Daklem...
preživjela sam svekrvinu... a sad je na red došla i moja stara.
To je ljudi moji za iznorit... hvala ti Bože da ne živim s njom
Ne zbilja... kako vi doživljevate te promjene svojih majki/supruga... ili osobno - ako ste zašle u tih cca pet turbulentnih godina muke sa valunzima.. nerazumijevanjem okoline... shvatate da je prošlo vaše vrijeme za majčinstvo... pripremate se da lijepo i zdravo ostarite??
Velim... moja majka je tu naglu promjenu jako teško podnosi... još je 'sviježa' s operacije... ali ja vidim da se ona mijenja iz dana u dan.
Nikad još nije bilo toliko nervozna i 'hladna'... često se 'izgubi' pa mi jednu te istu priču ispriča i po tri puta - svaki put je upozorim, jer smatram da je još uvijek dovoljno 'mlada'... da se ne bi trebala prepustiti senilnosti.
K vragu... pa nije umrla... samo više nema mengu...
Valunge još uvijek nema... pitanje je vremena kada će je i to početi mučiti.
Olakotna je okolnost da ona i stari žive sami (sestra je na faxu, a ja živim s dečkom) pa je nema tko dodatno ljutiti
Ali ipak... u zadnje vrijeme se čujemo i po dva puta dnevno i ona je jedanput full nabrijana... a drugi put med i mlijeko...
ono, nemoš predvidjeti njene reakcije.
Ista stvar kad dođemo kod njih u posjet (jednom tjedno)... ona zna biti toliko živčana (bezveze) da to prenese i na nas prisutne.
I tu sam prije šutjela... jer u biti to je njeno vrijeme... ta menopauza... pa se opravdava da je svako-malo nabrušena,
ali čak joj ni to više ne toleriram, več joj kažem da se sredi barem dok smo mi tu - tih sat, dva.
I poslije je ok
Najgore tek dolazi... joj samo kad se sjetim svekrve - ta je bila 'bolesna' 365 dana u godini
.. a zapravo mislim da u suštini nikad nije prihvatila svoju menopuzu kao grand finale jednog životnog ciklusa i start dugog, mnogo smirenijeg... vrijeme SAMO za nju
Razgranati mod