Otac, majka...pakao

[dalekojemore]

Želim čuti vaša mišljenja.
Otac i majka su se vjenčali mladi, kako je i bilo uobičajeno tamo negdje prije 70 godina. U braku su dobili troje djece, najstariji sin, srednja kćer i najmlađa kćer (ja). S obzirom da sam najmlađa otkad znam za sebe taj brak je bio pakao. Majka je bila potpuno nezadovoljna, do te mjere da je svog muža a našeg oca svakodnevno, sustavno/ tj. 24/7//30 maltretirala na sve moguće načine. Verbalna ponižavanja, vrijeđanje po svim mogućim osnovama, obezvrijeđivanja i učila je svoju djecu da mrze oca jer kao ničega nije vrijedan takav kakav je.

Stariji sin i srednja kćer su se tome povinovali, mlađa kćer nije.
Majka je stoga sebi "prigrlila" dvoje djece koji su slijedili njezinu zamisao, a mene odbacivala i kažnjavala jer sam i dalje voljela svoga oca i bila bliska.
Otac je bio blag, izuzetno vrijedan, radio je i stvarao 24/7/30, suprotstavljao se maltretiranju ali je kroz desetljeća posustajao, ponekad popio čašicu više, trpio i gutao, ponekad razbio koju stolicu kako bi izbacio bijes.
Majka je svako dijete dresirala na svoj način i održavala moć po principu: zavadi pa vladaj.
Stariji brat i sestra se majci nisu zamjerali po pitanju oca, gledali su desetljećima sve to i pravili se da ne vide.
Mlađa kćer se rano, već s 16 godina otrgnula kontroli majke i pobjegla od tog suludog života.
Brat i sestra su stvorili svoje obitelji i oslanjali se na majku i oca na sve načine.
Ja sam otišla živjeti drugdje i prošla teške stvari na putu do osamostaljenja i stvaranja svoje obitelji i krova nad glavom bez ičije pomoći.
Ja i otac smo oduvijek bili i ostali bliski usprkos svemu.
Prolaze godine, majka i otac su uglavnom sami, ona koristi svaki trenutak da ga rani. On uglavnom šuti i povlači se u rad.
Pod stare dane otac više ne može izdržati i otrpiti i počini suicid.
Majka nakratko odglumi ucviljenost, brat i sestra kao i uvijek šute i prave se ludi. Ja ludim od boli, nepravde, šutnje, prešućivanja istine ....
Oni su na zajedno na hrpi i ignoriraju me.
Prolaze godine bez oca, ja očekujem da će sada majka "uživati" svoj dugo čekani mir. No, majka dalje ratuje s prestalom ekipom tj. djecom.
Ona jednostavno ne može živjeti u miru sa sobom.
Brat i sestre imaju čudne odnose, na tren odglumljena bliskost a koje zapravo uopće nema, Majka nas nije odgajala da jedni druge volimo i poštujemo, da budemo bliski.
No, mi kao odrasli pokušavamo to prevazići ali ide teško i oscilacije su neprestane.
U međuvremenu, majka je ostarila ali i dalje podjednako luda, brat i sestra su se pod stare dane počeli odupirati njezinoj vladavini, tek sada kao progledavaju, sada kada se njih dočepala.
Nemaju snage da se odlučno odupru jer ih je kroz život zadužila svime što je za njih činila, ali se ipak u određenoj mjeri odmiču, ali bez otvorenih razgovora.
Nako 15 godina od smrti oca brat samo meni pokazuje oproštajno pismo u kojem nas moli da mu oprostimo na tome činu i da nije više imao snage otrpiti njezino maltretiranje.
Znači, brat je 15 godina čuvao "tajnu" tog pisma, ali pritisnut problemima s majkom odlučuje se da mi pokaže pismo.
Nema petlje da pismo pokaže majci.
Prilikom mojeg razgovora s majkom dajem joj do znanja da je otac ostavio pismo i napisao svoju istinu što je ironično jer je istina svima bila poznata bez obzira na to pismo.
Mogao je dignuti ruku na nju i završiti u zatvoru, ali je digao ruku na sebe.
Da, mogao je i otići od nje ali praktički nije imao kamo jer je sve stvorio tamo gdje su zajedno živjeli. Ona je uvijek tvrdila da je sve to njezino mada nije radila ni zarađivala.
Mislim, klasična manipulacija s njene strane.
A on slab nije znao što i kako promijeniti situaciju.
Na moje riječi da je otac jasno dao do znanja zašto si je oduzeo život - majka puca od smijeha i kaže da je to trebao učiniti 30 godina ranije.

Moje pitanje: kako dalje biti u ikakvim odnosima s bratom/sestrom/majkom...
kada brat i sestra i dalje sve guraju pod tepih a majka se slatko smije čovjeku koji je u mukama proživio svoj život.
Da, to je na jedan način bio njegov izbor s obzirom da nije ništa drugo poduzimao, nije imao petlje ostaviti sve što je stvorio i fizički se maknuti, nije imao petlje ulaziti u pravne bitke glede raspodjele imovine....
Sve znam.
Ali njega više nema, ona je sasvim luda, ruga se i smije na svoje propuste...
Brat i sestra se žele žaliti na njezino ponašanje prema njima ali ni spomena o našem ocu koji je njima dao i emocije i dobar dio materijalnog blagostanja.
Rezime: majka sadista, brat i sestra mlakonje, ja osupnuta njihovim načinima funkcioniranja.
Kao da je naš otac neki pas iz susjedstva koji nije naša briga.
A svima je dao mnogo, meni malo u materijalnom smislu ali ja to nisam nikada ni tražila, ni pridavala tome pažnju.
Prije nego što je otišao rekao mi je da žali što je meni dao namanje, a kao trebao mi je dati najviše.
Ja sam rekla da to nije važno, važno je to da smo se voljeli i poštivali, i to stvarno i mislim.

Pitam se da se na osnovu pisma npr. provede istraga, što li bi moji brat i sestra rekla kada bi bili podvrgnuti ispitivanju u smislu utvrđivanja istine i odgovornosti. Što bi ih moglo prisiliti da se susretnu s svojom savješću, zar bi i onda njihove guzice bila najvažnije od svega...

Otac i majka su znali da je ona jača mada u negativnom smislu.
Znali su da ona neće nikada odustati.
Svi smo to znali.
Otac je izgradio kuću na njezinom zemljištu.
Ni sada ne odustaje ali troje djece nije složno da joj ukaže na pakao koji je u našim životima napravila, koji nam i dalje nameće.
Izvana kao glumimo da smo normalni, iznutra smo šaka jada.
Čak priželjkujem da majka ode s ovog svijeta nadajući se kakvom takvom miru nakon toga.
Mada će se pretpostavljam zbog naše bratsko/sestrinske disfunkcionalnosti i nedostatka prave bliskosti, ljubavi i poštovanja - krnji odnosi produžiti i dalje.
Imamo previše toga za zamjerati jedni drugima, previše je svega bilo.

Opširno...sori...nisam mogla kraće.

[old-soul80]

Kao prvo, iz ovog tvog opisa zaključujem da ti već imaš podosta godina, a tvoja majka je prastaro metuzalemsko laprdalo čijemu se teroru daje na važnosti do samoga kraja.
Ako već tvoj otac nije mogao iz nekih navodno i kvazi "objektivnih" razloga se maknuti od te, po tvom opisu, sotone od žene, onda se pitam zašto ti ponavljaš sada njegovu grešku? Želiš li se i ti uskoro objesiti zbog te žene?

Prestani davati duhovima prošlosti na značenju. Doazati beštiji da je beštija bi možda tebi pružilo neku psihičku zadovoljštinu? Tvoja najveća sreća je u tome da se makneš od nje. Ako imaš svoju obitelj, svoju djecu i koga/što već ne, onda se bavi time, a ne osobom koja ne zaslužuje mrvu pažnju i to na način da se ždereš zbog nje.

Meni se čini da ti želiš rat u kojemu ćeš slaviti pirovu pobjedu. Čemu? Što ti imaš od toga? Što bi tvoji brat i sestra imali od toga?
Osvetiti na taj način očevu smrt? Htjela ti to priznati ili ne, on je imao izbor maknuti se. Imao je izbor njenim laprdanjima i malignim djelovanjima ne davati toliko na značaju, no očito je davao umjesto da ju je u svom umu otpisao kao potpuno nebitnog nametnika u životu.

Znam, lako je meni biti general tuđe bitke, ali ono na što ti želim ukazati jest da prestaneš razmišljati o stvarima/ljudima koje ne možeš promijeniti, koji ne zaslužuju tvoje misli i počneš raditi na svojoj sreći.
Oprosti joj da imaš mir i zbog sebe, a nju tko jebe.

[Darkyn]

Istraga? Moj savjet ti je da ne kopaš po toj rani.
Oca više nema. Znaš kako je živio i što je prošao. Čuvaj uspomenu na njega, a ovo troje disfunkcionalnih odstrani iz svog života. Onako, za trajno.
Mati neka se naslađuje u svojoj zloći i ludilu, a ovo dvoje neka joj i dalje glume satelite. Bolje ne znaju.
Nikakvo priznanje ti neće donijeti mir.
Užasno je ovo što si napisala, zeru vuče na jednu priču iz moje familije.
Pomozi sebi. Kreni na psihoterapiju da se pokušaš riješiti te ogromne emocionalne prtljage.
Zapravo, najboja stvar koju si mogla učiniti jest da se fizički makneš iz te sredine.
Ne daj da te ponovo uvuku u sve to.

[rosita22]

Isto kao i forumaši gore.
Znam da je to lakše reći nego napraviti, ali otkvači je, kao da bacaš balast s pretovarenog broda.
Kada se usporedi vrijednost nekakve osvete (sudske ili osobne) i vrijednost emotivne slobode, ovo drugo je neprocjenjivo ljepše i zdravije.
Ako i dalje budeš trošila energiju na nju to će ti biti kao da prekopavaš po smeću koje sve više smrdi.
Nek´ je voda nosi.

[dalekojemore]

old-soul80 kaže:

Kao prvo, iz ovog tvog opisa zaključujem da ti već imaš podosta godina, a tvoja majka je prastaro metuzalemsko laprdalo čijemu se teroru daje na važnosti do samoga kraja.
Ako već tvoj otac nije mogao iz nekih navodno i kvazi "objektivnih" razloga se maknuti od te, po tvom opisu, sotone od žene, onda se pitam zašto ti ponavljaš sada njegovu grešku? Želiš li se i ti uskoro objesiti zbog te žene?

Prestani davati duhovima prošlosti na značenju. Doazati beštiji da je beštija bi možda tebi pružilo neku psihičku zadovoljštinu? Tvoja najveća sreća je u tome da se makneš od nje. Ako imaš svoju obitelj, svoju djecu i koga/što već ne, onda se bavi time, a ne osobom koja ne zaslužuje mrvu pažnju i to na način da se ždereš zbog nje.

Meni se čini da ti želiš rat u kojemu ćeš slaviti pirovu pobjedu. Čemu? Što ti imaš od toga? Što bi tvoji brat i sestra imali od toga?
Osvetiti na taj način očevu smrt? Htjela ti to priznati ili ne, on je imao izbor maknuti se. Imao je izbor njenim laprdanjima i malignim djelovanjima ne davati toliko na značaju, no očito je davao umjesto da ju je u svom umu otpisao kao potpuno nebitnog nametnika u životu.

Znam, lako je meni biti general tuđe bitke, ali ono na što ti želim ukazati jest da prestaneš razmišljati o stvarima/ljudima koje ne možeš promijeniti, koji ne zaslužuju tvoje misli i počneš raditi na svojoj sreći.
Oprosti joj da imaš mir i zbog sebe, a nju tko jebe.

Hvala ti na odgovoru.
Maknula sam se ja davno od nje ali se kroz vrijeme uvijek stvore situacije kada se uspostavlja nekakav kontakt.
Ona je sada stara, nemoćna za masu stvari, bolesna, trebala bi joj pomoć.
Sada se ona naravno želi postaviti s pozicije stare, nemoćne osobe.
Nije lako uskratiti takvoj osobi pomoć.

Da, bila bi to pirova pobjeda, nije mi do toga.
Postavila sam hipotetičko pitanje s obzirom da brat i sestra šute ko zaliveni.
Oprostila sam joj ali svaki kontakt s njom je mogućnost za prepirke.
Ma to su uglavnom uvijek iste šeme.
Neke stvari će otići tek s njom kada ona ode..nažalost...tj. nasreću.

[dalekojemore]

Darkyn kaže:

Istraga? Moj savjet ti je da ne kopaš po toj rani.
Oca više nema. Znaš kako je živio i što je prošao. Čuvaj uspomenu na njega, a ovo troje disfunkcionalnih odstrani iz svog života. Onako, za trajno.
Mati neka se naslađuje u svojoj zloći i ludilu, a ovo dvoje neka joj i dalje glume satelite. Bolje ne znaju.
Nikakvo priznanje ti neće donijeti mir.
Užasno je ovo što si napisala, zeru vuče na jednu priču iz moje familije.
Pomozi sebi. Kreni na psihoterapiju da se pokušaš riješiti te ogromne emocionalne prtljage.
Zapravo, najboja stvar koju si mogla učiniti jest da se fizički makneš iz te sredine.
Ne daj da te ponovo uvuku u sve to.

Thx Darky, baš ti hvala na odgovoru.
Tvoj odgovor mi se dopada jer daje sliku budućnosti, sliku mogućih odnosa u datim uvjetima, predložak za moj stav u cijeloj priči.
I upozorava da se nedam opet uvući.
Da, te situacije uvijek teže da te se opet uvuče u šemu.
Manji bi mi bio bed da nije stara i bolesna, ovako je veća mogućnost unutrašnje borbe razuma i osjećaja u meni.
A ta borba iscrpljuje.
Baš je teško kad je čovjek iznutra u priči, sve je kao jasno a opet te emocije/potreba za moralnošću/humanost i sl. zezaju, zato u zadnje vrijeme pokušavam čuti mišljenja raznih ljudi izvana.

[dalekojemore]

rosita22 kaže:

Isto kao i forumaši gore.

Nek´ je voda nosi.

Rosita, kakav je to samo cjeloživotni balast.
A mislim svi mi negdje napravimo pogreške ali većina ljudi kroz te pogreške nešto nauči. Ona baš ništa nije naučila. Strava.
Da, smrdi, smrdi - užasno smrdi ...
Možda sam se mogla priključiti gore na temu o otrovnim roditeljima, vidim da tamo ima "moje ekipe" .
Da, nek je voda nosi!!

[rosita22]

dalekojemore kaže:

Rosita, kakav je to samo cjeloživotni balast.
A mislim svi mi negdje napravimo pogreške ali većina ljudi kroz te pogreške nešto nauči. Ona baš ništa nije naučila. Strava.
Da, smrdi, smrdi - užasno smrdi ...
Možda sam se mogla priključiti gore na temu o otrovnim roditeljima, vidim da tamo ima "moje ekipe" .
Da, nek je voda nosi!!

Da, kad god se naleti na takvu osobu, mučno je. Jednostavno, ima takvih ljudi koji su cijeloga života nepravedni prema svojoj djeci i vječito igraju na kartu humanosti, odgovornosti prema (starim) roditeljima, još od dana kada su u punoj snazi: ne bi li pripremili teren i dobro isprali mozak.

Ako ikako možeš, napusti svaku ideju o bilo kakvoj osveti ili suočavanju.
Inače, kao i u mnogim obiteljima i u tvojoj će možda doći na red diskusija o tome tko će dohraniti majku i/ili naslijediti koliko.
Tu je teško savjetovati kako postupiti, ali mogu ti samo sugerirati da se braća i sestre ponekad sasvim preokrenu kada se nazire skrb o nemoćnom roditelju i eventualno nasljeđivanje (ili njegova preraspodjela).
U tome samo slijedi svoj zdrav razum, ne daj se nagovarati ni na što.

[dalekojemore]

Ako ikako možeš, napusti svaku ideju o bilo kakvoj osveti ili suočavanju.
Inače, kao i u mnogim obiteljima i u tvojoj će možda doći na red diskusija o tome tko će dohraniti majku i/ili naslijediti koliko.
Tu je teško savjetovati kako postupiti, ali mogu ti samo sugerirati da se braća i sestre ponekad sasvim preokrenu kada se nazire skrb o nemoćnom roditelju i eventualno nasljeđivanje (ili njegova preraspodjela).
U tome samo slijedi svoj zdrav razum, ne daj se nagovarati ni na što.[/QUOTE]

Hmm...
Brat i sestra su blizu ali nemaju namjeru biti joj na pomoć.
Brat s njom trenutačno ne kontaktira, a sestra vrlo rijetko.
Ja nisam blizu. Ne bi ona ni došla kod mene, to nije opcija uopće.
Što se tiče skrbi - jedino smo tu prešutno suglasni da nitko od nas nije i neće biti spreman da preuzme tu brigu. Znači, ukoliko dođe do takve situacije morati će ići u dom što smatram da nije problem nama.
Njoj bi to bio i te kakav problem. Tu bi tek bilo đumbusa s njezine strane ali ostaje da se vidi kako će se stvari dalje zavrtjeti.
Inače je ona uvijek bila veliki gazda i sve je bilo isključivo njezino.
Teško se odvaja od materijalnog, ali došlo je vrijeme da joj to materijalno trenutačno ne pomaže, ni olakšava jer joj treba netko, a ne nešto.
Ma biti će kako bude, samo treba to sve preživjeti mirno i dostojanstveno koliko je moguće.

[SubSV]

dalekojemore kaže:

Znači, ukoliko dođe do takve situacije morati će ići u dom što smatram da nije problem nama.
Njoj bi to bio i te kakav problem. Tu bi tek bilo đumbusa s njezine strane ali ostaje da se vidi kako će se stvari dalje zavrtjeti.
Inače je ona uvijek bila veliki gazda i sve je bilo isključivo njezino.
Teško se odvaja od materijalnog, ali došlo je vrijeme da joj to materijalno trenutačno ne pomaže, ni olakšava jer joj treba netko, a ne nešto.
Ma biti će kako bude, samo treba to sve preživjeti mirno i dostojanstveno koliko je moguće.

Stalo joj je do materijalnog, ona je gazda, treba joj netko tko će brinuti o njoj. I idealno rješenje se nameće samo po sebi - nekretninu i grunt prepustiti centru za socijalnu skrb koji će o njoj preuzeti brigu i smjestiti ju u dom.

Ti imaš koliko, oko 5, 6 banki? NEMOJ joj dati da ti uništi život ( a i tvojoj djeci ako ih imaš). Naravno da joj treba netko kad je nemoćna ali ako sad govori da vas treba to je zato jer ju zanima isključivo njena guzica ne zato jer vas voli. Bila mi je muka samo od čitanja tvoje priče a kako je tek nekome tko je to proživljavao (i preživljavao) godinama. Ako je mislila izgrađivati normalne odnose sa djecom to je trebala onako kako je i sama rekla za vašeg oca (ne mogu zamisliti koja normalna osoba bi to rekla za pokojnog muža i to pred svojom i njegovom tj njihovom djecom) - na vrijeme, prije trideset ili više godina. Sad je kasno da popravi odnos s vama ALI nije kasno za TEBE i nije kasno za to da možda i sa bratom i sestrom popraviš odnos.

[rosita22]

dalekojemore kaže:

Hmm...
Brat i sestra su blizu ali nemaju namjeru biti joj na pomoć.
Brat s njom trenutačno ne kontaktira, a sestra vrlo rijetko.
Ja nisam blizu. Ne bi ona ni došla kod mene, to nije opcija uopće.
Što se tiče skrbi - jedino smo tu prešutno suglasni da nitko od nas nije i neće biti spreman da preuzme tu brigu. Znači, ukoliko dođe do takve situacije morati će ići u dom što smatram da nije problem nama.
Njoj bi to bio i te kakav problem.

Inače je ona uvijek bila veliki gazda i sve je bilo isključivo njezino.

Teško se odvaja od materijalnog, ali došlo je vrijeme da joj to materijalno trenutačno ne pomaže, ni olakšava jer joj treba netko, a ne nešto.
Ma biti će kako bude, samo treba to sve preživjeti mirno i dostojanstveno koliko je moguće.

Dobro misliš. Samo treba ostati hladne glave.

[dalekojemore]

[QUOTE=SubSV;55930685]Stalo joj je do materijalnog, ona je gazda, treba joj netko tko će brinuti o njoj. I idealno rješenje se nameće samo po sebi - nekretninu i grunt prepustiti centru za socijalnu skrb koji će o njoj preuzeti brigu i smjestiti ju u dom.

Hvala Sub i tebi za odgovor. 5 banki.
Ma strašno je to kada se nešto tako "mora" gurati pod tepih 5 desetljeća.
Ne, neću dati da mi uništi život.
A što se tiče moje djece posebno sam vodila računa da ih ne povrijedi jer sam očekivala da će se prema njima odnositi kao i prema meni.
Na njima nije primjenjivala svoje metode jer sam joj kulturno dala do znanja da nesmije ni pomisliti na to.
Bilo je nekih situacija ali sam ja odmah štitila djecu i prekidala situaciju.
Kako su djeca odrastala i sama su shvaćala da su odnosi čudni i da ona ima neke jako čudne sisteme funkcioniranja. U skladu s njihovom dobi sam ih upozoravala da mi odmah moraju javiti ako bude kakvih problema kada su bili nasamo s njom.
Danas djeca znaju veliki dio naše obiteljske priče. Mislim da je fer da neke istine saznaju od mene, a ne za 5/10/15 godina iskrivljenu priču od nekog drugog.
U našoj obitelji se nikad nije smjelo reći istinu. Pravo je olakšanje u svojoj obitelji napraviti zaokret.
Kažu da djeca mogu podnijeti jako puno toga samo pod uvjetom da se s njima o tome normalno i iskreno razgovara.
Da im nisam rekla, ne bi razumjeli dinamiku naših odnosa, ponašanja itd.
Ovako razumiju situaciju, a nisu ni povezani s njom na način da im ona fali.

A ovo za smještaj u dom i ustupanje nekretnine.
Ona bi totalno pošandrcala da joj se dogodi da pored troje djece mora biti u domu. Što će selo reći, što će familija reći, ajme sramote i bijede, KAKO je ONA to zaslužila... - mislim parafraziram njezino razmišljanje.
Ali to me ne sekira, a koliko vidim ni moju sestru i brata.
ALI činjenica da bi netko, nekakav Centar za soc. skrb RASPOLAGAO s njezinom, njezinom presvetom imovinom, njezinim kvadratima, njezinim stvarima.. - to, to bi je odmah na mjestu preselilo na drugi Svijet.
To ne bi mogla podnijeti, to ne bi mogla preživjeti.
E to bi bila bol povrh svake boli.
Eto, takva je to osoba.

Da, vidjeti ću kako s sestrom i bratom.
Moj odnos s bratom je evoluirao i to mi baš puno znači.
Sada u ovim godinama tek možemo razvijati svoj odnos bez njezinog dirigiranja.
A sa sestrom to ne ide, ona je neka jako posebna biljka. Ponašanje joj jako oscilira, za sve u svom životu krivi druge, osobito majku - a to opet baš nema smisla. Mislim živjeti život kriveći nekog drugog...pa svi smo imali izbora, i ona je mogla mnoogo ranije prerezati pupčanu vrpcu s majkom, mogla je ranije progledati. A kao tek je sada nedavno progledala.
Ma razumijem ju, sva je zbrčkana, često dvolična, takva je i gotovo.
Svi imaju neke posljedice, pa tako i ona.

[radical change]

[QUOTE=dalekojemore;55947696]

SubSV kaže:

Stalo joj je do materijalnog, ona je gazda, treba joj netko tko će brinuti o njoj. I idealno rješenje se nameće samo po sebi - nekretninu i grunt prepustiti centru za socijalnu skrb koji će o njoj preuzeti brigu i smjestiti ju u dom.

Hvala Sub i tebi za odgovor. 5 banki.
Ma strašno je to kada se nešto tako "mora" gurati pod tepih 5 desetljeća.
Ne, neću dati da mi uništi život.
A što se tiče moje djece posebno sam vodila računa da ih ne povrijedi jer sam očekivala da će se prema njima odnositi kao i prema meni.
Na njima nije primjenjivala svoje metode jer sam joj kulturno dala do znanja da nesmije ni pomisliti na to.
Bilo je nekih situacija ali sam ja odmah štitila djecu i prekidala situaciju.
Kako su djeca odrastala i sama su shvaćala da su odnosi čudni i da ona ima neke jako čudne sisteme funkcioniranja. U skladu s njihovom dobi sam ih upozoravala da mi odmah moraju javiti ako bude kakvih problema kada su bili nasamo s njom.
Danas djeca znaju veliki dio naše obiteljske priče. Mislim da je fer da neke istine saznaju od mene, a ne za 5/10/15 godina iskrivljenu priču od nekog drugog.
U našoj obitelji se nikad nije smjelo reći istinu. Pravo je olakšanje u svojoj obitelji napraviti zaokret.
Kažu da djeca mogu podnijeti jako puno toga samo pod uvjetom da se s njima o tome normalno i iskreno razgovara.
Da im nisam rekla, ne bi razumjeli dinamiku naših odnosa, ponašanja itd.
Ovako razumiju situaciju, a nisu ni povezani s njom na način da im ona fali.

A ovo za smještaj u dom i ustupanje nekretnine.
Ona bi totalno pošandrcala da joj se dogodi da pored troje djece mora biti u domu. Što će selo reći, što će familija reći, ajme sramote i bijede, KAKO je ONA to zaslužila... - mislim parafraziram njezino razmišljanje.
Ali to me ne sekira, a koliko vidim ni moju sestru i brata.
ALI činjenica da bi netko, nekakav Centar za soc. skrb RASPOLAGAO s njezinom, njezinom presvetom imovinom, njezinim kvadratima, njezinim stvarima.. - to, to bi je odmah na mjestu preselilo na drugi Svijet.
To ne bi mogla podnijeti, to ne bi mogla preživjeti.
E to bi bila bol povrh svake boli.
Eto, takva je to osoba.

Da, vidjeti ću kako s sestrom i bratom.
Moj odnos s bratom je evoluirao i to mi baš puno znači.
Sada u ovim godinama tek možemo razvijati svoj odnos bez njezinog dirigiranja.
A sa sestrom to ne ide, ona je neka jako posebna biljka. Ponašanje joj jako oscilira, za sve u svom životu krivi druge, osobito majku - a to opet baš nema smisla. Mislim živjeti život kriveći nekog drugog...pa svi smo imali izbora, i ona je mogla mnoogo ranije prerezati pupčanu vrpcu s majkom, mogla je ranije progledati. A kao tek je sada nedavno progledala.
Ma razumijem ju, sva je zbrčkana, često dvolična, takva je i gotovo.
Svi imaju neke posljedice, pa tako i ona.

Obzirom da sam već duže vrijeme na psihoterapiji i jako su mi poznati slučajevi kao tvoji, a i sam sam u obitelji prolazio kroz slične situacije mogu ti reći sljedeće.
Tvoja majka je narcistična ličnost koja nije u stanju razumjeti potrebe drugih niti se smatra odgovornom za štetu koju je svojim postupcima nanjela drugima. Tvoj otac je bio slaba ličnost i nije joj znao postaviti granice, stvorio si je prividno bezizlaznu situaciju i kad više nije mogao trpjeti nadajući se da će svojim postignućima zadovoljiti njezinim bolesnim prohtjevima jednostavno si je oduzeo život. Tvoja majka ga je ubila a da joj nitko ne može suditi za to. Nadam se da znaš o kakvoj osobi se radi. Ona vrijednuje samo svoje želje i potrebe i koristit će sva sredstva koja joj stoje na raspolaganju da održi svoju dominaciju.
Nema razgovora kojim bi joj mogla skrenuti pažnju na svoje potrebe i osjećaje, ona nema kapaciteta za to, emocionalno je osakaćena, i gleda sebe u savršenom svjetlu. uvijek su krivi drugi njoj nemaa nitko pravo ništa prigovoriti. Ona će iz tiranina u čas prijeći u ulogu žrtve, promjeniti sto lica kako joj trenutno paše.
Svaka dijalog sa takvom osobom je uzaludan. Jedino što ti možeš napraviti jest postaviti jasne granice da ne utječe na tvoj život, jer ona to jedva čeka napraviti ako joj dopustiš.
Suludo je tražiti bilo kakvu pravdu ili osvetu jer će te to samo iscrpiti i nećeš postići duševni mir.
Također vjerujem da shvaćaš kako je jako teško uhvatiti se u koštac sa brigom o takvoj staroj i nemoćnoj osobi. Prije svega ti to NISI DUŽNA raditi ništa više od svoje braće i sestara. Oni su razumljivo bili bliski sa majkom jer su od nje mogli očekivati pomoć i podršku a ona je njima vješto manipulirala za osobne ciljeve. Oni se nadaju i nasljedstvu i cilj im je sa majkom imati kakav-takav odnos. Njihova neutralnost je razumljiva. Ono što nije razumljivo je tvoja želja da istjeruješ pravdu i brineš se o pitanjima vezano uz majčinu starost. Dom je najizglednija opcija po meni, majka vjerojatno ima neku mirovinu i nije problem da vas troje nadoplatite razliku, ili da majka proda neku imovinu da si plati troškove.
Ti si već odavno trebala razrješiti svoj odnos sa majkom. Tebe to duboko u sebi još uvijek grize, ne možeš joj oprostiti za njeno ponašanje i smrt tvog oca.
Trebala bi se koncentrirati na sebe i da ti sa sobom rješiš ljutnju i bol koju osjećaš a ne da ponovo pristupaš majci jer ćeš ponovo ostati povrijeđena cijelomtom nepravednom situacijom koja se odigrava u tebi i ispred tvojih očiju dok si ti potpuno nemoćna da utječeš na majku, brata i sestru.
Okreni se sebi ako si misliš dobro, pokušaj zaliječiti svoje rane, i pokušaj izbaciti ljutnju koju osjećaš prema majci njoj direktno u lice kada budeš spremna, ne zbog nje da bi ona nešto shvatila već zato što će to djelovati blagotvororno na tebe i tvoje emocije.
Narcistična roditeljska figura jako veliku štetu ostavi na djeci, zapravo na svima koji su osuđeni trpjeti takvu osobu. Narcisi na žalost slobodno hodaju ulicama a prvi bi trebali biti u psihijatrijskim klinikama, jer svojim ponašanjem psihički uništavaju normalne ljudi koji na kraju satraveni i uništeni u očaju traže psihijatrijsku pomoć. Nemoj iz cijele situacije biti ti ta koja je morala provesti najteži život i na kraju na prečac završiti kod psihijatra..

[dalekojemore]

[QUOTE=radical change;55950984]

dalekojemore kaže:

"Tvoja majka je narcistična ličnost koja nije u stanju razumjeti potrebe drugih niti se smatra odgovornom za štetu koju je svojim postupcima nanjela drugima. Tvoj otac je bio slaba ličnost i nije joj znao postaviti granice, stvorio si je prividno bezizlaznu situaciju i kad više nije mogao trpjeti nadajući se da će svojim postignućima zadovoljiti njezinim bolesnim prohtjevima jednostavno si je oduzeo život. Tvoja majka ga je ubila a da joj nitko ne može suditi za to."

Uh, ovo je pravi odgovor oko kojeg sam se godinama racionalno i emotivno mučila tražeći odgovor koji bi za mene osobno bio nešto blizu istine tako da to posložim u glavi. Hvala ti RC, ovo će mi punoooo pomoći ...




"Nadam se da znaš o kakvoj osobi se radi. Ona vrijednuje samo svoje želje i potrebe i koristit će sva sredstva koja joj stoje na raspolaganju da održi svoju dominaciju.
Nema razgovora kojim bi joj mogla skrenuti pažnju na svoje potrebe i osjećaje, ona nema kapaciteta za to, emocionalno je osakaćena, i gleda sebe u savršenom svjetlu. uvijek su krivi drugi njoj nemaa nitko pravo ništa prigovoriti. Ona će iz tiranina u čas prijeći u ulogu žrtve, promjeniti sto lica kako joj trenutno paše.
Svaka dijalog sa takvom osobom je uzaludan. Jedino što ti možeš napraviti jest postaviti jasne granice da ne utječe na tvoj život, jer ona to jedva čeka napraviti ako joj dopustiš."


Da, ona se svima želi miješati u život i nitko joj na ovom svijetu ne paše.
Ok, muž joj nije odgovarao, ali kad je nestala njezina neurotična ili kakva već usmjerenost na njega ona se usmjerila na druge ljude.
Ta žena o nikome danas nema lijepu riječ, ama baš ni o kome, strava.
Ni o susjedima, ni o "prijateljima", ni o rodbini...ni djeca, ni unuci...nitko.

Meni se opet umješala u život suptilno tražeći pomoć za sebe bespomoćnu i staru jadnu ženu. Ona zna, a i ja znam da je kod mene najmekanije. Kada malo zakmeči zna se da ću ja ipak pomoći svojoj dragoj i jedinoj majčici.
Sestri i bratu ni ne pokušava kmečati jer zna da to ne prolazi, ne padaju na te fore, a bome su i prije bili dosta ravnodušni, više tipovi za uzet nego za dati.
Više se nema šta uzeti - i to je to.
Mislim, bude bila ostavinska, ali to nas ionako pripada jelda, za to se ne treba oko nje truditi i zalagati. Mislim karikiram kako zamišljam njihovu logiku.

I čim sam joj pomogla i rješavala njezine poteškoće odmah je navalila s pitanjima: zašto me ne štitiš od brata i sestre i njihove bezobraštine, zašto me kao djeca niste štitili od oca, nema ni jedne majke koja je dobila ovakve udarce od svoje djece...itd.
Ja sam joj jasno i glasno odgovorila, i to nije bilo prvi put svakako.
Jednom kada sam joj sasula istinu u facu ,došlo je do fizičkog okršaja i ja sam joj vratila jer mi je pred oči došlo sve ono što je radila ocu i svima nama (mada mislim da me od tada mrvicu više "poštuje").
I sada sam joj rekla jasno i glasno što mislim, to ju je izludilo i sasula je na mene sva gov.. iz njezine duše, srca i mozga.
Fuj... senzibilna sam, i treba mi vremena oprati se od tog smeća.
Ali opet se vraćam na staru lekciju, čim joj se čovjek približi ona napada, znači samo pristojna udaljenost, udaljenost i udaljenost - bez obzira na eventualno kmečanje. Slijedeći puta će joj morati pomoći netko drugi.
Fascinira me način na koji ona troši svoje možda zadnje dane.


"Suludo je tražiti bilo kakvu pravdu ili osvetu jer će te to samo iscrpiti i nećeš postići duševni mir.
Također vjerujem da shvaćaš kako je jako teško uhvatiti se u koštac sa brigom o takvoj staroj i nemoćnoj osobi. Prije svega ti to NISI DUŽNA raditi ništa više od svoje braće i sestara. "
Hvala ti, slažem se, prosvjetljujuće...


"Ti si već odavno trebala razrješiti svoj odnos sa majkom. Tebe to duboko u sebi još uvijek grize, ne možeš joj oprostiti za njeno ponašanje i smrt tvog oca.
Trebala bi se koncentrirati na sebe i da ti sa sobom rješiš ljutnju i bol koju osjećaš a ne da ponovo pristupaš majci jer ćeš ponovo ostati povrijeđena cijelomtom nepravednom situacijom koja se odigrava u tebi i ispred tvojih očiju dok si ti potpuno nemoćna da utječeš na majku, brata i sestru.
Okreni se sebi ako si misliš dobro, pokušaj zaliječiti svoje rane, i pokušaj izbaciti ljutnju koju osjećaš prema majci njoj direktno u lice kada budeš spremna, ne zbog nje da bi ona nešto shvatila već zato što će to djelovati blagotvororno na tebe i tvoje emocije.
Narcistična roditeljska figura jako veliku štetu ostavi na djeci, zapravo na svima koji su osuđeni trpjeti takvu osobu. Narcisi na žalost slobodno hodaju ulicama a prvi bi trebali biti u psihijatrijskim klinikama, jer svojim ponašanjem psihički uništavaju normalne ljudi koji na kraju satraveni i uništeni u očaju traže psihijatrijsku pomoć. Nemoj iz cijele situacije biti ti ta koja je morala provesti najteži život i na kraju na prečac završiti kod psihijatra..

Baš ti hvala što si se i TI javio jer te čitam rado i često.
Baš sam bila hepi kada sam vidjela tvoj post jer odmah znam da će biti zanimljivo, poučno, iskreno, ljudski...my respect.

Da, raskinuti opet kontakt, nema druge. I ne misliti o njoj više.
Ma i ovo na forumu je neka faza gdje sam sretna za svakog ponaosob što se javio jer mi ovo stvarno jako pomaže.
Uvijek je to bila tabu tema. Ljekovito je čuti tuđa mišljenja onih koji nisu prošli tu torturu i dresuru, ili koji su prošli pa čuti što tko ima za reći..


"Ono što nije razumljivo je tvoja želja da istjeruješ pravdu i brineš se o pitanjima vezano uz majčinu starost."
Da, kao da moram isprati ljagu sa oca istjerujući svoju pravdu.
A to ne ide, ni teoretski, još manje u praksi izgleda.
Majčina starost - bez obzira na sve mislila sam da ima pravo dobiti neki minimum kao stara osoba, ali situacija je takva da joj čovjek ne može dati min. dostojanstvo jer ga ona nema za dati drugima i jer ne posustaje u lošim radnjama.
Toliko je negative nagomilano u kući da joj sve stalno riknjava.

[ZwYx]

Ako se ne možeš suočiti s istinom, teško da možeš išta pametno napraviti.

Takvi ljudi ne bi trebali postojati u 21. stoljeću, ali tvoja mater je nesposobno i dubinski poremećeno zlostavljačko smeće od osobe koje je čitav život protratilo da rasturi sve osobe oko sebe, umjsto da ih štiti te čini jakima i sretnima. Prema takvima treba imati nultu toleranciju, bez obzira na sve ostalo.

Da nisi pod njezinim utjecajem, gledala bi kako napraviti da zažali za sve svoje gadosti, a ne kako joj nećeš uskratiti pomoć. Kakav dom, dom je za takvu babu ElDorado.

Oprostom samo pokazuješ da se na neki način slažeš sa svime što je dosad napravila. To je najveća tragedija ove situacije.

Ili joj vrati milo za drago (što nećeš), ili je otpili iz svog života skroz (obavezno joj reci što, kako i zašto) i pusti da istrune sama u nekom trulom mračnom kutku.

Kad nju riješiš, pokušaj pomoći bratu i sestri. Ako ide ide, ako ne, znat ćeš barem da si pokušala napraviti nešto dobro.

[radical change]

[QUOTE=dalekojemore;55959821]

radical change kaže:

Baš ti hvala što si se i TI javio jer te čitam rado i često.
Baš sam bila hepi kada sam vidjela tvoj post jer odmah znam da će biti zanimljivo, poučno, iskreno, ljudski...my respect.

Da, raskinuti opet kontakt, nema druge. I ne misliti o njoj više.
Ma i ovo na forumu je neka faza gdje sam sretna za svakog ponaosob što se javio jer mi ovo stvarno jako pomaže.
Uvijek je to bila tabu tema. Ljekovito je čuti tuđa mišljenja onih koji nisu prošli tu torturu i dresuru, ili koji su prošli pa čuti što tko ima za reći..


"Ono što nije razumljivo je tvoja želja da istjeruješ pravdu i brineš se o pitanjima vezano uz majčinu starost."
Da, kao da moram isprati ljagu sa oca istjerujući svoju pravdu.
A to ne ide, ni teoretski, još manje u praksi izgleda.
Majčina starost - bez obzira na sve mislila sam da ima pravo dobiti neki minimum kao stara osoba, ali situacija je takva da joj čovjek ne može dati min. dostojanstvo jer ga ona nema za dati drugima i jer ne posustaje u lošim radnjama.
Toliko je negative nagomilano u kući da joj sve stalno riknjava.

Ti se trebaš prestati brinuti za druge, a naročito za one kojih više na žalost nema. Ti sama pa onda tvoja obitelj ti treba biti prioritet, a ne rješavanje rubikove kocke od miljon polja koju nisi u stanju realno rješiti, pravdu ne možeš istjerati odnosno osoba će sama zaslužiti svoju kaznu kada ti napokon skužiš da se ne isplati ulagati svoje vrijeme i živce u odnos sa svojom majkom, i ako sa bratom i sestrom zasebno budeš razvijala nekakav korektan odnos.
Majka ima svoju imovinu koju je stekla za života sa kojom može raspolagati u starosti.
Kao što sam rekao ne postoji način da rješiš nerješivo, ne postoji nešto što možeš napraviti da bi te cijenio netko tko te nije u stanju cijeniti, ukoliko se boriš protiv ovih činjenica sama sebi činiš veliku štetu.

Hvala na komplimentima, nadam se da si iz ovih komentara nešto naučila i da se nećeš trošiti na uzaludne stvari...

[dalekojemore]

[QUOTE=radical change;55965829][QUOTE=dalekojemore;55959821]


"ne postoji nešto što možeš napraviti da bi te cijenio netko tko te nije u stanju cijeniti"

Znači imam 5 banki, nemam ni jednu tetovažu ali stvarno mi dođe da si ovo gore istetoviram na vidljivo mjesto, najviše zbog sebe ali ne bi bilo loše ni poradi drugih

[dalekojemore]

ZwYx kaže:

Ako se ne možeš suočiti s istinom, teško da možeš išta pametno napraviti.

Takvi ljudi ne bi trebali postojati u 21. stoljeću, ali tvoja mater je nesposobno i dubinski poremećeno zlostavljačko smeće od osobe koje je čitav život protratilo da rasturi sve osobe oko sebe, umjsto da ih štiti te čini jakima i sretnima. Prema takvima treba imati nultu toleranciju, bez obzira na sve ostalo.

Da nisi pod njezinim utjecajem, gledala bi kako napraviti da zažali za sve svoje gadosti, a ne kako joj nećeš uskratiti pomoć. Kakav dom, dom je za takvu babu ElDorado.

Oprostom samo pokazuješ da se na neki način slažeš sa svime što je dosad napravila. To je najveća tragedija ove situacije.

Ili joj vrati milo za drago (što nećeš), ili je otpili iz svog života skroz (obavezno joj reci što, kako i zašto) i pusti da istrune sama u nekom trulom mračnom kutku.

Kad nju riješiš, pokušaj pomoći bratu i sestri. Ako ide ide, ako ne, znat ćeš barem da si pokušala napraviti nešto dobro.

Boldano - živa istina...slažem se skroz.
Hvala ti na komentaru ZwYx.
Bemu miša kako je moguće da sam još uvijek pod njezinim utjecajem, a jesam, definitivno jesam...

[rosita22]

dalekojemore kaže:

Boldano - živa istina...slažem se skroz.
Hvala ti na komentaru ZwYx.
Bemu miša kako je moguće da sam još uvijek pod njezinim utjecajem, a jesam, definitivno jesam...

Jesi, a to što jesi nije tvoja krivica. Manipulatorske osobe su duboko defektne osobe, a istovremeno i velemajstori zavođenja i potčinjavanja. Kada netko podlegne takvoj osobi, razlog leži u manipulatorovoj (ili narcisoidnoj) ličnosti i u činjenici da tehnike osamostaljivanja treba vježbati.
Ni sa pet banki nije kasno, jer svaki proživljeni dan je bitan.

Kao što netko već reče, majka ti je financijski zbrinuta - utoliko što svoju nekretninu (ili što god ima preko više toga) može dati odgovarajućoj instituciji na upravljanje i sve pet. Ako roditelj nije propisno obavio svoju roditeljsku dužnost, onda ni djeca ne trebaju razmišljati o dužnosti.

Imaš situacije kada je briga i - nazovimo to uvjetno - žrtvovanje prirodno jer leži na ljubavi, i ne smatraš ga žrtvovanjem. To su situacije kada se ne propitujemo, a čim imaš dvojbe ili veliku odbojnost, mislim da je jasno da se radi o ucjeni. Tu se može primijeniti ona da se "sa teroristima ne pregovara."

[dalekojemore]

rosita22 kaže:

Jesi, a to što jesi nije tvoja krivica. Manipulatorske osobe su duboko defektne osobe, a istovremeno i velemajstori zavođenja i potčinjavanja. Kada netko podlegne takvoj osobi, razlog leži u manipulatorovoj (ili narcisoidnoj) ličnosti i u činjenici da tehnike osamostaljivanja treba vježbati.
Ni sa pet banki nije kasno, jer svaki proživljeni dan je bitan.

Kao što netko već reče, majka ti je financijski zbrinuta - utoliko što svoju nekretninu (ili što god ima preko više toga) može dati odgovarajućoj instituciji na upravljanje i sve pet. Ako roditelj nije propisno obavio svoju roditeljsku dužnost, onda ni djeca ne trebaju razmišljati o dužnosti.

Imaš situacije kada je briga i - nazovimo to uvjetno - žrtvovanje prirodno jer leži na ljubavi, i ne smatraš ga žrtvovanjem. To su situacije kada se ne propitujemo, a čim imaš dvojbe ili veliku odbojnost, mislim da je jasno da se radi o ucjeni. Tu se može primijeniti ona da se "sa teroristima ne pregovara."

Da Rosita, jako lijepo si ovo objasnila, čitam i usvajam....
Hvala ti na ovome