zanima, padam u depresiju, problemi u školi i društvu, gubitak godine... ali ipak se nastavljam školovati u istoj školi jer me je strah bio promjena. u tom periodu mi je samopouzdanje bilo duboko ispod nule.
bilo je tu gadnih verbalnih i fizičkih okršaja između mene i mame. ispadala sam krivac. previše je sumnje bacala na mene i podcjenivala me.
nije prihvaćala moju debljinu te me je jednom prilikom u 5 sati u jutro napala na račun toga i počastila ogromnim psovkama uz vrlo gadan ton koji je dobio poseban efekt u to doba jutra. sva u suzama otiđoh u školu... više je bila na sestrinoj strani (nije to ono "mene nitko ne voli" ili "ona brani nju", jednostavno su se karakterno poklapale i mama se držala sestrinih uspjeha kao pijan plota).

e sada da skratim

kako se bližio kraj srednje (posebno u 4. razredu) osjetila sam naglu i pozitivnu promjenu. osjetila sam kako što prije želim otići iz kuće, učiti, dokvalificirati se, otići u inozemstvo, stvoriti vlastite početke. da, to me je činilo motiviranom i pozitivnom ali tada se mama počela kačiti na mene, jednostavno guši. shvaća da me počinje gubiti, želi me zadržati a meni je to besmisleno sada nakon svega. no, to nije ono najbitnije u cijeloj priči.

mene muči nedostatak tolerancije i na najmanju sitnicu koju ona kaže, sve mi je postalo iritantno, mrzim kada mi sve "crta", tretira me kao svoju curicu, a meni se i svaki njen najmanju potez već suvišno gadi
odreagiram šutnjom, ali u sebi osjetim nekakav grč ili plamen žestine.
ili odbrusim odnosno kontriram.

mene zanima kako da stanem na kraju takvom (svojem ponašanju) da bih se bolje osjećala?
bez ljutnje, ali najgluplji mogući odgovor je: ignoriraj ju.

[Ethan Tremblay]

I meni se točno to isto događa, iz nekih drugih razloga ali posljedice su iste. Arogantna sam, bezobrazna, u sekundi me izbaci iz takta i takva sam samo s njom na cijelom svijetu. To je jednostavno obrazac ponašanja, zbog silnih svađa stvorile smo netoleranciju i sad ih na neki način ne možemo smislit pa tako reagiramo na sve. Prije sam mislila da ću tim svađanjem istjerat pravdu, pa sam onda pokušala smireno ali sad shvaćam da je prestara da ja njoj objašnjavam u čemu griješi pa tako, kako i sama kaže, najbolje je ignorirati. Mir u kući.

Ne znam što da ti savjetujem jer ni ja još nisam pronašla način kako ju ignorirat. Jedino mi uspjeva ako dobro razmislim prije nego nešto kažem al to nije uvijek lako jer mi samo jedna riječi digne tlak na 10000 pa se ne uspijem uvijek kontrolirat. Ja radim na tome da ne gubim kontrolu, da ostanem smirena i samo izađem iz prostorije kad počne, sve drugo nema smisla.

Problem mi je još samo to što me izjeda iznutra kad joj prešutim, a to pokušavam izlječit tako da si govorim: nije ona kriva što se ja osjećam tako kako se osjećam, ja sam ta koja to tako prihvača. Moj izbor je kako ću prihvatiti stvari jer ništa nije apsolutno negativno ni pozitivno. Ona me ne želi svjesno povrijedit, radi to jer tako jedino zna i misli da radi najbolje za mene, a vjerojatno ima i psihičkih problema. Eto to mi je mantra

[hidden soul]

Ethan Tremblay kaže:

I meni se točno to isto događa, iz nekih drugih razloga ali posljedice su iste. Arogantna sam, bezobrazna, u sekundi me izbaci iz takta i takva sam samo s njom na cijelom svijetu. To je jednostavno obrazac ponašanja, zbog silnih svađa stvorile smo netoleranciju i sad ih na neki način ne možemo smislit pa tako reagiramo na sve. Prije sam mislila da ću tim svađanjem istjerat pravdu, pa sam onda pokušala smireno ali sad shvaćam da je prestara da ja njoj objašnjavam u čemu griješi pa tako, kako i sama kaže, najbolje je ignorirati. Mir u kući.

Ne znam što da ti savjetujem jer ni ja još nisam pronašla način kako ju ignorirat. Jedino mi uspjeva ako dobro razmislim prije nego nešto kažem al to nije uvijek lako jer mi samo jedna riječi digne tlak na 10000 pa se ne uspijem uvijek kontrolirat. Ja radim na tome da ne gubim kontrolu, da ostanem smirena i samo izađem iz prostorije kad počne, sve drugo nema smisla.

Problem mi je još samo to što me izjeda iznutra kad joj prešutim, a to pokušavam izlječit tako da si govorim: nije ona kriva što se ja osjećam tako kako se osjećam, ja sam ta koja to tako prihvača. Moj izbor je kako ću prihvatiti stvari jer ništa nije apsolutno negativno ni pozitivno. Ona me ne želi svjesno povrijedit, radi to jer tako jedino zna i misli da radi najbolje za mene, a vjerojatno ima i psihičkih problema. Eto to mi je mantra

Hahahah a ja nekako na civiliziran nacin pokusavam dokazati njoj da nije upravu. Moras prekinuti uzrok da bih ljecila posljedice
Ali najgore je kad to toksicnoj osobi ne mozes predociti, a ona je previse slijepa da bi vidjela sebe i svoje postupke.

Nekako mi nije ni to to ako ja krenem od sebe jer se nista ne lijeci naopako. Niti je neko rijesenje misliti "ona zeli samo najbolje za mene". Nista time ne bude rijeseno, samo siri svoj infektivni zadah haha

Mislim da tu ne vrijedi nista osim odseliti, prilagoditi uvjete svom karakteru te odrzati neke civilizirane odnose cisto jer majka. ne bi prihavtila potpun raskid, a smatram da to ni nije toliko zucno da postupim bas tako jakim udarcem.
Meni ne stoji taj njen coporativni stil pa bih mozda radije krenula postupno selidbom pa da vidim kroz kakve bi ona metamorfoze prolazila i kako bi to bilo efektivno. Srecom pa se ne vezem za ljude uopce bez obzira jesmo li u krvnom srodstvu ili ne.

Ne svidja mi se taj konvencionalni stil zbog kojega dosta ljudi smatra da je odnos izmedju majke/oca i djeteta previse dargocjena i neraskidiva nit. Za mene su svi isti i jednaki bez obzira na situaciju

Isto tako bih pratila nakon preseljenja kako ja napredujem na emotivnoj i duhovnoj razini s obzirom na okolnosti koje bi me tada mogle zateci.

Inace meditiram, opustam se, istrazujem svoju duhovnu stranu i stvaram balans izmedju srca i mozga.

Mama je u odredjenom segmentu mog zivota jako pogrijesila. Nabila mi komplekse (na agresivan nacin) zbog kojih se razvila anoreksija i bulimija, ali hej... ja sam bila krivac zbog iskrivljene slike svog tijela te mi je ona pocela glumiti psihologa i terapeuta sa 8 godina osnovne. Strahotica

[F.A.Q]

gubitak tolerancije = agresija - teror - fašizam - paranoja i na kraju kao vrhunac patologije = "politika"

posljedice = stravicne i smrtonosne za tlacene i zrtvovane u ime "cilja"

ono sto prezivi zivi dalje

[Pigsy]

hidden soul kaže:

mene muči nedostatak tolerancije i na najmanju sitnicu koju ona kaže, sve mi je postalo iritantno, mrzim kada mi sve "crta", tretira me kao svoju curicu, a meni se i svaki njen najmanju potez već suvišno gadi
odreagiram šutnjom, ali u sebi osjetim nekakav grč ili plamen žestine.
ili odbrusim odnosno kontriram.

mene zanima kako da stanem na kraju takvom (svojem ponašanju) da bih se bolje osjećala?
bez ljutnje, ali najgluplji mogući odgovor je: ignoriraj ju.

Probaj joj se nasmijati. Reci joj da je gunđalo i prigovaralo i da je već smiješna s tim svojim forama. Reci da ćeš je odvesti na pizzu ako jedan cijeli dan izdrži bez toga. Onda ju podsjećaj da je opet izgubila priliku za čašćenje itd.

[hidden soul]

Pigsy kaže:

Probaj joj se nasmijati. Reci joj da je gunđalo i prigovaralo i da je već smiješna s tim svojim forama. Reci da ćeš je odvesti na pizzu ako jedan cijeli dan izdrži bez toga. Onda ju podsjećaj da je opet izgubila priliku za čašćenje itd.

Pa super ideja hahah sigurno ce pristati na to. Pokusat cu pa ti javim kako je proslo

[Pigsy]

hidden soul kaže:

Pa super ideja hahah sigurno ce pristati na to. Pokusat cu pa ti javim kako je proslo

Javi!
To ja svojoj radim. Ismijavam je kad krene, jer više ne znam kaj drugo. Kod mene je u igri čašćenje lignjama.
Nije ih još zaradila , al ja se tako manje živciram jer ona brže prestane

[hidden soul]

Pigsy kaže:

Javi!
To ja svojoj radim. Ismijavam je kad krene, jer više ne znam kaj drugo. Kod mene je u igri čašćenje lignjama.
Nije ih još zaradila , al ja se tako manje živciram jer ona brže prestane

Evo nisam ju podmicivala nicime. Razmisljala sam o tome vidi li ona sebe takvu kakva je (kao losu odobu) i kako se ona nosi s time.
Uz to sam koristila svoju jaku mogucnost kontroliranja osjecaja te sam povremenk glumila suosjecanje i "pokazala" ljubav, ali to sam kombinirala sa onim hladnim osjecajima. Ona se umirila, zadovoljavajuci se makar tim trunkama koje joj pruzam. Sad tako malo odglumim i ona se sabere. Lakse mi je glumiti nego trositi grlo i zivce

[Pigsy]

hidden soul kaže:

Lakse mi je glumiti nego trositi grlo i zivce

Eto, drago mi je da si pronašla svoj put mira

[hidden soul]

Pigsy kaže:

Eto, drago mi je da si pronašla svoj put mira

imale smo interesantan razgovor koji sam ja sama započela. navela sam ju da razmisli ima li osobine za koje misli da bi ih trebala mrziti ili manje voljeti, čime su uzrokovane i u kojim životnim situacijama i razdobljima i kako misli da je to utjecalo na druge. dala sam joj vremena da misli i napiše sve osobine (loše) na papir jer ako sam i ja nešto loše prouzročila, itekako je dobro znati.

[Pigsy]

I htjela je to? Napisala je koje su joj loše? Moja to nebi, nema šanse

[hidden soul]

Pigsy kaže:

I htjela je to? Napisala je koje su joj loše? Moja to nebi, nema šanse

bitno je samo da joj u dobrom tonu preneseš poruku. da ne povisiš ton što sam ja inače radila svaki puta kada bih pričala s njom. morala sam se skulirati

[The Maystor]

Sve je to samo priprema za ono kaj slijedi.