Sex & Selo

[Hilda]

Inanna kaže:

To je ono što mi najviše ide na jetra.
Ne mogu si priuštiti luksuz da baš ujutro ostanem bez mlijeka jer se moram obuć i sjest u auto i vozit po mlijeko. Kad sam živjela u većem mjestu samo bi navukla jaknu/nešto i išla po mlijeko i u pidžami.

A da. Al navikneš se. I na to da moraš u auto da bi kupila litru mlijeka...i na to da ionak pojma nemaju kaj je piđama pa i tu pali samo jakna preko i izgažene uggsice

BBast kaže:

Zato i kažem da mi se cini da poznajem sve ljude u Zagrebu - cesto srećem nekog. Međutim, susjede u zgradi znam taman toliko da su mi poznati i znam otprilike na kojem katu žive. Van stubišta ih ne bih prepoznala.

Ja ti tak živim i tu gdje jesam. Tu smo doselili prije 10tak godina. Pojma nemam o susjedima, ne srećem ih uopće jer samo prođem autom, kuća nam je udaljena od svih. Viđamo se u dućanu ili dok pičim biciklom, ali to samo mahnem ili viknem dobar dan.
To valjda ovisi o osobi. Totalno sam nezainteresirana.

[Flying Buttress]

partyboy kaže:

I di nema mora.

Potpis. Jučer sam kalkulirala u koliko moram ustat (ne danas) da se stignem okupat prije posla

Pješčani sat kaže:

ovo me sad sjetilo jednog tipa koji je iuz Ljubuškog, i on mi je objašnjavao kako se dolje odrasli ljudi ne voze biciklima, i kad se netko vozi, da se svi na terasama smiju

Daj, upišat ću se

Pješčani sat kaže:

Nemam pojam di se vidim više. U gradu, a da imam travu pod mogama.

To je ideal, živjeti u gradu i imati vikendicu na selu udaljenu do sat vremena vožnje

[Austeya]

Zivim u Zagrebu, u kvartu s puno zelenila, mirno okruzenje, susjedi dovoljno friendly da se mozes zaletiti do njih posuditi malo secera, ali opet dovoljno distancirani da ne proucavaju iza zavjesa kad i s kim dolazis doma, tako da mi se cini da imam najbolje od oba svijeta

Ono sto mi kronicno nedostaje i jedini razlog zbog kojeg bih mozda zeljela zivjeti u nekom jos vecem gradu su neke nove aktivnosti. Kad god se nalazim s nekime, uvijek bude ono vjecito di cemo, sta cemo - pa zavrsimo na kavi, vise mi je muka od trosatnih sjedenja na kavama. Vrhunac promjene rutine je kad odemo u neki novi kafic Fali mi ta neka raznolikost koju veliki gradovi pruzaju

[JPK]

isadora w. kaže:

u kakvom mjestu vi živite i jeste li zadovoljni? koje su to dobre stvari života u vašem gradu ili općini? da sutra možete birati, biste li se radije teleportirali u new york ili pušću bistru (gdje je to uopće)?

Ja sam prije desetak godina preferirao velike gradove i sadržaje/način života kakav imaju, a s vremenom mi se stav promijenio za 180° i sad se planiram preseliti ne na selo, nego po mogućnosti na brdo iznad sela.

Sva sreća da se nisam nasukao na jedno mjesto pod težinom kredita i sigurnog posla u državnoj službi, pa imam i takve opcije.

[luca]

volim velike gradove, ali kad budem u pemziji zivjet cu 3-6 mjeseci u malom, malom mjestu na obali mora. a ostatak vremena cu biti na putu i obilaziti prijatelje, obitelj i kolege po EU, USA i Aziji. ponekad cu biti i u Zagrebu. mislim da ne bih (dugo)trajno bila sretna u mjestu manjem od milijun stanovnika, jako volim ideju da se stavri desavaju brzinom koja meni odgovara i da su mi na dohvat ruke muzeji, kina, restorani... za moje zanimacije je idealan grad oko 10ak milijuna stanovnika, ili nesto manji ako je blizu tako vecem gradu (doduse to vrijedi za EU i USA, 10M je manji grad u kini i nema bas puno zabave). volim raznovrsnost ljudi i dogadjanja u velikim gradovima. volim i anonimnost i histeriju (koja moze biti naporna), ali mislim da ce mi biti super provoditi 25-50% vremena godisnje u izolaciji i miru jer ponekad je dobro odmoriti se (mentalno i fizicki).

[Alexa]

Živjela sam kojih godinu i pol-dvije sama na otoku, a to dođe kao selo, samo okruženo morem.

I to još prije kada nisu Azijati i Nordijci po defoltu već u odlazili u studenom a vraćali se u ožujku, nego, ono, nigdje žive duše do 1.6. barem.

Meni je bilo fenomenalno. Što sam mogla od posla obavljat internetom ili faxom (ne pitajte ) obavljala sam, inače, na trajekt, obavit poslove po Splitu i valjat se nazad doma.

Bilo mi je jako fora. Vrijeme sporije ide, puno manje ti toga treba, totalno Northen Exposure stil života. Na otocima su ljudi više kul nego, recimo, u Zmijavcima kraj Imotskog. Pardon, Imackog.
Ljudi i koji dođu odnekud živjet na otok su čudaci i osobenjaci koji su i zbog toga došli nać neki mir i đir dalje od kopna.

I ima fakat neobičnjaka, umjetnika, frikova. A onda imaš i galebova i baba koje sve registriraju kroz škure.

Ali, kad izbije sranje, svi se drže zajedno. Lajkala sam to.

Samo, koncept vremena je drugačiji. Zimi, kada sunce pada iza 4 popodne i sve je jako sporo, moraš se oslonit na maštu i vlastiti način stimulacije mozga i ostalog. Nema otić u kino, nema nać se s frendovima pa ić u neku gužvu. Do ljeta, zaboravi.

Imala sam kul ekipicu. Oformili smo mali knjiški klub, motali jointe i igrali Dungeons & Dragons. I šetnje. Šetaš sve do horizonta. <3

Sve u svemu, not bad, ali ja volim urbane sredine i Split mi je čak i premali.

Recimo, živjet u povučenijem i vozit u grad na posao i ostalo mi ne zvuči odbojno, jer volim vozit/vozit se.

Long story short - ovisi o selu. U Dicmu ne bih bila sretna.

Kombiniranje par mjeseci vamo/par tamo je zapravo super.

Što se tiče seksa - ne nisam se ni sa kim htjela petljat, jer, ono, neću sad birat zato jer je izbor mali, pa moram. Ne moram. Mislim da bih poludjela da sam našla tipa u tako malom mjestu i da smo onda tu živjeli svaki dan isto. Ew.

[SusFerox]

Živim u Zagrebu. Centar, između dva kolodvora - pedesetak metara udaljen od najvećeg trga u Hrvatskoj, prepunog zelenila. Kvart je prometno izvanredno povezan, a veliku većinu stvari obavljam pješke. Više-manje, sve mi je na pljucomet (posao - pet minuta pješice, mladunčetova škola - dvanaest minuta pješice, drugi posao - četrnaest minuta pješice, Trg - sedamnaest minuta pješice, tržnica - dvije minute pješice...).
Suprugu mi malo smeta što nam prozori u dnevnoj sobi gledaju na Branimirovu (osam metara od tramvajskih tračnica), ali brzo se navikla i više je ne smetaju tramvaji. S vremena na vrijeme uveseljavaju nas noćni pjevači (čitaj: arlaukači).

Kad nam dopizdi gradska vreva, odemo na ljetovanje na Kalamotu, mali otok (2,5 km2) bez automobila gdje vrijeme, kunem se, teče sporije nego u Zagrebu. Zimski broj stanovnika je 120, tako da je to mjestašce u kojem svi sve znaju o svakome, a nas cijene zato što nikad nismo imali pretenzije praviti se "domaćima".

Milina.

SF

[Pješčani sat]

Alexa kaže:

Živjela sam kojih godinu i pol-dvije sama na otoku, a to dođe kao selo, samo okruženo morem.

I to još prije kada nisu Azijati i Nordijci po defoltu već u odlazili u studenom a vraćali se u ožujku, nego, ono, nigdje žive duše do 1.6. barem.

been there, done that

meni je bilo super, priroda divna, ljudi su zapravo bili super prema purgerici, i to svaki božji put naglasili da sam purgerica (mada nisam, ali sve s druge strane Velebita je purgeraj valjda).
pročitala sam knjižnicu. sve, od pamfleta na ulazu do zadnje knjige valjda.
trčala sam svaki dan, na čuđenje lokalaca. uvijek su se čudili turistima što trče, a ono, divna šetnica, borovi i mirisi i more i zrikavci i nebo i gledaš druge otoke i jedino što poželiš je dalje trčati

uvijek kad bih otišla na kontinent ostala bih iznenađena koliko su prodavači/ce ljubaznije nego doli
ono, basic things: dobar dan, hvala, molim, molim vas pin, doviđenja.

probala, vidjela da mogu, završila svoj osobni projekt života na otoku i krenula dalje.
ostalo u super sjećanju.

[partyboy]

Alexa kaže:

Samo, koncept vremena je drugačiji. Zimi, kada sunce pada iza 4 popodne i sve je jako sporo, moraš se oslonit na maštu i vlastiti način stimulacije mozga i ostalog. Nema otić u kino, nema nać se s frendovima pa ić u neku gužvu. Do ljeta, zaboravi.

Otoci su tuga i jad van sezone. Ekipa je po cijele dane pijana ili napušena jer im je dosadno i nemaju što raditi.

Ali recimo otići na otok u sezoni (ne neka razvikana, ultra napučena mjesta) kad dođu i prijatelji koji žive na kontinentu ali tu imaju stare kuće, pa kad se skupi ekipa, pa lagano điravanje barkom, pa staneš u neku uvalu pa se baciš u more, pa se popodne skupite svi malo se baci riba na gradele i zakarta, bez mobitela, bez interneta, e to je raj za dušu.

[Alexa]

Pješčana, bile smo na istoj misiji, znači.

partyboy kaže:

Otoci su tuga i jad van sezone. Ekipa je po cijele dane pijana ili napušena jer im je dosadno i nemaju što raditi.

Ali recimo otići na otok u sezoni (ne neka razvikana, ultra napučena mjesta) kad dođu i prijatelji koji žive na kontinentu ali tu imaju stare kuće, pa kad se skupi ekipa, pa lagano điravanje barkom, pa staneš u neku uvalu pa se baciš u more, pa se popodne skupite svi malo se baci riba na gradele i zakarta, bez mobitela, bez interneta, e to je raj za dušu.

Koliko primjećujem, taj problem težih droga i cuge medju mladim otočanima je uvelike splasnuo, a rapidno je počeo, nakon pakla devedesetih, u nultima opadat zahvaljujući internetizaciji. Napokon su se konektali sa ostatkom svijeta.

U zadnje vrijeme su se i mnogi ful obogatili. Počeli su sa rentanjima pokoje ležaljčice i bicikla, završili na pustim koncesijama, jet skijevima, toboganima, gliserima, restoranima, beach clubovima, štandovima, hostelima, apartmanima.
Odjednom su se one puste male skromne kućice pretvorile u goleme vile i zdanja.

Neloše po njih.
Imaju i Lidl.

[Velo C. Raptor]

Ja bi htio kupiti malo selo i da jedini zivim u njemu. Ili mali otok. Lijepo obnoviti sve, napraviti tajnu spremu za slucaj apokalipticnog dogadjaja, potpuno biti autarkican(solar, geotermalno, vjetar, spremnik dizela), ugajat i tovit svoju hranu.
Naravno, trebao bih i zensku ruku da mi pomogne... i cca 2-3 milijuna eura i vise

Sve ima svojih prednosti ili mana. Preferiram manje gradove jer ne volim guzve, ali, recimo, volim Beč. U danasnjem svijetu relativno lake komznikacije i informacije preko interneta vise nije toliki bed zivjeti u maloj sredini. OK, ostaje problem pronalaska posla i partnera, iako se i to moze digitalizirati

[plavi-safir]

Zivim u malom gradu vec 20godina i volim ritam ovog grada,njegovu mirnocu,divnu prirodu..
Zagreb nam blizu,nekih 60km sto je super..
Na dobrom smo polozaju i za skoknut do mora,u Istri eto te za 3h..
Ovdje sva godisnja doba imaju svoj čar,ali.proljeće je najljepse..
Velika setnica uz nasip..
Susjedi su ok,nitko nikome ne smeta i nema vecih problema..
Tesko bih se navikla na bucnost velikoga grada..

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[Cats]

Pješčani sat kaže:

trčala sam svaki dan, na čuđenje lokalaca. uvijek su se čudili turistima što trče,

A di su pošli?
U šeeetnju. [popraćeno okretanjem očima, slijeganjem ramenima, dizanjem obrva i nemoćnim osmjehom, ono, ludi svit, nemoš tu ništa, ae ]

U maloj dozi mi je to simpatično i smiješno ali na svakodnevnoj bazi mislim da bi poludila prestaje mi biti smiješno kod pilanja izjavama tipa Na pogreb triba obuć crne bičve i postole (nema veze ako je +35 a pogreb u 2 popodne), Ocu je za sramotu došla na sprovod golih ruku (na +35 u sakou s rukavima do lakta), Ređipete si obisila da ih svi vide ( ), Vazmi ove kosti od ribe za pasa (jedva čeka ), i moj favorit, Ništa se ne kupaš vidi kako si bila, čemu slijedi u istom dahu, Plaža, plaža, ča če ti plaža, na more idu samo žabari i Zaaaagrepčani

[BBast]

Pješčana ce mi bit susjeda!
Sad cu škicat žene koje odgovaraju tvom opisu, ali sudeći po onome kako te ja zamišljam, ulovit cu veganku voditeljicu joge.

SusFerox mi je ocito jako blizak susjed, samo kaj meni do placa treba sedam sekundi, ne dvije minute.

Kad ostarim, željela bih živjeti negdje uz more. Ali negdje gdje nema bure. Idealno Maroko ili Tunis, sviđaju mi se klima i vegetacija. Doduše, ne sviđa mi se odnos prema životinjama a vjerojatno cu odrasti u ludu mačkaricu pa cu imati problem s prostorom.

[partyboy]

Alexa kaže:

U zadnje vrijeme su se i mnogi ful obogatili.

Je, neki su imali sreće pa su prodali bezvrijednu šikaru za gradnju marina i apartmana. Sad im ostatak sela jebe mater pohlepnu jer kako su mogli prodati didovinu.

[Marica Carica]

Prosle godine preselila na selo. Kuca + 3.000m2

'Selo' ima 3 fitnessa, 2 nogometna kluba, gimnastiku na drzavnom nivou, bazene, 'lekar, pekar, apotekar' i dalje u nizu tj centar s dovoljno najosnovnijeg. 4 supera . Meni vise ne treba za prvu ruku. Nalazi se izmedju tri veca grada (70.0000+ stanovnika) za povremeni veci shopping.

Na 5 km je jezero sa plazama, setnicom i wellness toplice.

Konacno imam dovoljno mjesta za svu zivincad i hobije.

Mana je sto jos ima dosta radova dok ne dobijem ono sto sam htjela, iducih nekoliko godina. Radova tipa jos jedna supa s podrumom, staklenik, paneli, vlastita voda itd..

I opcenito odrzavanje je mana. Tako da po prvi put u zivotu imam tetu cistilicu, 1 dan tjedno (jer je veliko pa nam objema treba 1 dan da ZAJEDNO 'zboksamo' kucu, inace traje li ga traje) i vrtlara (nezaposleni Bosanac iz Doboja s nevjerojatnom radnom etikom. Najozbiljnije ). Od ostalih izvanrednih troskova bih navela pranje prozora, oluka itd pentranje po kuci, koje takodjer delegiram. Ukratko: vise imovine=veca odgovornost=vise kosta.

(Wo)men cave: uredjenu supu iznajmljujem 1x tjedno babi koja vodi 'should I stay or should I go' tecaj za 'oklijevace', kojima je brak predobar da bi otisli i prelos da bi ostali. Ovdje planiram jos sktivnosti koje ne ukljucuju moj rad.

Od ostalih mana bih navela da ne mogu vise tako cesto i dugo otici negdje. Kao i da mi je min. 2x15 min dnevno autom dalje od posla.

Mimo toga super sam zadovoljna. Nekad sam se smatrala gradskim djetetom. Sada odavno vise ne.

Lijepo je i mirno.

Zadovoljna sam jer mi je zivot isao po logicnim fazama. Otprilike onako kako sam si zamislila zivot, je i bilo. Kad je bilo vrijeme za ucenje rad i izlaske - to sam i radila. Kad je bilo vrijeme za ozbiljnost - brak, dijete, borba, kucenje- bila sam ozbiljna. Sad ulazim u fazu kad me sve manje zanima grad i kaos, landranje kojekud, djipanje po festivalima, shopinzi i boktepita sto sve ne; a vise prckanje po vrtu, zivotinje, priroda i mir. Mirni sportovi. Mirno okruzenje. Mirni ljudi. Tako da se ovdje vidim iducih 30ak+ godina, ovisi koliko zdravlje posluzi.

Ne znam da li je itko vec imao onaj 'here I am ment to be' osjecaj, ali otprilike tako nekako sam se osjecala otkad sam vidjela ovo mjesto. Svidjelo mi se sve sto sam vidjela. Plus jos ogroman potencijal za ono sto sam htjela a nije postojalo. Po prvi put u zivotu.

Odluka za prelazak je ipak najvise bila racionalna. A tice se rasporeda imovine po kategorijama. (Long story..)

Svakako je dobra odluka za mene, ali nikako generalizacija da 'tako treba' pod stari dan.

[Stipe23]

Marica Carica kaže:

Prosle godine preselila na selo. Kuca + 3.000m2

'Selo' ima 3 fitnessa, 2 nogometna kluba, gimnastiku na drzavnom nivou, bazene, 'lekar, pekar, apotekar' i dalje u nizu tj centar s dovoljno najosnovnijeg. 4 supera . Meni vise ne treba za prvu ruku. Nalazi se izmedju tri veca grada (70.0000+ stanovnika) za povremeni veci shopping.

Na 5 km je jezero sa plazama, setnicom i wellness toplice.

Konacno imam dovoljno mjesta za svu zivincad i hobije.

Mana je ...

Pih

Lako je tako živjeti na selu


-Stipe

[Ay Carmela]

Taman sam došla napisati da nije to selo, to je ladanje. 😀

[Dumber]

Ja sam iz velikih gradova presla u male. Jednostavno mi se sviđa manje ljudi, ali veća kvaliteta života, usmjerenost na život u prirodi i tako to.

Neki dan sam šetala s cimericom do teretane, od 10 ljudi koje znam u gradu, srela sam ih 9,99.
I sviđa mi se to.
Volila sam svoj život u Zagrebu dok sam tamo živjela, ali nisam sigurna da bih se više mogla vratiti.

[atlantis]

živjela u velikom gradu u zgradi sa 120 stanova. znala susjede, pomagali si međusobno

sad sam u ruralnom dijelu, nešto kao i Hilda, 10 km udaljena od prijašnjeg stana. dovoljno smp izvan grada da imamo mir i pirodu, a dovoljno blizu da nemamo onog seoskog zavirivanja u pjat. i ovdje si pomažemo (evo upravo mi susjeda dala vrećicu trešanja )

ovdje smo u najmu al kad bih birala gdje ću si kuću graditi bilo ti pravo mjesto za nas

jedini minus - trebaju nam dva auta za posao