Miris babe (radni naslov)

[nalij pero]

Meni stare knjige mirišu na moju baku iako bi se prije iz njenog života mogla sjetiti mirisa vešnog sapuna (kojeg je uporno koristila da kraja života. o zašto...) i miris kakav imaju oni glatki novootovreni skliski papiri. Kod druge bake uvijek težak zrak, pije se kava, puši se, peče se nešto premasno, stan sav u tepisima u naselju nadomak svemu jer je sve nadomak. Nikad nisam skužila zašto taj grad ima autobusnu mrežu.

[Jack Daniel's]

My Name Is... kaže:

ovo sam čula. u djetinjstvu, čovjek koji je 55. godište nije imao pod. imao je zemlju. pa su morali svake godine to prekopati i poravnati. nisam ziher koje godine je dobio pod. živio je na selu.

Dok sam ja još bio klinac i odlazio ljeti baki na selo i kad bi onda s ekipom po cijele bogovetne dane vrludao selom izvodeći huncutarije još uvijek je bilo nekoliko njih kod kojih bi, kad bi uletjeli u kuću po čašu vode ili šnitu orehnjače (a zato se vrata ni na jednoj kući u selu nisu zaključavala), naletjeli na zemljani pod.

[VeronaM]

Jeste me raspekmezili

Doživjela sam jednu baku i jednog djeda. Djed je bio od one old-school surove garde koja ne pokazuje nikakve emocije i koja ne cijeni žensku djecu, tako da o tome ne bih.

Baka je s druge strane živjela u gradu i dolazila nas čuvati na selo. Ostala je mlada udovica, bez obaveza, i često me vodila sebi za vikend u grad. Rano bi me u subotu ujutro uprtila u bus (odmah blizu vozača) i dala bombone da budem mirna. Ako bi mi bilo dosadno, dala bi mi molitvenik koji je nosila u torbi. Tamo su bile slike prirode koje su mi s tih 4-5 godina bile strahovito fascinantne.

Čim bi došle do grada, išle bi nas dvije na frizuru - ja na pletenice, a ona na trajnu Onda bi dobila sladoled u parku i iz nekog razloga, vodila bi me u kupovinu čarapa. I nas dvije bi bile u robnoj kući i ja bi birala čarape koje želim. Ako bi bila dobra, dobila bi i špangice na mašnu. Kad pogledam današnje trgovine gdje sve biraš sam, ovo mi se čini kao izumrli način kupovine. Lijepa mlada prodavačica vadi šarene paketiće, a ti biraš kao prava gospođa.

Popodne bi me uvalila susjedovim klincima na igranje. Živjela je u neboderu i igranje s gradskim klincima mi je bilo vrhunsko iskustvo. Lopasa i pandura, zvonjava na portafon, ledene Marije. Navečer bi me sredila i namazala lice nekom mirišljavom kremom, popravila pletenicu od jutra i išle bi šetati u centar. Sjećam se kako me jednom odvela na ćevape, a nosila je bijelu torbu i sandale i plavi karirani ljetni komplet. Mirisala je po toj kremi kojoj ne znam ime i laku za kosu. Bila sam uvjerena kako je moja baka najljepša na svijetu. Toliko bi me umorila da sam bez pogovora išla spavati na kauč u dnevoj sobi u posteljinu 'za kod bake' - plava s bijelim jedrilicama.

Ah da, ako je slučajno padala kiša, dala bi mi da gledam njene knjige. Najfascinantnija mi je bila neka o drugu Titu. Uglavnom zbog Jovanke i njenih odjevnih kombinacija

Zimi bi kod nas na selu bila više manje stalno. Kuhala je kompot od jabuka i 'čorbice', obavezno s malo mesa, a više krumpira i mrkve. Pozvala bi me u kuhinju i molila da probam 'jer ona ne jede slano'. Vrući krumpiri u ustima i ono puhanje dok govoriš punih usta 'dobfo je' su bili dio folklora tih godina.

Prije par godina sam se vozila u koloni, i bilo je hladno, ledena kiša, ma užas, a u ustima sam okusila tu čorbicu. Tad mi je išla na živce jer smo je jeli stalno, ali sada... sada bi dala bubreg samo da je još jednom pojedem.

[Ćufta]

Ja sam mislila da je tema o vonju rendom babe u tramvaju.

[kem]

Pješčani sat kaže:

baba je bila zla osoba kod koje nisam baš provodila ljeta, ikad
dida je bio drugačiji.
na stranu to, u velikim familijama ima više ljudi, pa i više dobrih ljudi.

i kod mene. ali mi djeca smo ionako visili vani do mraka, pa se dalo preživjeti.
onda bi nas djed dočekao s loncem kuhanih kukuruza. on je prvi u selu morao posijati kukuruz, pa bi prvi i prispio.
e da, i on se brijao na verandi. obavezno subotom, jer nedjeljom se ide k misi.

i danas mi fali.

[kem]

a kad smo kod mirisa, djed je čitav život kopao i orao, i mirisao je na neke trave. jednom sam kupila pu-errh čaj i kao da me djed zagrlio.
ojebemti, nisam trebala otvarati ovu temu.

[drznica]

Miris Opala i babine vanjske kupaonice :ljubav:
Ima jedna zgrada na Vukovarskoj u koju kad uđem, miriše isto kao ta vanjska kupaonica moje babe (kuća je bila koncipirana samo s toaletom, kupaonica je bila vanjska - ulaz s dvorišta i ljetna kuhinja odmah do). Momentalno se raspekmezim kad uđem u tu zgradu a ona miriše ko babina kupaonica reća:

Cijeli taj koncept gradića kod babe gdje je sve uvijek otvoreno, otključano, smireno, djed donosi ujutro na biciklu vruće kifle i novine, pa poslije ide po lubenicu - čista pastorala!

Druga baba je bila harsh seoska žena koja me nikad nije ni zagrlila, ni uputila lijepu riječ. Ići kod nje je bilo muka, sve je bilo staro i prljavo, miris je bio neki nelijep i bilo je tonu muha.

Btw. otvorila sam Opal u jednom dućanu da pomirišem, nije mirisao kao nekad
Vim je standardno dobar već godinama, uredno ga kupujem stalno.

[Cats]

Moja baka na otoku je imala čarobni crveni rubac u žepu od traverše i kad bi nekoga od nas djece ubola pčela ili osa (a bilo ih je ljeti puno jer je u dvoru bila velika murva a i smokve su se sušile) ona je to protrljala rupcem i ništa nije bolilo

Druga baka je znala doći k nama u posjete ljeti i pošli bi u šetnju i na sladoled; brat i ja smo mogli birati sladoled prema boji majice koju smo imali na sebi, jer ćemo se sigurno zaflekati pa će ona biti kriva a ovako će se manje vidjeti svijetla majica - vanilija ili limun, crvena - jagoda, tamno plava - čokolada Nije čudo da mi je tamno plava skoro pa najdraža boja

[Pješčani sat]

Naslov

VeronaM kaže:

Vrući krumpiri u ustima i ono puhanje dok govoriš punih usta 'dobfo je' su bili dio folklora tih godina.

Prije par godina sam se vozila u koloni, i bilo je hladno, ledena kiša, ma užas, a u ustima sam okusila tu čorbicu. Tad mi je išla na živce jer smo je jeli stalno, ali sada... sada bi dala bubreg samo da je još jednom pojedem.

kem kaže:

a kad smo kod mirisa, djed je čitav život kopao i orao, i mirisao je na neke trave. jednom sam kupila pu-errh čaj i kao da me djed zagrlio.
ojebemti, nisam trebala otvarati ovu temu.

čitam vaše postove i samo izvlače moja sjećanja na površinu.

kod ove, zle, babe sam ipak bila svako ljeto, par dana, skupa sa svim drugim svojim bratićima i sestričnama i tetakama i stričevima i svi smo čoporativno živjeli, jeli, spavali, provodili vrijeme.
plehnate šalice za mlijeko, domaći kruh, pečen i vruć i cijela kuća miriši na njega, i onda ga jedeš sa svim, a dida i baka ga jedu i uz juhu.
i cijeli dan provodiš vani i igraš se i kao pomažeš odraslima, i valjaš se u košenoj travi i mirišeš na sjenik. i onda dođe večer, pojede se večera i ide se leć. nas klince su znali strpati sve u najveću sobu, po podu, ko sardine. dida je imao pčele i znala sam ih gledati kako dolaze do prozora prije nego bih ustala.
običaj je bio za Gospu vrtiti janjce, i na početku nisu se janjci vrtili na struju, nego ručno. i onda bi uvijek zaposlili djecu da vrte. i sjećam se kako sjedimo pored ražnja i vrtimo, lice mi je crveno i gori i ruke me boli, i stalno pitam jel gotovo to janje, koliko mu treba.
al zato janjetina poslije

imala sam prilike upoznati dvije bake i jednog didu, ali ta jedna baka je brzo umrla i s te strane nije ostalo puno sjećanja.

no u životu mi je kroz cijelo djetinjstvo bila prisutna jedna druga žena, nebaka, makar bi po godinama mogla biti.
svašta pamtim iz tog razdoblja. kuhanje pekmeza i džema, veliki niski lonac i drvena velika kuhača i stalno miješanje, stalno, stalno miješanje. ulijevanje u tegle i stavljanje u peć.
sjećam se pečenja kave i kestena u protvanima, i kako sam provodila sate s njom čisteći grah i mahune.
a kad bi se radili rezanci, jer radili su se doma, dala bi mi da provlačim tijesto kroz mašinicu, i onda bi se trake oprezno stavile sušiti prvo, a zatim bi se pretvorile u rezance.
većinu stvari je radila sama, plela, šivala, heklala, i sad znam koliko to zahtijeva reda i discipline jer vidim koliko su moje pletenine i krojački radovi manje precizni od njenih. a cijelo je vrijeme sudjelovala u razgovoru, ili bih ja pričala a ona bi klimala glavom i brojala očice sebi u bradu

živa je još, srećom, mada je sad to kraj života gdje se gubi duh i rado bih da je iskra veća i da mogu više stvari s njom proći. nažalost, duh hlapi i um se povlači i jbga, sve to ide svojim tokom.
nikad nije imala kćeri i jako je projicirala sve svoje ideje na mene i sestru. radila mi je strogo počešljane frizure, sa jako zategnutom kosom i velikim mašnama na kečkama, jer cure su morale nositi haljine i imati lijepo počešljanu kosu. pizdila je jer sam se ja stalno igrala vani s dečkima i padala ko vreća krumpira i dolazila s razbijenim koljenima svaki božji dan, ne bi se jedna krasta stigla osušiti, evo već druge. i ja se sjećam crvene bočice s puderom i neke žute kreme, koju je valjda kupovala na veliko.

i evo što nastane kad te netko tjera da se češljaš i budeš uredne frizure: dobiješ raščupanu ženu koja se češlja jednom tjedno, ako, i nikad ne nosi strogo sređene frizure.

[BBast]

Baka i dida.

Mamini roditelji su se doselili k njoj kad sam se rodila da joj pomognu sa sestrom i samnom jer je tata bio niškoristi , pa sam većinu djetinjstva čašće provodila s njima nego s mamom.

Dida je bio pravi zagrebački gospodin, ali fakin. Od bake je bio mlađi sedam godina, ali joj je lagao i ona je to saznala kad je "bilo prekasno", odnosno kad se već zaljubila u njega. Tanki, uredni brčići, kod doktorice se uvijek išlo u košulji i hlačama od odijela. Kad je bio mlađi, vozio je motore, a pod stare dane je zavolio aute. Sa nepunih 70 si je kupio Audia.
S njim sam krečila voćke, izrađivao nam je one drške s krugom na vrhu za puhanje balona od sapunice. Puno stvari po kući je on izradio - ljuljačku, stolice, vrata... Stalno je bio u garaži i radioni i u kupaoni je uvijek imao onu pastu za pranje ruku.
Volio je čitati pa bih svake godine kad bih dobila školske udžbenike sjela k njemu u fotelju i skupa smo ih čitali. Sjećam se kad mi je objašnjavao kako se u Dalmaciji uzgajaju agrumi i što su uopće agrumi.

Bio je dijabetičar i svako jutro se dizao u pola 8, dao si inzulin i pripremio doručak za nas dvoje. Pili smo čaj od šipka, jeli kruh s margarinom i domaćim pekmezom od šljiva.


Baka je fantastično kuhala. Njena juha i štrudla su bili nenadmašni. Miris juhe s trgancima dok se nedjeljom vraćamo s mise u 11 je miris djetinjstva.

Umrli su prije 5, odnosno 4 godine. Ne prođe jedan jedini dan da ne razmišljam o njima i zbog njih se nadam da postoji neki oblik života poslije smrti jer se nadam da ćemo se opet sresti.

[Ange ou Demon]

Oh the feels.
Prije godinu dana mi je umro deda, a ove godine i baka. Ne s iste strane obitelji.
Drugi deda i baka su još živi.

Fali mi bijela kava ujutro, miris svega, zalijevanje cvijeća svaku večer, bakina juha i generalno kuhinja.

Buhtle s domaćim pekmezom od šljiva . Nikad neću napravit takve.

Nedavno me udarilo kad sam gledala slike sa svadbe oko dede pa sam zvala mamu da skupa cmizdrimo na mobitel

[kem]

Ange ou Demon kaže:

Buhtle s domaćim pekmeom od šljiva .

nikad nisam voljela buhtle, kao ni ostatak sestrični. ali kad dođemo kod bake, doslovno smo se otimale za svaku.
a tetka samo gleda s fotelje i prigovara: pizda vam materina, kad ja ispečem buhtle, nećete ih ni pogledati.
zapravo, jedino sam bakine buhtle i jela, dok ih je pravila. nikad ni prije ni poslije ih nisam ni okusila.

[Marica Carica]

Ja sam u jednu tekicu s tvrdim koricama zapisala recepte. Sve ikad. I to ne samo svoje babe, vec svih dostupnih baba teta i ostalih starijih zena od kojih sam vidjela/probala nesto.

Masu stvari necu nikada koristiti (npr metode soljenja i susenja mesa, kuhanje domaceg sapuna itd), ima i puno fancy recepata tipa statinske zarbo kocke. Ali ima i masa onih najosnovnijih recepata, o kojima ovdje pisete.

Tako prije koji tjedan me opet oplela ceznja, pa sam si isspekla ku(ku)ruzu (kukuruzni kruh) od bijelog kukuruznog brasna. Bilo je napeto kako ce ispasti, jer ako predugo pimplas po tijestu, unisti mu se struktura (treba brzo zamijesiti vrucom vodom i ostaviti da miruje). Takodjer ako ga prepeces ispadne tvrd ko cigla. Ali ispao je super! (Sad je li ko babin, pojma nemam. Meni je bio super jer sam se zazelila i cijela kuca je mirusala poznatim mirisom).

Trenutacno mi se kiseli sir i vrhnje u podrumu. Isto se zazelim ponekad pa napravim.

Jedva cekam sa dodje vikend jer ste me ovom temom natjerale da se zapitam sta mi se jede? A jede mi se onaj kremasti griz, vrtic-style. Posut kakaom.

I sjetila sam se kako je, nevezano za babu, pred kisu mirisao Kras (tvornica) na cokoladu.

[Ange ou Demon]

Moja mama radi jako fine buhtle, ali to nije to.
Objektivno gledajuć mamine su "bolje", ali nije to to.

Isto kao i čaj. Baka je godinama skupljala i sama sušila domaći miks za čaj. Dušu bi prodala da to sad imam.

[Marica Carica]

Ja sam i to zapisala. Biljke. Gljive.

Znam da nije isto.

Takodjer da zivis 3 zivota nema covjek vremena za sve to.

Ali ovak u ovoj mojoj tudjini puno znaci kada s vremena na vrijeme napravim tako nesto, ne mogu ti opisat. To mi je onda ne samo hrana kao hrana. Nego i hrana za dusu. Soulfood : ommmm:

[kem]

Marica Carica kaže:

Tako prije koji tjedan me opet oplela ceznja, pa sam si isspekla ku(ku)ruzu (kukuruzni kruh) od bijelog kukuruznog brasna. Bilo je napeto kako ce ispasti, jer ako predugo pimplas po tijestu, unisti mu se struktura (treba brzo zamijesiti vrucom vodom i ostaviti da miruje). Takodjer ako ga prepeces ispadne tvrd ko cigla. Ali ispao je super! (Sad je li ko babin, pojma nemam. Meni je bio super jer sam se zazelila i cijela kuca je mirusala poznatim mirisom).

čisti kukuruzni, tzv. prova? može recept?

[VeronaM]

Ange ou Demon kaže:

Objektivno gledajuć mamine su "bolje", ali nije to to.

Ovo.

Recimo ta 'čorbica' je nešto za što nemaš recept, i dijete ju zna napraviti - meso prodinstaš na luku, dodaš vodu, ubaciš povrće, i na kraju malo zaprške. Učila sam je godinama i gledala skoro svaki dan kako se pravi, ali to nije to. Nije ista. Bakina je bolja.

Još nešto. Baka je heklala. Kad nas je čuvala, uredno bi jednim okom gledala u rad, a drugim zvjerala gdje smo. Mene je pokušavala naučiti, ali imala sam dvije lijeve.

Kako nisam bila dobra učenica, postala sam loša asistentica. Moji zadaci su bili namatanje klupka, nošenje rada, igala i sl. Jednom sam cvilila kako je to dosadno i da hoću radit nešto više, pa mi je dala da isparam dva reda. Ofc, baka je otišla do kuhinje i ja sam isparala pola stolnjaka jer je osjećaj bio super. Dakako, nisam ništa namotala u klupko nego se sav konac zapetljao.

Uslijedilo je retro zlostavljanje djece aka naganjanje kuhačom i vječito 'Vidit ćeš kad tata dođe kući'

O janjcima i svinjokolu bolje da ne pričam. Cijelo selo se skupi u dvorištu, pa nas klince maknu da ne gledamo. Ovi stariji momčići onda ispadaju jako važni i jako cool sa svojim pričama. Ali mene priče nisu zanimale, čekala sam čvarke.

[la rosana]

BBast kaže:

Dida je bio pravi zagrebački gospodin, ali fakin. Od bake je bio mlađi sedam godina, ali joj je lagao i ona je to saznala kad je "bilo prekasno", odnosno kad se već zaljubila u njega.

[Marica Carica]

Moze recept. Iako... Recepta gotovo da i nema toliko je jednostavno.

Prodje pauza, cekaj da dodjem kuci, imam i sliku.

[BBast]

la rosana kaže:

Njene riječi. Ofirao joj je pod prozorom i prešetavao se u kožnoj jakni s Wayferericama. Još imam negdje te naočale, obične crne.

Bili su divan par. Potpuno ravnopravni i obožavali su jedno drugo. Voljela sam njihovu energiju i atmosferu, nikad nije bilo niti malo napeto, nisu se svađali.

On se takav kakav je polomio puno puta u životu, jednom smo nabrajali kosti koje nije slomio i nije ih bilo puno. Kasnije je dobio diabetes kao posljedicu žutice, postao i srčani bolesnik i baka je stvarno svašta prošla s njim. Puno neprospavanih noći, suza, brige...

Kad je umro, ona je doživjela psihički krah i ubrzo umrla.