kako prolazite kroz teška razdoblja

[Ay Carmela]

Alexa kaže:

znam da zvuči kliše, ali najbitnije je u takvim vremenima znat da se možeš oslonit sam na sebe i da imaš potpuni mentalni kapacitet za nać rješenje i izvuć se iz toga. To oslanjanje na sebe kao na frenda koji si želi dobro je najbitniji temelj. I onda korak po korak, pomalo. Bez grandioznih long term ciljeva. I onda nadodje perspektiva.

A kad naidje perspektiva, na jako si dobrom putu.

Uopće nije kliše, većina ljudi koje znam se previše oslanja na druge. Po mom mišljenju, time samo produžuju agoniju i prolongiraju stvarno bivanje ok.

[TincH]

Ja sam dugo brijala da mogu i moram sama.
Onda sam potrazila pomoc

Pa sam skuzila da je nekad cvrsta ruka bas zlata vrijedna.

Osim toga i kad ti netko pomogne.. opet u konacnici moras sam. Osoba te saslusa.. malo usmjeri ali svejedno ides alone u sve dalje i snosis posljedice svojih djela

Samoca je najveca konstanta ikad.
A poneka ruka tu i tamo dobro dodje.

[Ay Carmela]

TincH kaže:

Osim toga i kad ti netko pomogne.. opet u konacnici moras sam. Osoba te saslusa.. malo usmjeri ali svejedno ides alone u sve dalje i snosis posljedice svojih djela

Samoca je najveca konstanta ikad.

Upravo to. Savjet, pomoć, tapšanje po glavi, biće dobro... ok. Ali sam moraš ustati, nitko ne može umjesto tebe. Što prije to shvatiš, to bolje za sve.

[Dumber]

Alexa kaže:

znam da zvuči kliše, ali najbitnije je u takvim vremenima znat da se možeš oslonit sam na sebe i da imaš potpuni mentalni kapacitet za nać rješenje i izvuć se iz toga. To oslanjanje na sebe kao na frenda koji si želi dobro je najbitniji temelj. I onda korak po korak, pomalo. Bez grandioznih long term ciljeva. I onda nadodje perspektiva.

A kad naidje perspektiva, na jako si dobrom putu.

Ovo me podsjetilo, pričala sam s prijateljicom i kaže ona meni kad je pod stresom da uvijek sanja isti san, kako je u prekrasnom vrtu i kako uvijek poslije tog sna se bolje osjeća, kao da joj podsvijest govori da će sve biti okej i da će doći tamo.

Da bar moj mozak hoće napraviti tako nešto.

[njetočkanezvanova]

Tema kao stvorena za mene. Ljeto je, na sezonskom sam poslu koji je relativno dobro plaćen, ljubav me trenutno ne muči, uživam u knjigama, glazbi i suncu..

E gdje je problem u svemu tome?

Muči me nešto što sam propustila napraviti prije 6-7 godina. Vezano za jedan zaokret u karijeri. Doduše postoji mogućnost da dobijem posao na alternativnom mjestu, da radim to nešto što je oduvijek bilo u meni, ali što ja, mlada i blesava ,tada nisam prepoznala.

Sada čekam da taj osjećaj žaljenja prođe..polako, dan po dan..Prikupljam nekakve kontakte i informacije koji će mi pomoći da ostvarim to što želim.

[TincH]

njetočkanezvanova kaže:

Tema kao stvorena za mene. Ljeto je, na sezonskom sam poslu koji je relativno dobro plaćen, ljubav me trenutno ne muči, uživam u knjigama, glazbi i suncu..

E gdje je problem u svemu tome?

Muči me nešto što sam propustila napraviti prije 6-7 godina. Vezano za jedan zaokret u karijeri. Doduše postoji mogućnost da dobijem posao na alternativnom mjestu, da radim to nešto što je oduvijek bilo u meni, ali što ja, mlada i blesava ,tada nisam prepoznala.

Sada čekam da taj osjećaj žaljenja prođe..polako, dan po dan..Prikupljam nekakve kontakte i informacije koji će mi pomoći da ostvarim to što želim.

Pa nije da ces sutra umrijeti

Jos stignes napraviti promjenu, kej ne?

[Afrika paprika]

Ja trenutno ne mogu proći kroz teško razdoblje vrućine, unatoč tome što mi je u stanu 25 stupnjeva, i na rubu sam živaca, razmišljam metiljavit po temama o tome.
Ne znam prezirem li išta više od ljeta.

[The White Rabbit]

Dumber kaže:

Da bar moj mozak hoće napraviti tako nešto.

Blago njoj. I moj mozak napravi nešto. Jezive more, najčešće

[pipi21]

Ovisi o kojim lošim razdobljima se radi. Ako je uistinu jako loše resetiram se u fight mode, iron woman jaše i vrlo agresivno rješava stvari. A onda kad to neko razdoblje prođe ostane ptsp s kojim se nosim u tišini i sama sa sobom. Ne znam je li dobro, pametno i hoće li me u konačnici dostići takav način hendlanja stvari ali zasad je to sve što znam.

[jevgenija]

Izdrzim. Barem dok ne uspijem proplakati. Ne znam opisati to "izdržavanje" - nešto kao šepanje kad te boli kičma - instinktivno pokušavaš koračanje u položajima, zacviliš ako krivo staneš i tako dok ne sjedneš. Sjedanje je plakanje. Nakon pristojnog plača ide par mjeseci "okupiranja" svim i svačim, spavanja na poslu i alkohola. U zadnjoj fazi su serije, prijatelji, stare knjige i malo manje alkohola.

Poslano sa mog X6pro koristeći Tapatalk

[Nevjerna]

Ay Carmela kaže:

I ne mogu jesti.

Ovo najviše mrzim, pored svega što u tom trenu prolazim još i izgubim apetit pa me onda i stomak i proljev uhvate. Sjećam se da sam jednom za cijeli dan pojela 3 zalogaja dinje.

[sunčica]

Nevjerna kaže:

Ovo najviše mrzim, pored svega što u tom trenu prolazim još i izgubim apetit pa me onda i stomak i proljev uhvate. Sjećam se da sam jednom za cijeli dan pojela 3 zalogaja dinje.

ni ja ne mogu jesti
i onda mi ove što se prejedaju pod stresom ne vjeruju kad kažem da su sretnice

[Ariana B.]

Ovisi tko mi je uzrok stresa.

Ako je radi druge osobe (npr nečija smrt, bolest, neuspjeh, nešto četvrto..) onda mi pomaže odmaknut se negdje gdje se ne spominje i ne govori non stop o tome. Uz to, volim preuzet na sebe organizaciju nečeg što je potrebno u tom trenutku. Pomaže mi to da znam da sam sposobna dovest u red barem dio stvari koje su sad novonastalom situacijom izletile iz tračnica.
Ali kao što ste već gore rekli, ne paše mi skroz se zatvorit u sebe, dobro je imat osobu koja će te na neki način utješit. Ne s "tješ tješ, sve će bit dobro", nego pozitivnim planovima: "ok, sad će trebat to i to, ovo ćemo ovako, ono ćemo onako, ..." Odmah mi bude bolje kad vidim da nije smak svijeta i da negdje neko rješenje postoji.

Puno rjeđe sam pod stresom zbog same sebe. Nisam baš prolazila kroz velike nevolje u životu. :Puj puj: Ali tu i tamo dođe neki trenutak nezadovoljstva. Onda mi netko razbistri glavu, nakon dan dva shvatim da je u pravu i vozim dalje.
Pod stresom ne jedem. Zobam nešto sitno tek toliko da prevarim želudac. Puno više pijem zato . Ne alkohol, nego vodu.

[Ay Carmela]

sunčica kaže:

ni ja ne mogu jesti
i onda mi ove što se prejedaju pod stresom ne vjeruju kad kažem da su sretnice

Nije dobro ni jedno ni drugo. Ali isto mislim da je prejedanje gore. Kad ti u sred sranja još treba i nova garderoba.

[Nevjerna]

sunčica kaže:

ni ja ne mogu jesti
i onda mi ove što se prejedaju pod stresom ne vjeruju kad kažem da su sretnice

Čini mi se da sredine nema, ili si tip koji se prejeda ili ne jedeš ništa. kako god, loše.

[Alexa]

TincH kaže:

Ja sam dugo brijala da mogu i moram sama.
Onda sam potrazila pomoc

Pa sam skuzila da je nekad cvrsta ruka bas zlata vrijedna.

Osim toga i kad ti netko pomogne.. opet u konacnici moras sam. Osoba te saslusa.. malo usmjeri ali svejedno ides alone u sve dalje i snosis posljedice svojih djela

Samoca je najveca konstanta ikad.
A poneka ruka tu i tamo dobro dodje.

Naravno, apsolutno se slažemo. Ono na što sam se zapravo osvrnula je da se nekad ljudi u teškim situacijama (posebno ako one nešto dulje traju) počnu okretat protiv sebe, uglavnom kroz krivnju i predbacivanje zbog toga što se loše osjećaju i/ili im postaje jako neugodno u vlastitoj koži, pa si postanu na neki način sam sebi neprijatelj.
Tada i izvrsni savjeti i pomoć drugih ljudi teško dopiru do glave, odnosno "bezrazložno" se čine gotovo nemoguće izvedivima.

Ay Carmela kaže:

Upravo to. Savjet, pomoć, tapšanje po glavi, biće dobro... ok. Ali sam moraš ustati, nitko ne može umjesto tebe. Što prije to shvatiš, to bolje za sve.

Yup. I što manje lamentiraš. Mora postojat granica kukanja sebi/narodu/nebitno . Jer, nažalost, neki kao da postanu ovisni o tom začaranom krugu anksioznosti u kojem su se našli i koliko god naizgled žele, zapravo ne žele izać iz njega.

Dumber kaže:

Ovo me podsjetilo, pričala sam s prijateljicom i kaže ona meni kad je pod stresom da uvijek sanja isti san, kako je u prekrasnom vrtu i kako uvijek poslije tog sna se bolje osjeća, kao da joj podsvijest govori da će sve biti okej i da će doći tamo.

Da bar moj mozak hoće napraviti tako nešto.

Daaaa...meni se desilo par puta da imam baš te nekakve "rajske" snove. Kao da mozak dok smo u dubokim valovima sna, preslaguje foldere i podatke i asocijacije i tim mehanizmima nadjačava vanjske stresore. <3

[piki]

Kod mene nema pravila. Bilo je svega i svakakvih načina nošenja s teškim razdobljima. Cilj mi je naučiti što se bolje nositi s istima kad nalete, nadati se da će što prije proći i pokušati biti hladne glave tokom istih. Tad stvarno nisam sav svoj i svakakve mi gluposti padaju na pamet.

[menni]

trenutno sam u jednom od teških razdoblja, mahom rezultat nerazriješenih prethodnih teških razdoblja.
prethodna sam rješavala različitim "obrambenim alatima i artiljerijom":
* utopit ću se u poslu
* borim se otvorenog srca i idem naprijed
* dan po dan, step by step
* ne zanima me ništa, prejest ću se
* razgovarat ću se bliskim ljudima
* tražim potporu i pomoć
* idem van, baš me briga, družim se i daj mi pivo
* umorna sam, idem spavat
* you name it

očito, nisam baš bila uspješna u svemu tome i sad je aktivno jedno baš teško razdoblje...što @Kinder Pikachu kaže, nema pravila. imam osjećaj da mi je sad ovo razdoblje donijelo sve ono što nisam razriješila u prethodnim razdobljima koje sam rješavala na različite načine (ili kombinaciju navedenih)...

u svakom slučaju, nešto što volim imati na umu, a to je da:
* nije uvijek važno biti u pravu, već zadržati svoj mir
* povoditi se za intuicijom, jer nije svaki put "hrabrost da se možemo suočiti" s nekom osobom mjerilo uspjeha da smo prošli kroz teško razdoblje
* negdje u sebi sačuvati fokus i pokušati donekle ostati hladne glave i odluke/daljnje poteze donositi bistra uma, posebno je to moguće ujutro kad nam je kemijski sastav tijela uslijed nivoa hormona ponešto drugačiji nego u drugim dijelovima dana
* izaći iz one faze analiziranja zašto se to dogodilo, zašto se nije dogodilo drugačije - nije zapravo više niti važno analizirati uzroke, nego pustiti tu prošlost da ode i razmišljati o budućnosti
* proći će i ovo razdoblje, nije ni rim sagrađen u jedan dan, pa tako se ni rješenje ne može iznaći u jedan dan......a niti ništa nije vječno, pa tako ni trenutno teško razdoblje