Sta uciniti kad izgubis sam sebe ? ( iznutra )

[devaa]

U cemu pronalazite razlog i nacin za prozivjeti dan ? Razlog iz kojega se budite i koracate u zivot ne odustajete od sebe bez obzira sto ponekad se cini besmislenim i bezvrijednim ?

Kako se borite sa depresijom, anksioznocu, nezadovoljstvom i ostalim stvarima
prouzrokovanim nasim losim zivotnim odlukama i zivotom samim ?

Jeli vam ikad palo napamet da jednostavno ne znam odustanete sami od sebe
jer sve nekako, sto zivot ide dalje gubi smisao, kako i ako imate se nosite sa suicidalnim mislima zbog kojih vam se jednostavno neda nastavit zakoracat u sljedeci novi dan i pozelite odustat od ovozemaljskog fizickog zivota ?

Kada zivot jednostavno duze vremena nejde i ne izgleda dobro, i volja vam padne ispod 0 jer se ponekad cini da to bolje neki cekaju cijeli zivot i ne docekaju..

Sve se nekako vrti u taj zacarani krug cekanja od rodenja pa do nase smrti..
prvo se rodimo, odrastamo, krecemo u skolu, prva prijateljstva poznanstva ( igre bez kraja ), pri kraju osnovne biramo kroz srednju skolu svoje zivotno zanimanje ili barem predospoziciju do polaska na fax, u srednjoj krecu prvi izlasci, prve ljubavi, prva slomljena srca, prvi mamurluk, sex itd.. S vremenom nas u tom razdoblju zivciraju roditelji, prijstelji i svi oko nas i jedva cekamo zavrsit skolu i bit svoji ljudi..

Nasi roditelji cekaju da odrastemo, da se iselimo, postanemo svoji ljudi, oni da imaju svoj mir od zivota sta im je preostao, u tom periodu jedva cekamo krenuti na fax uozbiljiti se, zavrsit ga i pocet gradit zivot svojim vlastitim novcima i djelima..

Nakon zavrsenog faxa, brojnih stvari koje smo prosli, prijateljstava ovakvih/onakvih, odluka dobrih/losih, ljubavi lijepih\propalih, pronalazimo tu neku osobu pocinjemo gradit obitelj, useljavamo se u stan/kucu..
Pocinje taj zajednicki zivot s tom osobom, planiramo dijete da osnujemo obitelj.
Na poslu jedva cekamo da dodemo doma i budemo s obitelji, vikendi, koji su nekad bili zezancija, sada su postali odmor i krevet..

Zivimo za pokoji vikend i godisnji, zbog teskog zivota radimo i vise no sto bi trebali.. Propustamo druzenja, ljude, rodendane, obitelj... Sve da bi stekli to nesto materijalno sto je zapravo n kraju zivota bezvrijedno..

Sada su i nasa djeca vec postala odrasli ljudi, godine su prosle, mi jedva cekamo da se taj isti krug ponovi da mi imamo svoj mir, jer godinama od skakanja i brige o djeci ga nismo imali.. I umorni od posla cekamo ulazak u mirovinu, neki od nas ju i ne dozive, a i oni koji ju dozive.. Sada vec pred kraj zivota gledaju malo vrte

Filmove, uspomene unazad, prisjecajuci se svih dobrih i losih stvari..
Naravno najteze na nas utjecu lose stvari.. Sve te uspomene koje smo propustili
izmanipulirani danasnjih nacinom zivota da novac kupuje zivot i srecu..

I shvatimo da smo prozivjeli citav zivot da bi shvatili da smo ga prozivjeli krivo,
i da zapravo sve sto smo cekali je samo da zivot prode..

Ponekad uz sve moje dijagnosticirane zdravstvene i psihicke probleme..
Jednostavno se umorim od zivota, nemam volje za apsolutno nista..
Sreca vise ne postoji u ljudima, zabavama i sl. stvarima u materijalnom ne postoji odavno..

Ipal se nekako taj zivot svodi na ljude i uspomene koje s njima stvaramo tokom tog putovanja u onaj svijet u tu drugu vrstu postojanja u paralelnom nefizickom, ali opisanom kao savrsenom svijetu.. Kako se borite jednostavno s tom depresijom i sto vas sprecava da jednostavno odustanete i dignete ruku na sebe ?

[radical change]

Uh, trenutno si u jako depresivnoj fazi zar ne?
Ja sam se recimo jutros ustao sav ponosan jer se mogu stisnuti uz ženu, vani je bura i poprilično je hladno a ona je tako topla.. pa se radujem što ću se provozati do posla jer vožnju obožavam, pa se radujem što ću danas napraviti neke radove na projektu kojeg radim već nekoliko tjedana i strašno me ispunjava, pa se radujem što ću kreirati neke fakture u firmi za radove koje smo odradili svjestan da si time osiguravam plaću za sljedeći mjesec, pa se radujem što ću kada dođem sa posla ručati nešto lijepo što mi žena skuha, pa ću se družiti sa ženom, možda izaći van, otuširati se vrućom vodom i uvaliti se u toplu postelju, ljubiti se, maziti, sexati itd.. zapravo uvijek postoje stvari iz kojih svakodnevno crpim pozitivnu energiju, male i velike stvari zbog kojih vrijedi živjeti život, ali dan po dan. Gledajući globalno kada se zbroji sreća zbog tih malih stvari život unatoč problemima, rutini i dosadi bude realno dobar. Ako ćeš se koncentrirati na rutinu, dosadu, bol i nezadovoljstvo život će ti biti loš. Tajna je u tome kako naučiti živjeti dan po dan, sat po sat i uzeti od života sve najbolje što možeš, punim plućima, i uživati u tome, to ti puni baterije i tjea te dalje. Svijet bude onakav kakvim ga očima vidiš, siv ili ružičast stvar je samo u tebi i isključivo u tebi. Realno gledajući život nema nekog velikog smisla, ništa nema nekog velikog smisla, ali ima svoj mali smisao, svaka travka koja raste našla je svoje mjesto pod suncem i ukrašava livadu po kojoj hodaš, tlo je zbog nje mekano, ugodno za hodanje, lijepo miriše i oku je ugodno za vidjeti, a ta travka sama po sebi ne vrijedi mnogo i nema neki veliki i značajni smisao u globalnom nivou. Takav je i naš život. Skloni smo vjerovati da smo rođeni za velike stvari i da naš život mora imati božanstveni smisao, da budemo najbolji, jedinstveni, sigurni, nepokolebljivi.. ali kada malo razmislimo o je samo naša iluzija veličine i s njom se ne treba opsjedati, treba biti ona travka koja se izborila za svoje mjesto pod suncem i koja ukrašava onu livadu kao što svi mi individualno ukrašavamo ovaj svijet i činimo ga boljim za sve..

Malo pozitive ne bi škodilo, ako ne možeš sama i muči te depresija postoje ljekovi da ti bude bolje, da ti malo pomognu dok sama ne naučiš razmišljati pozitivno i uneseš malo boje u svoj život.. polako iz dana u dan..tako da kada se okreneš iza sebe vidiš polagan ali konstantan napredak i to ti daje snage da nastaviš i dalje....

[Azz]

devaa kaže:

U cemu pronalazite razlog i nacin za prozivjeti dan ?

ustajem se jer brinem o obitelji, a oni imaju nekakva očekivanja i potrebe. ustajem se jer moram obaviti x stvari i koliko god bile naporne moram ih odraditi. život i smisao su u sitnicima, a ja te situacije pokušavam napraviti najbolje što mogu, po mogućnosti s osmijehom na licu. koliko god nekad prije (ja sam se davno pokušala ubiti, pa su me reanimirali) ne vidjela smisao u mnogo stvari koje čine dan, toliko ne vidim smisao da kroz tan dat koji mi je dat u ovom životu prolazim s tugom i očajem.
život je prekratak da ga ne bi živjela onakvog kakav je, onakvog kakav imam, kakvog sam ga učinila, kako mi je dat. imam što imam i s tim idem naprijed kroz život. a najveća sreća mi je u malim stvarima, onim stvarima koje drugi i ne primjećuju - kad vozim dijete u školu često ga držim za ruku, volim tu toplinu i našu "tihu" bliskost, u kući često znam bez posebnog razloga i povoda poljubiti svog supruga i sina, zagrliti ih i reći im koliko ih volim - eto tako, jdnostavno to učinim, nasmijem se i dajem im sebe, svoju ljubav. i meni je sva filozofija života u tome - dati ljubav, znati je primiti i uživati u malim stvarima jer one čine život.

[devaa]

@radical ne znam opcenita izolacija od svijeta me nekak uvijek pratila, nekak nikad nisam imao neki osjecaj da se uklapam u drustvu..
to me nekak pratilo od pocetka osnovne pa sve do faxa.. kao da sam uvijek imao taj neki osjecaj da se ljudi ne osjecaju ugodno u mom
drustvu, doduse nisam ni ja u njihovom bas uzivao.. al nikad netko nije vrsio neku pretjeranu komunikaciju samnom..

ovaj dio sa travkom si objektivno jako dobro opisao sa gledistem na zivot.. ima istine u tome, a radio sam ja svasta..
setnje/voznja prirodom, slusalice u usima, obilazio mjesta ovakva onakva.. al nekak ta privremena sreca nestajala je kao dim od cigarete...
jednostavno me nekak vise ne ispunjavaju ni velike ni male pobjede u zivotu.. ne znam vise nekak cak i kad nesto dobro napravim za sebe ili fax
nekak to zadovoljstvo bude privremeno u svega par minuta nestane.. i opet krece to zamisljanje, razmisljanje i naposlijetku depresija...

ljudi su postali takvi da sto ih je manje u mom zivotu bolje se osjecam ne znam.. zele da si iskren, a kada budes onda si seronja jer si preiskren..
ne znam.. nekak sam izgubio volju za gotovo sve vezano za zivot.. :/ i btw ja sam musko haha..

@azzura suosjecam tak nekak kak sam se prije 4 god predozirao ecstasyem, skoro umro tak je sve nekak polako pocelo tonuti kao kamen u vodi..
zdravstveno stanje ( fizicki i psihicki ) nakon toga do danas nisam povratio.. prije toga nisam bio pretjerano zadovoljan zivotom kako svojim tako i opcenito
nakon te situacije stanje je samo pogorsalo.. izgubio sam volju za fax, ljude, zivot, sve... uz bolove i ostalo sto je doslo nakon te situacije takoder sam posegnuo na sebe jer jednostavno nisam mogao se nositi sa tom situacijom niti sam htio.. jednostavno sam htio da sve prode..

i nekak nikak da nadem taj neki put i da ga se duze drzim, uvijek nekud skrenem s njega.. slazem se da se nekak cijela bit i smisao zivota svodi na ljude
nacine na koji utjecu na nase zivote i cine ih boljima i obrnuto.. jer naposlijetku, uspomene i osjecaji su jedino sto cemo svi jednog dana sa sobom ponjeti u grob. samo to medusobno tretiranje nas i ljudi oko nas..

Al nekak vise nemam ni ambicije ni volje u to, fax sam zapostavio i sjebao maksimalno.. nekak ga zelim zavrsit, ali nekad mi se cini da nisam dovoljno sposoban ni dobar za to, ni nadolazeci posao nakon toga.. prijateljstvo se svelo na doslovno dvoje ljudi i ono.. ne znam jednostavno vise me nista ne veseli.. zamisljen i u dnevnom snu hodam svijetom ziveci u nekom svom stvorenom od strane moje podsvijesti.. :/ cak mi se nekad cini da se najljepse osjecam nocu u snovima svoje podsvijesti..

[Prokhorov]

U cemu pronalazite razlog i nacin za prozivjeti dan ? Razlog iz kojega se budite i koracate u zivot ne odustajete od sebe bez obzira sto ponekad se cini besmislenim i bezvrijednim ?

Sve ovisi o percepciji. Svi imamo uspone i padove, ali je važno na vrijeme uočiti pad i jednostavno ga prekinuti, to možeš samo ti i to u vrlo kratkom periodu (jednostavno se zaokupi poslom i nečim korisnim, radi ono što najviše voliš).

Kako se borite sa depresijom, anksioznocu, nezadovoljstvom i ostalim stvarima
prouzrokovanim nasim losim zivotnim odlukama i zivotom samim ?

Svatko katkad upadne u depresiju, samo je pitanje hoce li on sam dopustiti da ona postane patološka i otrovna. Depresija nam treba da nas potakne da duhovno rastemo, da sazrijemo psihicki. Postoji nešto što se zove papir i olovka, uzmeš i pišeš do iznemoglosti, jer poznata je stvar da papir tripi sve.

Jeli vam ikad palo napamet da jednostavno ne znam odustanete sami od sebe
jer sve nekako, sto zivot ide dalje gubi smisao, kako i ako imate se nosite sa suicidalnim mislima zbog kojih vam se jednostavno neda nastavit zakoracat u sljedeci novi dan i pozelite odustat od ovozemaljskog fizickog zivota ?

U smisli suicida mi nikad nije na palo, jer je to sam po sebi cin kukavice, a ne hrabre osobe... u biti to je cin lijene osobe, koja se nema muda pokrenit. Što život ide dalje gubi smisao, e pa ne slažem se, upravo obrnuto.

Ljudi svakodnevno umiru, u njima umiru ideje i stari stavovi i uvjerenja. Kada u tebi umre negativan stav, ponovno se rodiš, novi si covijek... tvoj fizicki dio je tu samo da te nosi.

Kada zivot jednostavno duze vremena nejde i ne izgleda dobro, i volja vam padne ispod 0 jer se ponekad cini da to bolje neki cekaju cijeli zivot i ne docekaju..

Zapitaj se ima li smisla u čekanju??? Moraš djelovati, a to što nisi dočekao/la nešto znaci da se nisi dovoljno potrudio/la. Try again!!!

I shvatimo da smo prozivjeli citav zivot da bi shvatili da smo ga prozivjeli krivo,
i da zapravo sve sto smo cekali je samo da zivot prode..

Kako cijeli, očito je da imaš još života, odradi ga do kraja najbolje što možeš... ljudi nisu svjesni kako godina dana perfektnog života i stabilnosti u glavi može nadomljestiit 10, pa i 20 godina nesređene glave... prošlost je prošlost!!!

Ponekad uz sve moje dijagnosticirane zdravstvene i psihicke probleme..
Jednostavno se umorim od zivota, nemam volje za apsolutno nista..
Sreca vise ne postoji u ljudima, zabavama i sl. stvarima u materijalnom ne postoji odavno..

Sreća u materijalnom nije sreća, tj. možda je prve minute kad dobijemo neku stvar. Duhovnost i samo duhovnost. Ljubav i samo ljubav... a to je težak put ulaganja i primanja, za koji se treba potruditi, za koji treba hrabrosti i volje.

Programirani smo da idemo linijom manjeg otpora, a za sve pozitivno pogotovo na duhovnoj bazi treba itekako rada.

Ipal se nekako taj zivot svodi na ljude i uspomene koje s njima stvaramo tokom tog putovanja u onaj svijet u tu drugu vrstu postojanja u paralelnom nefizickom, ali opisanom kao savrsenom svijetu.. Kako se borite jednostavno s tom depresijom i sto vas sprecava da jednostavno odustanete i dignete ruku na sebe ?

Ovo je savršeni svijet, ne postoje dva svijeta... sve je jedno... ima ona izreka, patnja je nužna dok ne skužiš da nije

Optimizam je najbolja stvar, jer ipak sam biraš reakciju da događaj, on se kao takav jednostavno mora dogoditi... :klap::klap::klap:

[Azz]

devaa kaže:

cak mi se nekad cini da se najljepse osjecam nocu u snovima svoje podsvijesti..

pa budi tamo. produbi taj dio, iskoristi ga za nešto što te zabavlja. znam da se od toga ne može živjeti, niti završiti faks, ali i to što znaš što ne želiš je nešto. nemoj se "zaključavati" s nekim slikama o sebi. stvari su vrlo, vrlo promjenjive.
imaš dva prijatelja? pa ti si bogat čovjek. a koliko bi ih trebao imati?
znam da ti sad to tako ne izgleda, ali ja nekako vjerujem kako ćeš se ti pomaknuti u nekom boljem smjeru, a da bi došao do tamo sad prolaziš ta razna propitkivanja sebe. ne zamaraj se previše, jer uglavnom većina stvari na ovom svijetu i ne zahtijeva neko pretjerano razmišljanje. pokušak samo živjeti i biti.
jednom kad dođemo do kraja svog života nećemo ništa ponijeti na onaj drugi svijet (ako vjeruješ u njega - blago ti se, ja niti u to ne vjerujem ) sve što imamo i što smo ikad imali je ovo sada i ovdje. i apsolutno ništa drugo - ni kuće, ni auti, ni diplome, ni društveni statusi. to je sve jedna iluzija. budi što iskreniji prema sebi i sumnjam da ćeš pogriješiti

[devaa]

prokhorovka kaže:

Zapitaj se ima li smisla u čekanju??? Moraš djelovati, a to što nisi dočekao/la nešto znaci da se nisi dovoljno potrudio/la. Try again!!!

Ovo sto sam quoto mi je dalo jos nade da ne odustajem od OVOG to me cinilo sretnim jako.
sto se tice savjeta za papir i olovku sastavit cu si popis dobrih/losih stvari..
i po tome slagat dane i tako ih pokusat prebrodit nabolje..

Iz tog razloga i imam poruku ispod crte.. ne vidimo svijet onakvim kakav je
vidimo ga onakvim kakvim smo mi da.. hvala ti.. :/
moram povratit samopouzdanje i vjeru u sebe..

Azzura kaže:

imaš dva prijatelja? pa ti si bogat čovjek. a koliko bi ih trebao imati?

manje je više. dovoljna su mi i ta dva, fali mi samo jos jedna osoba
ne zelim ih vise.. al ljudi imaju tu naviku da me stalno uvlace u drustva u kojima ne zelim biti, vode na mjesta koja ne zelim posjecivati.. i onda se ljute kad ih sjebem, a znaju kakav sam i znaju da se ne zelim zbog nikog mijenjati.. ja ne volim disco i takva druzenja, a svi nekak forsiraju taj svoj lifestyle koji se meni ne svida i ne pase..

Ja volim provoditi jako puno vremena sam.. zamisljati, razmisljati, sanjati.. ne znam dali postoji taj drugi svijet , ali razmisljam dosta o takvim stvarima. jer zanimljive su mi, ne volim razmisljati o nebitnim banalnim glupostima.. zanima me dali je ovaj zivot samo san baziran na projekcijama nase podsvijesti i dali zapravo kada umremo se budimo u tom nekom drugom paralelnom svijetu..

[radical change]

devaa kaže:

@radical ne znam opcenita izolacija od svijeta me nekak uvijek pratila, nekak nikad nisam imao neki osjecaj da se uklapam u drustvu..
to me nekak pratilo od pocetka osnovne pa sve do faxa.. kao da sam uvijek imao taj neki osjecaj da se ljudi ne osjecaju ugodno u mom
drustvu, doduse nisam ni ja u njihovom bas uzivao.. al nikad netko nije vrsio neku pretjeranu komunikaciju samnom..

ovaj dio sa travkom si objektivno jako dobro opisao sa gledistem na zivot.. ima istine u tome, a radio sam ja svasta..
setnje/voznja prirodom, slusalice u usima, obilazio mjesta ovakva onakva.. al nekak ta privremena sreca nestajala je kao dim od cigarete...
jednostavno me nekak vise ne ispunjavaju ni velike ni male pobjede u zivotu.. ne znam vise nekak cak i kad nesto dobro napravim za sebe ili fax
nekak to zadovoljstvo bude privremeno u svega par minuta nestane.. i opet krece to zamisljanje, razmisljanje i naposlijetku depresija...

ljudi su postali takvi da sto ih je manje u mom zivotu bolje se osjecam ne znam.. zele da si iskren, a kada budes onda si seronja jer si preiskren..
ne znam.. nekak sam izgubio volju za gotovo sve vezano za zivot.. :/ i btw ja sam musko haha..

@azzura suosjecam tak nekak kak sam se prije 4 god predozirao ecstasyem, skoro umro tak je sve nekak polako pocelo tonuti kao kamen u vodi..
zdravstveno stanje ( fizicki i psihicki ) nakon toga do danas nisam povratio.. prije toga nisam bio pretjerano zadovoljan zivotom kako svojim tako i opcenito
nakon te situacije stanje je samo pogorsalo.. izgubio sam volju za fax, ljude, zivot, sve... uz bolove i ostalo sto je doslo nakon te situacije takoder sam posegnuo na sebe jer jednostavno nisam mogao se nositi sa tom situacijom niti sam htio.. jednostavno sam htio da sve prode..

i nekak nikak da nadem taj neki put i da ga se duze drzim, uvijek nekud skrenem s njega.. slazem se da se nekak cijela bit i smisao zivota svodi na ljude
nacine na koji utjecu na nase zivote i cine ih boljima i obrnuto.. jer naposlijetku, uspomene i osjecaji su jedino sto cemo svi jednog dana sa sobom ponjeti u grob. samo to medusobno tretiranje nas i ljudi oko nas..

Al nekak vise nemam ni ambicije ni volje u to, fax sam zapostavio i sjebao maksimalno.. nekak ga zelim zavrsit, ali nekad mi se cini da nisam dovoljno sposoban ni dobar za to, ni nadolazeci posao nakon toga.. prijateljstvo se svelo na doslovno dvoje ljudi i ono.. ne znam jednostavno vise me nista ne veseli.. zamisljen i u dnevnom snu hodam svijetom ziveci u nekom svom stvorenom od strane moje podsvijesti.. :/ cak mi se nekad cini da se najljepse osjecam nocu u snovima svoje podsvijesti..

Najprije zaboravi iluziju da je život savršen i da te tamo negdje daleko, sutra preksutra čeka nešto lijepo ili da će lijepo vječno trajati. To ne postoji, i svi se mi neprestano borimo sa životom, neprestano tražimo i gubimo smisao. Zbog toga se ljudi svačim u životu bave, neprestano uče i pokušavaju doživjeti nova iskustva, upravo je to ta potreba da se pronađe smisao u novim stvarima-iskustvima jer je to u suštini život, život je ono što živiš i što si proživio..

Ne plašiš se ti ljudi, ti se plašiš sebe. Ljudi se ne možeš plašiti jednom kada shvatiš da isključivo ti upravljaš svojim životom i onim što želiš, ti odlučuješ hoćeš izaći iz kuće ili ćeš se zatvoriti u svoja 4 zida, ti odlučuješ hoćeš nekog tko ti ne paše podnositi mjesecima, godinama ili ćeš mu jednostavno okrenuti leđa i pokazati da ti nije stalo i da nema moć nad tobom..
Ljudi ti predstavljaju napor, plašiš ih se, bježiš od njih jer im daješ previše na značaju. Njihove riječi te izravno pogađaju, osjetljiv si na kritiku, odbacivanje, uvrede, okretanje leđa, stajanje u kutu i slično. To je samo zato što misliš duboko u sebi da ti ne zaslužuješ a drugi zaslužuju više od tebe, zbog tog osjećaja manje vrijednosti ti nisi naučio ni tražiti od drugih ono što tebi treba, ti si se umorio u pokušaju da daš i u nadi da će netko po duhu svetome pogoditi što reći a da tebi paše, kako postupiti a da tebi paše i slično.. Naravno da je to nemoguće i da ti ljudi nisu ništa dužni kao što ti nisi nikom dužan ništa.. ali toga nisi svjestan pa se javlja pitanje smisla tvog života, jer ti sebi zapravo ne dopuštaš da živiš, kao pas si u kavezu i ne možeš vani na livadu da se istrčeš i izigraš..
Pričam u prenesenom značenju ali valjda me razumješ. Depresija je uvijek posljedica gubitka sebe, gubitka snage i osjećaja bespomoćnosti.
Ne postoji čarobni štapić niti formula za izgradnju pozitivnog pogleda na sebe, za to je potreban rad na sebi i upornost, neprestano učenje na temelju vlastitog iskustva..
Činjenica.. nisu te drugi odbacivali, ti si odbacivao sam sebe.. ti nisi vjerovao da pripadaš, ti nisi vjerovao da vrijediš, ti nisi vjerovao da zaslužuješ kao i drugi.. to su drugi primjetili i isključili su te iz jednadžbe, kao što ti isključuješ one koji se ne uklapaju u tvoj svijet..Mnogo je lakše druge i čitav svijet (zamisli nerealne logike) okriviti što je takav kakav jest nego priznati sebi da se ti trebaš mijenjati, prilagoditi i zauzeti za sebe (što ti je očito jako teško za napraviti).
Da li si se trebao prilagoditi, da ali samo djelomično, onoliko koliko tebi paše, da ti budeš sretan i živiš onako kako tebi paše i kako ti želiš.. to nema veze sa bahatošću i bezobrazlukom, ne moraš biti đubre da bi se zauzeo za sebe, samo trebaš uzeti malo prostora i ohrabriti se da kažeš da ja to želim i ne ja to ne želim i nema boga da me na to prisili...

[devaa]

@radical zivot je meni sve samo ne savrsen i daleko od toga da je gotovo sve iluzija percipirana od strane nasih misli...

Na ovaj drugi dio ne znam bas sta da ti kazem.. :/ ne krivim ja ljude zbog drugacijeg gledista na svijet od mog.. Ali ne vidim tu potrebu znaju da sam ja osoba od koje nece dobiti direktan odg kad nesto odbim i ne zelim.. Ja rade pobjegnem od toga zasto ? Jer kad iznesem direktan odg onda ide jos 100x nagovaranja zasto, zato.. I mene je to s vremenom pocelo umarat.. Ja se ne zelim i smatram ne moram gotovo nikome opravdavat za svoje postupke i odluke..

Ovo sto si sve opisao heh, ima istine.. Al ne znam vise sta da sam sa sobom radim, kuda da idem, cime da se bavim.. Nekad mi dode da bi napustio sve i otisao van radit i nebi se nikome pa ni obitelji javio. Samo bi zapoceo novi zivot kao da sam ponovo roden.. Nemam volje ni zelje vise prisustvovat u okolini u kojoj se nalazim..

[Prokhorov]

devaa kaže:

Ovo sto sam quoto mi je dalo jos nade da ne odustajem od OVOG to me cinilo sretnim jako.
sto se tice savjeta za papir i olovku sastavit cu si popis dobrih/losih stvari..
i po tome slagat dane i tako ih pokusat prebrodit nabolje..

Iz tog razloga i imam poruku ispod crte.. ne vidimo svijet onakvim kakav je
vidimo ga onakvim kakvim smo mi da.. hvala ti.. :/
moram povratit samopouzdanje i vjeru u sebe..

Moraš shvatiti da je sve u životu u istom trenu i pozitivno i negativno, samo ti biraš iz kojeg kuta ćeš gledati na stvari.

Najveća istina je ona da smo mi sami kreatori svoje realnosti, ali čovjeku treba dosta vremena da to shvati (meni je trebalo par godina)... kad sam prvi put čuo tu rečenicu samo sam odvalio od smijeha, a sad mi je to najveće uvjerenje od svih... što ne znači da se ono neće za par godina promijeniti... jer je sve promjenjivo, ništa ne stoji na mjestu... što se tiče uvjerenja i stavova, upravo oni koji stoje na mjestu su najotrovniji... promjene su teške i bolne, ali nužne i korisne.

Zaboravi prošlost, ne možeš je mijenjat!

[Pigsy]

Makni slovo't' iz svog profilnog avatara za početak

[devaa]

@prokhorovka ja se slazem glede reacije vlastite realniste, kao sto sam rekao ne vjerujem previse u sudbinu.. U to da je netko ili nesto vec preodredilo odredenu situaciju/dogadaj u nasim zivotima.. Ali ne znam sta napravim od kuda da krenem ( znam od pocetka ) ali kojeg ni ne znam di je :S

Puno stvari u proslosti sam ostavio iza sebe, puno nisam ( bar me podsvijest u to uvjerava ), ali dosta toga je trenutno u proslosti sto je znatno utjecalo na koju tadasnju sadasnjost i buducnost i razlog iz kojeg u ovom trenutku nije samnom zbog mojeg loseg odabira rijeci i djela..

@pigsy "T" je u procesu rezanja al mozda da nadem sliku gdje ga nikad nije ni bilo...

[radical change]

devaa kaže:

@radical zivot je meni sve samo ne savrsen i daleko od toga da je gotovo sve iluzija percipirana od strane nasih misli...

Na ovaj drugi dio ne znam bas sta da ti kazem.. :/ ne krivim ja ljude zbog drugacijeg gledista na svijet od mog.. Ali ne vidim tu potrebu znaju da sam ja osoba od koje nece dobiti direktan odg kad nesto odbim i ne zelim.. Ja rade pobjegnem od toga zasto ? Jer kad iznesem direktan odg onda ide jos 100x nagovaranja zasto, zato.. I mene je to s vremenom pocelo umarat.. Ja se ne zelim i smatram ne moram gotovo nikome opravdavat za svoje postupke i odluke..

Ovo sto si sve opisao heh, ima istine.. Al ne znam vise sta da sam sa sobom radim, kuda da idem, cime da se bavim.. Nekad mi dode da bi napustio sve i otisao van radit i nebi se nikome pa ni obitelji javio. Samo bi zapoceo novi zivot kao da sam ponovo roden.. Nemam volje ni zelje vise prisustvovat u okolini u kojoj se nalazim..

Svaka tvoja rečenica odražava depresiju u kojoj se nalaziš, ti samo želiš pobjeći negdje gdje će biti dobro, a želiš pobjeći jer se ne možeš nositi ni sa sobom, ni sa drugima. Sa sobom ne možeš jer sebe mrziš, ne voliš se, nalaziš si mnogo mana i nesretan si svojim životom i onim što jesi, zbog toga konstantno tražiš smisao, misliš ako ga nađeš da će to biti sveti gral nekakave garancije sreće i ispunjenosti sobom, ali neće jer sreća jest u tebi, od dana kada si se rodio ti nisi rekao e jebi ga meni se ovaj život ne sviđa, to nema smisla najbolje da se ja odlučim gladovat dok ne umrem, ne vukao si maminu sisu kada si bio gladan i neprestano si istraživao svijet... depresija je došla kasnije kada si se počeo mrziti i smatrati lošijim o drugih.. Drugi su samo problem jer ni sa sobom ne znaš izaći na kraj, stoga druge doživljavaš kao emocionalne pijavice, a ljudi to i jesu ako im to dopustiš..

Nikome život nije savršen, menije bio grozan, prošao sam loše djetinjstvo i dugo se borio sam sa sobom, i danas se borim ali sam radio na sebi i ulagao u sebe pa imam relativno ok život, tko zna za pola sata mogu imati prometnu zar ne.. nikad ne znaš što ti život nosi..
No ako ćeš se plašiti života i loše gledati na život o te nigdje neće dovesti, ti jednostavno moraš naučiti uživati i voljeti sebe. Bez obzira koliko mislio da si dobar, da nisi sebičan, da nisi opasan za druge ti si reći ću ti otvoreno jako loš prema sebi, neiskren prema sebi, sebičan jer želiš da ti bude dobro na način da se drugi tebi prilagođavaju i mijenjaju, neiskren si prema drugima jer ne kažeš iskreno što misliš zbog straha od osude, to ti je realnost i zato ti je život loš.. Kada promjeniš ploču, sebe staviš na prvo mjesto bez obzira na sve uz pristojno uvažavanje drugih, kada zavoliš sebe voljet ćeš i drugi i drugi će te poštovati i uvažavati. Ovako ta tvoja negativna energija izvire van kroz svaku poru, uništava tebe i druge tjera od tebe, ti možeš privući samo negativne ljude jer se prepoznaju u tebi... Plašiš se sebe, svoje loše strane koju svi imamo jer podsvjesno znaš koliko je teško prihvatiti da si loš, pa je bolje misliti da su drugi loši.. ako si ti loš ne moraš se zato ubiti jer smo svi takvi, ama baš svi imamo svoje loše strane ali prihvatimo se takvima i pokušavamo to mijenjati na bolje..ti toga nisi svjestan, nisu odrastao u tom smislu i još gore toga se plašiš kao vrag tamjana.. Trebaš prestati biti crno-bijel, to je djetinje ponašanje, trebaš odrast u samosvjesnu i kompletnu osobu...

[Prokhorov]

devaa kaže:

@prokhorovka ja se slazem glede reacije vlastite realniste, kao sto sam rekao ne vjerujem previse u sudbinu.. U to da je netko ili nesto vec preodredilo odredenu situaciju/dogadaj u nasim zivotima.. Ali ne znam sta napravim od kuda da krenem ( znam od pocetka ) ali kojeg ni ne znam di je :S

Puno stvari u proslosti sam ostavio iza sebe, puno nisam ( bar me podsvijest u to uvjerava ), ali dosta toga je trenutno u proslosti sto je znatno utjecalo na koju tadasnju sadasnjost i buducnost i razlog iz kojeg u ovom trenutku nije samnom zbog mojeg loseg odabira rijeci i djela..

@pigsy "T" je u procesu rezanja al mozda da nadem sliku gdje ga nikad nije ni bilo...

Papir i olovka u ruke, pisi samo pozitivne stvari koje te vesele, i pocmi ih raditi.

Papir i olovka, i piši sve probleme koje želiš riješiti, i jednostavno moraš početi.

Kad pocmes dalje je sve lako. Kad pozitivno gledas prilike se same otvaraju, iz prve ruke znam

[Awakening]

Nisam pročitala sve postove, jbg neda mi se. Devaa boook! Htjela bi reći da mi te je drago vidjeti ali je sjebana tema pa baš i nije. Mislim je al ono...

Mislim da glavna snaga koja me drži i tjera je znatiželja i užasan strah od monotonije. Znatiželja je jebena stvar, ne mogu više ni sama nabrojati situacije iz kojih sam se jedva izvukla samo zato što sam išla vidjeti "kaj bu bilo"...

Strah od monotonije me tjera naprijed u smislu da sama sebi začinim svakodnevicu. Davno sam naučila da ako čekam da me netko drugi usreći... načekati ću se!

Isprobavam stvari, ljude, situacije, gledam dokle mogu ići. Trudim se upoznati ljude i svijet, otkriti što više. Svaka jebena stvar ima pozitivnu i negativnu stranu i stvarno bi umrla od dosade da mi netko naredi da gledam samo na jednu od njih - u ovom slučaju negativnu koju Devaa gleda.

Imam te neke svoje demone i čak je i gušt s vremena na vrijeme pustiti da vrište iz mene ali s godinama sam ih naučila držati pod kontrolom i koncentrirati se na ono pozitivno u sebi.

Ajmo upotrijebiti jednu jednostavnu analogiju... Tvoja duša je vrt u koji je bačeno sjeme i nakon nekog vremena su počele izrastati mlade biljke. Običaj je da se muške biljke počupaju tako da ostanu samo ženske. Ti si, zanesen idejom kako si totalno drukčiji od drugih, odlučio napraviti suprotno, počupati ženske i ostaviti muške. Sad se čudiš jer ti je plantaža u banani.

Šta želiš da ti se kaže? Nema tu neke velike mudrosti. Zapusti se i bit ćeš u ku**u, radi na sebi i osjećati ćeš se bolje! Trećeg nema. Svi smo u istim go**ima. Cheers!

[devaa]

@radical u zadnjem postu ima toliko istine, da sam trenutno u nedostatku mudrih rijeci.. Ne znam sta da ti napisem..

@prokhorovka probat cu napisat pa cu podijelit s vama te neke lijepe stvari koje volim..

@awakening takoder drago mi je opet malo popricati s tobom ) ja imam navalu znatizelje kad znam da to pitanje nece unistiti moje iluzije u kojima svakodnevno vidim sto je lose.. :/
Zanimljiva analogija moram priznat.. ne smatram da sam drugciji bas, mislim jesam u nekim stvarima al heh.. mislim da ni sam vise ne znam...