strah od neuspjeha

[aniston]

Oke, malo je naslov uobičajen, vjerujem da smo se svi susreli sa navedenim.

No da.krenem na svoj problem, dakle imam 30 godina, i ne radim tj nisam zaposlena već dvije godine, doma sam, i tako.
Brine me sve...a najviše da li cu ja ikada biti sposobna za život i za neki posao, nekako kao da sam nesposobna, ili je zadnji posao ostavio na meni veliki trag, i traume.
Smatram da sam nesposobna skroz, mislim da u ničemu neću uspjeti i ne znam gdje da krenem da naucim nešto raditi, kako uopće, od kuda krenuti.
Kako dati sve od sebe, ako ne znam ni odkuda krenuti, najtuznije je to, što znam da sam sada izgubila dvije godine svog života doma, točnije bez iskustva, a tko zna šta sam sve mogla nauciti, i napraviti za sebe.
Toliko sam očajna, bojim se i ako sada i dobijem neki posao, pa ja ne znam hoću li znati šta raditi i kako, od kuda krenuti, možda me opet prozovu nesppsobnom ,a ne znam kak cu to izdržati, vrijeme leti, a jq tu, bez iskustva znači statika, kako dq naucim nešto kad eto nemam gdje.
Mene to jako ubija i više ne znam na koju stranu da krenem.

[descender]

Sposobna si za statiku i brigu koju statika multiplicira. I to je nešto?

[aniston]

descender kaže:

Sposobna si za statiku i brigu koju statika multiplicira. I to je nešto?

Moglo bi malo i opširnije

[descender]

Samo opaska na generalnu, ponaosob varijabilnu "preodređenost". Nitko nije apsolutno nesposoban (inertan).
Svatko je sposoban (neki i krajnje) za nešto/nekako. "Problem je" taj, što je malo tko, ako itko; zadovoljan svojom sposobnošću. "Problem" kao inercija, kao centralna pozicija, kao oprečnost u dualizmu, kao motivator, kao...."?"

[positiveshit]

aniston kaže:

Oke, malo je naslov uobičajen, vjerujem da smo se svi susreli sa navedenim.

No da.krenem na svoj problem, dakle imam 30 godina, i ne radim tj nisam zaposlena već dvije godine, doma sam, i tako.
Brine me sve...a najviše da li cu ja ikada biti sposobna za život i za neki posao, nekako kao da sam nesposobna, ili je zadnji posao ostavio na meni veliki trag, i traume.
Smatram da sam nesposobna skroz, mislim da u ničemu neću uspjeti i ne znam gdje da krenem da naucim nešto raditi, kako uopće, od kuda krenuti.
Kako dati sve od sebe, ako ne znam ni odkuda krenuti, najtuznije je to, što znam da sam sada izgubila dvije godine svog života doma, točnije bez iskustva, a tko zna šta sam sve mogla nauciti, i napraviti za sebe.
Toliko sam očajna, bojim se i ako sada i dobijem neki posao, pa ja ne znam hoću li znati šta raditi i kako, od kuda krenuti, možda me opet prozovu nesppsobnom ,a ne znam kak cu to izdržati, vrijeme leti, a jq tu, bez iskustva znači statika, kako dq naucim nešto kad eto nemam gdje.
Mene to jako ubija i više ne znam na koju stranu da krenem.

Jučer sam naletila u dućan kupit par piva za mene i frendicu
I piše na vratima da traže djelatnicu. I ja tek kasnije pomislim zašto se nisam javila. Za radit preko ljeta, za uletiti dok ne nađu što im treba. Već sam tako radila u dućanu: ženskoj nije trebala pomoć oko dućana, nego netko da bude uz nju ako dobije epileptični napad. Ja sam to tada prihvatila ( i nije mi žao, ni njoj - jer sam bila tu - zatvorila na kraju dućan jer je većinu vremena bila u bolnici). I sada bih. Bitno da se radi i da ide staž i da se ne ovisi ni o kome.
Radi bilo što, komuniciraj, pričaj, traži.
Ja još uvijek, sa stalnim poslom i VSS, čistim stanove bakicama i čuvam djecu.
Samo se pokreni
Osim svoje diplome, imam nekih tečajeva završenih, ali i bez toga, radim što mogu jer mi treba
Ali radi, prihvaćaj ako nešto i nije na tvojoj razini. Ako želiš. Ako ne želiš, to je tvoja stvar i skroz drugi problem, a ne "strah od neuspjeha".

[radical change]

aniston kaže:

Oke, malo je naslov uobičajen, vjerujem da smo se svi susreli sa navedenim.

No da.krenem na svoj problem, dakle imam 30 godina, i ne radim tj nisam zaposlena već dvije godine, doma sam, i tako.
Brine me sve...a najviše da li cu ja ikada biti sposobna za život i za neki posao, nekako kao da sam nesposobna, ili je zadnji posao ostavio na meni veliki trag, i traume.
Smatram da sam nesposobna skroz, mislim da u ničemu neću uspjeti i ne znam gdje da krenem da naucim nešto raditi, kako uopće, od kuda krenuti.
Kako dati sve od sebe, ako ne znam ni odkuda krenuti, najtuznije je to, što znam da sam sada izgubila dvije godine svog života doma, točnije bez iskustva, a tko zna šta sam sve mogla nauciti, i napraviti za sebe.
Toliko sam očajna, bojim se i ako sada i dobijem neki posao, pa ja ne znam hoću li znati šta raditi i kako, od kuda krenuti, možda me opet prozovu nesppsobnom ,a ne znam kak cu to izdržati, vrijeme leti, a jq tu, bez iskustva znači statika, kako dq naucim nešto kad eto nemam gdje.
Mene to jako ubija i više ne znam na koju stranu da krenem.

Znaš dovoljno, a sposobna si mnogo više nego misliš da jesi.
To ti je činjenica, sad kako ćeš ju uzeti o tebi ovisi.
Obzirom da ne želiš raditi jer te strah (vlastite nesposobnosti) nikad nećeš zapravo uvidjeti da si jako sposobna. I to je paradox, negativna spirala u kojoj se nalaziš.
Ako se okreneš oko sebe vidjeti ćeš da si sposobna jer si živa i zdrava, vidjet ćeš da su drugi sposobni jer moraju i dalje živjeti, raditi, boriti se i snalaziti, kad zagrizeš shvatit ćeš da mnogo znaš i možeš. Obzirom da ne želiš zasukati rukave život prolazi pored tebe u neznanju...

[aniston]

Klasika,.osude.lako.padaju,.i uvijek.ljudi.percipiraju.prema.sebi.

Gdje sam.ja napisala d ja ne želim.raditi, sve ste.krivo shvatili.
Ne znam ni zašto sam dosla gubiti vrijeme tu na forum.

Iskreno, ne.migu naći posao, o tome se radi, već dvije godine, i strah me je da kada ga nadjem neću biti sposobna baš za ništa. I na zadnjem.poslu su mi rekli da sam neaposobna.

Uglavnom ja bi zamolila da se zakljuca ova tema, jer namjanje što želim se raspravljati o tome želim li ja ili ne želim raditi.

Hvala.

[8472]

Nema potrebe zaključavati. Tema je fakat dobra.

https://pbs.twimg.com/media/BqTFsp2IAAAUJfh.jpg

“Do.
Or do not.
There is no try.”
- by Master Yoda



Ne trebaš uzimati osobno, niko te ne želi vrijeđati. Stvari jednostavno tako idu.

Ako samo "pokušavaš". Uvijek će to osatati samo pokušaji.

Ako nešto želiš, onda ćeš i naći način kako doći do toga, makar probala milion načina (pokušaja), nećeš stati dok ne dođeš do nečega što ti paše.

Ali ako u startu kreneš sa idejom "idem probati pa ako prođe prođe", ostaćeš na tome da si probala.


Istrajnost, dosljednost i upornost donose nagradu. Enuzijazam je samo burst adrenalina koji kada se potroši nestane.

[positiveshit]

aniston kaže:

Klasika,.osude.lako.padaju,.i uvijek.ljudi.percipiraju.prema.sebi.

Gdje sam.ja napisala d ja ne želim.raditi, sve ste.krivo shvatili.
Ne znam ni zašto sam dosla gubiti vrijeme tu na forum.

Iskreno, ne.migu naći posao, o tome se radi, već dvije godine, i strah me je da kada ga nadjem neću biti sposobna baš za ništa. I na zadnjem.poslu su mi rekli da sam neaposobna.

Uglavnom ja bi zamolila da se zakljuca ova tema, jer namjanje što želim se raspravljati o tome želim li ja ili ne želim raditi.

Hvala.

Ja ne vidim gdje sam te napala. Nemam pojma koja ti je točno situacija niti gdje živiš (tj. kakve su ti uopće mogućnosti za naći nešto)
Ne znam želiš li ili ne želiš raditi i to sam napisala plus mišljenje da možda treba raditi bilo što prihvatljivo dok se ne nađe posao koji baš tražiš i želiš.
Puno ljudi krene sa dna, od ničega, rade bilo što i vjerujem da kad tad završe tamo gdje su željeli (vezano uz posao), a da treba truda, znoja, da nemaš vremena za druge stvari koliko bi htjela, to svakako stoji.
Svakako treba više informacija o tebi i svemu da bi ti se nešto konkretnije reklo
Sad je sezona, ima posla na moru
Vidim (ako nije šala) da Konzum traži i čak daje nekakve poticaje/nagrade onima koji preporuče nekoga tko hoće raditi, znači da im možda fali radnika.
Vjerujem da nitko nema loše namjere prema tebi, ali smatram normalnim da svatko polazi od sebe i svojih iskustava kad ti odgovara.
Nemoj shvaćati osobno stvari

[aniston]

Ne nego sam prokomentirala na radical change jer je on napisao ...S OBZIROM DA NE ZELIS RADITI...eto
Ma nije ni bitno želim li ili ne...nego je bitno to da sam jq skroz nespoobna i to j istina, kada sam radila uredski posao rekli su mi da sam nesposobna i kada sam cistila sefica mi je na kraju sezone rekla da sam nesposobna , ono da ne čistim.dovoljno brzo.

Sada sam slala neke zamolbe i tako, tj uvijek saljem. I mislim si nešto šta ako i dobijem posao, tj daj Bože, ali hoću li ja biti sposobna, šta napraviti sama. Šta ako sam fakat glupa.
Jer ne zadnjem poslu.ovom uredskom su me skroz uvjerili u to, jer eto sam glupa.
I ne znam od kuda krenuti, stq napraviti, ne znam jesam li jq sebe uvjerila u nešto sama ali eto, nekako kao da jesam glupa i nisam za ništa sposobna.


Kako nauciti nešto raditi, od kuda krenuti ?
Kako ste vi počeli, i postali barem malo cijenjeni na poslu ?

[ladybug24]

ja ti mogu reći da sam bila totalno nesposobna za svaki posao koji nisam voljela.
tek kad sam našla ono što volim, vidi se koliko sam sposobna.
ne mogu naći inspiraciju, volju, entuzijazam u nečemu što radim "po zadatku", što većina poslova podrazumijeva.

[8472]

Svatko je "glup" za posao koji ne zna raditi, ali mudar čovjek nauči.
Radom se uči.
Što više radiš, više imaš iskustva i više znaš.
Pa nitko se nije rodio s diplomom.
Treba steći iskustvo i znanje pa čak i u čišćenju.

[aniston]

8472 kaže:

Svatko je "glup" za posao koji ne zna raditi, ali mudar čovjek nauči.
Radom se uči.
Što više radiš, više imaš iskustva i više znaš.
Pa nitko se nije rodio s diplomom.
Treba steći iskustvo i znanje pa čak i u čišćenju.

Na zadnjem poslu, dakle prije godinu dana sam radila u prodaji osiguranja, i jednostavno sam.proglašena nesposobnom, jesam ja uspjela nešto plan ostvariti, izdrazala sam godinu dana, ali svaki puta kada bi imala novu policu npr novi oblik osiguranja tipa lom kostiju i štednja itd sam bila ocrnjena od strane šefa da sam nesposobna.
Možda sam stvarno nesposobna ne znam.
Jednostavno se bojim sada bilo kojeg posla. Više ne znam eto, da li cu uopće igdje i raditi, i kak cu jq to hoću li ja to uspjeti.

[positiveshit]

8472 kaže:

Svatko je "glup" za posao koji ne zna raditi, ali mudar čovjek nauči.
Radom se uči.
Što više radiš, više imaš iskustva i više znaš.
Pa nitko se nije rodio s diplomom.
Treba steći iskustvo i znanje pa čak i u čišćenju.

Ovo je totalno istina
Sjećam se kad sam prije 10 godina čistila neki velebni stan, onak 3 puta tjedno, i jednom prilikom krenem doma, stojim na semaforu i zvoni mi mob. Kad ono, "gazda" zove i govori da se vratim jer mi je ostalo zrnce prašine ispod trosjeda
I jbg, ja se vratila i čovjek je bio u pravu, šta sad

[positiveshit]

aniston kaže:

Na zadnjem poslu, dakle prije godinu dana sam radila u prodaji osiguranja, i jednostavno sam.proglašena nesposobnom, jesam ja uspjela nešto plan ostvariti, izdrazala sam godinu dana, ali svaki puta kada bi imala novu policu npr novi oblik osiguranja tipa lom kostiju i štednja itd sam bila ocrnjena od strane šefa da sam nesposobna.
Možda sam stvarno nesposobna ne znam.
Jednostavno se bojim sada bilo kojeg posla. Više ne znam eto, da li cu uopće igdje i raditi, i kak cu jq to hoću li ja to uspjeti.

Ne boj se, nisi jedina koja nailazi na ljude koji se zakače za neke propuste i sude te po njima, bez da vide išta pozitivno.
Isto tako, mislim da si ekstra osjetljiva osoba. Zahvalnije je biti debelokožac jer si otporniji i ne diraju te toliko stvari. Ali osjetljivost je isto krasna osobina, ukoliko si osjetljiva i na druge i njihove stvari, probleme itd. i često osjetljivost uključuje i veliku dozu altruizma i empatije i moćna mi je ta sposobnost da se čovjek zna staviti u kožu drugoga.
Samopouzdanje ti je poljuljano zbog ružnih iskustava i još te to "drži" iako se dogodilo prije godinu dana. Pokušaj se maknuti od toga, pokušaj tražiti pozitivno u sebi, raditi na onom što nije dobro, imaš milijun tehnika i načina.
Kad počneš opet raditi, nemoj dopustiti da te zbediraju kritike, voli se većina šefova praviti bogovima, nije nigdje sjajno, ni bajno. Samo se ne daj i ne dopusti da ti utječe na psihu toliko da se počneš bojati pokušavati ili da misliš da je to apsolutna istina o tebi kad ti netko nešto takvo kaže.
Uvjerena sam da kad svi stavimo na vagu sve ono pozitivno o sebi i stvari na kojima smo zahvalni i koje imamo i ono negativno da ovo pozitivno ipak prevlada. Iako se većina nas često radije bavi negativnostima, ali tu je ego u pitanju.

[aniston]

Pardon, prije dvije godine.

Jesam jako sam osjetljiva , ma oke, nisam se tamo uklopila, a toliko mi je toga na duši i srcu. Jednostavno me taj posao toliko ubio, i pokazalo mi se da ne vrijedim, a da ne pričam da me ovaj jedan lik napao, ja sam pak uvijek pod nekim povećalom. Strašno.

Nadam se da cu slijedeci posao koji dobijem uspjeti ostati tu, jer stvarno želim već jednom i uspjeti.

[8472]

aniston kaže:

Na zadnjem poslu, dakle prije godinu dana sam radila u prodaji osiguranja, i jednostavno sam.proglašena nesposobnom, jesam ja uspjela nešto plan ostvariti, izdrazala sam godinu dana, ali svaki puta kada bi imala novu policu npr novi oblik osiguranja tipa lom kostiju i štednja itd sam bila ocrnjena od strane šefa da sam nesposobna.
Možda sam stvarno nesposobna ne znam.
Jednostavno se bojim sada bilo kojeg posla. Više ne znam eto, da li cu uopće igdje i raditi, i kak cu jq to hoću li ja to uspjeti.

Ajme ne, prodaja osiguranja. Ja bi tamo bila izbačena s posla, ne ocrnjena

Trazi poso koji ti se sviđa, po mogućnosti, tu se mozes onda i potruditi.

[alebi]

radical change kaže:

Znaš dovoljno, a sposobna si mnogo više nego misliš da jesi.
To ti je činjenica, sad kako ćeš ju uzeti o tebi ovisi.
Obzirom da ne želiš raditi jer te strah (vlastite nesposobnosti) nikad nećeš zapravo uvidjeti da si jako sposobna. I to je paradox, negativna spirala u kojoj se nalaziš.
Ako se okreneš oko sebe vidjeti ćeš da si sposobna jer si živa i zdrava, vidjet ćeš da su drugi sposobni jer moraju i dalje živjeti, raditi, boriti se i snalaziti, kad zagrizeš shvatit ćeš da mnogo znaš i možeš. Obzirom da ne želiš zasukati rukave život prolazi pored tebe u neznanju...

Lako je ovo reći,još lakše napisati.

Ali kad nitko ne vjeruje u tebe,kao u mom slučaju,kad ti roditelji govore da nisi za ništa tada itgubiš svaku vjeru u sebe.

[alebi]

aniston kaže:

Oke, malo je naslov uobičajen, vjerujem da smo se svi susreli sa navedenim.

No da.krenem na svoj problem, dakle imam 30 godina, i ne radim tj nisam zaposlena već dvije godine, doma sam, i tako.
Brine me sve...a najviše da li cu ja ikada biti sposobna za život i za neki posao, nekako kao da sam nesposobna, ili je zadnji posao ostavio na meni veliki trag, i traume.
Smatram da sam nesposobna skroz, mislim da u ničemu neću uspjeti i ne znam gdje da krenem da naucim nešto raditi, kako uopće, od kuda krenuti.
Kako dati sve od sebe, ako ne znam ni odkuda krenuti, najtuznije je to, što znam da sam sada izgubila dvije godine svog života doma, točnije bez iskustva, a tko zna šta sam sve mogla nauciti, i napraviti za sebe.
Toliko sam očajna, bojim se i ako sada i dobijem neki posao, pa ja ne znam hoću li znati šta raditi i kako, od kuda krenuti, možda me opet prozovu nesppsobnom ,a ne znam kak cu to izdržati, vrijeme leti, a jq tu, bez iskustva znači statika, kako dq naucim nešto kad eto nemam gdje.
Mene to jako ubija i više ne znam na koju stranu da krenem.

Želim ti stvarno od srca da uspiješ nekako izaći iz tog stanja.

Ti si kao i mnogi ovdje,a znam što pričam,upala u stanje gdje ne vjeruješ u sebe,nesigurna si,vjeruješ sa si teret svojima...

Savjet ti nemogu davati,jer da ga znam bio bi sretan.

[positiveshit]

alebi kaže:

Lako je ovo reći,još lakše napisati.

Ali kad nitko ne vjeruje u tebe,kao u mom slučaju,kad ti roditelji govore da nisi za ništa tada itgubiš svaku vjeru u sebe.

Evo njega
Niš se nije promijenilo, a?
Pa ja sam middle child, odrasla sam tako što su me špotali jer sam žensko i da sam trebala biti muško jer su jako željeli sina nakon starije sestre, a ispala ja, nisu se slagali sa mojim izborom faksa i većine stvari, ali sam ja išla svojim putem, a bilo mi je teško i sad me peru osjećaji neželjenosti i zato rijetko idem k svojima.
Nakon dugih godina otuđenosti i izgradnje svega sama, doživjela sam ove godine da me otac, prvi put u životu, stavlja kao primjer mlađem bratu (daaaa, dobili su sina na kraju)
I ne znam koliko sam u pravu, ali mislim da je mene borba, krvavi znoj i muka doveli dotle da sam koliko toliko zadovoljna i zahvalna, dok je taj moj brat, koji je bio nošen od njih kao kap vode na dlanu, ispunjavala mu se svaka želja, davala sva moguća pažnja, nalazili mu se poslovi preko veze, sada onaj koji je prilično nesposoban za posao i bilo što (nije "nesposoban" ni glup, mislim da ga je takvim kakav jest učinilo upravo njihovo ponašanje nekakvog obožavanja prema njemu - jer vanjski svijet se tako ne ponaša prema jedinkama, sve je manje-više borba)
Taj isti brat ne priča trenutno sa mnom, tj. ja sam se maknula nakon što me znao napadati bez razloga, a onda mi je jednom pjanski preko vibera "objasnio" kako je on zapravo...ljubomoran na mene jer meni "sve ide". A meni ne ide puno stvari, ali se borim. Nedostatak njihove podrške i poticaja mene su potaknuli da ja njima dokažem da nisam baš bez razloga na ovom svijetu (pogodi da me često mučio problem smisla i besmisla života - mog prije svega).
Tako da nije izgovor nedostatak podrške, nije izgovor nerazumijevanje okoline, nema izgovora ako nešto zbilja želiš. Bolje se ja snalazim jer sam samo bačena u svijet nego on kojega su valjda naučili da se ponaša i očekuje da će ga svijet držati na dlanu i obožavati jer su ga tako naviknuli doma. Ja sam od tog doma otišla jako mlada, a on se nije u stanju otrgnuti ni od tamo, ni od svoje apatije, ni od čega. Sad kad mi sestre pričaju što sve doživljavaju s njim, meni je samo drago što nisam tamo, koliko god sebično zvučalo.
I točna je ona stara: ako nešto zbilja želiš - nađeš način, ako ne želiš - nađeš izgovor