kako prolazite kroz teška razdoblja

[sunčica]

Kako se nosite s razdobljima neuspjeha i padova u životu? Ne mislim na one svakodnevne nego na dulja razdoblja preslagivanja života, novih početaka na koje život primora jer se stvari ne odvijaju onako kako smo htjeli/planirali, razdoblja teških odluka koje se moraju donijeti ...

Gledala sam neku od xy epizoda "Uvoda u anatomiju" i u teškom trenutku/ razdoblju glavna junakinja pleše i skače po kući na glasnu muziku (i njezine prijateljice skupa s njom) ..

...

[Alexa]

Potononje zvuči manično. To tek nije dobro.

Plus, ona i njen McSteamy, ew.

Nosim se kao i svi. Step by step.

[Cats]

Baš sam to htjela napisati, korak po korak. Podijeliš si sve, a pogotovo buduće vrijeme, u mini korake i svaki učinjeni korak je pobjeda. U najgorim životnim problemima sam prvo malo očajavala a onda napravila vrlo okvirni plan i krenula u tom smjeru mini koracima. Kad se koncentriraš samo na trenutni korak a kad ga napraviš misliš samo na sljedeći, sve je lakše.

Barem meni.

[Velo C. Raptor]

Gledam Seinfelda ili The Office, slusam Ritchiea i citam postapokalipsu. To me podize.
Nesto sto mi jako pomaze kod planiranja izlaska iz rupe jest šah. Onaj šahisticki princip planiranja nekoliko poteza unaprijed me dobro sluzi i u zivotu.

[Nevjerna]

Najbliži trpe zbog mojih žalopojki i naravno aktivno se bacim na rješenje problema.

[la rosana]

u mene je isto korak po korak
ako si idem radit prevelike planove, tj planove na jako duge staze dobijem napadaj panike
ne volim previše misliti u budućnost, to mi samo odmaže i zadaje glavobolju, stavim si neki mali cilj, iako okvirno u glavi imam veći ali ne želim previše razbijat glavu o njemu nego sam svjesna da ne mogu 'odmah i sad' i uhvatim se tih manjih ciljeva koji me vode naprijed
doslovno dan po dan

carpe diem and all that shit

rečem si i ''pa prošla si i gore ajde nije kraj svijeta'' i imam minut dva razgovora sa sobom i raščistim si neke stvari, meni najvažnije da je meni savjest čista i da znam da sam dala i da ću dat sve od sebe
ne volim očajavati, jako sam optimistična osoba, iskreno drugačije ne bih ni preživjela, na kukanja i žalopojke sam alergična jer ajmo dalje, ako sam na dnu onda od tamo mogu samo gore i ta pusta očajavanja mi samo troše onaj ostatak vremena i ništa neću time postići

[Ivchy26]

sunčica kaže:

Kako se nosite s razdobljima neuspjeha i padova u životu? Ne mislim na one svakodnevne nego na dulja razdoblja preslagivanja života, novih početaka na koje život primora jer se stvari ne odvijaju onako kako smo htjeli/planirali, razdoblja teških odluka koje se moraju donijeti ...

Gledala sam neku od xy epizoda "Uvoda u anatomiju" i u teškom trenutku/ razdoblju glavna junakinja pleše i skače po kući na glasnu muziku (i njezine prijateljice skupa s njom) ..

...

Baš sam danas na psihologiji htjela otvoriti sličnu temu. Pretekla si me ovdje

Meni se na dobro sve nekako u životu posložilo...i to mimo onog što sam planirala.
Jedino mi ljubav stagnira i tu sam malo zbunjena.
Sve moje frendice su u brakovima jedino ja još single i pitam se zašto?
Nit su ljepše, nit su uspješnije nego ja, niti su boljeg karaktera....dapače neke su jako zahtjevne i teške.
Dečki s kojima sam izlazila, od onih očajnih pa do onih emocionalno nedostupnih ..svi su se skrasili. I to uspoređivanje sa drugima me ubija

Prvo što mi pada na pamet je posvetiti se nekom sportu, a zatim nekako podignuti samopouzdanje.

Pozorno slušam šta će ti iskusnije žene savjetovati....


edit: mislim da puno toga leži u tome da se opustimo i prestanemo kontrolirati sve oko nas

[sunčica]

Ivchy26 kaže:

Baš sam danas na psihologiji htjela otvoriti sličnu temu. Pretekla si me ovdje

nisam stavljala na psihologiju jer me je baš zanimalo mišljenje ŽK o tome, znači više u smjeru onog svakodnevnog razgovora, manje u smislu psihološke potpore.

Znači malim koracima naprijed .. da i meni je dr. Grey djelovala malo .. well ... psihotično s tim skakanjem

već sam se zabrinula jel sa mnom sve u redu kad nemam potrebu skakati

[isadora w.]

ne skačem ni ja. i ovisi o čemu se radi.

pomaže mi sport, to je jedina tehnika koju ciljano upražnjavam jer se tamo istresem i odem kući lakšeg srca i glave.
ostalo kako mi dođe i ovisi o problemu- ponekad se isključim i obavljam što moram, a ostatak vremena sam na autopilotu.
ponekad oplačem, nekad slušam glazbu, kad proradi inat, onda se saberem i napravim nešto isključivo sebi za gušt.

[electric_barbarella]

ne znam, meni su uvijek neki periodi preslagivanja stvari u zivotu, posao mijenjam svake godine u pravilu, preko ljeta radim u Londonu...nemam neku pretjeranu stabilnost ali sam oke sama sa sobom, pas je sa mnom, na nju se dosta emotivno oslanjam, frendovi, familija, svasta se izdura.
nije da sjedim i razmisljam "e sad mi je grozan period, sta cu sada?"
stvari se jednostavno dese, nitko nije imun na to da mu se dogode sranja u zivotu koliko god da bio poslozen u glavi i imao sve konce u rukama tako da jednostavno to prihvacam kao dio zivota.
u principu sam zadovoljna sama sa sobom, mislim da idem nekamo sa zivotom, da nesto radim, da se trudim pa me to drzi.
a ovi neuspjesi ljubavni, financijski...eh...zadese i najbolje.

[Afrika paprika]

Što dalje, sve bolje

Bar sam upoznala samu sebe pa znam što smijem i trebam, a što nikako ne smijem raditi u takvim periodima.

[SubSV]

sunčica kaže:

Kako se nosite s razdobljima neuspjeha i padova u životu?

Loše.
Inače se brzo prekobicnem i ušaltam opet u rutinu ali zadnji "zastoj" (ili "kriza") je potrajao. Bila sam dala otkaz na poslu i nakon toga tri mjeseca sam samo spavala po 15 sati dnevno i ćubila ispod popluna. Ko jebena mačka. Ono grozota. Bacila sam madrac nakon toga i kupila novi (jer mi je bilo odvratno leć na njega nakon što sam na njemu živjela ta tri mjeseca). I još uvijek sam u nekakvom kurcevom rikvercu umjesto u punoj brzini a nije baš da si mogu dopustiti da ne lupam po gasu i vozim naprijed.

[Nevera]

levon mi je najviše pomoga u teškim razdobljima ,a bome i trkeljanje tu,čitanje kuharica i knjiga o hrani ,zaokupiranje uma radom ,vježbanje,pomaganje drugima....

[sunčica]

SubSV kaže:

Loše.
Inače se brzo prekobicnem i ušaltam opet u rutinu ali zadnji "zastoj" (ili "kriza") je potrajao. Bila sam dala otkaz na poslu i nakon toga tri mjeseca sam samo spavala po 15 sati dnevno i ćubila ispod popluna. Ko jebena mačka. Ono grozota. Bacila sam madrac nakon toga i kupila novi (jer mi je bilo odvratno leć na njega nakon što sam na njemu živjela ta tri mjeseca). I još uvijek sam u nekakvom kurcevom rikvercu umjesto u punoj brzini a nije baš da si mogu dopustiti da ne lupam po gasu i vozim naprijed.

užas to ti je prava depra

mislim da je bitno zaokupiti se nečim ako to možeš u tom trenutku - puno gore je ako u takvom razdoblju moraš normalno funkcionirati na poslu

[Votever]

sunčica kaže:

Kako se nosite s razdobljima neuspjeha i padova u životu? Ne mislim na one svakodnevne nego na dulja razdoblja preslagivanja života, novih početaka na koje život primora jer se stvari ne odvijaju onako kako smo htjeli/planirali, razdoblja teških odluka koje se moraju donijeti ...

Gledala sam neku od xy epizoda "Uvoda u anatomiju" i u teškom trenutku/ razdoblju glavna junakinja pleše i skače po kući na glasnu muziku (i njezine prijateljice skupa s njom) ..

...

Dakle, ovo je meni katastrofa. Netko umre, oni plešu i nakon toga su oke...
Ovakav pristup eeeeeventualno u situaciji "joj, malo sam nervozna pred ispit" ili "ajme danas je baš bio naporan dan na poslu, malo ću se ispuhat uz omiljenu pjesmu".
Iako ja nisam uopće taj tip.


Osobno mislim da se jako loše nosim sa teškim razdobljima. Što i nije baš dobro jer ih je bilo dosta Jako teško pričam o stvarima koje me muče i često držim sve u sebi.
Kratkoročno mi pomaže da odem na neki trening, pa da bar na pola sata sat rasteretim glavu od svega. Ili neko druženje nakon koje se osjećam puna energije i pozitive.
Dugoročno mi baš i nije jednostavo odgovoriti, ali nekako pokušavam imat viziju "kamo želim stići" pa se trudim ići u tom smjeru.

Ivchy26 kaže:

... I to uspoređivanje sa drugima me ubija
...

Ovo je prokletstvo! Nevjerojatno koliko samu sebe izdeprimiram kad krenem uspoređivati.
Najbolji savjet: just don't do it.
Ali, tko sam ja da to kažem

[chocolatecookie]

Ne sjećam se te epizode Uvoda u anatomiju, ali na mene plesanje do grde upale svih vratnih mišića dosta terapeutski djeluje u takvim situacijama. Nevolja je jedino u tome što, što mi više treba, teže mi se pomaknuti.

S teškim se razdobljima nosim na razne načine različitih stupnjeva uspješnosti, ne znam uopće kako odgovoriti na ovo pitanje.

[Luneta]

sunčica kaže:

Kako se nosite s razdobljima neuspjeha i padova u životu? Ne mislim na one svakodnevne nego na dulja razdoblja preslagivanja života, novih početaka na koje život primora jer se stvari ne odvijaju onako kako smo htjeli/planirali, razdoblja teških odluka koje se moraju donijeti ...

Nije pitanje kako se nositi s razdobljima neuspjeha i padova pogotovo dugih, vec kako se nositi s onim sto dolazi poslije toga.

Kroz takva razdoblja se jednostavno prolazi manje vise -- to svi znamo -- napeto, nervozno, u potrazi za rjesenjem, u potrazi za pomoci, ponekad ocajavajuci i vjerovatno trazeci pomoc od drugih ljudi. Dok je sve to ongoing proces ili si haj ili si baj.

Kad sve to zavrsi onda dolazi ovo pitanje kako se nositi u miru sa svim onim sto si prosao u ratu? Kuzis?

[sunčica]

Luneta kaže:

Nije pitanje kako se nositi s razdobljima neuspjeha i padova pogotovo dugih, vec kako se nositi s onim sto dolazi poslije toga.

Kroz takva razdoblja se jednostavno prolazi manje vise -- to svi znamo -- napeto, nervozno, u potrazi za rjesenjem, u potrazi za pomoci, ponekad ocajavajuci i vjerovatno trazeci pomoc od drugih ljudi. Dok je sve to ongoing proces ili si haj ili si baj.

Kad sve to zavrsi onda dolazi ovo pitanje kako se nositi u miru sa svim onim sto si prosao u ratu? Kuzis?

pa zato je i navedeno "razdoblje" - to pokriva sve: i rat i poraće

kad guraš kroz nešto onda najčešće samo guraš dan kroz dan - to nije teži dio razdoblja, nego ono što nastupi kasnije. Ono kad bi najradije po cijele dane čitala kuharice ili ljubavne romane, gledala reprize i radila tako nešto što me oporavlja, a vani svijet rula dalje. Kad razdoblje završi (silom ili milom) ti si druga osoba

[Cranesbill]

Puno češće tulim, dovoljno da me netko krivo pogleda

I stalno slušam glazbu, imam playlist "Depresivna"

I onda, nakon par dana, donesem odluku. O daljnjem ponašanju. O novim zanimacijama. Nekada pomogne, nekada ne.

[Violently happy]

Kad su neka turbulentna razdoblja, onda valjda kao i svi manje više. Trudiš se napraviti najbolje što možeš, malo po malo, zamoliš za pomoć prijatelje i tako.

Kad sam u nekom, nazovimo to depresivnom razdoblju, nastalom iz bilo kojeg razloga, onda do iznemoglosti gledam (najčešće sf) serije i filmove, to mi dođe kao neka terapija i bijeg od svakodnevice.
U takvim trenucima nipošto ne smijem slušati glazbu, jer me ona još dodatno izbedira ili iznervira, ovisno o tome što svira.
Tada se obično ni sa kim ni ne družim, za što mi svi govore da nije dobro, ali jbg, ne mogu se natjerati.
I onda pomalo i to prođe.