Tko je čovjek i kako je nastao

[geza]

Tu je svakako najkvalitenija predložena radna hipoteza : " Čovjek nije nastao - on sam sebe stvara, izgrađuje, mijenja, u svakom trenutku svojeg života."
Umjesto da se ta hipoteza obrađuje i razrađuje rasprava ode u veliku i moćnu prirodu, kao što u religiji sve ode u velikog i moćnog Boga, a čovjek osta planetarni nikogović, čemerni jadnik kojeg još uvijek ubijaju prirodne sile ( 2003. oko 70.000 ljudi ubile su prirodne sile )......i t.d. Zašto se stalno obnavlja i natura taj dominirajući ponižavajući odnos prema fenomenu Čovjeka. Zašto se samo tako govori o čovjeku kada su činjenice druge i drugačije !? Je li većina toliko " mutava " da nije u stanju na svom stolu nacrtati dijagram " star " 2.000 godina i na tom digramu ucrtati događaje od tada do danas?? Zar su ljudi toliko neinformirani, ili su tolike neznalice, da nemaju pojma što se DANAS događa s Čovjekom? Zato nije ni čudo što je PRIRODA sve, a čovjek " govno " ?
Što je to nukleran bomba, što je to nukelarna podmornica, što " Spirit " na Marsu, što je ovca Doly, što je teleskop Hubble, što je elktronski mikroskop, što je palnetani SUPERMOZAK, što je homo sapiensova SINGULARNOST, i t.d. i t.d. sve apsolutni superlativi stvaralačkom geniju Čovjeka, a ono za neke čovjek je i dalje " govno " !!?
Dakle, vračam se hipotezi koju podržavam i dodajem: Evolucija tehnologije je sudbina čovjeka koja određuje ono što on jest i što mora biti. Čovjek radi na poslu stvaranja višeg bića od sebe, stvara biće koje ga je i stvorilo! O tome jedan od najvećih inovatora sadašnjice i jedan od najpametniji ljudi svijeta kaže:
" Mi ulazimo u novu eru koju nazivam SINGULARNOST. To je pojam koji označava fuziju između inteligencije čovjeka i stroja. Time će nastati sposobnost kreiranja nečeg večeg od nas samih. To je čvorna točka U EVOLUCIJI NAŠE PLANETE I ČOVJEČANSTVA. Za mene je to vrijeme kada ljudska civilizacija postaje jedno. To je naša sudbina kao dio sudbine evolucije da nastavlja eksponencijalni rast snage inteligencije u smjeru onoga što ljudska bića moraju biti.
Ako se slijedi trend evolucije inteligencije dolazimo to točke promjena koje će se događati tako brzo da će uzrokovati lomove u percepciji ljudskoj povijesti. To je točka SINGULARNOSTI koja se definira na različite načine. U fizici označava točku beskonačne gustine energije. Posljedica loma te fizikalne singularnosti nastaje prostor - vrijeme i struktura svemira. Ako se to usporedi s ljudskom povjesti onda će rapidni tehnološki napredak uzrokovat točku singularnosti koja će uzrokovati raspad povijesti i nastanak novog za nas sada potpuno nepoznatog svijeta. ( Ovdje bi dodao da su to točke radikalnih pretvorbi kao što su recimo točke pretvorbe krutog u tekuće, ili tekućeg u plinovito, ili plinovitog u plazmu, ili kao što je točka pretvorbe gusjenice u leptira. Uz te točke koje označavaju radikalne promjene jednog stanja u drugo imamo i točke singularnosti kao točke stvaranja. To su točke u kojima se vrši polarna inverzija bića, što su točke stavranja NOVOG BIĆA. U biologiji to je fenomen kopulacije i nastajanje PRVE SINGULARNE STANICE OD KOJE POČINJE RAZVITAK - EVOLUCIJA SVAKE INDIVIDUE.)
Osim toga mi smo sposobni kombinirati racionalne spoznaje u funkciji logičkog mišljenja pomoću kojih kreiramo apstrakcije pomoću kojih dalje kreiramo modele svijeta u našem mozgu i time manipuliramo svijet. U tehnologi svaka razina razvitka kreira snažniji alat od postoječeg za slijedću tehnološku razinu. To je i evidentna pojava u biološkoj evoluciji. Svaka nova razina je inteligentnija i snažnija od prethodne. Homo sapiens reprezentira se tehnologijom koju sam stvara. U budućem vremenu će se pokazati da čovjek upravlja vlastitim evolutivnim procesom, što je zapravo njegova kulturna i tehnološka evolucija. U KRAJNJOJ KONZEKVENCI POKAZT ĆE SE DA JE ČOVJEK SVOJ VLASTITI KRETAOR.

Promijene se ubrzavaju eksponecijalno što mnogi ne primječuju već i dalje žive u uvjerenju koje su imali njhovi očevi i djedovi. Samo prije 100 - 200 godina ljudi su bili uvjereni da se svijet vrlo sporo ili uopeće ne mijenja. ( To je naravno svijet Darwina. ) No, danas je sve drugačije, jer znamo da se život brzo mijenja te da tehnologija ima veliki utjecaj na promjene i prirodu ljudske zajednice. Međutim, ono što se danas još dovoljno dobro ne razumije, jest činjenica, da se svaka pojedinačna promijena eksponencijalno ubrzava tako da 20 zadnjih godina nije dobra vodilja za slijedečih 20 godina. Ljudi već znaju da se snaga kompjutora udvostručuje svakih 12 mjeseci. Međutim, kompjutori udvostručju kapacitet i brzinu tako da se snaga učetverostručuje. U svemu tome vrlo je važno znati da se i naše znanje o radu našeg mozga ubrzava i uvečava eksponencijalno tako da ćemo ubrzo imati matematičke modele rada našeg mozga koji će se moći primjenjivati i reimplementirati u sintetičke modele. Unutar 30 godina čovjek će biti u mogućnosti kreirati nebiološku inteligenciju koja je komprativna s ljudskom inteligencijom. Dakle, mi moramo postati svjesni da će tehnološki rapidni progres u jednom trenutku uzrokovati pukotinu u ljudskoj povijesti. Kroz tu pukotinu konačno ćemo vidjeti da nas je tradicionalna biološka evolucija dovela do razine sposbnosti kreiranja tehnologije koja nam omogućuje da kreiramo apstrakcije i modele svijeta prema valstitom umu i naumu. Prvi kompjuter je dizajniran pomoću olovke i papira dok danas kopmpjuter kreira novi kompjuter. Prema tome, tehnologija po sebi je eksponecijalna tako da evolucijski proces tehnologije uzrokuje kontinuitet biološke evolucije na razini čovjeka i čovječanstva. To vodi finalitetu koji govori o biološkoj evoluciji koja donosi vrstu koja je sposobna manipulirati prirodu. Homo sapiens se danas reprezentira sa svojom tehnologijom koja djeluje na valstiti evolucioni proces. "
Dakle, hipoteza s ovim tekstom postaje TEZA koja je neoboriva jer je činjenica. Ta činjenica govori da je došlo do velike inverzije: PRIRODA KOJA MOŽE PONIZITI I UBITI ČOVJEKA, VEĆ DANAS ČOVJEK MOŽE PONIZITI I UBITI PRIRODU. KAO ŠTO ZNAMO VEĆ DANAS ČOVJEK MOŽE DESTRUIRATI I CIJELU ZEMLJU a ne samo New York, London, Paris ili Bagdad , MOŽDA VEĆ I CIJELI SUNČEV SUSTAV. To nisu iluzije već je stvarnost o kojoj izgleda mnogi, na žalost, još uvijek nemaju pojma, pa zato i dalje govore kako je priroda apsoluna, a čovjek ništavan. Mi ne samo da smo jedina biološka vrsta koja se nemilice uništava i ubija, mi smo izgleda i vrsta koja se rado međusobno nabacuje s govnima svoje vrste . To čak ne rade ni majmuni!!
MJESTO TAKVOG ( govnarskog ) EVOLUCIJSKOG TRENDA TREBA REĆI ŠTO ČOVEJK JEST I ŠTO JE UVIJEK BIO - TVORAC, STVARATELJ, BOG SEBE, ZEMLJE I SVEMIRA. Dakle, Čovjek treba imati svijest o sebi isto onakvu kakvu ima svaka njegova stanica o sebi - stanici !!

[MikiMen]

Evo, po meni (ovo «po meni» vjerovatno i nije točno, bolje bi bilo reći «za mene» jer vjerujem da ovakve ili bar slične teorije već postoje) je smisao života EVOLUCIJA. Zna se što je evolucija i kakvi se procesi tu odvijaju, selekcije, izolacije, zakon jačeg i boljeg i td. E, sad je tu bitno pitanje: ŠTO JE BIT EVOLUCIJE??? Kad se sve uzme u obzir, bit evolucije je jedno, ja ću ga nazvati, VRHUNSKO BIĆE. Sad treba ovako razmišljati. Zemlja! Gledamo sad samo na Zemlju. Nastala je kako je nastala, to se sve zna, život je nastao i onaj prvi spoj molekula amonijaka i ugljikohidrata i šta ja znam šta je tu još bilo, e, ta supa za koju se može reći da je bila prvi život na zemlji, e tu starta naša evolucija iako se ovo može gledati sa jednog sireg aspekta i onda zaključiti da evolucija starta sa velikim praskom ili jos sire pa reći i da je sam big bang dio evolucije nekih većih razmjera ali kako je za sad naš mozak prilično ograničen vremenom i prostorom još si nemožemo ni zamisliti što je bilo prije praska i cega je on to dio. Tako da ću se zadržati samo na našoj maloj planeti.
Dakle, život se počeo razvijati i razni oblici su se stvarali. Svi su se oni utrkivali ka vrhu. Oni manje napredni služili su ovim naprednijima kao hrana ili nešto drugo. I tako se kroz sve te godine do danas oblikovao jedan svijet u kojem trenutno ČOVJEK vodi u tom procesu evolucije dok sve ostalo služi njemu, posredno ili neposredno. E sad ćemo malo pogledati razvoj čovjeka. U što se čovjek razvija. Kud vodi evolucija. Budući da je čovjek na vrhu evolucije i da je sve drugo podređeno njemu, može se govoriti da je on evolucija. Dakle KAMO VODI EVOLUCIJA? Već sam napisa da je to vrhunsko nešto, nešto apsolutno i jednistveno, nešto što je samo sebi svrha i bit, apsolutno autonomno. Sad ću probati malo pojasniti moju viziju toga nečega. Kad gledamo čovjeka kako se razvija, a treba uzeti u obzir da je čovjek još uvjek na samom početku evolucije, vidimo da od primata, trigloida (ovu riječ sam jučer naučia) pa do danas, fizička struktura čovjekova tijela lagano ali siguro zakržljava. Mišići, kosti, snaga, dlake, sve to lagano zaostaje dok jedina stvar koja se sigurnu ali isto tako polagano razvija je čovjekov MOZAK. Sad kad tako gledam na razvoj čovjeka mogu sa sigurnošću reći da će za jedan izvjestan broj godina čovjekovo tijelo do te granice zakržljati a mozak će se do te granice razviti da će čovjek zapravo biti jedan veliki mozak. Sad da malo to razložim, jer vjerujem da zvuči smiješno. Prvo, što je to mozak a što tijelo čovjeka. Kad mislimo na mozak mislimo na sivu moždanu masu. Ali što je zapravo mozak, koja je njegova bit. E tu sad govorimo o mozgu kao o jednoj skupini električnih impusa koji su tako organizirani da čine to što mi nazivamo svjest, pamćenje tj. Memorija, misli, neki kažu duša itd, a siva moždana masa, sama tvar je ništa drugo nego samo jedno kućište, vodič, mediji, jako usporedivo sa kompjuterskom memorijom, dakle prava vrijednost mozga je informacija, taj elektronski impuls. E sad možemo pojasniti drugu stranu. Što je to tijelo u čovjeka, koja je zapravo njegova uloga i zašto zakržljava. Odgovor se nameće sam po sebi. Tjelo je ništa drugo nego alat koji služi mozgu, oruđe koje je zaduženo da hrani mozak energijom, a budući da se mozak razvija, čovjek napreduje, evaulira, njemu je tijelo sve manje potrebno u onom smislu u kojem mu je bilo potrebno dok je još bia na granama ili po spiljama. Više nema lova, teških fizičkih napora, teških životnih uvijeta kji su zahtjevali određenu izdržljivost tijela ali ne i mozga. Danas kad se gleda na prosječnog, recimo u društvu uspješnog, malo bolje statuiranog čovjeka; kako on živi? Kupuje stvari preko interneta, vozi se cijelo vrijeme u automobilu, recimo da je menadžer u nekoj firmi. Dakle takovom čovjeku tijelo pada u drugi plan i očito je da je suvislo u odnosu na mozak koji se napreže, koji je pod stresom, premalo odmora ima i tjera se do granica (prije 100 000 godina to je bio slučaj sa tijelom) i upravo je to uvijet za daljenji razvitak mozga i daljnjo zakržljavanje tijela.
Sad se dakle može postaviti i pitanje ŠTO JE TO ČOVJEK. Mi dans čovjeka razlikujemo od ostalog živog svijeta po intelegenciji, osjećajima, samosvjesti, duši... ali opet, to je sve mozak, a zaključak od prije je da je mozak samo jedna organizacija elektronskih impulsa. Dakle, zaključak je: ČOVJEK JE ORGANIZACIJA ELEKTRONSKIH IMPULSA. Zvuči bizarno i zastrašujuće ali je tako. Kad bi postojala tehnologija, čovječju svjest bi mogli prebacivati s medija na medij, a tijelo, ili mozak kao siva masa bi bio samo jedan od medija. Vrhunsko biće koje sam spominjao kao cilj evolucije, bit će dakle vrhunac čovjekova razvoja. Biti će to «čovjek» koji je samo organizaicija impulsa, rješen fizičkog oblika, tijela, tj medija, koji će biti sam sebi dostatan, tj neće trebati vanjske izvore energije, dakle neće mu trebati kao danas organi, probava, srce da sve to raznosi , pluća ni kisik, ni ruke ni noge, dakle ništa fizičko, čak ni mozak kao siva masa. Samo organizacija impulsa, dostatna samoj sebi. Možda samo plin, neki kemijski proces, ili nešto treće, to je teško zamisliti. U ovom slučaju, sva ostala živa bića na zemlji gube svoj smisao, svoju svrhu kao sredstvo čovjeka. Ostaje samo jedno, autotomno, apsolutno, samo sebi svrhom i ciljem, jedno vrhunsko.

Mislim da sam donekle uspio prepisti sljed svojih razmišljanja i misli da bi s tim dosao do zaključka:

EVOLUCIJA JE NEZAUSTAVLJIV PROCES U KOJEM PREDNJAČI ČOVJEK I ON KAO VODITELJ TOG PROCESA POSTAJE SAM PROCES, TJ. ČOVJEK POSTAJE EVOLUCIJA. SAV OSTALI ŽIVI SVIJET POSTAJE SAMO SVRHA EVOLUCIJE, TJ. ČOVJEKA. ČOVJEK, TJ. LJUDSKO BIĆE DEFINIRAMO KAO ORGANIZACIJU EL. IMPULSA SMJEŠTENIH U SIVOJ MOŽDANOJ MASI KOJA IMA SVRHU MEDIJA, A LJUDSKO TIJELO SAMO KAO SREDTVO POTREBNO ZA OPSKRBU ENERGIJOM. RAZVOJ ČOVJEKA VODI KA OSLOBAĐANJU OD TJELESNE OVISNOSTI PRI ČEMU SAV OSTALI ŽIVOT NA ZEMLJI GUBI SVOJU SMISAO I NESTAJE.


BIT ŽIVOTA!!!

Pa iz ovoga se jednostavno može izvući i bit života. ja vjerujem da čovjek kad umre, on je mrtav. To je to. Nema raja, nema pakla. Njegovo tjelo prestane funkcionirati, mozak ostaje bez energije i on je mrtav. Njegova svjest "ispari", nisam neki fizičar da ovo točno tvrdim ali vjerovatno elektronski impulsi koji su prije bili tak ofino organizirani i složeni u tu našu svjest jednostavno "odlutaju dalje". Na ovo većina ljudi postavlja automatski pitanje: "Pa čemu onda živjeti. zašto biti dobar, zašto biti loš, zašto se truditi biti išta drugo nego životinja, pa možemo se valjati u blatu cijli dan i jesti korov..." E pa ljudi moji u tome i jest kvaka evolucije. Upravo nam ta ista evolucija daje bit životu. Svako od nas je karika u tom lancu i jedino što je u evoluciji bitno je ostati čvrsta karika ili puknuti i biti kraj lanca. Dakle, možemo živjeti "dobro", onako kako živimo da bi dospjeli u raj, biti uspješni, osigurati si potomstvo koji će osiguranipodovima naše sigurnosti nastaviti tamo gdje smo mi stali, kovati lanac dalje i dalje, boriti se iz dana u dan (nemora ta borba biti u smislu bolne borbe), biti dio evolucije. Naravno moguće je i ono drugo, odustati, valjati se u blatu, biti ološ, oslabiti lanac, ili ga čak završiti.
Tu mogu progurati lako i teoriju sa paklom i rajom, dobrim i lošim...

Kako god naš život ima smisao i to dobar smisao.......

[geza]

Miki Men, prvo tekst ti je kvalitetan za daljnju raspravu, pa evo komentara:

Miki Men kaže: E, sad je tu bitno pitanje: ŠTO JE BIT EVOLUCIJE??? Kad se sve uzme u obzir, bit evolucije je jedno, ja ću ga nazvati, VRHUNSKO BIĆE. Sad treba ovako razmišljati. Zemlja! Gledamo sad samo na Zemlju. Nastala je kako je nastala, to se sve zna, život je nastao i onaj prvi spoj molekula amonijaka i ugljikohidrata i šta ja znam šta je tu još bilo, e, ta supa za koju se može reći da je bila prvi život na zemlji, e tu starta naša evolucija iako se ovo može gledati sa jednog sireg aspekta i onda zaključiti da evolucija starta sa velikim praskom ili jos sire pa reći i da je sam big bang dio evolucije nekih većih razmjera ali kako je za sad naš mozak prilično ograničen vremenom i prostorom još si nemožemo ni zamisliti što je bilo prije praska i cega je on to dio. Tako da ću se zadržati samo na našoj maloj planeti.

geza: U osnovnim elementima tvoja interpretacija tradicionalnog mišljenja o evoluciji je korektna , no na žalost za sadašnju evoluciju više ne vrijedi. U svakom slučaju, potpuno se slažem, da je bitno pitanje: ŠTO JE BIT EVOLUCIJE? NO TOM PITANJU DODAJEM I PITANJE : ŠTO JE SMISO, SVRHA I CILJ EVOLUCIJE? TRADICIONALNE TERIJE OVAKVA PITANJA ISKLJUČUJU, JER SE SMATRA, DA JE EVOLUCIJA OTPOČELA SLUČAJNO, BEZ SMISLA , SVRHE I CILJA. NADALJE, VRLO JE VAŽNO PITANJE : ŠTO JE ČOVJEK I KAKVA JE NJEGOVA ULOGA U MAKROEVOLUCIJI? IMA LI ČOVJEK ILI NEMA ULOGU U MAROEVOLUCIJI?
Stoga, evo mog mišljenja o čemu naprosto više ne treba raspravljati jer je poznato.
Prema Lamarcku, živa bića prenose osobine koje su stekle tokom života sa jedne generacije na drugu i na taj način evoluiraju. Naprimjer, žirafa je evoluirala od jedne vrste antilope tako što je, generacijama, istezala vrat pokušavajući, radi prehrane, dohvatiti lišće na višim razinama grana. Darwin je tako upotrijebio tezu "prenošenja stečenih osobina" koju je predložio Lamarck kao faktor koji čini da živa bića evoluiraju. Evoluciona teorija ide korak dalje i tvrdi da su se ribe, koje su evoluirale iz beskičmenjaka transformirale u amfibije, a nakon toga u vrstu koja živi samo na kopnu.
Nakon milona godina evolucije pojavljuje se čovjek ( Darwin ) koji donosi misao o postanku jednih vrsta iz drugih, odbacujući na taj način religijski kreacionizam. Svi su prije Darwina isticali neumoljiv napredak (živog) svijeta od manje savršenih stanja u sve savršenije oblike no Darwin je taj koji izrijekom isključuje svrhu iz procesa evolucije te se stvaranje ne može smatrati prirodoznanstvenom kategorijom. Zahvaljujući Darwinu i njegovim sljedbenicima kreacionizam kao pojam religije se isključuje iz prirodne znanosti.
Za znanost sve se događa uzrokovano prirodnim putem, nasumično i slučajno. Uz tradiconalnu teoriju evolucije ide i propast antropocentrizma. Tako evolucionisti kažu da se postupno stezao obruč oko čovjeka kao zamišljene veličine na zemlji. Najprije je Kopernikovim djelom (De Orbium Coelestium Revolutionibus, 1543) Zemlja postala samo jedan od planeta sunčeva sustava, Na taj način srušen je geocentrizam, a onda je zahvaljujući Darwinu čovjek srodstveno povezan sa svim biljkama i životinjama i tako je detroniziran sa svoga prijestolja kao središta svemira na evolucijsku KARIKU ranga MAJMUNA koji mu je najbliži srodnik od kojeg je i evolucijski inastao.

Darwinova teorija polazi od dva temeljna njegova mišljenja: Prvo da vrste živih bića nisu posebno stvorene u svojem sadašnjem obliku, nego da potjeću i nastaju postupnim promjenama iz generacije u generaciju od drugih i drugačijih predaka koje su im prethodili . Ključna postavka te teorije je da su živih bića u prirodi promjenjiva, a ne nepromjenjiva.
Drugo zapažanje je mehanizam prirodnog odabira po kojem se neka vrsta mijenja tijekom malih nevidljivih promjena tijekom dugog vremenskog perioda slijedom generacija a nastale promjene se zatim prenose na potomstvo, što danas zovemo nasljednim osebinama. Dakle, prema Darwinovoj teoriji evolucijske promjene se pojavljuju kao rezultat uzajamnih odnosa dviju promjena: nasljedno se mijenjaju organizmi, a mijenja se i ambijent života. Zato se kaže da je prirodni odabir zapravo selekcija, po Darwinu, glavni neposredni uzrok evolucijske promjene. Darwin uvijek govori o postupnim varijacijama u funkciji prilagodbe ili sposobnosti nekog organizma da se održi u borbi za život (fitness in the struggle for survival).
Za razliku od klasične postupne i spore darwinove evolucijske teorije daljna istraživanja su otkrila da su nastajala i nagla pojavljivanja novih životnih oblika - vrsta nakon čega slijedi dugotrajno razdoblje bez znatnijih promijena. Najpoznatiju takvu teoriju o velikim, naglim ( mutacijskim ) promjenama kao čimbeniku evolucijskih promjena postavio je danski biolog Hugo De Vries. Stoga se može reći da danas vrijede dvije teorije: Kalasična Darwinova teorija o postupnim i sporim evolucijskim promjenama i Vriesova teorija o naglim i skokovitim ( mutacionim) promjenama. No kako bilo da bilo, evolucija postupno - sporo ili naglo - skokovito dovodi do homo sapiensa - Čovjeka - vrhunskom " proizvodu " dosadašnje biološke evolucije.

Važno je imati na umu da se teorija evolucije nastavlja na znanstvenu teoriju postanka koja kaže da je nekada u dalekoj prošlosti prije više milijuna godina život nastao u vodenoj otopini raznih kemikalija, u tzv. " primordijalnom bujonu " pod utjecajem raznih energija, neki misle polarizirane svjetlosti, a neki misle pod utjecajem električnih pražnjenja i magnetizma.U takvoj " barici života " atomi i molekule slučajno su se tako složile - kombinirale da se mineralna mrtva materija
prvo oblikovala u aminokliseline, zatim proteine i konačno u prvu prastanicu od koje počinje evolucija života.Dakle, evolucionisti smatraju da su jednostavne molekule koncentirane u praoceanima oblikovale kompleksne kemijske molekule od kojih su daljnim kombinacijama nastale proteinske molekule i jednostanična prabića. U tom smislu poznat je Stanley Millerov pokus iz 1953. godine s kojim su proizvedene neke aminokiseline koje nalazimo u živim stanicama. Dakle, vidimo da znanstvene teorije polaze od toga da je život nastao zahvaljujući fizikalno kemijskih zakonima koji su stvorili takvu nakupinu molekula koja je u jednom trenutku davne prošlosti poprimila osebine živoga. Upravo radi ovakvog atomsko molekularnog i energetskog početka evolucionistička teorija se smatra znanstveno materijalističkom koja iskulučuje bilo kakvu mogućnost da je u nastanku života sudjelovala neka vanjska namjera, volja ili inteligencija, nekakav tvorac života - Bog. U konceptu takve materijalističke teorije evolucije voda se smatra ključnim ambijentom za nastanak života, te su znanstvenici mišljenja, da je život nastao u vodi. Takvom gledištu doprinosi činjenica da je život kao zemaljska pojava usko povezan s vodom i svjetlom. Čovjek je od svojih početka imao poseban odnos prema vodi i svjetlu - Suncu. Stoga nije neobično da su rani ljudi Boga povezivali sa Suncem - svjetlom , a antički filozofi smatrali su vodu jednim od četiri prapočela. U raznim kulturama, civilizacijama, religijama voda i svjetlo su tijekom povijesti imali i religiozno-obredno značenje, a imaju ga i danas.
Ovo je samo podsjetnik poznate teorije evolucije živih bića na Zemlji. Ta teorija ništa ne govori niti je povezana s evolucijom tehnike i tehnologije kao što je naprimjer evolucija prometala, ili aparata za destrukciju i ubijanje, ili kao što su proteze ljudskih osjetila i organa. Razvitak - evolucija tehnologije i tehnike, a time i svih artefalata svijeta, NALAZI SE VAN TRADICIONALNE TEORIJE EVOLUCIJE, A ZNAMO DA JE DANAS TEHNOLOGIJA I INTELIGENCIJA ČOVJEKA KOJA JU STVARA MOĆNI FAKTOR EVOLUCIJSKIH PROMJENA.

[geza]

Nastavak:
Zato smatram da je imperativ vremena početi govor o evoluciju koja je u tijeku, koja se odvija DANAS i budućnosti, a ne jučer i prošlosti. Stoga se postavlja pitanje : Što se s evolucijom događa DANAS? Da li je evolucija danas postupna i spora prema Drawinovoj teoriji, ili je nagla i skokvita prema Vriesovoj teoriji ? Da li je evolucija živih bića stala Ili se odvija po nekim drugim pravilima nepoznatim kako za Darwinovu, tako i Vriesovoj teoriju? Stoga se postava ključno pitanje : Što nam donose pojave promijena u evoluciji tehnologije i tehnike ? Jesu li tehnološke promjene evolucijske ili su kreativne, ili su jedno i drugo, ili je to nešto posve drugo za tradicionalne teorije nepoznato ? U kontekstu ovih pitanja nužno je imati na umu tendenciju naglog nestanka i nestanka mnogih životinjskih i biljnih vrsta. Na tisuće je životinjskih vrsta koja izumiru, kojima prijeti nestanak. Čovjek na razne načine direktno ili indirektno uništava stotine biljnih i životinjskih vrsta, međutim uz tu uništvajuću destruktivnu ulogu svjedoci smo da jedna biološka vrsta, u ovom slučaju ljudska, pokazuje i konstruktivni stvaralački princip u očuvanju postojećih vrsta, čak i stvaranju novih vrsta postupkom manipuliranja genima. To je za obje tradicionalne teorije evolucije potpuno nepoznata pojava!! Još samo do prije 100 - 200 godina, da bi došlo do neke evolucijske promjene, da bi se ta evolucijska promjena uočila, trebalo je na desetine, stotine, tisuće i možda milijune godina evolucije dok se danas evolucijska promjena događa praktički ternutačno voljom čovjeka, ZNANSTVENIKA, tj. voljom dominantne i najnaprednije biološke vrste. Ta pojava u kontekstu tradicionalne evolucionističke teorije apsolutno je nešto NOVO! To je gola činjenica koja nam govori da se u evolucijski proces umješao jedan od objekata evolucije - Čovjek koji od OBJEKTA EVOLUCIJE postaje SUBJEKT EVOLUCIJE. To je radikalna evolucijska promjena koja je za tradicionalnu teoriju evolucije nepozanta i nemoguća, naprosto stoga što se pred um čovjeka dovodi znanstveni autokreacionizam i kreacionizam što tradicionalna teorija, kao što je kazano, ne podržava.
Dakle, došlo je do velike evolucijske inverzije koja pokazuje da je OBJEKT evolucije Čovjek posredovanjem znanosti postao SUBJEKT evolucije! To je danas nesporna činjenica, no konzekvence te činjenice još uvijek nisu uočene. Nisu uočene ni dugoročne implikacije na umnost, svakodnevni život i budućnost Čovjeka i Čovječanstva.

[geza]

Miki Men kaže: EVOLUCIJA JE NEZAUSTAVLJIV PROCES U KOJEM PREDNJAČI ČOVJEK I ON KAO VODITELJ TOG PROCESA POSTAJE SAM PROCES, TJ. ČOVJEK POSTAJE EVOLUCIJA. SAV OSTALI ŽIVI SVIJET POSTAJE SAMO SVRHA EVOLUCIJE, TJ. ČOVJEKA. ČOVJEK, TJ. LJUDSKO BIĆE DEFINIRAMO KAO ORGANIZACIJU EL. IMPULSA SMJEŠTENIH U SIVOJ MOŽDANOJ MASI KOJA IMA SVRHU MEDIJA, A LJUDSKO TIJELO SAMO KAO SREDTVO POTREBNO ZA OPSKRBU ENERGIJOM. RAZVOJ ČOVJEKA VODI KA OSLOBAĐANJU OD TJELESNE OVISNOSTI PRI ČEMU SAV OSTALI ŽIVOT NA ZEMLJI GUBI SVOJU SMISAO I NESTAJE.

geza: Ovaj tvoj zaključak ide u dobrom smjeru, no da bi dosegao i CILJ, morao bi imati na umu neke evolucijske procese koji se događaju u sadašnjem, a ne samo prošlom vremenu, te da uz sva tvoja " moždana zapažanja ", zapaziš i bitno svojstvo čoveka : NJEGOVU VELIKU STVARALAČKU - KREATIVNU SPOSOBNOST KOJA POSTAJE NAROČITO VIDLJIVA ZA VRIJEME I NAKON 2. SVJETSKOG RATA. Upravo zahvaljujući toj velikoj kretaivnosti čovjeka javlja se eksponencijalni rast tehnologije koja mu daje atribuciju manipulatora tradicionalne prirode i stvaranja NOVE. Ta činjenica ,a napose činejica elektronizacije i informatizacije svijeta sama po sebi nameće miso o nastajanju VELIKOG GIGANTSKOG ZEMALJSKOG I INTERSVEMIRSKOG ORGANIZMA o kome tradicionalna teorija evolucije naravno nema nikakva pojma! Stoga slijedi pitanje: Je li anticipacija o nastajanju makroorganizma točna ili netočna, istinita ili neistinita? Budući je obilje kontrolnih provjera za takvu anticiopaciju i budući već mnogi ljudi u svijetu ponovno, SADA DISKURZIVNO VIDE MAKOROBIOLOŠKI ORGANIZAM , moj zaključak je, da je anaticpiranje makrobiološkog organizma u kontekstu evolucije koja je u tijeku i koja se nastavlja KOREKTNO. Ako je korektno, a prema svemu sudeći jest, onda je aposlutno NUŽNO REDEFINIRANJE ČOVJEKA OD OBJEKTA EVOLUCIJE, kako kaže tradicionalna teorija evolucije, u SUBJEKTA EVOLUCIJE, kako kaže NOVA TEORIJA EVOLUCIJE. Dakle u ovakvom kontekstu zapažanja i razmišljanja Čovjek stvara VIŠE BIĆE SEBI KAO ŠTO STANICA STVARA VIŠE BIĆE SEBI - ČOVJEKA. NO TO JE VEĆ ANALOGIJA KOJA NAS UVODI U METAEVOLUCIJU PREMA POJMU SINGULARNOSTI, T.J. PREMA MAKROISHODIŠTU KAO SMISLU, SVRSI I CILJU EVOLUCIJE , KAO ŠTO JE TO SLUČAJ ZA SVAKO BIOLOŠKO BIĆE ZEMLJE. RECIMO , AKO SE ZA SINGULARNOST SVEMIRA UZME BIG - BANG, KAKO TO KAŽE I KURZWEIL, A I VI SPOMINJETE, ONDA JE BITNA SPOZNAJA NOVE TEORIJE EVOLUCIJE DA SE SVE KREĆE PREMA SVOM ISHODIŠTU, A NE OD SVOG ISHODIŠTA KAKO NAS POUČAVA TRADICIONALNA TEORIJA EVOLUCIJE. NARAVNO DA JE TO KRUCIJALNA " TOČKA " SPOZNAJE ZA UMNIOST 21. STOLJEĆA U KOME ĆE ČOVJEK KONAČNO IZAČI IZ OBLIKA " GUSJENICE " I PRETVORITI SE OBLIK
" LEPTIRA", U ČETVRTU RAZINU STVARNOSTI U KOJOJ SE PONOVNO JAVLJA VALSTITO ISHODIŠTE. Ova metafora " gusjenice i leptira " najbolje pokazuje kakve sve " akrobacije " radi evolucija, a po svemu sudeći mi se upravo nalazimu u takvoj " makroakrobatskoj " fazi kada se čovjek i čovječanstvo PRETVARAJU u stanoviti makroorganizam ( " svemirskog leptira " ).
Smatram da je za sada vrlo nezahvalno spekulirati u koji će se biološki oblik pretvoriti čovjek u budućnosti, jer već imamo i ideje da će se u ambijentu bestežinskog stanja nestati kosti - skelet, te da će se čovjek pretvoriti u kuglastu biološku masu bez kostiju nalik na nekakvu meduzu ili virus HIVA. Za razliku od takvih za sada SF vizija sa sigurnošću se može reći da čovjek izgrađuje kuglasti SUPERMOZAK ( Emegwali ) i proteze za svoja čula koja sežu već danas duboko u mikro i makrosvemir . Razmišljanje o evoluciji s pozicije tih evolucijskih činjenica i evoluciji jednog oblika života u drugi, u ospegu Darwinovog dometa, su potpuno dvije različite stvari. Moje je mišljenje da je evolucija stigla do razinu kada ona sama otkriva svog pokretača, kada se otkriva subjekt evolucije. Zadaća umnosti 21. stoljeća je upravo prepoznavanje kretaora čovjeka kao pokretača i subjekta daljnje evolucije do sposobnosti smaostvaranja, samoobnavljanja kako na Zemlji tako i u internom svemiru. Moj je dojam da ljudi vrlo malo znaju o stvaralačkim dosezima čovjeka u 20, stoljeću kao temlju dosega u 21. stoljeću. Eksponencijalne promjene su u tijeku, a od svega toga imamo samo informaciju o dojmu kako se život ubrzava iz dana u dan u suludoj trci za osobnim značenjem i profitom. O onome što se događa u tajnim laboratorijima i gigantskim tvornicama svijeta nemamo pojma kao da se sve to događa nedje u dalekom svemiru, a ne na Zemlji. Važnije je znati tko je koga pokrao ili " poševio " nego znati, recimo, da je na Zemlji u Cernu proradila prva tvornica antimaterije u internom svemiru.

[onaj]

Mozda je subjektivnost mnogo veci problem od problema koji se nalaze kao predmeti rasprava.Na osnovu mnogih suceljavanja misljenja na ovu temu mogu slobodno da ustvrdim da su cesto mnoge reci bile uzaludne zbog jednostranosti.Danas se veoma retko srecu ljudi koji su dobro upoznati sa razlicitim stavovima iste dileme.Zato su suceljavanja vrlo cesto samo prenosenje osnovnih informacija koje bi iko trebao imati da bi dijalog mogao biti na odredjenom nivou informisanosti i razumevanja diskutanata.Bez toga komunikacije su povrsne,licne,pune nepotrebnih digresija,nepotpune,van nivoa nauke...
Sa druge strane znam da ce razlicitosti postojati ne zbog razlicitih istina nego zbog razlicitih temperamenata i karaktera.
Mozda inicijative koje postoje o resavanju ovih dilema umnogom vode pogresne osobe pa zato one ovako i izgledaju.
Meni oni izgledaju kao susret osoba koje vicu u isto vreme sa sagovornikom koji ih niti moze niti hoce da saslusa.
Po meni vrlo korisna informacija koja ove rasprave moze oblikovati je naucno-autobiografska knjiga dr Roberta Gentry.
Bez ovakvih elementarnih informacija i o vremenu nasih dogmi u kojem zivimo mislim da je i uzaludno diskutovati.
Mozda je bolje cuvati svoja ubedjenja u svom svetu nego li pokazivati subjektivne hipoteze.A i pitanje je od koga su one i nametnute jer nazalost vecina i ne zna poreklo ideja iza kojih stoji.Pojedinci se ponasaju kao da su ih oni licno pronasli i dokazali.
Mozda sam nekog povredio kad sam rekao da je ovo vreme dogmi ali ja ne mogu drugacije da okarakterisem mase koja se poistovecuje sa tvrdim stavovima o poreklu mada ni oni a ni idejatori tih teorija ne raspolazu znanjem nego osecanjima.
Do cinjenica je sigurno mnogo lakse doci ako cutimo posmatramo uporedjujemo ucimo.
Moje licno vidjenje je da ovo nedostaje,.....

[geza]

Onaj kaže:
Mozda je subjektivnost mnogo veci problem od problema koji se nalaze kao predmeti rasprava.Na osnovu mnogih suceljavanja misljenja na ovu temu mogu slobodno da ustvrdim da su cesto mnoge reci bile uzaludne zbog jednostranosti.Danas se veoma retko srecu ljudi koji su dobro upoznati sa razlicitim stavovima iste dileme.Zato su suceljavanja vrlo cesto samo prenosenje osnovnih informacija koje bi iko trebao imati da bi dijalog mogao biti na odredjenom nivou informisanosti i razumevanja diskutanata.Bez toga komunikacije su povrsne,licne,pune nepotrebnih digresija,nepotpune,van nivoa nauke...
Sa druge strane znam da ce razlicitosti postojati ne zbog razlicitih istina nego zbog razlicitih temperamenata i karaktera.
Mozda inicijative koje postoje o resavanju ovih dilema umnogom vode pogresne osobe pa zato one ovako i izgledaju.
Meni oni izgledaju kao susret osoba koje vicu u isto vreme sa sagovornikom koji ih niti moze niti hoce da saslusa.
Po meni vrlo korisna informacija koja ove rasprave moze oblikovati je naucno-autobiografska knjiga dr Roberta Gentry.
Bez ovakvih elementarnih informacija i o vremenu nasih dogmi u kojem zivimo mislim da je i uzaludno diskutovati.
Mozda je bolje cuvati svoja ubedjenja u svom svetu nego li pokazivati subjektivne hipoteze.A i pitanje je od koga su one i nametnute jer nazalost vecina i ne zna poreklo ideja iza kojih stoji.Pojedinci se ponasaju kao da su ih oni licno pronasli i dokazali.
Mozda sam nekog povredio kad sam rekao da je ovo vreme dogmi ali ja ne mogu drugacije da okarakterisem mase koja se poistovecuje sa tvrdim stavovima o poreklu mada ni oni a ni idejatori tih teorija ne raspolazu znanjem nego osecanjima.
Do cinjenica je sigurno mnogo lakse doci ako cutimo posmatramo uporedjujemo ucimo.
Moje licno vidjenje je da ovo nedostaje,.....

geza: Subjektivnost je naročito veliki problem, posebice za teme filozofije, a dobrim dijelom i za teme iz znanosti. Korijen subjektivnog je u egzistencijalnom ( nagaon gladi i ljubavi, samodržanje, borba za opstanak, osobno i socijalno značenje sve su refleksije subjektivnog i prapadaju pragmi i pragmatičnoj umnosti, kao što je napr. uzgoj hrane, odlazak na tržnicu, kuhanje, gradnja prometala i t.d. Dakle subjektivno je što pripada relaitetima života - postojanja, ali to je svijet koji ne pripada UMNOSTI FILOZOFIJE, NE PRIPADA UMNOSTI ISTINE. Vrlo konkretno i stvarno, uzimao sam već za za simbolički primjer stvarnost pozitiva i negativa slike. Mi gledamo samo pozitive dok negative zanemarujemo iako znamo da su negativ i pozitiv komplementarne inverzne istosti, i to je ono subjektivno. Filozof mora poznavati pozitiv i negativ slike , dakle mora poznavtai cjelinu! Ako filozof misli sliku s pozicije pozitiva, ili negativa, od toga malo ili ništa od filozofije. Filozof mora istodobno misliti pozitiv i negativ slike u sjedinjenom stanju i to s pozicije točke inverzije, ili, kako običavam reći s pozicije Ishodišta. To je sada ono OBJEKTIVNO! Spoznaje koje slijede od tog objektivnog jest filozofija. U znanosti je nešto vrlo slično.
Na općem spoznajnom planu subjektivno se naročito nameće opažajima, analizma i zaključivanjima temeljem linearne percepcije koia je dubolo usađena u svijest suvremenog čovjeka zahvaljujući dugotrojanoj euklidskoj precpeciji prostror - vremena. Zakljuci koji nastaju takvim načinom mišljenja pragmatično su korisni, ali su spoznajno uglavnom zablude. Tek uvođenjem nelinearne valno - kvantne i četverodimenzionalne percepcije svijeta javlja se objektivno ONO što pripada istodobno filozofiji ili znanosti. Svi moji pokušaji usmjereni su prema tome.
Vrijedi i sve dalje što si napisao. Većina, dakle ne svi, vrlo su slabo informirani, ograničeni na neka svoja specifična i specijalistička područja, uglavnom se naslanjaju na apologijuu, ponavljaju se poznate stvari, vrlo malo je istraživačkog u namjeri i govoru. Prevladava subjektivizam i inverzni dogmatizam, dakle ne religijski već nekakvi zanstveno - filozofski dogmatizam i t.d.
Forum, ili dio foruma trebao bi biti prostor za iznošenje novih spoznaja, mišljenja, hipoteza, teza gdje bi trebala biti isključena svaka pomisao - ja sam pametan, a ti glup - što je ovdje česta manira nekolicne koji si umišljaju da su učitelji drugima, a zaparvo su u znanju i poznavanju predmeta ogranićeni, a ponekad su i očite neznalice, ali narav im je takva da oni moraju biti pametni, a drugi glupi.

[onaj]

Ova misao da je subjektivnost ima koren u egzistencijalizmu je vrlo interesantna za razmtranje.Naravno bih je pre pohvalio nego pokudio.

[geza]

onaj kaže: Ova misao da je subjektivnost ima koren u egzistencijalizmu je vrlo interesantna za razmtranje.Naravno bih je pre pohvalio nego pokudio.

geza: Ako smatraš da je teza vrlo intresantna porazgovarajmo o njoj. Recimo meni je bilo vrlo zanimljivo kada sam pročitao mišljenje jednog biologa o fenomenu gladi, što je imamnetno egzistencijalni fenomem. Taj biolog kaže: Glad koju osjećamo je sinteza milijarda gladi naših stanica. One su gladne i preko svog sustava informiranja NAREĐUJU NAM - kreći u lov ili uberi plod da bi ga pojeo u ime i za račun stanica. Subjektivizam je tu očit, no filozofija je NEŠTO što je iznad takvog subjektivizma.
Eto nastavi.

[ashibad]

MikiMen kaže:
Evo, po meni (ovo «po meni» vjerovatno i nije točno, bolje bi bilo reći «za mene» jer vjerujem da ovakve ili bar slične teorije već postoje) je smisao života EVOLUCIJA. Zna se što je evolucija i kakvi se procesi tu odvijaju, selekcije, izolacije, zakon jačeg i boljeg i td. E, sad je tu bitno pitanje: ŠTO JE BIT EVOLUCIJE??? Kad se sve uzme u obzir, bit evolucije je jedno, ja ću ga nazvati, VRHUNSKO BIĆE. Sad treba ovako razmišljati. Zemlja! Gledamo sad samo na Zemlju. Nastala je kako je nastala, to se sve zna, život je nastao i onaj prvi spoj molekula amonijaka i ugljikohidrata i šta ja znam šta je tu još bilo, e, ta supa za koju se može reći da je bila prvi život na zemlji, e tu starta naša evolucija iako se ovo može gledati sa jednog sireg aspekta i onda zaključiti da evolucija starta sa velikim praskom ili jos sire pa reći i da je sam big bang dio evolucije nekih većih razmjera ali kako je za sad naš mozak prilično ograničen vremenom i prostorom još si nemožemo ni zamisliti što je bilo prije praska i cega je on to dio. Tako da ću se zadržati samo na našoj maloj planeti.
Dakle, život se počeo razvijati i razni oblici su se stvarali. Svi su se oni utrkivali ka vrhu. Oni manje napredni služili su ovim naprednijima kao hrana ili nešto drugo. I tako se kroz sve te godine do danas oblikovao jedan svijet u kojem trenutno ČOVJEK vodi u tom procesu evolucije dok sve ostalo služi njemu, posredno ili neposredno. E sad ćemo malo pogledati razvoj čovjeka. U što se čovjek razvija. Kud vodi evolucija. Budući da je čovjek na vrhu evolucije i da je sve drugo podređeno njemu, može se govoriti da je on evolucija. Dakle KAMO VODI EVOLUCIJA? Već sam napisa da je to vrhunsko nešto, nešto apsolutno i jednistveno, nešto što je samo sebi svrha i bit, apsolutno autonomno. Sad ću probati malo pojasniti moju viziju toga nečega. Kad gledamo čovjeka kako se razvija, a treba uzeti u obzir da je čovjek još uvjek na samom početku evolucije, vidimo da od primata, trigloida (ovu riječ sam jučer naučia) pa do danas, fizička struktura čovjekova tijela lagano ali siguro zakržljava. Mišići, kosti, snaga, dlake, sve to lagano zaostaje dok jedina stvar koja se sigurnu ali isto tako polagano razvija je čovjekov MOZAK. Sad kad tako gledam na razvoj čovjeka mogu sa sigurnošću reći da će za jedan izvjestan broj godina čovjekovo tijelo do te granice zakržljati a mozak će se do te granice razviti da će čovjek zapravo biti jedan veliki mozak. Sad da malo to razložim, jer vjerujem da zvuči smiješno. Prvo, što je to mozak a što tijelo čovjeka. Kad mislimo na mozak mislimo na sivu moždanu masu. Ali što je zapravo mozak, koja je njegova bit. E tu sad govorimo o mozgu kao o jednoj skupini električnih impusa koji su tako organizirani da čine to što mi nazivamo svjest, pamćenje tj. Memorija, misli, neki kažu duša itd, a siva moždana masa, sama tvar je ništa drugo nego samo jedno kućište, vodič, mediji, jako usporedivo sa kompjuterskom memorijom, dakle prava vrijednost mozga je informacija, taj elektronski impuls. E sad možemo pojasniti drugu stranu. Što je to tijelo u čovjeka, koja je zapravo njegova uloga i zašto zakržljava. Odgovor se nameće sam po sebi. Tjelo je ništa drugo nego alat koji služi mozgu, oruđe koje je zaduženo da hrani mozak energijom, a budući da se mozak razvija, čovjek napreduje, evaulira, njemu je tijelo sve manje potrebno u onom smislu u kojem mu je bilo potrebno dok je još bia na granama ili po spiljama. Više nema lova, teških fizičkih napora, teških životnih uvijeta kji su zahtjevali određenu izdržljivost tijela ali ne i mozga. Danas kad se gleda na prosječnog, recimo u društvu uspješnog, malo bolje statuiranog čovjeka; kako on živi? Kupuje stvari preko interneta, vozi se cijelo vrijeme u automobilu, recimo da je menadžer u nekoj firmi. Dakle takovom čovjeku tijelo pada u drugi plan i očito je da je suvislo u odnosu na mozak koji se napreže, koji je pod stresom, premalo odmora ima i tjera se do granica (prije 100 000 godina to je bio slučaj sa tijelom) i upravo je to uvijet za daljenji razvitak mozga i daljnjo zakržljavanje tijela.
Sad se dakle može postaviti i pitanje ŠTO JE TO ČOVJEK. Mi dans čovjeka razlikujemo od ostalog živog svijeta po intelegenciji, osjećajima, samosvjesti, duši... ali opet, to je sve mozak, a zaključak od prije je da je mozak samo jedna organizacija elektronskih impulsa. Dakle, zaključak je: ČOVJEK JE ORGANIZACIJA ELEKTRONSKIH IMPULSA. Zvuči bizarno i zastrašujuće ali je tako. Kad bi postojala tehnologija, čovječju svjest bi mogli prebacivati s medija na medij, a tijelo, ili mozak kao siva masa bi bio samo jedan od medija. Vrhunsko biće koje sam spominjao kao cilj evolucije, bit će dakle vrhunac čovjekova razvoja. Biti će to «čovjek» koji je samo organizaicija impulsa, rješen fizičkog oblika, tijela, tj medija, koji će biti sam sebi dostatan, tj neće trebati vanjske izvore energije, dakle neće mu trebati kao danas organi, probava, srce da sve to raznosi , pluća ni kisik, ni ruke ni noge, dakle ništa fizičko, čak ni mozak kao siva masa. Samo organizacija impulsa, dostatna samoj sebi. Možda samo plin, neki kemijski proces, ili nešto treće, to je teško zamisliti. U ovom slučaju, sva ostala živa bića na zemlji gube svoj smisao, svoju svrhu kao sredstvo čovjeka. Ostaje samo jedno, autotomno, apsolutno, samo sebi svrhom i ciljem, jedno vrhunsko.

Mislim da sam donekle uspio prepisti sljed svojih razmišljanja i misli da bi s tim dosao do zaključka:

EVOLUCIJA JE NEZAUSTAVLJIV PROCES U KOJEM PREDNJAČI ČOVJEK I ON KAO VODITELJ TOG PROCESA POSTAJE SAM PROCES, TJ. ČOVJEK POSTAJE EVOLUCIJA. SAV OSTALI ŽIVI SVIJET POSTAJE SAMO SVRHA EVOLUCIJE, TJ. ČOVJEKA. ČOVJEK, TJ. LJUDSKO BIĆE DEFINIRAMO KAO ORGANIZACIJU EL. IMPULSA SMJEŠTENIH U SIVOJ MOŽDANOJ MASI KOJA IMA SVRHU MEDIJA, A LJUDSKO TIJELO SAMO KAO SREDTVO POTREBNO ZA OPSKRBU ENERGIJOM. RAZVOJ ČOVJEKA VODI KA OSLOBAĐANJU OD TJELESNE OVISNOSTI PRI ČEMU SAV OSTALI ŽIVOT NA ZEMLJI GUBI SVOJU SMISAO I NESTAJE.


BIT ŽIVOTA!!!

Pa iz ovoga se jednostavno može izvući i bit života. ja vjerujem da čovjek kad umre, on je mrtav. To je to. Nema raja, nema pakla. Njegovo tjelo prestane funkcionirati, mozak ostaje bez energije i on je mrtav. Njegova svjest "ispari", nisam neki fizičar da ovo točno tvrdim ali vjerovatno elektronski impulsi koji su prije bili tak ofino organizirani i složeni u tu našu svjest jednostavno "odlutaju dalje". Na ovo većina ljudi postavlja automatski pitanje: "Pa čemu onda živjeti. zašto biti dobar, zašto biti loš, zašto se truditi biti išta drugo nego životinja, pa možemo se valjati u blatu cijli dan i jesti korov..." E pa ljudi moji u tome i jest kvaka evolucije. Upravo nam ta ista evolucija daje bit životu. Svako od nas je karika u tom lancu i jedino što je u evoluciji bitno je ostati čvrsta karika ili puknuti i biti kraj lanca. Dakle, možemo živjeti "dobro", onako kako živimo da bi dospjeli u raj, biti uspješni, osigurati si potomstvo koji će osiguranipodovima naše sigurnosti nastaviti tamo gdje smo mi stali, kovati lanac dalje i dalje, boriti se iz dana u dan (nemora ta borba biti u smislu bolne borbe), biti dio evolucije. Naravno moguće je i ono drugo, odustati, valjati se u blatu, biti ološ, oslabiti lanac, ili ga čak završiti.
Tu mogu progurati lako i teoriju sa paklom i rajom, dobrim i lošim...

Kako god naš život ima smisao i to dobar smisao.......

Tvoja razmišljanja su dosta slična mojima no ima i nekih razlika. Prije svega želio bi želio riješiti neke nejasnoće. Ti koristiš istu riječ (mozak) za dva različita pojma što može dovesti do nesporazuma. Dakle, ja želim razlučiti dvije stvari:
1. Mozak - hardver
2. Um - softver

Nadalje, izbjegao bi pojam "smisao života" jer to pretpostavlja postojanje nekog mislećeg subjekta koji je sve to smislio tj. boga.

U neku ruku evoluciju bi mogli poistovjetiti sa Bogom. Rekao bi da je Bog sveto trojstvo: materija, informacija i evolucijski proces. Naravno neću upotrebljavati pojam Bog jer on uključuje i mnoge druge osobine (svijest o sebi, dobrota, savršenstvo i slične gluposti).

Po meni evolucijski proces je nešto u svojoj biti toliko "jednostavno" i "prirodno" da bi se usudio ga nazvati osnovnim zakonom prirode.

Ipak, naša razmišljanja se razlikuju jer ja ne vidim CILJ evolucije. U ovaj naš svijet ne mogu smjestiti ništa što je savršeno. Drugim riječima, među stvarima možemo samo uspostaviti relaciju bolje-lošije. Ne postoji nikakva krajnost - savršenstvo.

Um nikada neće moći postojati bez tijela(mozga). Informacija ne može postojati bez materije. Samim time um nikada neće moći opstati bez vanjskog izvora energije. Sjeti se zakona termodimnamike koji kaže da se entropija zatvorenog uvijek sustava povećava.

Možemo, kao što kažeš, generalizirati evolucijki proces tj. svatiti ga ne samo kao biološki. Možda će ljudi, jednog dana kada se počnu gasiti vanjski izvori energije Sunce i ostale zvijezde konstruirati stroj koji će razmišljati i istovremeno imati manju potrošnju energije (sumnjam da će se čovjek biološki prilagoditi na takve promjene). Na taj način bi se mogla produžiti egzistencija uma. No takav um bi bio još uvijek neodvojiv od materije a time i pririodnih zakona.

Po svemu sudeći čeka nas smrt svemira jer jednog dana će se ugasiti sve zvijezde i teško da će UM preživjeti.

no nije sve tako crno, to se ješ dugo neće dogoditi

pozdrav

[onaj]

ashibad kaže:


U neku ruku evoluciju bi mogli poistovjetiti sa Bogom. Rekao bi da je Bog sveto trojstvo: materija, informacija i evolucijski proces. Naravno neću upotrebljavati pojam Bog jer on uključuje i mnoge druge osobine (svijest o sebi, dobrota, savršenstvo i slične gluposti).

Po meni evolucijski proces je nešto u svojoj biti toliko "jednostavno" i "prirodno" da bi se usudio ga nazvati osnovnim zakonom prirode.

Covek ne dozivljava evolutivni uspeh.Ono sto nas okruzuje pokazuje da priroda i covek mutiraju ali ne u nekom usponu negu u silaznoj putanji.

Fizicki svet prirode, covekov organizam pa cak i moralni nivo drustva sve su nizi i nizi i losiji i losiji.

Pojedinci tvrde da evolucija ima nagle skokove na gore pa onda zastoji ili cak i povremeni nazadak.

Da li je to stvarno tako ili ljudi pokusavaju da pronadju izgovor zasto su odbacili onu Biblijsku tvrdnju da svet ide u nazad zbog posledica greha.

Pesimizam koji spominjes vezano za sudbinu svemira postoji zato sto se ni ne pomislja kako je on nastao i kakav sklad koji se vidi u njemu pokazuje mudrost Stvoritelja.

Neverovatna ali istinita pojava je da ljudi veruju da se materija sama od sebe moze organizovati u oblike i zakone svemira.O slozenosti ljudskog mozga da i ne govorimo

[ashibad]

onaj kaže:
Covek ne dozivljava evolutivni uspeh.Ono sto nas okruzuje pokazuje da priroda i covek mutiraju ali ne u nekom usponu negu u silaznoj putanji.

Fizicki svet prirode, covekov organizam pa cak i moralni nivo drustva sve su nizi i nizi i losiji i losiji.

Pojedinci tvrde da evolucija ima nagle skokove na gore pa onda zastoji ili cak i povremeni nazadak.

Da li je to stvarno tako ili ljudi pokusavaju da pronadju izgovor zasto su odbacili onu Biblijsku tvrdnju da svet ide u nazad zbog posledica greha.

Pesimizam koji spominjes vezano za sudbinu svemira postoji zato sto se ni ne pomislja kako je on nastao i kakav sklad koji se vidi u njemu pokazuje mudrost Stvoritelja.

Neverovatna ali istinita pojava je da ljudi veruju da se materija sama od sebe moze organizovati u oblike i zakone svemira.O slozenosti ljudskog mozga da i ne govorimo

Ponekad imam dojam da ljudi uopće ne razumiju evoluciju. Postavljam ti pitanje što je to uspon a što pad?. Tko uopće može definirati što je uspon a što pad u evoluciji? Evolucija ide svojim tijekom i nju uopće ne zanima da li mi mislimo da stvari idu ulazno ili silazno. To je prva stvar na koju ti očito treba skrenuti pažnju.

Nadalje, u računarstvu već dugo postoje evolucijski algoritmi koji se koriste za optimizaciju. Ti algoritmi su inspirirani biološkom evolucijom. Ukratko, računalu se zada neka evaluacijska funkcija i početni skup "kromosoma" te se koriste operatori mutacije i križanja u svrhu "poboljšavanja svojstava" dotičnih "kromosoma". I to se onda vrti u petlji kroz veliki broj iteracija. Na kraju dobijamo "poboljšane" "kromosome". Bitno je ovdje uočiti da smo mi sami definirali evaluacijsku funkciju koja određuje "dobrotu" "kromosoma". U ovakvoj preciznoj formulaciji mi možemo ocijeniti svaki "kromosom". I sad ono bitno. Ako promatramo mijenjanje svojstava "kromosoma" kroz iteracije mi vidimo da tu stvarno ima i povremenih "padova" (!!!) ali u globalu vidimo "uspon".

Još jednom kažem, kod biološke evolucije stvar je bitno zamršenija jer mi ne možemo precizno saznati evaluacijsku funkciju (jer je složena i mijenja se), tj. što je "uspon" a "što" pad. Možemo je samo približno shvatiti. Opstaje ono što opstaje. Na neki način je i muha uspješna kao i čovjek. Ljudi imaju dojam da su oni "najsavršenija" bića na Zemlji jer mogu manipulirati sa ostalim bićima kako hoće ali to je drugi pogled (druga evaluacijska funkcija). Netko može konstatirati da svijet moralno propada ali to je opet druga evaluacijska funkcija.

Zbrka u tvojoj glavi nastaje jer ti kao vjernik si uvjeren da postoji Božanstvo (a to je nešto savršeno, apsolutno) i postavljaš relaciju dobro-loše prema tome koliko se nešto razlikuje od Boga. Ukoliko se oslobodiš dogme i shvatiš da nije nužno postojanje savršenstva (apsoluta) kojemu sve teži i prema kome možeš uspostaviti relaciju sa ostalim stvarima, shvatit ćeš i evoluciju. Ti kombiniraš kreacionizam sa evolucijuom pa dolaziš do takvih zaključaka kakvih dolaziš. Pokušaj shvatit evoluciju bez misli o postojanju apsoluta pa ćeš vidjeti da ona ima smisla. Tj. SHVATI DA NE MOŽEŠ APSOLUTNO DEFINIRAT ŠTO JE USPON A ŠTO PAD.

Meni je neshvatljivo kako tebi može biti neshvatljivo da se materija sama od sebe moze organizirati. Opet se vraćamo sa apsolut. Ti ne možeš apsolutno definirati što jer shvatljivo a što neshvatljivo. Ako je tebi nešto čudno to je RELATIVNA stvar. U svom životu ti nisi vidi da živo biće nastaje iz nežive materije ali shvati da si ograničen vremenom i prostorom u kojem živiš. Ako ti je nešto čudno ne znaći da je nemoguće. Npr. kad ljudi koji nisu upoznati sa Einsteinovom teorijom relativnosti prvi put čuju za nju i shvate je njima je to čudno i neshvatljivo.

[onaj]

ashibad kaže:

Meni je neshvatljivo kako tebi može biti neshvatljivo da se materija sama od sebe moze organizirati.

Ova tvrdnja je religizno-dogmaticna

Zato nacin na koji je i ti i drugi obrazlazu nije naucan, racionalan

A ako to pokusamo definisati naucnim postulatima dolazimo do toga da su iracionalna obrazlozenja u stvari ideolosko-verska obrazlozenja

Istorijski gledano i pre pojave Charlesa Darwina postojali su ljudi koji su verovali da se materija moze sama od sebe (na neki nacin) organizovati na visi nivo.Medjutim mi danas zahvaljujuci nauci vidimo da su najprostiji oblici materije i zivog sveta na izuzetno visokom nivou slozenosti.

Da li je onda opravdano tvrditi da se materiija menja kada se vidi neverovatna slozenost u svim oblicima njenog postojanja

Kada razmosljamo o mikrofizici i mikrobiologiji vidimo organizaciju materije na takvom nivou koji pokazuje da u sustini prosti oblici ni ne postoje.

Da materija predhodi zivotu i razumu nemoguce je prihvatiti

[geza]

adriatic kaže:
Prvo nam se valja pomiriti s tim da mnoge stvari ne znamo, već jedva naslućujemo. Kako reče mudar čovjek:
Ignoramus et ignorabimus.
Tako o vlastitom porijeklu možemo svašta nagađati, čak postaviti neke primamljive hipoteze, ali pouzdano ne znamo gotovo ništa.

geza: Točno je da mnoge stvari ne znamo, ali je isto tako točno da mnoge stvari znamo. Problem je u tome da ni ono što znamo ne primjenjujemo da bi znali!
Ako imam projket ima i hipotezu, imam i tezu, ali moram imamti i valajne argumente i dokaze. Problem je u tome što imam argumente za koje receptor za nikada nije čuo. Tako se nađemo pred MENTALNOM BARIJEROM postoječeg znanja.

adriatik kaže:
No valja postaviti ključno pitanje: A zašto nam je prošlost toliko važna ? Vjerojatno će jedan od odgovora biti: «Zato jer o njoj ovisi naša budućnost». To bi, dakako, tek trebalo dokazati, ali valjda ćemo se složiti da je ipak najvažnija SADAŠNJOST.

geza: Ja mislim obratno! Treba postaviti ključno pitanje, a ono glasi: Od kuda, kuda i zašto? Ako se ne postavljaju ključna pitanja nema ni pomaka u spoznaji!

adriatik kaže:
Što je čovjek SADA & OVDJE i što nam je činiti da bismo živjeli pravim životom čovjeka ?

geza: Čovjek SADA & OVDJE je sve ono što ČOVJEK JEST, od kuhara do nobelovca, od kočijaša do pilota letjelice za Mjesec ili sutra za Maras, čovjek je konstruktor i destruktor , kakofoničar i harmoničar i t.d. A treba se činiti ono što čine drugi ljudi koji žive PRAVIM ŽIVOTOM ČOVJEKA. Poznaješ li ti takvog čovjeka, bilo gdje na Zemlji? Ja recimo poznam!

adriatik kaže:

Baš i ne vidim kako bi nam u postizanju tog cilja mogla pomoći nekakva saznanja o našem krajnjem porijeklu. Ne kažem da se ne trebamo zanimati za (blisku) prošlost, ali kako se ne možemo složiti o «istini» glede nedavne prošlosti, ne vidim kako bismo se uopće mogli složiti o našem «pravom» porijeklu.

geza: Ti stalno " navlačiš " na prošlost, zašto ne govoriš o budućnosti? Okreni se prema budućnosti i zamisli si da si dijete od četiri godine. Ti, kao i svi drugi, na biološkoj razini vjerojatno u stanovitom vremenu počinješ živjeti pravim životom čovjeka. Ako ne, onda nema cilja, ali nema ni spasa za " pravi i puni ljudski život ". Občno sve završava u klošarskom ambijentu ili nečem sličnom i gorem.

Adriataik kaže: Nekako mi se čini da na ova pitanja nitko nije pokušao dati argumentirane odgovore.
geza: Ja sam pokušao i davao sam odgovore u destinama mojih postova! No pitanje je receptora da li vidi, čuje i uvažava argumente? Meni se čini obratno: Malo je onih koji analiziraju i polameiziraju o argumentima!?

onaj kaže: Covek ne dozivljava evolutivni uspeh.Ono sto nas okruzuje pokazuje da priroda i covek mutiraju ali ne u nekom usponu negu u silaznoj putanji.

Fizicki svet prirode, covekov organizam pa cak i moralni nivo drustva sve su nizi i nizi i losiji i losiji.

geza: Obratno! Čovjerk je " osuđen " na evolutivni uspjeh. Prije ili kasnije mora se transforimirati od objekta u subjekt ( evolucijske ) krecaije, što je uveliko u tijeku. Točno je što zapažaš da mnoge pojave devoluiraju,a ne evoluiraju, ali je isto tako točno da mnoge stvari evoluiraju, a ne devoluiraju. O daljnjoj makroevoluciji napisao sam mnoštvo postova i imao temu, tako da neću ponavljati. Predlažem ti, kao što sam predložio mnogima, potraži na internetu Kurzweilija i Emegwalija pa malo pročitaj što ta gospoda misle ( znaju ) o evoluciji SADA. Ne bi bilo loše da pročitaš i Rifkinovu kjnjigu " Tko će biti u ulozi Boga ", napisanu prije dvadestek godina, pa možda promijeniš mišljenje??

onaj kaže:
Pojedinci tvrde da evolucija ima nagle skokove na gore pa onda zastoji ili cak i povremeni nazadak.
geza: Jedno je ako se raspravalja o mikroevoluciji, dakle o biologijskoj evoluciji od praživotine do čovjeka i prabiljke do eukaliptusa, a potpunio je nešto drugo ako se raspravlja o evoluciji Čovjeka i čovječanstva. Ja isključivo raspravaljam o ovom drugom, jer je to aktualno i VAŽNO!

onaj kaže:
Neverovatna ali istinita pojava je da ljudi veruju da se materija sama od sebe moze organizovati u oblike i zakone svemira.O slozenosti ljudskog mozga da i ne govorimo

geza: Ovo ti je odlično! Meni je također istinito ali nevjerojatno da Čovjek u svojom fizikalnim i nuklearnim postrojenjima stvara materiji od vodika do urana i od urana do transuranskih elementa. Nitko neće da vidi kako više ne vrijedi teorija da se atomi materije stvaraju samo u Suncu ( zvijezdama ), jer je činjenica, da se stvaraju i na maloj sičušnoj Zemlji, što je do " jučer " fizikalno bilo nemoguće, a postalo je moguće zahvaljujući inteligenciji Čovjeka. Ta inteligencija kao atribucija Čovjeka je u korespodenciji s atribucijom stvaralače inteligencije anticipoiranog Boga.

ashibad kaže: Ponekad imam dojam da ljudi uopće ne razumiju evoluciju. Postavljam ti pitanje što je to uspon a što pad?. Tko uopće može definirati što je uspon a što pad u evoluciji? Evolucija ide svojim tijekom i nju uopće ne zanima da li mi mislimo da stvari idu ulazno ili silazno. To je prva stvar na koju ti očito treba skrenuti pažnju.

geza: I ja imam dojm da mnogi ne razumiju evoluciju. Uspon u biološkoj mikroevoluciji druge razine je evolucija stanice od prve stanice do evolucijskog maksiuma. To je definitivnno USPON od jedne stanice do milijarda stanica i sposobnosti samobnavljanja. Nakon toga slijedi, kako ti kažeš PAD, ili devolucija. Ašto smo MI U EVOLUCIJI, rekao sam većnekoliko puta: mi smo SUBJEKTI, pokretači makroevolucije, kao što su stanice subjekti, mikropokretači bilo koje bioevolucije na razini jedinke.

ashibad kaže: Nadalje, u računarstvu već dugo postoje evolucijski algoritmi koji se koriste za optimizaciju. Ti algoritmi su inspirirani biološkom evolucijom.

geza: Ovaj početak ti je ODLIČAN, ali nastavak čini mi se loš. Za ovo prvo, ako se nisi upoznao s alogaritmima Kurzweilija, upoznaj se, a zatim se UPOZNAJ SA SINGULARNOSTI koju taj alogaritam predviđa - anticipira". Pojava singularnosti je suština stvari, sve ostalo su tlapnje, ako je riječ o evoluciji!

geza:

ashibad kaže: Ukoliko se oslobodiš dogme i shvatiš da nije nužno postojanje savršenstva (apsoluta) kojemu sve teži i prema kome možeš uspostaviti relaciju sa ostalim stvarima, shvatit ćeš i evoluciju. Ti kombiniraš kreacionizam sa evolucijuom pa dolaziš do takvih zaključaka kakvih dolaziš. Pokušaj shvatit evoluciju bez misli o postojanju apsoluta pa ćeš vidjeti da ona ima smisla. Tj. SHVATI DA NE MOŽEŠ APSOLUTNO DEFINIRAT ŠTO JE USPON A ŠTO PAD.

geza: ashibad, na žalost sve je obratno od toga što pišeš. Evolucija je nezamisliva bez apsoluta onoga što evoluira. Taj aposlut, barem u biologiji svijeta je tvoja i svačija DNA molekula koja te determinira takvog kakav jesi. Jednostavnije taj APSOLUT je sjemnka svake biljke! A singularnost koju sam prije spomenuo je APSOLUT na makrorazini!!

[ashibad]

onaj kaže:
Ova tvrdnja je religizno-dogmaticna

Zapravo, malo si pobrkao stvari. Tvoja tvrdnja da je nemoguće da se materija može sama organizirati u složenije oblike je religiozno-dogmatična. Ta tvrdnja je prilično jaka i bez dokaza. Nitko nije dokazao da je to nemoguće.

onaj kaže:
Zato nacin na koji je i ti i drugi obrazlazu nije naucan, racionalan

A ako to pokusamo definisati naucnim postulatima dolazimo do toga da su iracionalna obrazlozenja u stvari ideolosko-verska obrazlozenja

Kada bi pokušao argumentirati svoje tvrdnje zvučao bi puno uvjerljivije. Šta to po tebi nije racionalno u mojim tvrdnjama?

onaj kaže:

Istorijski gledano i pre pojave Charlesa Darwina postojali su ljudi koji su verovali da se materija moze sama od sebe (na neki nacin) organizovati na visi nivo.Medjutim mi danas zahvaljujuci nauci vidimo da su najprostiji oblici materije i zivog sveta na izuzetno visokom nivou slozenosti.

Da li je onda opravdano tvrditi da se materiija menja kada se vidi neverovatna slozenost u svim oblicima njenog postojanja

Kada razmosljamo o mikrofizici i mikrobiologiji vidimo organizaciju materije na takvom nivou koji pokazuje da u sustini prosti oblici ni ne postoje.

Mi zapravo vidimo složenije i manje složene oblike. Budući da su složeni oblici složeni (kako i sama rijeć kaže) od manje složenih oblika sasvim je opravdano pretpostaviti mogučnost da su složeniji oblici nastali od manje složenih oblika. Dapaće, u prirodi nailazimo na puno takvih primjera: kemijske reakcije, rast kristala, rast biljaka i životinja (!), nastajanje oblaka, mutacija gena. Ovo su sve primjeri kojima možemo svjedočiti. Teoriji evolucije ne možemo svjedočiti jer živimo pre kratko. Isto vrijedi i za npr. teoriju nastanka planeta i galaksija. Ono što mi radimo je da na temelju znanosti objašnjavamo te pojave. Problem je samo u tome što te teorije ne možemo provjeriti. One nisu kontradiktorne sa znanošću (kako ti tvrdiš) jer izviru iz njenih postulata i iz nekih pretpostavki. Ako želiš znanstveno opovrgnuti neku teoriju trebaš dokazati da njene pretpostavke nisu točne. Moraš naći neku konkretnu tvrdnju i dokazat da nije točna.

DAKLE: Ja sam dokazao da tvoja općenita tvrdnja "ništa se ne mijenja" ne stoji jer sam pokazao da postoje konkretni slučajevi kada se stvari mijenjaju.

onaj kaže:
Da materija predhodi zivotu i razumu nemoguce je prihvatiti

Moguće je prihvatiti. Dokaz: ja sam to prihvatio.

Evo ti jedno pitanje za razmišljanje. Ako je razum po tebi postojao prije materije znaći da razum može postojati bez materije. Čemu onda služi mozak? (Možda za hlađenje krvi?) Zašto imamo organ za razmišljanje (koji je da te podsjetim sačinjen od materije).

[onaj]

Nista nije cudno sto neko veruje da postoji Bog koji je tvorac materije.


Ali je ipak neobicno sto evolucionisti zaobilaze tvrdnju da su njihovi stavovi iracionalni.

Zato sto se do njhovih stavova ne dolazi naucnim putem nego verskim oni su versko dogmaticni.A to sto je naucno u teiriji evolucije jeste samo imidz po kojem se pojedinci slikaju u laboratorijama sa epruvetama u ruci.

Ali kad zavirimo u njihova ucenja vidimo da su ona plod maste i vere - Nikako eksperimenata i materijalnih dokaza

Evo nekih tacaka verskog kreda:

- Da od krljusti mogu nastati pera( za ovakve pojave nema ni fosilnog dokaza a ni logike zato sto je pero nesto izuzetno slozeno)

- Da materija stvara informaicije tipa DNA i slicno

- Da zivot se organizuje na visi nivo ( mada i najprostiji sistemi su toliko slozeni da se o nekim prostim moze samo mastati jer oni ni ne postoje)

- Da uticajem spoljnih faktora mogu nastati nove vrste (mada tako nesto nigde nije ni izdaleka dokazano)

- itd...do beskonacnosti maste onih kojima se svidja da budu mastaoci koji se slikaju sa epruvetama u ruci

I sta dalje reci.

Napredovanjem nauke dosli smo do toga da one mrlje koje su se videle u Darvinovo vreme su u stvari neverovatni sistemi za ciji nastanak je potreban plan i organizacija ( Tvorac Bog ) a ne puke slucajnosti

Ipak postoje ljudi koji sa danasnjim dostignucima smatraju da su u tehnickim dostignucima postigli napredak

Dela tvorca koja se vide u materiji prirodi i zivotnim sistemima premasuju umnogome i ljudsku moc razumevanja a o stvaranju istih da se i ne govori.

Pa kad se smatra da su danasnji kompjuteri produkt umnog delovanja odakle hrabrost da se za nesto sto je mnogo slozenije (celija atom atmosfera..) tvrdi da nastaje pukim slucajnostima

E i to je jedna dogma ali ne zaboravimo da kada covek prestane da veruje u Tvorca koji je mudrost u alternativi ima samo protuveru ludost ma koliko se ona oblacila u naucno odelo ona je ipak nesnovani verski sistem

[slavko]

onaj kaže:
Nista nije cudno sto neko veruje da postoji Bog koji je tvorac materije.


Ali je ipak neobicno sto evolucionisti zaobilaze tvrdnju da su njihovi stavovi iracionalni.

Zato sto se do njhovih stavova ne dolazi naucnim putem nego verskim oni su versko dogmaticni.A to sto je naucno u teiriji evolucije jeste samo imidz po kojem se pojedinci slikaju u laboratorijama sa epruvetama u ruci.

Ali kad zavirimo u njihova ucenja vidimo da su ona plod maste i vere - Nikako eksperimenata i materijalnih dokaza
..

- itd...do beskonacnosti maste onih kojima se svidja da budu mastaoci koji se slikaju sa epruvetama u ruci

...

Dela tvorca koja se vide u materiji prirodi i zivotnim sistemima premasuju umnogome i ljudsku moc razumevanja a o stvaranju istih da se i ne govori.

...

E i to je jedna dogma ali ne zaboravimo da kada covek prestane da veruje u Tvorca koji je mudrost u alternativi ima samo protuveru ludost ma koliko se ona oblacila u naucno odelo ona je ipak nesnovani verski sistem

Ako imaš problem u shvaćanju teorije evolocije obratio si se na krivu adresu. O tome je li ili nije teorija evolucije u koliziji s Bogom najbolje će ti objasniti neki teolog. Eto, geza i ja smo u više navrata preporučivali knjigu Hansa Kunga Postoji li Bog?.

Pročitaj je i bit će ti lakše.

[ashibad]

onaj kaže:
Nista nije cudno sto neko veruje da postoji Bog koji je tvorac materije.


Ali je ipak neobicno sto evolucionisti zaobilaze tvrdnju da su njihovi stavovi iracionalni.

Zato sto se do njhovih stavova ne dolazi naucnim putem nego verskim oni su versko dogmaticni.A to sto je naucno u teiriji evolucije jeste samo imidz po kojem se pojedinci slikaju u laboratorijama sa epruvetama u ruci.

Ali kad zavirimo u njihova ucenja vidimo da su ona plod maste i vere - Nikako eksperimenata i materijalnih dokaza

Evo nekih tacaka verskog kreda:

- Da od krljusti mogu nastati pera( za ovakve pojave nema ni fosilnog dokaza a ni logike zato sto je pero nesto izuzetno slozeno)

- Da materija stvara informaicije tipa DNA i slicno

- Da zivot se organizuje na visi nivo ( mada i najprostiji sistemi su toliko slozeni da se o nekim prostim moze samo mastati jer oni ni ne postoje)

- Da uticajem spoljnih faktora mogu nastati nove vrste (mada tako nesto nigde nije ni izdaleka dokazano)

- itd...do beskonacnosti maste onih kojima se svidja da budu mastaoci koji se slikaju sa epruvetama u ruci

I sta dalje reci.

Napredovanjem nauke dosli smo do toga da one mrlje koje su se videle u Darvinovo vreme su u stvari neverovatni sistemi za ciji nastanak je potreban plan i organizacija ( Tvorac Bog ) a ne puke slucajnosti

Ipak postoje ljudi koji sa danasnjim dostignucima smatraju da su u tehnickim dostignucima postigli napredak

Dela tvorca koja se vide u materiji prirodi i zivotnim sistemima premasuju umnogome i ljudsku moc razumevanja a o stvaranju istih da se i ne govori.

Pa kad se smatra da su danasnji kompjuteri produkt umnog delovanja odakle hrabrost da se za nesto sto je mnogo slozenije (celija atom atmosfera..) tvrdi da nastaje pukim slucajnostima

E i to je jedna dogma ali ne zaboravimo da kada covek prestane da veruje u Tvorca koji je mudrost u alternativi ima samo protuveru ludost ma koliko se ona oblacila u naucno odelo ona je ipak nesnovani verski sistem

Znanost je mreza konzistentnog ljdskog znanja. Sastoji se od nekih "ocitih" pretpostavki i zakljucaka do kojih smo dosli logickim zakljucivanjem. Znanstvenom metodom prikupljamo novo znanje uvodenjem novih "ocitih" pretpostavki i dobivaljem novih zakljucaka. Pri tome je bitna stalna provjera i potvrdivanje svih zakljucaka i pretpostavki. Sa filozofske strane svaki znanstvenik mora biti svjestana da nista nije apsolutno istinito. Sve se mora iznova provjeravati i dovoditi u pitanje. Upravo u ovom preispitivanju je bit znanosti i velika razlika sa vjersko dogmaticnim nacinom spoznaje svjeta.
Moze se diskutirati o tome sto su to dobre pretpostavke. Tvoja pretpostavka je da se materija ne moze sama organizirati. Prije svega ovo nije dobra pretpostavka jer nije dovoljno precizna. Sto to znaci sama organizirati? Imamo primjer molekule DNA koja se moze sama umnozavati. A to je vec jedan jednostavni kiberneticki sustav! Pokusom je pokazano da DNA moze nastati iz nezive tvari djelovanjem vajskih utjecaja. Da li je ovo primjer samoorganiziranja. Mozda ces tvrditi da je ovo prejednostavan primjer i da postoje mnogo slozeniji organizimi. No koliko imas slozenosti na jednoj strani toliko ima vremena i prostora (koliki je svemir a koliki su atomi) da se ponisti mala vjerojatnost da se oblikuje neki slozeniji kiberneticki sustav. U svakom slucaju tvoja pretpostavka nije ni "ocita" ni potrdena, naprotiv dokazano je suprotno (u slucaju DNA a i mnogih drugih primjera). Tvoja pretpostavka je da se materija ne moze sama organizirati je zapravo DOGMA.

Stavovi evolucionista nisu iracionalni. Tj. nisu protivni razumu. To sasvim sigurno nisi dokazao. Oni su itekako racionalni jer se temelje na postojecem ljudskom znanju. Ti brkas neke stvari, jer nije isto imati iracionalne stavove i nemati materijalne dokaze (direktne potvrde teorija). Materijalni dokazi ocito ne postoje za sve tvrdje u evoluciji. No to ne znaci da su stavovi iracionalni. Da su stavovi iracionalni oni bi se protivili postojecem znanju.

[geza]

ashibad kaže: Znanost je mreza konzistentnog ljdskog znanja. Sastoji se od nekih "ocitih" pretpostavki i zakljucaka do kojih smo dosli logickim zakljucivanjem. Znanstvenom metodom prikupljamo novo znanje uvodenjem novih "ocitih" pretpostavki i dobivaljem novih zakljucaka. Pri tome je bitna stalna provjera i potvrdivanje svih zakljucaka i pretpostavki. Sa filozofske strane svaki znanstvenik mora biti svjestana da nista nije apsolutno istinito. Sve se mora iznova provjeravati i dovoditi u pitanje. Upravo u ovom preispitivanju je bit znanosti i velika razlika sa vjersko dogmaticnim nacinom spoznaje svjeta.

geza: Prvi dio rečenice je korektan dok je drugi neistina. Nije istina da se sve mora iznova provjeravati i dovoditi u pitanje i nije bit znanosti prespitivanje već spoznavanje prirodnih pojava, fenomena i zakona što se tiće PRIRODNIH ZNANOSTI, dok je bit aplikativne znanosti STVARANJE - KREACIJA ne postoječih NOVIH stvari. Dogmatičan način spoznavanja svijeta ne POSTOJI, to je čista izmišljotina! Postoje samo dogmatske ISTINE, aksimoi, konstante koje se javljaju kao UPORIŠTA za spoznavanje svijeta. Razlika između jednog i drugog mišljenja je velika!?.

ashibad kaže :
Moze se diskutirati o tome sto su to dobre pretpostavke. Tvoja pretpostavka je da se materija ne moze sama organizirati. Prije svega ovo nije dobra pretpostavka jer nije dovoljno precizna. Sto to znaci sama organizirati? Imamo primjer molekule DNA koja se moze sama umnozavati. A to je vec jedan jednostavni kiberneticki sustav! Pokusom je pokazano da DNA moze nastati iz nezive tvari djelovanjem vajskih utjecaja. Da li je ovo primjer samoorganiziranja. Mozda ces tvrditi da je ovo prejednostavan primjer i da postoje mnogo slozeniji organizimi. No koliko imas slozenosti na jednoj strani toliko ima vremena i prostora (koliki je svemir a koliki su atomi) da se ponisti mala vjerojatnost da se oblikuje neki slozeniji kiberneticki sustav. U svakom slucaju tvoja pretpostavka nije ni "ocita" ni potrdena, naprotiv dokazano je suprotno (u slucaju DNA a i mnogih drugih primjera). Tvoja pretpostavka je da se materija ne moze sama organizirati je zapravo DOGMA.

geza: Ako je kristal snijega stanovita organizacija molekula vode u podhlađenom stanju, onda je pojava " oblika i mreže kristala " stanovit vid organizacije - raspored molekula vode. Nadalje, imamo niz tetraedralnih kristala, uključujući i dijamant, koji nastaju umanžanjem manih tetraedralnih kristala u veće čineći tako mrežu i orgnaizaciju manjih kristala u večem . Imamo i niz drugih sličnih primjera. Dakle, nema spora da se materija, a to je ponajprije kruta, tekuća i plinovita materija do stanovite mjere mogu samoorganizirati, ali o tome izgleda ovdje nije riječ. Riječ o samorganiziranju materije iz anorganskog u organsko stanje organizacije, a to je potpuno nešto drugo. Samoorganiziranje ili autopoiseis mateije u organskim bićima uvijek ima VANJSKI AGENS, obično stanoviti vid energije. Najveć agens je bez sumnje Sunčevo svjetlo koje se kao agens samorganiziranja pokazuje u biću flore. Tako da na nekin način obje teze su točne, ono što kaže " onaj " i ono što ti kažeš, ali naravno protumačeno na " moj " način.
U ovakvim raspravama ispušta se stanje materija koja se zove PLAZMA. Kakva je uloga PLAZME u organiziranju i samorganiziranju neorganske i organske materije ključno je pitanje, te kakav je uloga biološke ( ljudske ) svijesti u oraniziranju i samorganiziranju poznate " krute " materije i plazme tek je tema za ovo stoljeće. Sve ukazuje na to da inteligencija evolucijskog Čovjeka u svemu tome ima debelo umočene " svoje prste ". Nija je teza da inetligencija evolucijskog Čovjeka kao atribucija Čovjeka u kontekstu evolucijskog čovječanstva očigledno vremenom postaje i atribucija Boga! To je NOVO, a ne prepričavanje starih, poznatih, otrcanih teorija i teorijica o materiji.

ashibad kaže
Stavovi evolucionista nisu iracionalni. Tj. nisu protivni razumu. To sasvim sigurno nisi dokazao. Oni su itekako racionalni jer se temelje na postojecem ljudskom znanju. Ti brkas neke stvari, jer nije isto imati iracionalne stavove i nemati materijalne dokaze (direktne potvrde teorija). Materijalni dokazi ocito ne postoje za sve tvrdje u evoluciji. No to ne znaci da su stavovi iracionalni. Da su stavovi iracionalni oni bi se protivili postojecem znanju.

geza: Evolucionizam je korektna teorija do određene granice, do granice identificiranja subjeta i objekta evolucije. Od te točke dalje javlja se ( evolucijski ) krecionizam. Tako da je sve više mišljenja, među kojima je i moje, da su evolucionizam i krecionizam ISTINITI!! Govoriti o racionalnom i iracionalnom čini mi se nije dobar put, jer velo često racionalno lako postane iracionalno, a iracionalno racionalno.

[ashibad]

geza kaže:
ashibad kaže: Znanost je mreza konzistentnog ljdskog znanja. Sastoji se od nekih "ocitih" pretpostavki i zakljucaka do kojih smo dosli logickim zakljucivanjem. Znanstvenom metodom prikupljamo novo znanje uvodenjem novih "ocitih" pretpostavki i dobivaljem novih zakljucaka. Pri tome je bitna stalna provjera i potvrdivanje svih zakljucaka i pretpostavki. Sa filozofske strane svaki znanstvenik mora biti svjestana da nista nije apsolutno istinito. Sve se mora iznova provjeravati i dovoditi u pitanje. Upravo u ovom preispitivanju je bit znanosti i velika razlika sa vjersko dogmaticnim nacinom spoznaje svjeta.

geza: Prvi dio rečenice je korektan dok je drugi neistina. Nije istina da se sve mora iznova provjeravati i dovoditi u pitanje i nije bit znanosti prespitivanje već spoznavanje prirodnih pojava, fenomena i zakona što se tiće PRIRODNIH ZNANOSTI, dok je bit aplikativne znanosti STVARANJE - KREACIJA ne postoječih NOVIH stvari. Dogmatičan način spoznavanja svijeta ne POSTOJI, to je čista izmišljotina! Postoje samo dogmatske ISTINE, aksimoi, konstante koje se javljaju kao UPORIŠTA za spoznavanje svijeta. Razlika između jednog i drugog mišljenja je velika!?.

ashibad kaže :
Moze se diskutirati o tome sto su to dobre pretpostavke. Tvoja pretpostavka je da se materija ne moze sama organizirati. Prije svega ovo nije dobra pretpostavka jer nije dovoljno precizna. Sto to znaci sama organizirati? Imamo primjer molekule DNA koja se moze sama umnozavati. A to je vec jedan jednostavni kiberneticki sustav! Pokusom je pokazano da DNA moze nastati iz nezive tvari djelovanjem vajskih utjecaja. Da li je ovo primjer samoorganiziranja. Mozda ces tvrditi da je ovo prejednostavan primjer i da postoje mnogo slozeniji organizimi. No koliko imas slozenosti na jednoj strani toliko ima vremena i prostora (koliki je svemir a koliki su atomi) da se ponisti mala vjerojatnost da se oblikuje neki slozeniji kiberneticki sustav. U svakom slucaju tvoja pretpostavka nije ni "ocita" ni potrdena, naprotiv dokazano je suprotno (u slucaju DNA a i mnogih drugih primjera). Tvoja pretpostavka je da se materija ne moze sama organizirati je zapravo DOGMA.

geza: Ako je kristal snijega stanovita organizacija molekula vode u podhlađenom stanju, onda je pojava " oblika i mreže kristala " stanovit vid organizacije - raspored molekula vode. Nadalje, imamo niz tetraedralnih kristala, uključujući i dijamant, koji nastaju umanžanjem manih tetraedralnih kristala u veće čineći tako mrežu i orgnaizaciju manjih kristala u večem . Imamo i niz drugih sličnih primjera. Dakle, nema spora da se materija, a to je ponajprije kruta, tekuća i plinovita materija do stanovite mjere mogu samoorganizirati, ali o tome izgleda ovdje nije riječ. Riječ o samorganiziranju materije iz anorganskog u organsko stanje organizacije, a to je potpuno nešto drugo. Samoorganiziranje ili autopoiseis mateije u organskim bićima uvijek ima VANJSKI AGENS, obično stanoviti vid energije. Najveć agens je bez sumnje Sunčevo svjetlo koje se kao agens samorganiziranja pokazuje u biću flore. Tako da na nekin način obje teze su točne, ono što kaže " onaj " i ono što ti kažeš, ali naravno protumačeno na " moj " način.
U ovakvim raspravama ispušta se stanje materija koja se zove PLAZMA. Kakva je uloga PLAZME u organiziranju i samorganiziranju neorganske i organske materije ključno je pitanje, te kakav je uloga biološke ( ljudske ) svijesti u oraniziranju i samorganiziranju poznate " krute " materije i plazme tek je tema za ovo stoljeće. Sve ukazuje na to da inteligencija evolucijskog Čovjeka u svemu tome ima debelo umočene " svoje prste ". Nija je teza da inetligencija evolucijskog Čovjeka kao atribucija Čovjeka u kontekstu evolucijskog čovječanstva očigledno vremenom postaje i atribucija Boga! To je NOVO, a ne prepričavanje starih, poznatih, otrcanih teorija i teorijica o materiji.

ashibad kaže
Stavovi evolucionista nisu iracionalni. Tj. nisu protivni razumu. To sasvim sigurno nisi dokazao. Oni su itekako racionalni jer se temelje na postojecem ljudskom znanju. Ti brkas neke stvari, jer nije isto imati iracionalne stavove i nemati materijalne dokaze (direktne potvrde teorija). Materijalni dokazi ocito ne postoje za sve tvrdje u evoluciji. No to ne znaci da su stavovi iracionalni. Da su stavovi iracionalni oni bi se protivili postojecem znanju.

geza: Evolucionizam je korektna teorija do određene granice, do granice identificiranja subjeta i objekta evolucije. Od te točke dalje javlja se ( evolucijski ) krecionizam. Tako da je sve više mišljenja, među kojima je i moje, da su evolucionizam i krecionizam ISTINITI!! Govoriti o racionalnom i iracionalnom čini mi se nije dobar put, jer velo često racionalno lako postane iracionalno, a iracionalno racionalno.

Od svega ovoga komentirao bi sljedece:

Kazes da nema smisla govoriti o racionalnom. U ovom kontekstu pod racionalnim ja smatram ono sto je uskladu sa postojecim znanjem i logikom. To sto iracionalno postaje racionalno nastaje zbog promjena u znanju. A znanje se konstantno mijenja i nadogradjuje. Dakle, ono sto je racionalno ovisi o nasem znanju. I to sto je nase znanje promjenjivo a samim time i racionalnost znaci samo to da racionalnost nije ono sto ti mislis - nesto izvan covjeka. Racionalnost je u covjeku! Ti polazis od apsoluta - Boga, dok ja polazim od covjeka. Ti polazis od neceg sto si zamislio a ja polazim od necega sto dozivljavam. I to je ta razlika.