Sex & Selo

[isadora w.]

nije topic o sexu

podsjetila me trenutna tema sa misterija da sam jednom prilikom htjela otvoriti topic o razlikama života u malom i velikom mjestu, iako je 'veliki grad' u hrvatskim terminima oksimoron, a nije ni svako malo mjesto ispalo iz hills have eyes, ali kužite već.

pretpostavljam da me zanimalo jer sam bila poprilično zbunjena svojim željama i dogodilo mi se nešto što sam mislila da nikad neće- svidio mi se koncept života u malom hrvatskom mjestu. a zbunilo me dodatno to što sam na tjednoj bazi slušala od različitih ljudi kako to nije za mene i mjesto mi je negdje drugdje.
ljudi su mi se doslovno zgražali da kako je to moguće, što se sa mnom događa, mora da sam propala u životu, TU želiš živjeti, omg ffs. istovremeno se aplaudira preseljenjima u neko manje mjesto npr. u istri s jednom trgovinom ukupne površine 1 metar kvadratni i 2 kafića, tako da ima i nekih regionalnih razlika koje mi nisu uvijek jasne. ali nije topic o nekulturi.

naravno, unatoč nekim plusevima, istodobno ima stvari koje mi dižu tlak neopisivo ili me jednostavno iritiraju, tako da se i dalje nisam ovdje zavezala za drvo. ali ruku na srce, još nisam nabasala na taj grad u kojem mi se apsolutno sve sviđalo.
vjerujem da mi se dijelom svidjelo zbog jednostavne činjenice sazrijevanja, pa mi se dogodilo da sam počela romantizirati i selo. ne selo kao krave i koze i hektar zemlje koji treba obrađivati, nego taj mir i tišinu.
sjećam se jedne večeri na selu, stalno sam se cerekala kako je divno, vidi nebo, samo lišće šušti i konji u staji mi jedu šećer iz ruke dok nisam krenula naručiti pizzu, pa je ispalo da ako želiš dobiti dostavu, moraš sjesti u auto, odvesti se u drugo selo i naći s dostavljačem kod crkve
'nije to za mene' je bio jedini zaključak te večeri.

u kakvom mjestu vi živite i jeste li zadovoljni? koje su to dobre stvari života u vašem gradu ili općini? da sutra možete birati, biste li se radije teleportirali u new york ili pušću bistru (gdje je to uopće)?

[Inanna]

isadora w. kaže:

ne selo kao krave i koze i hektar zemlje koji treba obrađivati, nego taj mir i tišinu.

Istarsko selo to više nema.
Imamo bazene, urlajuću djecu turista i građevinske radove za nove bazene i istarske kuće za odmor.

isadora w. kaže:

sjećam se jedne večeri na selu, stalno sam se cerekala kako je divno, vidi nebo, samo lišće šušti i konji u staji mi jedu šećer iz ruke dok nisam krenula naručiti pizzu, pa je ispalo da ako želiš dobiti dostavu, moraš sjesti u auto, odvesti se u drugo selo i naći s dostavljačem kod crkve
'nije to za mene' je bio jedini zaključak te večeri.

u kakvom mjestu vi živite i jeste li zadovoljni? koje su to dobre stvari života u vašem gradu ili općini? da sutra možete birati, biste li se radije teleportirali u new york ili pušću bistru (gdje je to uopće)?

Živim upravo u naselju poput ovog iz pričice s dostavom. Veći grad (Umag, 13000 stanovnika) i Slovenija/Italija su mi na 10 minuta, ali svejedno bi odmah preselila krpe u civilizaciju.
Jer ovdje kurca nema osim kokoši, urlajuće djece/životinja turista, piljenja drva u subotu popodne.
Ovdje sam silom prilika (čitaj: ogromna građevinska parcela), ali bi odmah digla sidro i preselila se gdje ima asfalta, trgovina, ljudi i vreve.

Ajde, dostava iz pizzerije ipak dolazi

[Lyanna Stark]

Radije bi u Istarsko ili kvarnersko selo nego u ostatak Hrvatske. Dosta sam provela na dva mala mjesta + Zadar. Svi sve znaju, svi sve tračaju, zatucanost, zaostalost, neobrazovanost... To su problemi koji se pojavljuju u malim selima.

[electric_barbarella]

vise sam tip za vece gradove ali zivot u predgradju da imam svoj mir i tisinu i grad u blizini.
za neke prevelike pripizdine u kojima ti treba sat vremena autom do prvog ducana, bas i nisam. volim biti u nekakvoj razumnoj blizini doktorima i veterinarima.
da, nekada mi je pun kufer i ljudi i grada ali iskreno mislim da ne bi mogla zivjeti na selu. volim ponudu u velikim gradovima od ducana, hrane, svega.
nerijetko od ljudi cujem da je New York surov grad bez zelenih povrsina. gluposti, parkovi na svakom koraku, setnice uz rijeke, manje zelenih povrsina imam tu u kvartu u Zagrebu nego sto sam imala tamo.
bas sanjam da se vratim, povedem pse i bok ali jebiga da, skup je to sport zivjeti tamo.

[Inanna]

A dobro, slažem se za istarsko selo u usporedbi s ostatkom RH

I ovdje se svi znaju, ali ih pretežno boli kuki za druge.
Ono, tračeva uvijek ima, ali u načelu svatko vodi svoj život i nema nekog pakosnog ogovaranja.
Jučer na izborima smo dobili od mještana palačinke, kavu odmah u 7:00 ujutro, sokove, teta s kioska-pekara nam donijela krafne i tako to.
Mislim da je tu u selu ostao neki štih zajedništva i dobrodošlice, naročito kod starijih mještana.

[Stipe23]

isadora w. kaže:

nije topic o sexu

Koja prevara


-Stipe

[isadora w.]

Inanna kaže:

Mislim da je tu u selu ostao neki štih zajedništva i dobrodošlice, naročito kod starijih mještana.

da.
s jedne strane mi se sviđa ta neka...povezanost i odnosi, svatko svakoga zna, ima nešto simpatično ugodno u tome. s druge strane me nekad davi ili mi je jednostavno dosadno. 6 degrees of separation je ovdje 0.5.
s tim da ja ne živim baš u selu nego jednom od većih (lol) hrv gradova.

ne čude me ove opaske o new yorku od ljudi koji su ny vidjeli samo na teveu

ispričavam se na prevari, to je bio clickbait

[Cats]

Kad sam jako umorna i zasićena civilizacijom poželim preseliti na moj mali otok, ali se brzo otrijeznim

Tipičan razgovor u redu za kruh:
- E a di ste? kaste došli, jučer? E vidili smo vas da ste otvorili ponistre. Nestalo kruva, a? A koliko ćete ostat? Oćete se doć javit? A koje je vaše auto? Ča ste kupili novo? A ča je onomu falilo?
- Još par dana, neću stić, moram još poć do tete XX.
- Čuješ, najboje ti je poć sad za po ure jer jutros je kupila sipe a za rižot tribaš uru i po, a oni obidvaju u podne, znači u deset i po će ti bit doma siguro. Jer sutra bi ti mogla poć u likara po ricetu jer nema više onih tableta šta uzima kad je boli noga



Živim u ne baš velikom gradu u kojem imam svoj mir i to mi odgovara. U ovom stanu sam 20 godina i kod susjede s kojom dijelim zid i balkon sam bila dvaput na minutu - jednom kad su razbijali u kupaoni i drugi put kad joj se začepio sudoper. Ona kod mene isto tako. Iako, dok smo imali kamere u zgradi koje su se mogle vidjeti na CTV, to je bio najgledaniji program, tako da nisu ni ovdje cijepljeni od špijuniranja. Kad sam mijenjala ulazna vrata tip u dućanu je bio zgranut da ne želim kupit elektronsku spravu koja fotografira ili snima gibanje pred vratima, jer im je to glavni prodajni hit

[brezia]

nisam otišla u pušću bistru, ali ni daleko od toga,
oduvijek sam htjela zbrisati sa betona i gužve,
život u stanu na xy katu podsjećao me krletku,
djeca su non stop visila na kvaki u stand by poziciji za istrčati van,

mjesto je malo, ali ima sve potrebno pri ruci, čak i dostavu pizze,
vlastito dvorište neprocjenjivo,
pogled sa terase joga,
parking bez kruženja oko zgrade čuva živce,
ima toga još

jedini minus kojeg se mogu sjetiti trenutno je razvažanje na slobodne aktivnosti
koje su u 15ak minuta udaljenom gradu

[BBast]

Zanimljivo pitanje.

Cijeli zivot živim u Zagrebu i on mi se na momente cini premalenim. Imam osjecaj da sam sve svidjela, sve ljude upoznala i da se vrtim u krug.
Veći gradovi daju veću dozu anonimnosti i slobode, lakse je utopiti se u masi. Nije mi tesko osjećati se osamljeno među ljudima za koje ne marim i koji ne mare za mene. Problem velikih gradova su buka, manjak divlje prirode i smrad. I to što se naježim od živcanosti kad me netko trkne u prolazu.
Mali gradovi me privlače zbog tišine i zelenila. Ogromna mana je sužen izbor aktivnosti i udaljenost raznih sadržaja. Zbog struke i osobnih preferenci jako volim muzeje i umjetnost, a ne zelim putovati do njih. Trenutno živim u centru grada i do svega toga mi treba 15 minuta pješice. Plus restorani, bircevi, klubovi, Gornji grad...
I s manjim brojem stanovnika se smanjuje doza anonimnosti. Ne mogu zamisliti da se u neko doba vraćam doma i pet lokalnih baba i tri klinca znaju u koliko sam se vratila, u koliko se inace vraćam, da ih zanima moj odnos s deckom...

Sve u svemu, dogledno cu vrijeme ostati u gradu. Zagreb mi trenutno odgovara, a i volim ga. Ne zelim potencijalnu djecu odgajati u centru, zelim da se penju po trešnjama, dovlače životinje lutalice u kuću i igraju lovice bez opasnosti od auta, tramvaja ili pješaka.

[Aaya]

Između života u malom mjestu i završetka života biram ovo drugo. Toliko mi je ta ideja privlačna. Što veće i življe, to bolje.
U New York bih se preselila sutra da nije dio Amerike.

[Ariana B.]

živjela sam i živim u "većem" gradu di znam par najbližih susjeda i s njima sam si na bok bok, kako ste...
ali povremeno odlazim u manje mjesto (ne toliko malo da ima jednu trgovinu i 2 kafića) i tamo mi baš paše par tjedana u godini da mi svi mašu izdaleka, da se zaustavljaju kad me vide u dvorištu, da me na cesti pitaju kako ovaj, kako onaj... ne znam kako bi mi to pasalo da je tako svaki dan.
nedavno smo u tom mjestu bili na godišnjem, dečko i ja. ja ostala doma da nešto napravim, a on se išao sam prošetat uz more... 10 minuta kasnije dolazi mi poruka od susjeda da mi je vidio dečka i kamo ide sam i nek dođemo na kavu.

[Hilda]

isadora w. kaže:

u kakvom mjestu vi živite i jeste li zadovoljni? koje su to dobre stvari života u vašem gradu ili općini? da sutra možete birati, biste li se radije teleportirali u new york ili pušću bistru (gdje je to uopće)?

Nadomak gradu i prezadovoljna. Nije vreva i grad grad, a nije ni selo.
Nebitno što nije selo, auto ti treba za svaku akciju. Ne zbog lijenosti nego uštede vremena. Sve je po nekoliko kilometara udaljeno.
Imam dosta frendova koji su se raselili baš po selima i ne vidim da im išta fali. Nisu ni prije upražnjavali kulturnih sadržaja više nego to čine sad. Samci možda i da, ali kad imaš obitelj, sve se svodi na organizaciju pa nije problem.
Što se tiče zabadanja nosa, ne vidim da u mojoj manjoj sredini ima više zabadanja nosa nego u frendičinoj zgradi nadomak centru Onak...sve je to tu negdje samo su zainteresirani raštrkani na većoj površini.
Nisam nikad živjela u samom gradu, mislim da i ne bi. Nakon pola dana u centru moram se oporavit na travi doma gledajuć u drveće.
No mislim da je to i do navike. Oni koji su cijeli život u gradu često kažu da ne mogu zamisliti život na selu. I obratno.
Vrlo rijetki naprave baš veliki zaokret u odnosu na raniji život.

[isadora w.]

a propos ove anonimnosti u većem gradu: kad sam živjela u zagrebu, STALNO sam sretala poznate ljude.
neke ljude sam i upoznala tako što smo se jednostavno non stop sretali i stali već pozdravljati.

neke susjede sam znala i s njima šerala internet i odlazila im na večeru, većinu nisam, ali ne mogu to usporediti sa zgradom u kojoj živim više od 10 godina, pa normalno da se znamo malo bolje. ja obožavam svoju zgradu i naselje, osim ovih što buše trenutno , ali ne mogu reći da sam sa svima u fantastičnim odnosima, imamo i neke susjede koje svi sprdamo

[partyboy]

Ne bih se selio, grad mi je taman po mjeri. I veličinom, i brojem stanovnika, i klimom, i svime.
Pješke ti s jednog na drugi kraj grada treba možda sat vremena.
Ne mogu se zamisliti u gradu gdje je bljuzga i snijeg 6 mjeseci godišnje, ili je stalno oblačno i pada kiša. I gdje moram putovati sat-dva vremena do posla. I gdje upadnem u gužvu i ne mogu ni naprijed ni nazad. I di nema mora.

[Cats]

Ko to more platit

[Inanna]

Hilda kaže:

Nebitno što nije selo, auto ti treba za svaku akciju.

To je ono što mi najviše ide na jetra.
Ne mogu si priuštiti luksuz da baš ujutro ostanem bez mlijeka jer se moram obuć i sjest u auto i vozit po mlijeko. Kad sam živjela u većem mjestu samo bi navukla jaknu/nešto i išla po mlijeko i u pidžami.

I strašno mi idu na živce ptice koje seru govna veličine tanjura po tek opranom autu.

partyboy kaže:

I di nema mora.

Ovo mi je inače jako važno, more mora biti na max. 15 minuta udaljenosti. Nisam tip za plažu, ali moram znati da mi je more blizu.

[BBast]

Zato i kažem da mi se cini da poznajem sve ljude u Zagrebu - cesto srećem nekog. Međutim, susjede u zgradi znam taman toliko da su mi poznati i znam otprilike na kojem katu žive. Van stubišta ih ne bih prepoznala.

U centar sam sa doselila prije dvije godine, a odrasla sam u kvartu s puuuuno zelenila, ogromnim voćnjakom i okućnicom i željela bih imati djecu u takvom okruženju.
Pretpostavljam da ce mi ritam života u centru dosaditi kako mi se s vremenom budu mijenjali prioriteti, ali sad gustam.
Za dva mjeseca se selim u novi stan, i to u NZ. Da nije na dvije minute od Bundeka, vjerojatno bih umrla. Tu iza zgrade imamo prostran i divlji park.

[petrunjela84]

Ovako u proljeće/ljeto me često uhvati želja da se preselim u svoje rodno selo, udaljeno nekih 10-15 minuta vožnje od grada. Predivno mi je tamo u ovo doba, zelenilo, jezero u blizini, voćnjak, povrtnjak...sve ne dohvat ruke. Bazen

U ovo doba tamo se stvarno ima što raditi i u čemu uživati... Međutim, jesen i zima su mi grozni tamo...ne možeš se navečer obući i krenuti u šetnju jer zbilja nemaš kamo, osim šuljati se oko tuđih kuća ili bauljati zaraslim stazama bez rasvjete ili izaći na uski pločni preprometne magistrale. Bilo bi mi naporno svaki dan radi spontane šetnje voziti u grad i natrag.

[Pješčani sat]

BBast kaže:

Za dva mjeseca se selim u novi stan, i to u NZ. Da nije na dvije minute od Bundeka, vjerojatno bih umrla. Tu iza zgrade imamo prostran i divlji park.

Suseda!

U zagrebu sam na dobroj lokaciji, i koliko god da zagreb ima minusa, tu gdje je jesam je omjer u moju korist.
sviđa mi se anonimnost a ipak znaš neke ljude i manje se pačaju u moje posle nego u matičnom gradu, gdje sadim grmlje i drveće pred kuću, da mi se mogu manje navirivati.

Geolokacija u bivšem gradu je usred prirode, milina je doći odmoriti i biti par dana, ali za sve treba sjest u auto i otić u grad, što nije fora.
Ako kreneš šetati, ili će netko izać i pitat te sve što mu padne, ili će te netko krenut povest, jer ljudi pomažu jedni drugima (prijevozom).
ovo me sad sjetilo jednog tipa koji je iuz Ljubuškog, i on mi je objašnjavao kako se dolje odrasli ljudi ne voze biciklima, i kad se netko vozi, da se svi na terasama smiju
tako treba, nemaš ti šta biti bez auta

Ovo mi je četvrti grad u kojem živim.
Nemam pojam di se vidim više. U gradu, a da imam travu pod mogama.