Uklet od strane Boga?

[aware]

Bok!

Prvo ću naglasiti da ne vjerujem previše u ove stvari, ali je sve nekako došlo do toga da su racionalna objašnjenja iscrpljena i jedino je ovdje preostalo gledati.
Oni koji misle ismijavati neka odmah produže dalje...

Prečesto puta sam znao moliti da mi se nešto ostvari, i rekao bih to u stilu da ako mi se ostvari, zauzvrat ja ću se odužiti time i time (nekim dobrim dijelom). No naravno da bi i prečesto zakazao i pao kao karakter i shvatio da neću moći ispuniti ono što sam obećao, što bi ostavilo veliku grižnju savjest.

Što je vrijeme više prolazilo, to se tih praznih obećanja sve više nakupljalo, a ispunjenja i znakova od njega je bilo sve manje i manje. Jednom je tako došao i dan kada sam bio totalno napušten, prepušten sebi, nije bilo nikoga odozgo da mi da barem tračak nade da je samnom. Tog sam dana, poprilično slomljen i razočaran napustio svoju vjeru u Boga propitkujući da li je tu ikada i bilo ičega osim mojih pustih priča, zahvala i želja usmjerenih u tihi nebesski svod. Možda...

Sljedećih mjeseci, malo po malo počela se dešavati hrpa negativnih situacija koje nemaju ni logike ni veze sa ničim, kao grom iz vedra neba. Kao da se netko igra sa mojim razumom i pokušava me učiniti ludim. Ili možda poslati poruku?

Uopće mi je glupo postaviti to pitanje, ali da li je moguće da se radi o "kreditu" kojeg sam uzeo kod Boga, a nisam ga isplatio i samim time na neki sam način "uklet" sa njegove strane, neću imati mira na ovom svijetu sve dok ne ispunim obećanja koja sam dao? A možda ni nakon toga?

Što se događa sa osobom koja napusti svoju vjeru, da li ga Bog kažnjava kroz život zbog toga? Da bar još jednom mogu osjetiti da ne hodam sam kroz sve :'(

[Basta]

Ipak dana riječ može učvrstiti uzdrhtalo srce, reče Gimli. Ili ga slomiti, odgovori Elrond.

[krena]

aware kaže:

Bok!

Prvo ću naglasiti da ne vjerujem previše u ove stvari, ali je sve nekako došlo do toga da su racionalna objašnjenja iscrpljena i jedino je ovdje preostalo gledati.
Oni koji misle ismijavati neka odmah produže dalje...

Prečesto puta sam znao moliti da mi se nešto ostvari, i rekao bih to u stilu da ako mi se ostvari, zauzvrat ja ću se odužiti time i time (nekim dobrim dijelom). No naravno da bi i prečesto zakazao i pao kao karakter i shvatio da neću moći ispuniti ono što sam obećao, što bi ostavilo veliku grižnju savjest.

Što je vrijeme više prolazilo, to se tih praznih obećanja sve više nakupljalo, a ispunjenja i znakova od njega je bilo sve manje i manje. Jednom je tako došao i dan kada sam bio totalno napušten, prepušten sebi, nije bilo nikoga odozgo da mi da barem tračak nade da je samnom. Tog sam dana, poprilično slomljen i razočaran napustio svoju vjeru u Boga propitkujući da li je tu ikada i bilo ičega osim mojih pustih priča, zahvala i želja usmjerenih u tihi nebesski svod. Možda...

Sljedećih mjeseci, malo po malo počela se dešavati hrpa negativnih situacija koje nemaju ni logike ni veze sa ničim, kao grom iz vedra neba. Kao da se netko igra sa mojim razumom i pokušava me učiniti ludim. Ili možda poslati poruku?

Uopće mi je glupo postaviti to pitanje, ali da li je moguće da se radi o "kreditu" kojeg sam uzeo kod Boga, a nisam ga isplatio i samim time na neki sam način "uklet" sa njegove strane, neću imati mira na ovom svijetu sve dok ne ispunim obećanja koja sam dao? A možda ni nakon toga?

Što se događa sa osobom koja napusti svoju vjeru, da li ga Bog kažnjava kroz život zbog toga? Da bar još jednom mogu osjetiti da ne hodam sam kroz sve :'(

Ako se molimo Bogu i dobijemo dobro - onda je to posljedica naših molitvi.
Ako se molimo a dobijemo loše - onda Bog želi naš očeličiti.
Ako ne molimo, a dobijemo dobro ili pak zlo - to je valjda onda samo dobra ili loša sreća.

Ali bez obzira na sve, mnogi zli umru u snu sa 94 godine. A mnogi dobri umru u mukama od raka sa 63. A gdje je tu Bog ???

[Meadow]

Mislim da te nitko ne kažnjava, ali ako ćeš se ti osjećati bolje sam sa sobom, ispuni ta obećanja koja si rekao ispuniti, tako ćeš barem održati svoju riječ i bit će ti lakše sa samim sobom.

Nikad nije kasno.

[morskigolub]

aware kaže:

Bok!

Prvo ću naglasiti da ne vjerujem previše u ove stvari, ali je sve nekako došlo do toga da su racionalna objašnjenja iscrpljena i jedino je ovdje preostalo gledati.
Oni koji misle ismijavati neka odmah produže dalje...

Prečesto puta sam znao moliti da mi se nešto ostvari, i rekao bih to u stilu da ako mi se ostvari, zauzvrat ja ću se odužiti time i time (nekim dobrim dijelom). No naravno da bi i prečesto zakazao i pao kao karakter i shvatio da neću moći ispuniti ono što sam obećao, što bi ostavilo veliku grižnju savjest.

Što je vrijeme više prolazilo, to se tih praznih obećanja sve više nakupljalo, a ispunjenja i znakova od njega je bilo sve manje i manje. Jednom je tako došao i dan kada sam bio totalno napušten, prepušten sebi, nije bilo nikoga odozgo da mi da barem tračak nade da je samnom. Tog sam dana, poprilično slomljen i razočaran napustio svoju vjeru u Boga propitkujući da li je tu ikada i bilo ičega osim mojih pustih priča, zahvala i želja usmjerenih u tihi nebesski svod. Možda...

Sljedećih mjeseci, malo po malo počela se dešavati hrpa negativnih situacija koje nemaju ni logike ni veze sa ničim, kao grom iz vedra neba. Kao da se netko igra sa mojim razumom i pokušava me učiniti ludim. Ili možda poslati poruku?

Uopće mi je glupo postaviti to pitanje, ali da li je moguće da se radi o "kreditu" kojeg sam uzeo kod Boga, a nisam ga isplatio i samim time na neki sam način "uklet" sa njegove strane, neću imati mira na ovom svijetu sve dok ne ispunim obećanja koja sam dao? A možda ni nakon toga?

Što se događa sa osobom koja napusti svoju vjeru, da li ga Bog kažnjava kroz život zbog toga? Da bar još jednom mogu osjetiti da ne hodam sam kroz sve :'(

Ukletstva nema. Ali ima nama svima ona iz otkrivenja - jao zemlji i moru jer đavo je ljut pao na zemlju i zna ima malo vremena.

Ne traži znakove. Ima đavo koji se pretvara u anđela svjetla pa vara naivne.
Bog ne daje kredite, nije bankar
Ako tražiš od Boga milion eura, nisam siguran da ih će dati. Traži duha mudrosti. Sad nije vrijeme za primanje imetaka. Dolazi vrijeme kad će Bog omogućiti ljudima poslušnim da im život dobije puni smisao. Do tad nevolje na zemlji još traju.

Bog te ne kažnjava. I Job je imao problema.
Kakvu si vjeru napustio. Ako si napustio religiju koja slavi idole to je dobro, to Bog preporučuje. A ako si prestao vjerovati u Boga biblijskog...
" Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda!"
Hošea 12:6

Otkleti se

[Vojnik Gorčin]

Molitva Bogu je siguran znak da Mu se približavaš... belaji koji te zadese na tom putu... pa vidi moraš dobiti prolaznu ocjenu da bi mogao u viši razred

[Pravi Život]

aware kaže:

Prečesto puta sam znao moliti da mi se nešto ostvari, i rekao bih to u stilu da ako mi se ostvari, zauzvrat ja ću se odužiti time i time (nekim dobrim dijelom). No naravno da bi i prečesto zakazao i pao kao karakter i shvatio da neću moći ispuniti ono što sam obećao, što bi ostavilo veliku grižnju savjest.

Što je vrijeme više prolazilo, to se tih praznih obećanja sve više nakupljalo, a ispunjenja i znakova od njega je bilo sve manje i manje. Jednom je tako došao i dan kada sam bio totalno napušten, prepušten sebi, nije bilo nikoga odozgo da mi da barem tračak nade da je samnom. Tog sam dana, poprilično slomljen i razočaran napustio svoju vjeru u Boga propitkujući da li je tu ikada i bilo ičega osim mojih pustih priča, zahvala i želja usmjerenih u tihi nebesski svod. Možda...

Sljedećih mjeseci, malo po malo počela se dešavati hrpa negativnih situacija koje nemaju ni logike ni veze sa ničim, kao grom iz vedra neba. Kao da se netko igra sa mojim razumom i pokušava me učiniti ludim. Ili možda poslati poruku?

Uopće mi je glupo postaviti to pitanje, ali da li je moguće da se radi o "kreditu" kojeg sam uzeo kod Boga, a nisam ga isplatio i samim time na neki sam način "uklet" sa njegove strane, neću imati mira na ovom svijetu sve dok ne ispunim obećanja koja sam dao? A možda ni nakon toga?

Što se događa sa osobom koja napusti svoju vjeru, da li ga Bog kažnjava kroz život zbog toga? Da bar još jednom mogu osjetiti da ne hodam sam kroz sve :'(

Mnogima se desilo slično ako ne i isto.
Npr.
ljudi su čuli za Isusovo upozorenje (neki zapis i pročitali ne jednom) gdje on govori jao si čovjeku koji se zavjetuje Bogu pa poslije ne ispuni. Ali, nisu ozbiljno shvatili što iz ovog što onog razloga. Kako je vrijeme prolazilo osjetili su na vlastitoj koži stvari ne štimaju i sve je krenulo nizbrdo, ne samo da Božjeg odgovara nije bilo već je čovjek posve naposve prepušten sam sebi ili onima oko sebe koji nemaju veze s Bogom. U tom nekom misaonom kontekstu rekli bismo 'odgovor' je prešutno ipak pristigao.

I što sad napraviti? Pa, krenuti iznova, pokajati se i idući put opreznije sa 'zavjetovanjem', bolje upoznati samog sebe time znati koje obećanje sposoban a koje ne ispuniti. Zove se duhovni rast čovjeka.

p.s.
Bog ne osuđuje ukoliko čovjek ostavi 'svoju' vjeru, jer gleda tko ostavlja vjeru u Njega.

[jedrilicar]

Mislim da se ne radi ni o kakvome potrošenom kreditu niti Božjoj kazni za neispunjena obećanja. Prema onome što si napisao, tvoj "odnos" s Bogom u startu je bio trgovački, usmjeren na tvoje dnevne potrebe, dakle nije niti bio onaj pravi odnos...

"upoznavanje" s Bogom u biti te tek čeka; naravno ako se odlučiš na to, ako počneš osluškivati Božji glas, a meni se čini da volje i potencijala tu ima, uostalom sam ovaj upis svjedoči tome u prilog