Lijepi stihovi

[Kalista]

I drugi put.

P. NERUDA


Tko me htio raniti povrijedio je tebe,
udarac otrova protiv mene upravljen
prolazi kao kroz mrežu između mojih djela
i na tebi ostavlja mrlju oksida i besanice.

Ne želim te vidjeti, ljubavi, na rascvjetalu mjesecu
tvog čela mržnju kako me vreba.
Ne želim da u tvom snu tuđa zloba
zaboravi svoju beskorisnu krunu noževa

Kuda idem slijede me gorki koraci,
gdje se smijem grimasa strave podražava mi lice,
gdje pjevam zavist proklinje, smije se i grize.

To je ta sjena, ljubavi, koju mi dade život,
to je prazna odjeća što me, hroma, slijedi
kao ptičije stašilo s osmijehom koji krvari.

[Self-portrait]

Ajmo jos malo "u istom tonu" :

P.NERUDA (prijevod :Z.Golob)

DRAGA SI MI KAD SUTIS

Draga si mi kad sutis
jer si tako odsutna
i cujes me iz daljina
i moj te glas ne dira.
Cini se kao da su tvoje oci uzletjele
i cjelov da je zatvorio
tvoja usta mirna.

Kako su sve stvari
prepune moje duse
i puna duse moje
izranjas iz svih stvari
Leptirice iz snova
slicna si mojoj dusi
slicna si sjetnoj rijeci
iz spomenara starih

Draga si mi kad sutis
i tako si daleko
i kao da si tuzan
leptiru koga slutim
cujes me iz daleka
i moj te glas ne stize
Sa svojom nijemom sutnjom
pusti da i ja sutim.

Pusti da razgovaram
ipak sa tvojom sutnjom
jasna je kao svjetiljka
i kao prsten blista
Ti si poput noci
nijema i osuta zvijezdama
Tvoja je sutnja zvijezda
tako daleka i cista .

Draga si mi kad sutis
jer si tako odsutna
kao da si vec mrtva
i za tobom bih plako
A zatim jedna rijec
i jedan osmijeh samo

i radujem se, radujem sto ipak nije tako .



IZGUBILI SMO

Izgubili smo i taj suton.
Nitko nas nije nocas vidio spojenih ruku
dok je modra noc padala na zemlju.

Vidio sam sa svog prozora
svecanost zalaska na dalekim bregovima.

Ponekad bi se kao novcic
uzario komadic sunca u mojim rukama .

Sjecah te se duse stegnute
i po toj tuzi ti me poznajes.

Gdje si tada bila ?
S kojim ljudima ?
Koje si rijeci govorila?
Zasto mi sva ta ljubav dolazi odjednom
kada sam tuzan i znam da si daleko ?

Pala je knjiga koja se uvece uzima
i kao ranjeni pas moj plast se uz noge vuce.

Uvijek uvijek ti odlazis uvece
tamo gdje sumrak juri brisuci statue .

[Kalista]

[kachunchica]

R. Tagor, iz "vrtlara":

Nemiran sam. Zedjam stvari daleke.
Dusha iz mene izlazi u ceznji da dodirne skute mutnih daljina.
O veliko Onostranstvo, zucan li je zov tvoje frue!
Zaboravljam, vazda zaboravljam, da nemam krila za let, da sam zavazda mjestom prikovan.

Spreman sam i bdijem, tudjin sam u tudjini.
Nailazi tvoj dah shapcuci nestvarne nade.
Moje strce zna tvoj jezik, kao da je njegov vlastiti.
O Nedohvate, zudan li je zov tvoje frule!
Zaboravljam, vazda zaboravljam, da ne znam puta, da nemam krilata konja.

Bez cilja ja lutam u vlastitu srce.
Kroz sunchni dim sporohodnih sati, kako je golem lik sto te ocrtava na modrosti svoda!
O Najdalji Cilju, zudan li je zov tvoje frule!
Zaboravljam, vazda zaboravljam, da su zasunuta sva vrata na kuci u kojoj samujem!

[kachunchica]

I malo Tina Ujevica...uklapa se to u ovaj segment...

NOC U KOJOJ PLJUSTE ZVIJEZDE

Noćas se zvijezde ore iz vječna mira svoda.

Kamo se ruše zvijezde? Za lov im nemam mreže-
progutat će ih eter i beskonačna voda.
Ruše se zvijezde u prostor svijeta bez ravnoteže.
Ko da ga veže?

Što biva od mrtvih zvijezda? Idu u dim, u paru?

Neće li nove zore pojesti opća tama?
Neće li tkivo svijeta propasti u požaru?
Ili će zvijezde stići u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?

Gube li se mahnite zvijezde u tajne svemirske rupe?

Ja molim pravo na najmanje parče meteora.
Da ove strasne vatre u lobanju me lupe,
da leš moj plane u svetu lomaču odozgora,
smrt zvjezdanoga stvora.

[Self-portrait]

Hvala Kachunchica !
Ova Tinova mi je

[kachunchica]

Onda moze josh jedna!

PRODUŽENI SVIJET

Stvari su oko mene duboko sadrzajne.
Cvijeće ima značenja i riječi na rubu puta.
Vode šapću u noći neiskazane tajne,
i vjetar na mahove čudne maštarije šaputa.

Oči životinja krijese se s voljom izraza.
Kamen u brdu nasumce lik i smisao prima.
Nesvjesna savjest pita se: zbilja, ima li izlaza
iz začarana kruga u pravilniku rima?

Java je, jošte jednom, preobražena snima
kao da ide u susret najdubljim jesenima,
ko da ce Isuskriste da sa raspela snima,
kao da priroda sprema posljednji krevet - svima.

Zemljom idu sanjari (mogli bi biti pijani)
i ti su od tihih riječi potajno razdragani,
kao da misle: evo, vec se polako dani,
sad je svejedno, jesmo li u prošlom vijeku, ili lani.

Sanjari, sami, u hodu, bez volje da išta kažu,
ali, svejedno: mogli bi biti pijani.
Ko da idu a doček vrlo starom otkriću,
da su već bili, da žive u drugome biću,
i da su drugi i treći, kao već ljudi pri piću.

Stara se zemlja buni što je ovako mala,
mala se zemlja u prostor nečujno dalje miče.
Stara je zemlja još jednom zavičaj ideala,
I basna zemlje u oprane skute nebesa tiče.

Sanjari, sami, u hodu, bez volje da išta kažu
primaju zvukove svijeta do ruba svojih usta,
i onda, besvjesno, nikom, u šapatu obrazlažu
kako je vasiona duboka i strasno vrlo gusta.

Tin!

[jimmy jazz]

Histories are held within your heart
So let it go
Open all the doors around your eyes
And let us know
Certain keys are held within your hand
So let it show

Bring us closer to the flame
Bring us closer to the fire
Where’s the spark within your eye
Where’s the spark

Thunder in your ears
Until you can’t hear this at all
Rivers flowing tears
Until your destinies dissolve
Drifting through the years
Until a voice receives your call

Bring us closer to the fire
Bring us closer to the flame
The end and beginning are the same
It’s all the same

Mysteries are kept within your heart
So let it show
Open all the doors around your eyes
And let us know
Certain keys were held until they must have let you go

Bring us closer to the flame
Bring us closer to the fire
This world can’t take us any higher

dada...bili su to Screaming Treees...i master-pieceee..

[Wall]

da me barem nisi pustila da se ogrijem kraj vašeg kamina
da si barem manje gladila moje mokro krzno
da sam radije ostao vani, na zimi se mrzn'o
da se nisam u te zagled'o
na tebe trzn'o
da sam ostao obični medo
sad bi sve bilo lako

[flaum]

NE BUDI DALEKO OD MENE

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda ce sav dim sto traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ces tako daleko
da ču obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Pablo Neruda



...za moju sreću...

[kucka]

uvek sam hteo biti poseban
čisto po nečemu da se razlikujem od drugih
naprimer kao dečak sam zamišljao
kako bi divno bilo da mogu hodati
po vazduhu
mislim to je potpuno
beskorisna veština
ali meni je to trebalo
toliko da sam počeo
ubeđivati druge ljude
da mogu da hodam po vazduhu
i meni se samom jednom učinilo
kao da sam sa stepenice kročio ravno
i napravio još jedan korak
i još jedan
oko pola metra iznad zemlje
zaista sam lebdeo[/B]

[cabon]

Selice

Kroz noc i vlagu
divlje se guske sele jugu
i bolno kricu.

Osecam zelju da mutnu neku
napisem pricu:
kako odnose one sobom
na krila svoja bela dva
iz duse moje drago nesto,
a ne znam kuda,
i ne znam sta.


desanka

[jimmy jazz]

The valley spirit never dies;
It is the woman, primal mother.
Her gateway is the root of heaven and earth.
It is like a veil barely seen.
Use it; it will never fail.

[Kalista]

P. NERUDA

Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu.
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši.

U tebi je varka svakoga dana
stižeš kao rosa na cvjetne krunice.
Potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
Poput vala bježeći neprestano.

Rekao sam da si pjevala vjetru
kao što pjevaju pinije i jarboli.
Ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često si tužna kao putovanje.

Utočište, kao stari put.
Nastanjuju te jeke i glasovi čežnje.
Budim se i ponekad sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši

Kome ja

Putujem u snovima putuje san
Najdalja mjesta zblizim u cvjetu
Clucajni susret odroni sve u zao dan
Ja se povlacim kao posljednja tuga na svijetu

Kome mogu reci bol
Za pticom koju jutros ubi snijeg
Za njom je kao djeciji idol
U rijeku pao zagrljeni brijeg

Cutim putujem ni9kad necu
Izmedu sebe i svog golema bola
Zamladiti pticu sna srecu
Tu kaplje razvarena smola


Kosta Radovic

San Prije Smrti

Sve mi kaza san i bilo
Prije vatrene odusutnosti nenadne
U nekom tjesancu srce zakocilo
Bezjacka noc otrovom ga napadne

Gasi vidovitost ljepotu rijeci
I predstavu cjelu gasi Pogodena
Iza nekog sviejta jedna zena kleci
Pramanjem svijeta zavijena

K.R.

Izgovor uma

Nocas bih mogao ovako gnjevan i pust
Kao korito bez rijeke
Naslonjen na noz koji gori
Izgovorioti samo neki talog rijeci
I opet bi me ptice daleke
Zaboravljene u tudjoj sumi
Moje ljubavi gorke i emke
Vracale istoj luci proricanja
Gdje se sve zna nista ne zbori
Gdje se lazi u tisini citaju istinito
Sa divnim izgovorom uma
Koji se od sebe odvojio proskit`o

Nocasbih mogao ovako gnjevan i pust
Izvaditi buktinju noza
Da opecem mrak zatvoren i gust
Da izgori pred rijekom moja koza

K.R

Neimari i kule staraju se o trajanju
Poznajem im bilja i proljeca
Nad rijekom

A most rijeke nema
Ni cuvara
Bacilo na nejga vrijeme znake
Kao zli vladari sto su
Biljezili nepolusne


A moja rijeka mosta nema
Prosuo se u razdvojenom prostoru
Svjetlosti i ljubavi

Snovima ga snaznim
Sjecanjima prizidjujem
U krilima sastavljam
Nad rijekom


Al` se osipa
Osipna gradevina
U praznini svjeta

K.R

O njeznosti

Cjelinu mogu ocuvati samo snovi
I otvoriti oci rijeka
I otvoriti nase sastavke
Za igru svjetlosti i pisma koze


San se mzoe poreci
O njeznosti najljepse nebo oznacavas
O njeznosti odaj me svijetu
Ne izgubi me.

K.R

Ritam

Kisa rastace miris vriejska
Po ritmu njenog tjela
Ona baca komade koze
Oko rijeke
Ona brzo zamaladuje svaku ranu
Pali vazduh vrbake trave
Zavodi rijeku
Igra

Njena koza mirise medom vrijeska
Rijeka gori oko moga grla
Da se ritam osjecanja ne ugasi.\

K.R