Quote:
rachael kaže:
Upoznala sam ljude koji se nisu snašli vani, odnosno snašli su se u financijskom pogledu i radili su posao u struci (IT sektor), ali nisu bili zadovoljni jer su se osjećali kao građani drugoga reda, izolirano od zajednice i bilo im je puno bolje u Hrvatskoj. Vratili su se ovdje nakon godinu-dvije. E sad, ne znam, to sve ovisi o pojedincu i njegovom individualnom poimanju sreće i zadovoljstva, često i nije sve u novcu.
|
Ono što vidim je stihijsko odlaženje van. Ljudi uopće ne promisle svaki aspekt svog odlaska. Ne znam zašto, valjda misle da život ima reprizu pa budu drugi put.
Kada si donio odluku da odlaziš, onda, ako si normalan, brusiš sva osjetila, otvaraš um do krajnjih granica ljudskih mogućnosti, postaješ najtolerantnija osoba na svijetu jer su tvoji razlozi za odlazak životno važni.
Ne seliš se u pizdu materinu da ti guzica vidi puta. Mislim, možeš i tak ak imaš želudac za to.
Barem ja to tako gledam. Zato sam još uvijek tu. Jer ja u glavi nisam spremna na odlazak. A nije da ne razmišljam.
Razgranati mod