Sama u inozemstvu - iskustva, savjeti

[Pješčani sat]

Marica Carica kaže:

Ah to.

OK.

Ja sam mislila u smislu da nije sigurno za zenu. Da prilagodba nije laka ni ugodna pod shariom, to svakako.

kako ono ide, trebaš potvrdu firme di radiš, ako si tamo otišao poslom, da smiješ u javnosti piti alkoholna pića?

[Marica Carica]

A?

Ne pijem. Uglavnom. Tj pijem 'socijalno' tu i tamo. ne igra mi ulogu, to je valjda zadnje na sto bih obracala paznju.

Smetalo bi me sto ne mogu voziti. I vjerojatno nepravde razne.

[Marica Carica]

Aese kaže:

E sad, ne nužno možda za sigurnost u smislu da će te netko silovati na ulici - više možda social. Nisam sigurna kako objasniti. Činjenica da postoji mogućnost da u nekoj situaciji neću imati ista prava kao i muškarac. Znam da čak u određenim situacijama i stranci podležu shariji - nije mi nekako lagodna pomisao da živim s tim znanjem u takvoj zemlji.

Toga imas i kodkuće #svesmomimilevamaric

[wadle]

ForrestCat kaže:

Podebljani dio me zanima, jesi li prvo našla posao pa smještaj, kako si izabrala stan s obzirom da si sama i žensko, radiš li u struci, ili si radila prvo bilo što?
Osjećaš li se sigurno s obzirom da si sama, taj dio me posebno užasava, ukoliko nešto pođe po zlu, nemaš se kome obratiti.

Prvo posao, ovdje je teško naći stan za jednu osobu, svi su u cimerstvu, kad sam tražila pazila sam da mi cimerice budu žene, nisam u struci, ali nešto što mi dobro ide

Pa stekneš prijatelje s vremenom, samo si u početku sama.. Nije to neki bauk

Xiang Chi kaže:

Ovo ako podje po zlu mozes dobrim dijelom rijesiti tako da na racunu uvijek imas svotu s kojom mozes sutra odletjeti doma doma ili kod prijatelja/obitelji/rodbine/negdje gdje ces se osjecati sigurno, zasticeno, bolje. Mislim da kad znas da imas taj bekap plan je lakse i traziti rjesenja na lokaciji na kojoj si. Imas vise prostora u glavi i znas da ako ne uspijes, ipak imas opciju. Lakse se i usuditi probati bilo sto jer nije smak svijeta ako stvari podju po zlu.

Ja nisam imala ni svotu ni nigdje gdje ću se vratiti Ali s vremenom sam uštedila pa je bilo lakše.

[beryozinka]

Ja sam odselila sama u Švedsku i dan danas još uvijek živim sama u, samo u drugoj zemlji u Europi (Njemačkoj).

Završila sam fakultet i pokušavala godinu dana pronaći posao u struci. Kada sam vidjela da mi se ne nudi baš ništa osim nekih opskurnih "poslova" hostese, to me jako naljutilo i otišla sam.

Točno se sjećam osjećaja nakon fakulteta da sam u vlastitoj zemlji nemoćna, a mlada i obrazovana, no ne mogu se nigdje uklopiti i baš nitko me ne želi zaposliti, već mi nude poslove hostesiranja, čišćenja i sl. Bio je to totalno ponižavajući osjećaj, s obzirom da sam osoba koja je itekako ulagala u sebe kroz školovanje i uz to imala nekoliko interesantnih hobija. Uz to, nisam studirala radi papira, nego doista iz interesa i ambicije. Od malih nogu bila sam ambiciozna i samoj sebi sam radila planove učenja i sl. Zanimale su me stvari za koje moji vršnjaci nisu ni znali, s 10 godina imala sam glazbeni ukus kakav imam i sada (odrasle osobe). Za svoju okolinu bila sam freak, netko koga treba ukrotiti i ukalupiti, nije im se sviđalo ništa na meni - ni moj fizički izgled, ni to što sam bila tiha i povučena (dakle, nisam bila ono iritantno dijete koje diže nos zato što misli da je bolje od svih). Znala sam od malena da će moj posao biti moja strast i da neću imati samo jedan interes, ali sam isto tako i dosta lutala, tražila se. Nije mi bilo jasno zašto se nigdje ne mogu uklopiti i zašto stvari koje u mojoj okolini ljudima dolaze prirodno, meni ne dolaze. Npr. kroz srednju školu nisam se nikad zaljubila i sl.

Imala sam mnogo problema s ljudima u Hrvatskoj, a istodobno volim svoj jezik i kulturu. U školi su me diskriminirali na sve načine, i profesori i učenici, sprdali se sa mnom i govorili da se moram naučiti boriti za sebe i da je život takav da tko jači, taj tlači. To je konkretno značilo da bih dobila loše ocjene samo zato što sam npr. za nečiji ukus pretiho govorila pa me npr. "nisu čuli" što sam rekla i sl. Išla sam svima na živce, a ja sama nisam se nigdje pronalazila.

Srećom imala sam obitelj koja mi je uvijek bila potpora.
Kada sam odselila, imala sam jasan cilj u glavi da želim vidjeti kako izgleda moja profesija i da želim pronaći posao u struci i razvijati se. Isto tako, htjela sam osjetiti svijet i njegovu širinu, osjećaj da negdje mogu rastegnuti krila pa makar i pala.
Kako sam uvijek bila sama, jer svi ljudi koji imaju precizne i jasne ciljeve su u principu sami, nije mi teško to palo ni u inozemstvu.
Sve sam učinila da uspijem u svom naumu, i jesam. Stekla sam radnog iskustva u struci, nisam nikad pristajala da me bilo tko loše tretira, a opet sam bila voljna učiti i raditi. One iskusnije u poslu koji su bili otvoreni za komunikaciju pitala sam sve što me zanimalo i učila od njih, posredno ili neposredno.

Za mene je selidba u inozemstvo bio korak koji mi je otvorio oči. Uvidjela sam da sve dosad nije bio problem u meni, nego se jednostavno nisam uklapala u okolini u kojoj sam se rodila. Trebalo mi je nešto drugačije.
Nikad nisam na selidbu u inozemstvo gledala kao na žrtvovanje nečega, možda zato što s 24 godine nisam ništa ni imala - ali opet, čovjeka ako ništa drugo mogu proganjati sjećanja (na djetinjstvo, na poznati okoliš i ljude.. znalo mi se dešavati da šetam ulicom u Švedskoj i mislim da sam vidjela nekog poznatog, a onda se sjetila da ta osoba živi u Hrvatskoj ).

S obzirom da sam imala uspona i padova, razumijem da je selidba u nepoznato zapravo nije za svakoga. Ja npr. nisam nikad bila uljuljkana u komociju, iako imam obitelj koja bi sve učinila za mene (da sam rekla da želim chillati doma nakon fakulteta, oni bi rekli dobro). Ali mene je jednostavno nešto guralo naprijed, nekakva energija koju ne mogu objasniti, kao da u vama postoji sila koja vas vuče uvijek više i jače...

Mislim da pri svakoj velikoj prekretnici u životu, a selidba to svakako jest, čovjek treba imati čvrsti cilj i isto tako znati zadržati viziju čak i onda kada mora biti fleksibilan. Isto tako je važna podrška obitelji, rekla bih da je to neprocjenjivo.

Za konkretne upite o životu u Njemačkoj ili Švedskoj slobodno pitajte, da ne razdužim više nego što je potrebno.

[Stipe23]

Zanimljiva priča.
Koja je bila ranija lokacija, koji grad?
Što znači da si "imala problema s ljudima u Hrvatskoj, a istodobno voliš svoj jezik i kulturu"?
Koja je struka, a koja je sad djelatnost?


-Stipe

[chocolatecookie]

Sjećam se tvog bloga još iz srednje!

[Lady Isadora]

@Beryozinka svaka cast
I sad me zanima taj blog hahahah

[Babs Johnson]

Ja sam otisla prije cca 2 godine, s tim da nemam nikakve kvalifikacije, samo srednju skolu. Mucila sam se radeci po kucama kao spremacica i dadilja, ali i dalje sam zivjela daleko bolje nego u Hrvatskoj. Tek nedavno sam sasvim slucajno dobila priliku za posao zivota, sredila papire - i to je po meni zapravo poanta preseljenja van - sto su vani stvari mnogo fleksiblnije u pogledu "skakanja" iz jednog polja u drugo i sto postoje prilike koje su u Hrvatskoj tesko zamislive.

Ipak, treba imati dosta realan stav o sebi i svojim mogucnostima jer u vecim sredinama tocno postoji taj osjecaj lake zamjenjivosti, treba jako debela koza da se covjek ne izdeprimira.

[zlakraljica]

ForrestCat kaže:

Pratim forum i primjećujem da popriličan broj ženskih sudionica živi, bilo privremeno ili trajno, vani....

Svi uglavnom odlaze s nekim, muž, dečko, imaju babe i stričeve vani...no zanima me postoje li žene koje su odlučile potpuno same otići u inozemstvo, kakva su vaša iskustva, kako ste odlučile, kako ste se snalazile, osjećate li se sigurno u odnosu na Hrv, da li ste u zemljama EU ili drugdje, kakav vam je društveni život?

Davno je pisano,no evo da i ja napišem svoje iskustvo. Naime,29.1. sam otišla iz Rijeke u Pariz,u početku sam mislila da će to biti samo privremeno,no naposljetku mi se svidjelo tako da sam odlučila trajno preseliti ondje. Zadovoljna sam,poprilično puno radim,no uvijek uspijem pronaći vremena za sebe. Što se tiče sigurnosti - pa mogu reći da se osjećam poprilično sigurno (usprkos relativno čestim različitim napadima. No,smatram da su više medijski napuhani nego što doista jesu.) Dobro se snalazim,posao mi je poprilično specifičan (i odavno sam naviknuta na putovanja) tako da mi je bilo sasvim normalno adaptirati se na novonastale situacije.

[Nevjerna]

Vi koje ste otišle vani raditi, jeste znale jezik zemlje u koju idete ili ste za početak tražile poslove za koje je dovoljan engleski?

Malo sam guglala ponude poslova u Njemačkoj i ugodno se iznenadila koliko ima posla u mojoj struci

[Xiang Chi]

Znala sam, a sad zelim otici gdje ne znam

U svojoj struci mogu naci samo s eng. No meni osobno to bas i ne sjeda najbajnije da budem iskrena jer napredovanje, izlozenost klijentima, networkanje - sve mi je to ograniceno, ako ne i zatvorena vrata barem na nekoliko godina. Nisam se s tim jos pomirila.

[AliceInMess]

Xiang Chi kaže:

Znala sam, a sad zelim otici gdje ne znam

U svojoj struci mogu naci samo s eng. No meni osobno to bas i ne sjeda najbajnije da budem iskrena jer napredovanje, izlozenost klijentima, networkanje - sve mi je to ograniceno, ako ne i zatvorena vrata barem na nekoliko godina. Nisam se s tim jos pomirila.

Kod mene obrnuto

Njemackog sam znala koliko sam zapamtila iz skole. Ciste osnove i jedan brzi tecaj na kojem sam samo ponovila te osnove. Bilo mi je dosta tesko jer je dijalekt u mjestu gdje sam radila bio grozan. Nije imao puno veze s njemackim, ali naucila sam ljude da mi se obracaju na Hochdeutsch dok nisam pohvatala dijalekt. A nikad do kraja bas nisam uhvatila

Sad sam u UK i sve je puno lakse

[Mysie]

Nevjerna kaže:

Vi koje ste otišle vani raditi, jeste znale jezik zemlje u koju idete ili ste za početak tražile poslove za koje je dovoljan engleski?

Malo sam guglala ponude poslova u Njemačkoj i ugodno se iznenadila koliko ima posla u mojoj struci

U mojoj struci za ono gdje ja sebe vidim engleski je must bilo gdje, a i srecom sam u engleskom govornom podrucju pa mi se sve poklopilo.

Da sad odem u neku drugu zemlju, u pocetku bih trazila poslove na engleskom ako vec ne znam jezik te zemlje, ali bih se trudila svim silama naucit jezik pa kaj bude. Definitivno profitiras, bilo da ostanes ili odes opet negdje drugdje.

Xiang Chi kaže:

Znala sam, a sad zelim otici gdje ne znam

U svojoj struci mogu naci samo s eng. No meni osobno to bas i ne sjeda najbajnije da budem iskrena jer napredovanje, izlozenost klijentima, networkanje - sve mi je to ograniceno, ako ne i zatvorena vrata barem na nekoliko godina. Nisam se s tim jos pomirila.

A kaj ga uopce ne znas ili znas bar temelje pa da se mozes snaci barem najosnovnije u pocetku? U svakom slucaju sretno!

(isprike na off topic: odoh trazit ono cocoa hazelnut cudo s nutela teme, mada vec jedva zakopcam traperice )

[Xiang Chi]

Thanks
Ovisi gdje tocno zavrsim - moze se poklopiti da znam osnove, a moze se poklopiti da ne znam bas nista.
Crvi u guzici, eto sta.

[Mysie]

Svaka cast, ja uvijek kad crvi prorade gledam i kalkuliram da je ipak englesko govorno podrucje. Mada nikad ne znas gdje te zivot odvede, nista nije iskljuceno. Nije da mi se vec nisu izdogadjale totalno neplanirane stvari, koliko god da ja temeljito i streberski odradim svaku pripremu i pokusam kakti sve predvidjet i pokrit. Plan A, B i C. Je, kak ne!

Razmisljam si sad da bi mogla mozda malo francuski uciti kad ulovim vremena, onako za svoj gust. Nekad davno sam ga ucila u osnovnoj skoli, i tada mi je bolje sjeo nego inglis mada se sada naravno vise niceg ne sjecam, pa me zanima jel ipak nesto ostalo tamo negdje u nekom djelicu mozga. Bas cu vidjet.

[Xiang Chi]

Ha, pa uvijek mogu traziti drugi posao na eng govornom podrucju ako mi se raspu snovi

Nemam djece, macaka, partnera pa sam u tu ruku fleksibilnija i mobilnija.

Ovo me sad vuku aspekti zivota koji su mi tamo primamljiviji nego na anglofonim otocima, a zelim jako zivjeti u Europi. Europa

[Mysie]

Je, slazem se, i ja jako volim Europu. Nesto dalje me vuce samo turistici.

Super, i odi samo i istrazuj dok imas prilike, pogotovo ako vidis nesto bolje za sebe, Nemas kaj izgubit, a dobit ces puno gdje god da na kraju zavrsis. I je, to je jedna od prednosti soliranja, i ja ju isto koristim dok traje

Ja se muvam po otoku, trenutno se skroz vidim ovdje i ne planiram dalje. Mada ja sanjam stacionirat se za ozbac negdje na nekom manjem otoku okruzena zelenom travom, mackama, ovcama, kravama i internetom Kakve amerike, kakve metropole

[ex anais]

Vi koje ste otišle, jeste li se ikad nadale radit u struci (mislim na VSS ili makar SSS posao) nakon što odradite sve te ostale poslove tipa spremačice i dadilje i sl? Je li to uopće moguće ako vam struka nije inženjer/programer? Jeste dogurale makar do nekog office joba? Razmišljam u posljednje vrijeme o inozemstvu, ali ne bih htjela odreći se šanse da jednom radim nešto drugo osim nkv poslova i to mi je glavna prepreka. Možda je to predrasuda, ali čini mi se da ako nemaš traženu struku, vani vječito možeš raditi samo te n/kv poslove. Razuvjerite me, molim vas.

[Dumber]

Tržište drugačije funkcionira "vani".

Drugo, s poslom u struci bi bila vezana, ovako imam slobodu ili bar privid slobode da mogu dignuti sidro kad god hoću, mogu dobiti slobodno kad god meni i koliko god meni odgovara.