Nedostatak motivacije u zivotu

[vitez91]

Pozdrav svima, imam 24 godine i nedostaje mi motivacije opcenito u zivotu, sta god da radim. Sad trenutno ne mogu se natjerat da polozim ovih par ispita da zavrsim sa faxom. Ni u cemu ne vidim radost, fax zavrsavam najvise zbog roditelja a ja nemam nikakvu volju za njim. Cesto se osjecam depresivno, pogotvo ako jedan dan ostanem u stanu, jednostavno ne volim samocu, jer u trenucima samoce previse razmisljam i to me dovodi do crnih misli. Pokusavam da se zaposlim s necim ali kad nadjem nesto ne mogu se skoncentrisat na to. Lutaju mi misli previse. Djevojku nisam imao nikad, vec sam pisao o tome na forumu, zbog svoje nesposobnosti da je nadjem a sve zbog nekih problema u proslosti koliko god mislio da sam ih prevazisao, pojavljuju se u nedostatku samopuzdanja. Prije sam se zaokupljao gledanjem filmova i serija a sad ni za tim nemam volje. Mogu reci da sam u glavi malo psihicki sjeban. Kad god sebi kazem, e sad ces nesto korisno raditi i od sutra pocinjes, od toga na kraju ne bude nista. U zadnje vrijeme mi bas nista ne pricnjava radost, osim da ponekad izadjem na kafu s drugovima, ali i to odem samo da ne bi bio u kuci. Sta uraditi da se motivisem u zivotu da napokon krenem nesto raditi od svog zivota, dosta mi je jadikovanja nad samim sobom, gdje pronaci tu motivaciju ?

[Dameeer]

Čini mi se da si u depresiji.
Postavi sebi neki cilj. Shvati fakultet kao posao. Ako ne možeš učiti, odi u knjjižnicu pa tamo uči. Drugi koji uče će te motivirati.
Fizički radi nešto, idi van, bavi se nekim sportom, makar šetaj, upij sunca kad je ovako lijepo vrijeme. Sunce liječi depresiju.

[vitez91]

Dameeer kaže:

Čini mi se da si u depresiji.
Postavi sebi neki cilj. Shvati fakultet kao posao. Ako ne možeš učiti, odi u knjjižnicu pa tamo uči. Drugi koji uče će te motivirati.
Fizički radi nešto, idi van, bavi se nekim sportom, makar šetaj, upij sunca kad je ovako lijepo vrijeme. Sunce liječi depresiju.

U depresiji sam vec dugo, nekad manjeg, nekad veceg intenziteta, uvijek se vraca iako imam i tih momenata kad sam sretan bez nekog posebnog razloga i jednostavno me boli k..... za sve ali ti momenti su rijetki. Na suncu budem cesto,jer kuca je za mene zatvor a sto se tice ucenja realno nikada nisam bio neki ucenik niti u osnovnoj, niti srednjoj niti faxu, tesko je sad to iz korijena mjenjat

[-Stolar]

Teretana

[Dameeer]

Takav sam i ja bio.
24 godine, 6 ispita ostalo na faksu, koji me nije zanimao, nisam vidio smisla u ničemu.
Mislio sam što će mi faks, ionako se neću moći zaposliti ili ću raditi ono što ne volim.
Pa sam radio sve samo ne učio.
Igrao igrice na kompu, slušao muziku, gubio dane.
Međutim desilo se nešto PAF! Mama (jedini roditelj) mi je umrla i ostao sam bez doma, bez podrške, bez novaca, sve ono što sam uzimao zdravo za gotovo je nestalo. Zapravo u tom momentu nisam bio odrastao, odnosno bojao sam se odrasti.
Bio sam prisiljen raditi i učiti. Raditi da bih imao što jesti. Kad sam počeo raditi vidio sam da sam bez faksa ništa. Vidio sam da slabo zarađujem a puno se trudim. Vidio sam da me posao uništava. I želio sam bolji posao, lakši posao koji bi mi faks mogao osigurati.
I onda sam neumorno učio radio i učio. I završio faks. I zaposlio se. I sad imam lagan, dobro plaćen posao.
Hoću reći treba se malo potruditi, ponekad i prisiliti, da se dođe do cilja, možda sad ne vidiš iz svoje perspektive, ali skužit ćeš.

[dugii]

Pronađi motivaciju u odgovornosti.Preuzmi odgovornost za ono što radiš u životu,
preuzmi odgovornost za svoje odluke.

[vitez91]

Dameeer kaže:

Takav sam i ja bio.
24 godine, 6 ispita ostalo na faksu, koji me nije zanimao, nisam vidio smisla u ničemu.
Mislio sam što će mi faks, ionako se neću moći zaposliti ili ću raditi ono što ne volim.
Pa sam radio sve samo ne učio.
Igrao igrice na kompu, slušao muziku, gubio dane.
Međutim desilo se nešto PAF! Mama (jedini roditelj) mi je umrla i ostao sam bez doma, bez podrške, bez novaca, sve ono što sam uzimao zdravo za gotovo je nestalo. Zapravo u tom momentu nisam bio odrastao, odnosno bojao sam se odrasti.
Bio sam prisiljen raditi i učiti. Raditi da bih imao što jesti. Kad sam počeo raditi vidio sam da sam bez faksa ništa. Vidio sam da slabo zarađujem a puno se trudim. Vidio sam da me posao uništava. I želio sam bolji posao, lakši posao koji bi mi faks mogao osigurati.
I onda sam neumorno učio radio i učio. I završio faks. I zaposlio se. I sad imam lagan, dobro plaćen posao.
Hoću reći treba se malo potruditi, ponekad i prisiliti, da se dođe do cilja, možda sad ne vidiš iz svoje perspektive, ali skužit ćeš.

Zao mi je sto ti se to desilo i razumijem te. I meni je malo falilo da prekinem ovo skolovanje na jedno vrijeme i to sve zbog finansija, jer nisam na vrijeme zavrsio ali ni to mi opet nije nesto pomoglo da bolje ucim. Npr jedan dan dobijem toliku volju, motivaciju da ovo svo privedem kraju da je to nevjerovatno ali cim treba pristupiti realizaciji toga tj uzimanju knjige u ruke ta motivacija zelja nestane ili me drzi kratko mozda jedan dan i onda opet po starom. I sam znam da se trebam potrudit i da mi niko nece nista pokloniti, i ne bi zelio biti neko koji ce citav zivot zaliti zbog propustenih prilika ali kad trebam nesto raditi blokada, smisljam sto razloga da to ne radim

[vitez91]

dugii kaže:

Pronađi motivaciju u odgovornosti.Preuzmi odgovornost za ono što radiš u životu,
preuzmi odgovornost za svoje odluke.

To je sve na papiru tacno. Svjestan sam ja sta trebam raditi ali nemam volje za tim, motivacije, sam sebe potkopavam

[missymaya]

vitez91 kaže:

Zao mi je sto ti se to desilo i razumijem te. I meni je malo falilo da prekinem ovo skolovanje na jedno vrijeme i to sve zbog finansija, jer nisam na vrijeme zavrsio ali ni to mi opet nije nesto pomoglo da bolje ucim. Npr jedan dan dobijem toliku volju, motivaciju da ovo svo privedem kraju da je to nevjerovatno ali cim treba pristupiti realizaciji toga tj uzimanju knjige u ruke ta motivacija zelja nestane ili me drzi kratko mozda jedan dan i onda opet po starom. I sam znam da se trebam potrudit i da mi niko nece nista pokloniti, i ne bi zelio biti neko koji ce citav zivot zaliti zbog propustenih prilika ali kad trebam nesto raditi blokada, smisljam sto razloga da to ne radim

Zavrsila sam tezak faks na kojem se mora uistinu puno uciti, faks koji sam sama odabrala i koji sam studirala zbog sebe. No uzeti knjigu u ruke mi je uvijek bio problem, a najteze je bilo poloziti zadnja dva, relativno laka, ispita.
Ovo sto trenutno prolazis je zapravo normalno, javlja se zbog straha od odrastsnja (podsvjesno kraj skolovanja = ulazak u pravi svijet odraslih) i svi se tog po malo bojimo, no nekima se to vise nekima manje odrazi na zivot. K svemu ako nisi dugo ucio,, ako si zadnji ispit dao prije xx mjeseci, tim je teze jer je mozak misic koji treba vjezbati, a neucenjem on zahrda. Tesko je vrijeme provoditi uz knjigu, kazu da treba proci cca mjesec dana (+/- kako kome) svakodnevnog sjedenja uz knjigu da bi mozak naviknuo na to i da bi postalo lakse. Za to je potrebna i motivacija, odn ne zadavanje prevelikih ciljeva za pocetak. Tako da ti preporucam da svaki dan provedes za stolom za ucenje bar 1 sat i da pocnes s najlaksim ispitom koji imas (nikako ne najtezim jer ce ti mozak slati signale da on to ne moze i lako ces odustati). Svaki dan 1h. Postepeno povecavaj tu satnicu, jednom u 5 dana, jednom u tjedan, kako tebi vec pase. Ostalo vrijeme, koje ne provodis uceci, provedi baveci se nekim sportom i druzenju s ljudima. Vidjet ces, iako nije lako poceti, za mjesec dana mozgu ce ti biti ok sjediti uz knjigu. Sretno!!

[vitez91]

missymaya kaže:

Zavrsila sam tezak faks na kojem se mora uistinu puno uciti, faks koji sam sama odabrala i koji sam studirala zbog sebe. No uzeti knjigu u ruke mi je uvijek bio problem, a najteze je bilo poloziti zadnja dva, relativno laka, ispita.
Ovo sto trenutno prolazis je zapravo normalno, javlja se zbog straha od odrastsnja (podsvjesno kraj skolovanja = ulazak u pravi svijet odraslih) i svi se tog po malo bojimo, no nekima se to vise nekima manje odrazi na zivot. K svemu ako nisi dugo ucio,, ako si zadnji ispit dao prije xx mjeseci, tim je teze jer je mozak misic koji treba vjezbati, a neucenjem on zahrda. Tesko je vrijeme provoditi uz knjigu, kazu da treba proci cca mjesec dana (+/- kako kome) svakodnevnog sjedenja uz knjigu da bi mozak naviknuo na to i da bi postalo lakse. Za to je potrebna i motivacija, odn ne zadavanje prevelikih ciljeva za pocetak. Tako da ti preporucam da svaki dan provedes za stolom za ucenje bar 1 sat i da pocnes s najlaksim ispitom koji imas (nikako ne najtezim jer ce ti mozak slati signale da on to ne moze i lako ces odustati). Svaki dan 1h. Postepeno povecavaj tu satnicu, jednom u 5 dana, jednom u tjedan, kako tebi vec pase. Ostalo vrijeme, koje ne provodis uceci, provedi baveci se nekim sportom i druzenju s ljudima. Vidjet ces, iako nije lako poceti, za mjesec dana mozgu ce ti biti ok sjediti uz knjigu. Sretno!!

To da mi se javlja strah od odrastanja ne znam bas, ja sam uvijek zelio sto prije odrasti, nikad nisam volio da me smatraju djetetom. A sto se tice ucenja, ne znam da li sam u zivotu u toku jednog dana mozda najvise sto sam ucio je bilo 3 sata i to bas kad je neki bitan ispit i kad mi ovisi mnogo o njemu i tad uzmem zadnja dva dana, uglavnom padnem jer je tesko to spremiti za dva dana ali se ne mogu nikako natjerat da uzmem knjigu ranije par dana

[Ingenius]

Koji je tvoj cilj u životu, da li ga imaš uopće?

[alebi]

vitez91 kaže:

Pozdrav svima, imam 24 godine i nedostaje mi motivacije opcenito u zivotu, sta god da radim. Sad trenutno ne mogu se natjerat da polozim ovih par ispita da zavrsim sa faxom. Ni u cemu ne vidim radost, fax zavrsavam najvise zbog roditelja a ja nemam nikakvu volju za njim. Cesto se osjecam depresivno, pogotvo ako jedan dan ostanem u stanu, jednostavno ne volim samocu, jer u trenucima samoce previse razmisljam i to me dovodi do crnih misli. Pokusavam da se zaposlim s necim ali kad nadjem nesto ne mogu se skoncentrisat na to. Lutaju mi misli previse. Djevojku nisam imao nikad, vec sam pisao o tome na forumu, zbog svoje nesposobnosti da je nadjem a sve zbog nekih problema u proslosti koliko god mislio da sam ih prevazisao, pojavljuju se u nedostatku samopuzdanja. Prije sam se zaokupljao gledanjem filmova i serija a sad ni za tim nemam volje. Mogu reci da sam u glavi malo psihicki sjeban. Kad god sebi kazem, e sad ces nesto korisno raditi i od sutra pocinjes, od toga na kraju ne bude nista. U zadnje vrijeme mi bas nista ne pricnjava radost, osim da ponekad izadjem na kafu s drugovima, ali i to odem samo da ne bi bio u kuci. Sta uraditi da se motivisem u zivotu da napokon krenem nesto raditi od svog zivota, dosta mi je jadikovanja nad samim sobom, gdje pronaci tu motivaciju ?

Dragi viteze,najgore je što ljudi pišu o nečemu,a mnogi nisu to proživjeli (čast izuzecima.)

Ja te potpuno razumijem,jer sam u gotovo istoj situaciji,godinama i sl.

Jedini izuzetak (koliko mogu primjetiti) da imaš nešto prijatelja pa možeš otić u grad,na kavu,u provod.

JA ni to nemogu,nisam puno ni bio omiljen,komunikativan a nisam baš ni imao volju i vrijeme me pregazilo....

Danas s (istina tek) 24 godine nemam ništa doslovno i sva ta depresija je zapravo najveći problem jer to stanje se odražava na sve ostalo i najveće pobjeda je izvući se iz toga-a nemam nekog načina.

Što reći,osim,evo još jednog pacijenta!

I da,još jedna slična osobina-prebrzo sam odrastao (osim fizički dosta sam pametno razmišljao-valjda zato što sam se družio više sa starijima) te me to možda dovelo da moji roditelji misle da mogu sam odlučivati.

Mislim da je to glupo,i ne mogu im zamjeriti,ali mišljenja sam da roditelji su poprilični krivci-jer čovjek je najsavršenije biće,a može ga napraviti svaka budala.

[Clint Eastwood]

Motivacija je nebitna, disciplina je ono što ti nedostaje. Da nešto kreneš raditi potrebna ti je motivacija samo jednom, dok je disciplina ta koja ti omogućuje da ustraješ u tome. Stoga, vježbaj disciplinu.

[Eska Konrad]

Ingenius kaže:

Koji je tvoj cilj u životu, da li ga imaš uopće?

Čovjek ti je rekao da nema cilja i da ga to ne zanima..
Pročitaj što je napisao,pa onda postavljaj pitanja..

[alebi]

Clint Eastwood kaže:

Motivacija je nebitna, disciplina je ono što ti nedostaje. Da nešto kreneš raditi potrebna ti je motivacija samo jednom, dok je disciplina ta koja ti omogućuje da ustraješ u tome. Stoga, vježbaj disciplinu.

Slažem se da je disciplina jako bitna.

Međutim,to je puno lakše reći/napisati nego napravit nažalost.

IZa mene su godine "truda" u uništavanju samog sebe i jednostavo je teško naći energije da to preokrenem.
Tu je još neki sram,strah,koji je postojao oduvijek-ali se sad i uvećao.

[Clint Eastwood]

Znam da je teško, jer slično je i moje iskustvo. Ne mogu reći da sam stigao gdje želim biti, ali svakako sam na dobrom putu.

Počni zato s malim stvarim. Zbilja malim. Obaveži se na jednu jedostavnu stvar koju ćeš obavljati svaki dan, bez iznimke. To je prvi korak.

[vitez91]

Ingenius kaže:

Koji je tvoj cilj u životu, da li ga imaš uopće?

Naravno da imam, poslije faxa naravno zaposlit se, to mi je glavno, pa ko i svi normalni ljudi za par godina mozda i osnovat porodicu, a oduvijek sam htio i neki svoj biznis pokrenuti dok skupim malo para

[vitez91]

alebi kaže:

Dragi viteze,najgore je što ljudi pišu o nečemu,a mnogi nisu to proživjeli (čast izuzecima.)

Ja te potpuno razumijem,jer sam u gotovo istoj situaciji,godinama i sl.

Jedini izuzetak (koliko mogu primjetiti) da imaš nešto prijatelja pa možeš otić u grad,na kavu,u provod.

JA ni to nemogu,nisam puno ni bio omiljen,komunikativan a nisam baš ni imao volju i vrijeme me pregazilo....

Danas s (istina tek) 24 godine nemam ništa doslovno i sva ta depresija je zapravo najveći problem jer to stanje se odražava na sve ostalo i najveće pobjeda je izvući se iz toga-a nemam nekog načina.

Što reći,osim,evo još jednog pacijenta!

I da,još jedna slična osobina-prebrzo sam odrastao (osim fizički dosta sam pametno razmišljao-valjda zato što sam se družio više sa starijima) te me to možda dovelo da moji roditelji misle da mogu sam odlučivati.

Mislim da je to glupo,i ne mogu im zamjeriti,ali mišljenja sam da roditelji su poprilični krivci-jer čovjek je najsavršenije biće,a može ga napraviti svaka budala.

I kod mene se prijatelji trenutno smanjuju jer vecina ih je ostalo da studira a ja sam se vratio u svoj grad, a neki su se i zaposlili. Pa da depresija i mene ubi i koci me na sve jednom polju, jedino sto mi ide je fax jer sam pri kraju, iako sam i njega otego a na ostalim poljima pogotovo ljubavnom nula, nista. Tu nemam samopuzdanja nikako. I ja bih mozda mogao kriviti oca jer mi nije bio bas neka podrska, uvijek nesto zvoca, sto ovako sto onako. Jedino sto je pozitivno sto lako stjecem muske prijatelje, jer se ja mogu prilagodit svakome i o svacemu pricati, od sporta do politike a sto se tice zenskih prijateljica tu je nula, nikad nisam imao ni jednu

[vitez91]

Clint Eastwood kaže:

Znam da je teško, jer slično je i moje iskustvo. Ne mogu reći da sam stigao gdje želim biti, ali svakako sam na dobrom putu.

Počni zato s malim stvarim. Zbilja malim. Obaveži se na jednu jedostavnu stvar koju ćeš obavljati svaki dan, bez iznimke. To je prvi korak.

To je kod mene veliki problem, jer evo npr kazem sebi evo svaki dan ces vjezbati, mislim malo sklekove ili nesto slicno, nebitno ali ja uspijem dva dana to ispostovat i onda jednostavno zaboravim da sam to sebi rekao i onda mjesec dana nista

[Clint Eastwood]

vitez91 kaže:

To je kod mene veliki problem, jer evo npr kazem sebi evo svaki dan ces vjezbati, mislim malo sklekove ili nesto slicno, nebitno ali ja uspijem dva dana to ispostovat i onda jednostavno zaboravim da sam to sebi rekao i onda mjesec dana nista

Moraš pronaći način da ispoštuješ svoju odluku. Ako je tvoj nedostatak discipline toliki da ne možeš ustrajati u vježbanju više od dva dana, onda je to već prezahtjevna navika za tebe i moraš početi s nečim jednostavnijim. Nešto glupo jednostavno što uopće ne zahtjeva nekakav trud. Ne znam, da popiješ čašu vode čim se probudiš. I svaki put kad se probudiš popiješ tu jebenu čašu vode. Ako si sklon zaboravljanju, zapiši negdje. Zapiši iznad kreveta. Ili stavi alarm na mob koji će svirati u određeni sat i čim on zazvoni, to ti je znak da popiješ čašu vode.

I naravno, tvoj uspjeh ovisi ipak samo o tebi. Savjet te može uputiti u pravom smjeru, ali nema savjeta koji će postići rezultat bez da ti angažiraš snagu volju. Možda ti ovo s ispijanjem vode zvuči jako glupo, ali tvoja snaga volje je trenutno na niskoj razini i zato treba početi s nečim tako jednostavnim. Daj šansu ovom. Radi to dva-tri tjedna.