Cijene nekretnina (I)

[marqox]

solman kaže:

Žao mi je što je taj Business....

Argumenti ad hominem. Moćno i uvjerljivo

[zarana]

Terminator ST,
pa kad me već prozivate zašto i ne čitate što sam napisala? Imat ćemo više nekretnina, da se ne ponavljam zbog ostalih...

[solman]

marqox kaže:

Argumenti ad hominem. Moćno i uvjerljivo

Baš kao i ubacivanje latinskog u rečenicu. To bi valjda trebalo reći nešto o učenosti autora i dodati težinu rečenici.

Meni je taj članak "deja vu", siguran sam da sam to već čitao prije koju godinu. Ta analiza je jako jednosmjerna, a teško je biti uvjerljiv ako u argumentaciji koristiš dvije, tri pretpostavke, a zaobilaziš sve ostale.
Barem je čovjek mogao napisati iz kojeg je to udžbenika prepisao. Mogo bi se bar zaposlit u HEP-u, tamo se bave toplom vodom.

Ali bitno da je naslov bombastičan.

[laella]

Tema: Podstanarstvo je isplativije ...da ne idemo ovdje u detalje oko toga

[masimo1]

zarana kaže:

masimo1, ne znam kome više objašnjavaš i koga ti je žao jer ne razumije da nije pravo vrijeme za kupnju nekretnine...pa to je očito i ne vidim da to tu netko zagovara...jasno ko dan

Osobno smo u vrijeme kad je to bilo isplativo kupili stan, nakon 3 g.cijena duplo skočila, prodali, otišli u podstanare, kupili zemlju (blizina svega, dobra infrastruktura, veličina), cijena skočila do sada 10 puta...kupili stan (čekamo proljeće za useljenje)...i sve se dešavalo u pravo vrijeme, intuicije i sreće više nego pameti...i mislim da taj stan nije zadnje gdje ćemo živjeti.

To ti mozda mislis danas, nakon svega sto si procitala, cula, itd. Vecina je daleko od takvog razmisljanja.

[masimo1]

marqox kaže:

Vrijedi li priča o kvaliteti života u vlastitom stanu nekome tko je kupio Industrogradnjin stan u Av. Dubrava koji je završio u ovrsi prema tvrtci Hospimedice? Ili nekome tko je kupio stan Zagrebgradnje u Vrbanima III s famoznom pričom o vodi? A takvih primjera ima još...

Je li uređeno tržište u kojem skoro kompletan Novi Zagreb nema uporabne dozvole?
Uređenost tržišta, ili ajmo reći, pouzdanost i kvaliteta toga što čovjek plaća, trebala bi utjecati na cijenu. Kupovanje nekretnina za bilo koju cijenu, jer je podstanarstvo neuređeno, mislim da nije pravi odgovor. Ako ništa drugo, puno je veći rizik izložiti se velikim novcima u neuređenom tržištu.

Odlicno napisano!

[masimo1]

lappino kaže:

Ali osobna situacija je daleko od toga što se može samo novcem mjeriti.

Osobna situacija nije samo to sto ocigledo ljudi zamisljaju. Ono, imamu djete, nuzno moramo kupiti vlastiti stan, itd. Osobna situacije je i sve to sto je Terminator_ST lijepo ilustrirao. Pogotovo je kupovina nekretnina u malim gradovima riskantna, jer gubljenje posla moze znaciti pravu katastrofu, nema drugog posla, pa tako moze biti alternativa samo selidba za novim poslom (sto ako se ne moze prodati vlastiti stan u takvom gradu). Koliko citam je samo 7% gradana RH visoko skolovanih. Taj % ce se u narednim godinama popraviti, jer se sve vise ljudi skoluje. Pogotovo se mladi skolovani ljudi danas sve vise sele zbog posla, napredovanja, sto vec. A bas takvi danas najvise navaljuju na kupovanje svoje nekretnine. Pa sto ce napraviti neki 30 godisnjak koji u ST kupi stan po cijeni od 2500/m2 ako izgubi posao i ne moze naci drugi, dok nekretninu vise ne moze prodati po takvoj cijeni?!? Takvi ljudi kad jednom kupe svoj stan gube svu flaksibilnost ako cijena nekretnina prestane rasti.

Vecina se upusta u kupovinu stan bez nekon realisticnog plana kako ce dalje, nego vise zbog toga jer kupuju svi koji mogu. Na kraju se kupuje premali stan, jer je to sve sto si u nekom trenutku mogu priustiti, i racuna se, da ce za par godina skuplje prodati i kupiti veci stan. Vecina ni 5% ne razmislja o mogucnosti, da bi taj stan mogao za par godina vrijediti puno manje nego su oni platili, niti o posljedicama toga na njihov zivot; nefleksibilnost zbog nemogucnost selidbe, nemogucnost prodaje zbog nekog drugog razloga, itd. Nesto vise ljudi brine moguctost rasta kamatne stope ali si kazu, ako naraste na xy bit ce ionako katastrofa pa cemu onda o tome brinuti, itd. Kad bi samo bili svjestni da u svemu postoje paralele sa razmisljanjem vecine u USA, ili bilo gde drugde!, bez obzira koliko vam smetalo kad vam to "nabijem na nos".

[masimo1]

Bankei kaže:

A za komforan obiteljski život u HR apsolutno je neophodan vlastiti stan. A opet, s ovakvim cijenama stanova, postoji solidan broj ljudi kojima je podstanarstvo jedini izbor (jer ne mogu kupiti NIŠTA) ili žive u vlastitim, ali premalim stanovima jer su samo takve mogli platiti.

Komentirati cu samo ono u bold-u u zelji malo razsiriti to "pitanje".

Obiteljski zivot moze biti komfortniji u vlastitom stanu ne samo u RH nego svugde. To mogu ilustrirati cak na primjeru USA, ako nekoga vec zanima, jer nije situacija tu tako jednostavna kao sto neki misle. Masa ljudi koji je u zelji za tim komforom spremna ignorirati sve ostalo samo ce ponavljati ovaj argument u BOLD. Razlog tome je, da ljudi sami sebe zele ubjediti, da je to sto zele napraviti dobra odluka. Umjesto trijeznog razmisljanja, prevladuju emocije. Ne vjerujem, da je problem IQ, jer Vojky mi ne djeluje glup, unatoc sto stalno ponavlja taj vise emotivni nego factual argument. (no pun intended)

Ja se absolutno slazem s tim, da vlastniski stan donosi niz prednosti, pogotovo u RH, bez upustanja u financije!, ali na zalost ima i losih (nefinacijskih!) strana o kojima cu kasnije malo vise napisati. Ali racunica nije tako jednostavna. Na zalost, za komfortan obiteljski zivot svasta je absolutno neobhodno. Neobhodno je dovoljna velicina stana. Kad se plati stan (rata kredita ili najamnina) neobhodno mora ostati dovoljno novca, da bi se moglo priustiti komfortan zivot. Neobhodno je, da stan nema nekih ozbiljnih problema (prljava voda, itd, itd). Neobhodno je, da je stan relativno blizu posla, skola, vrtica, itd, itd, sto god relativno vec znacilo. I tako mozemo do sutra pisati sto je sve neobhodno.
Na zalost vecina si ne moze priustiti SVE to i tako na kraju dodemo do toga, da zivot vecine bas i nije previse komfortan. Posto su trenutno zbog precijenjenosti nekretnina najamnine bitno ugodnije, oni koji su spremni malo manje emotivno sagledati SVE potrebno za komfortan zivot, mogli bi doci do zakljucka, da unatoc svim minusima, trosenje bitno manje novca na vlastiti stan (ili zivot u vecem stanu, na ugodnijoj lokaciji, sto vec) dize kvalitetu zivota u svim drugim absolutno potrebnim aspektima komfortnog zivota, koji na kraju kad se sve sabere zapravo omogucuje komfortniji zivot, unatoc svim minusima koje donosi podstanarstvo. Za ljudi poput Vojky-a to nije toliko relevantno, jer sa njegovim prihodima on moze podmiriti SVE sto je absolutno neobhodno za komfortan zivota. Na zalost vecina to ne moze, pa tako u zelji za komfortnim zivotom kupuju precijenjemu i ne dovoljno veliku nekretninu na sve samo ne optimalnoj lokaciji I onda vise ili manje zivotare iz mjeseca u mjesec jer jim nekretnina pojede vecinu prihoda. Vecina zaludena zeljom!, da mora pod nuzno kupiti vlastitu nekretninu, jer ipak je vlastiti stan kao preduslav za komfortan zivot, zapravo gubi na komfortnosti zivota. Ponavljam, tu uopce ne govorim o financijskih rizicima koje snose takvi pojedinci, porodice, mada bi valjalo pomenuti, da nema nista gore nego zivot u suspenzu; sto cemo napraviti ako nam rata kredita naraste, jer ju vec danas jedva mozemo placati; gde je tu comfort?!?

[Chariot]

solman kaže:

Baš kao i ubacivanje latinskog u rečenicu. To bi valjda trebalo reći nešto o učenosti autora i dodati težinu rečenici.

Meni je taj članak "deja vu", siguran sam da sam to već čitao prije koju godinu. Ta analiza je jako jednosmjerna, a teško je biti uvjerljiv ako u argumentaciji koristiš dvije, tri pretpostavke, a zaobilaziš sve ostale.
Barem je čovjek mogao napisati iz kojeg je to udžbenika prepisao. Mogo bi se bar zaposlit u HEP-u, tamo se bave toplom vodom.

Ali bitno da je naslov bombastičan.

http://www.poslovni.hr/66153.aspx

7. siječanj 2008.| Ivan Pandžić
Petrov: Prijeti slom tržišta nekretnina


Na temelju analize zaključuje se da su u istočnoj Europi nekretnine precijenjene tri do četiri puta


Investitori oprez. Ne ulažite u istočnoeuropsko tržište nekretnina. Slijedi pucanje balona, zaključak je to analize Bugarina Krasimira Petrova, doktora ekonomije na američkom sveučilištu Ohio. Fundamentelnu analizu koja se temelji na dva osnovna kriterija, povrat investicije u nekretninu kroz najam i godišnjih prihoda potrebnih za nekretninu, prenio je portal Financial Sense. U analizi Petrova se zaključuje da su nekretnine precijenjene tri do četiri puta. Iako se ona temelji na bugarskom primjeru, pokazatelji koje je Petrov iznio gotovo su identični i za Hrvatsku. Petrovu je pak zamjereno neuzimanje u obzir zakona ponude i potražnje. Petrov prenosi osnovne pokazatelje iz američke ekonomije nakon što su se dogodila pucanja pregrijanog tržišta nekretnina. Tako navodi kako je kriterij povrata investicije godišnji najam. Normalan povrat od najma bio bi 10-12 posto na godišnjoj razini, prinos od 15 do 20 posto sugerira da je nekretnina podcijenjena, a prinos između šest i osam posto znači da je nekretnina precijenjena. U Bugarskoj su ti prinosi posljednjih godina tri do četiri posto, što ukazuje na precijenjenost. U drugom kriteriju, prihoda potrebnih za kupnju nekretnina, pokazuje se opet precijenjenost od tri do četiri puta. Ako je kućanstvu s dvoje zaposlenih potreban jedan godišnji neto prihod za kupnju kuće, riječ je o podcijenjenosti, ako je potrebno dva prihoda, onda je normalna, a sve više od tri godišnja prihoda pokazuje precijenjenost nekretnina. Petrov poručuje da su je na svim regionalnim tržištima potrebno sedam do devet godišnjih prihoda. Uzme li se prosječna neto plaća u Hrvatskoj od 662 eura, cijena najma stana u Zagrebu od 300 do 350 eura, cijena kvadrata stana od 2132 eura i kuće od 1417 eura, vidljivo je da bi u nas bila slična situacija kao i u Bugarskoj i ostalim zemljama koje je Peterov uzeo u obzir u svojoj fundamentalnoj analizi. Dodatne argumente za crnu prognozu, Petrov temelji na tomu kako sve zemlje imaju visok udio vanjskog duga u BDP-u te su nekretnine kupovane kreditima s promjenjivim kamatnim stopama koje su bile niske, ali su počele rasti.

[Vojky]

Terminator_ST kaže:

Ljudi koji su kupili stan na višegodišnji kredit misle da su sigurni u tom stanu, da ih nitko ne može deložirati iz tog stana.
Međutim, sigurni su sve dok svaki mjesec uredno plaćaju ratu kredita.
Ako ne budu mogli vraćati svoj kredit, banka ima pravo deložirati obitelj iz bančinog stana i pokušati (naglašavam pokušati) se naplatiti prodajom stana/nekretnine.

Ljudi koji su kupili stan na kredit - svaki mjesec imaju manju ratu. Ako ostanu bez posla dulje vrijeme, neće im biti dobro, ali će još gore biti podstanarima, jer banka će čekati dulje nego gazda. Štoviše, bankovni kredit možeš uredno osigurati tako da ti osiguravajuće društvo plaća ratu do 6 mjeseci u slučaju otkaza, a godinu dana u slučaju teže bolesti. Za takvo osiguranje podstanarstva - nisam čuo.

Nisi mi odgovorio, što bi napravio da ti 5-6 potencijalnih stanodavaca zatvori vrata pred nosom jer ti je žena trudna? Ili da ti kao jednom mom prijatelju jeb... vodokotlić ne radi dobro pola godine? Na kraju su i taj par i taj moj prijatelj kupili stanove u kojima - uživaju.

Većina hrvatskih podstanara su građani drugog reda. Hrvatska praktično nema uređeno podstanarstvo (ima jedna zgrada u državi, a i ta košta skoro koliko rata kredita). Ja sam bio podstanar godinama i nikada više ne bih želio biti u takvoj situaciji, ako baš ne moram. Sa svojim novcem radim što želim - a eto želio sam stan od 80 kvadrata i kupio ga. I vjerujem da ću ga sa svoja četiri zvanja u radnoj knjižici uredno otplaćivati.

Uostalom, 95% ljudi realno ne treba automobil - pa ih ipak uredno kupujemo i vozimo. A manje je važan od mjesta za život. Mjesto za život, kako je Blue rekao, je dom. I u biti, nije mi ni naročito bitno kolika mu je trenutna cijena, jer ga nisam kupio iz špekulativnih razloga.

A i za nešto manje od 9 godina, moj stan će biti otplaćen. Podstanaski nikada ne bih otplatio tako da dođe u moje vlasništvo.

Imati dom, domovinu, obitelj - nisu kategorije koje se mogu gledati kroz novac. Podstanarski stan nije dom, posebno u hrvatskim uvjetima. Da sam negdje vani, živio bih vrlo moguće kao podstanar u kakvom sveučilišnom kampusu, ali nisam.

[lappino]

masimo1 kaže:

...
Pogotovo je kupovina nekretnina u malim gradovima riskantna, jer gubljenje posla moze znaciti pravu katastrofu, nema drugog posla, pa tako moze biti alternativa samo selidba za novim poslom (sto ako se ne moze prodati vlastiti stan u takvom gradu).

Nisam primjetio da ovdje netko na forumu zagovara ovakvu opciju, tj. kupovinu stana u Pripi7dini Donjoj nakon dobivanja perspektivnog posla u priznatoj firmi Jozo d.o.o. - ovo je pretpostavka naštimana kako samome tebi paše: odgovaraš na svoj vlastiti izmišljeni primjer.

Koliko citam je samo 7% gradana RH visoko skolovanih. Taj % ce se u narednim godinama popraviti, jer se sve vise ljudi skoluje. Pogotovo se mladi skolovani ljudi danas sve vise sele zbog posla, napredovanja, sto vec. A bas takvi danas najvise navaljuju na kupovanje svoje nekretnine.

Molim izvor za boldanu tvrdnju.

Pa sto ce napraviti neki 30 godisnjak koji u ST kupi stan po cijeni od 2500/m2 ako izgubi posao i ne moze naci drugi, dok nekretninu vise ne moze prodati po takvoj cijeni?!? Takvi ljudi kad jednom kupe svoj stan gube svu flaksibilnost ako cijena nekretnina prestane rasti.

Znaš takvog 30godišnjaka? Ili opet, ono, BUM! primjer, pa se vi mislite?
Još jednom: navodiš primjere koji odgovaraju tvojim tvrdnjama. Evo mojeg kontraprimjera: u Splitu stanove od 2500 eura ponajviše kupuje ekipa koja radi vani, i kojima će rata biti manje od 10% prihoda.
(Netko će me pitati izvor za ovo što tvrdim... Nema izvora, samo se radi o ljudima koje osobno poznajem.)

Vecina se upusta u kupovinu stan bez nekon realisticnog plana kako ce dalje, nego vise zbog toga jer kupuju svi koji mogu. Na kraju se kupuje premali stan, jer je to sve sto si u nekom trenutku mogu priustiti, i racuna se, da ce za par godina skuplje prodati i kupiti veci stan.

Da, tu se slažemo - jedino se ne mora obavezno računati da će se upravo skuplje prodati stan. Bitno je da se nakon prodaje manjeg može priuštiti veći.

Vecina ni 5% ne razmislja o mogucnosti, da bi taj stan mogao za par godina vrijediti puno manje nego su oni platili, niti o posljedicama toga na njihov zivot; nefleksibilnost zbog nemogucnost selidbe, nemogucnost prodaje zbog nekog drugog razloga, itd.

Nefleksibilnost je Croatian way of life...

[Vojky]

lappino kaže:

Nefleksibilnost je Croatian way of life...

Možda i bolje, jer bi imali Zagreb od preko 2 milijuna ljudi.

No, bilo bi dobro da se vratimo na temu.

Jedan od generatora cijene stanova je zaista činjenica da je biti podstanar u Hrvatskoj često biti građanin drugog reda (pa čak ne možeš ni riješiti potvrdu o boravištu!).

A to se neće skoro promijeniti - cijena najma je manja nego da se stan proda i lova stavi na banku. Stoga nema pravih investitora u zgrade za najam, gdje se kao moja prijateljca u SAD useliš kao podstanar u urednu zgradu sa fitness-centrom za stanare, čuvanom portom, domarom i svim potrebnim za ugodan život. Za bilo koji kvar samo nazoveš i dok se vratiš s posla sve sređeno i sl. Onda bih i ja drugačije pisao.

[marqox]

solman kaže:

Baš kao i ubacivanje latinskog u rečenicu. To bi valjda trebalo reći nešto o učenosti autora i dodati težinu rečenici.

OK, možda nisi razumio. Ne volim rasprave o autoru, bolje je o raspravljati o njegovim argumentima.

solman kaže:

Meni je taj članak "deja vu", siguran sam da sam to već čitao prije koju godinu. Ta analiza je jako jednosmjerna, a teško je biti uvjerljiv ako u argumentaciji koristiš dvije, tri pretpostavke, a zaobilaziš sve ostale.

Ali bitno da je naslov bombastičan.

Članak ima nekoliko pristupa argumentiranju pada cijena. U prvom dijelu dotiče se aktualne ekonomske situacije (krize) i utjecaja na tržište nekretnina. U drugom priča o numeričkoj isplativosti kupovanja i kupovnoj moći u HR. U trećem iznosi još neke (pa i statističke) specifičnosti Hrvatske.

E sad, naslov je glup i vjerujem da je djelo novinara/urednika, a ne samog autora. Nitko nema kristalnu kuglu, pa može reći sigurno tad i tad desit će se to i to.
Ali sam članak iznosi dosta validnih argumenata koji pokazuju na popriličnu vjerojatnost pada cijena. Zašto su na kraju krajeva cijene stale i prometi pali? Tržište mijenja smjer ovisno o ponudi i potražnji i raspravljamo o mogućim indikatorima budućnosti. A indikatora za pad trenutno ima puno više nego ikad u zadnjih desetak godina, ponajviše zbog ekonomske krize čiji se efekti ne vide preko noći.

I rekoh, ne volim rasprave o autorima, ali ono što ne razumijem je čemu uzbuđivanje oko toga? Niz argumenata ukazuje na vjerojatni pad cijena. Čemu ljutnja?
Ako uzmemo tu ideju da se u Hrv. voli kupovati nekretnine i ljude zapravo ne "tangira" cijena, čemu uzbuđenje oko mogućeg pada cijena? Logično mi je valjda zbog straha/jala da se nešto preplatilo. Ali onda ljude ipak cijene "tangiraju" više nego što se zastupa.

[Chariot]

Vojky kaže:

Ja nikome ne bih preporučio da u hrvatskim uvjetima ide stvarati obitelj kao podstanar. Jedna moja poznanica se dobro naplakala kada su joj potencijalni najmoprimci zatvarali vrata jer su vidjeli trudnicu, a ne žele iznajmiti nekome tko će dobiti dijete. I to više njih...

Koliko "vrijede" takvi šokovi u 6-7 mjesecu trudnoće? 5€? 50€? 500€?

Koliko vrijedi seljenje u sred školske godine?

Ako je podstanarstvo tako fino i super, lijepo ti prodaj svoje stanove i iznajmi nešto, po tvome ćeš skočiti u svakom pogledu...

To su anegdotalni dokazi koji zapravo i nisu dokazi. Za svakog takvog koji u podstanarstvu ima problema može se naći netko tko je:

1) kupio stan u novogradnji pa već dvije godine ganja investitora da mu popravi parket koji se digao
2) kupio stan u starogradnji pa otkrio da su susjedi umni bolesnici koji ga mrze
3) kupio stan sa pogledom pa mu je nakon godinu dana ispred nosa nikla zgrada
4) kupio stan u Dubravi pa mu se firma preselila u Zaprešić

Koliko vrijedi sekiranje zbog toga? 5€? 50€? 500€?

I tako dalje, i tako dalje...

[frlet]

5) Kupio stan u staroj zgradi s hrpom socijalnih slucajeva koji nemaju para za osnovnu pricuvu. Zgrada propada, liftovi se kvare, smecarnice smrde, pucaju cijevi, krov prokisnjava

[Natch]

zaista je nevjerojatno da rjesavanje temeljne egzistencijalne potrebe za sklonistem moze biti TOLIKO stresno (i da posljedicno moze unistiti svjetsku ekonomiju). imam i sama iza sebe kupovinu stana, tijekom koje sam se stravicno namucila s lazljivim agentima, prokletim vlasnicima i cudljivim kreditnim referentima u banci (toliko da sam u tih sest mjeseci horora, koliko je trajalo trazenje stana, prikupljanje potrebne dokumentacije i maltretiranje s vlasnicom stana, te sluzbenicima u banci, kao i mucenje s agencijom, gdje nisu imali pojma sto prodaju, sto trebaju raditi za proviziju koju im placam i cije interese moraju za nju zastupati, od simpaticne debeljuce smrsavila nekih 5-7 kila i dosla na idealnu tezinu).
no nesto sam drugo htjela reci. vidimo iz americkog primjera, a i iz naseg hrvatskog, kako neke stari jednostavno ne funkcioniraju. kao sto je u americi zadnjih par godina bilo neobicno prelako doci do stana, tako je kod nas to jednostavno pretesko. nekada su u socijalizmu stvari bile puno jednostavnije i normalnije postavljene: svatko je placao drzavi simbolicnu najamninu i zivio u pristojnom stanu. danas pak za usljivu garsonijeru u novom zagrebu moras uci u dozivotno kreditno ropstvo. to naprosto nije logicno. umjesto cijelog ovog cirkusa trebalo bi cijeli sustav stanogradnje i koristenja stanova drukcije postaviti, dal po nekom naprednom drzavno-socijalnom modelu (koji vjerojatno vec postoji u skandinavskim zemljama) il nekom drugom, svejedno, uglavnom stanovi bi trebali biti puno jeftiniji i dostupni svima, a ne luksuz nezamisliv prosjecnom gradjaninu.

[Chariot]

Vojky kaže:

Ljudi koji su kupili stan na kredit - svaki mjesec imaju manju ratu. Ako ostanu bez posla dulje vrijeme, neće im biti dobro, ali će još gore biti podstanarima, jer banka će čekati dulje nego gazda

Prvo, rata je sve manja ako si kredit uzeo na rate, ali ako si uzeo na anuitete svaki mjesec ti je ista. Drugo, ako ostanu bez posla najmoprimci mogu u jeftiniju nekretninu, ili u drugi grad ili se vratiti roditeljima... vlasnicima pak ostaje anuitet kakav je i bio što god učinili. U slučaju ostanka bez posla oni koji imaju kredite su ugroženiji od onih koji nemaju, o tome je suvišno raspravljati.

Štoviše, bankovni kredit možeš uredno osigurati tako da ti osiguravajuće društvo plaća ratu do 6 mjeseci u slučaju otkaza, a godinu dana u slučaju teže bolesti. Za takvo osiguranje podstanarstva - nisam čuo.

Znaš li nekoga tko je to osiguranje uzeo? Premija se plaća unaprijed i iznosi 1,5% iznosa kredita ili više, znači preko 1500 eura. Ljudi su uvijek optimisti i rijetko tko će odvojiti toliko novca da bi osigurao 6 mjeseci plaćanja rate, posebno zato što je već u toj premiji sadržana vrijednost 3 mjeseca.

Uostalom, 95% ljudi realno ne treba automobil - pa ih ipak uredno kupujemo i vozimo.

Pa to što ljudi kupuju svašta, ne možće biti argument u prilog odluci kupiti stan ili ne.

Imati dom, domovinu, obitelj - nisu kategorije koje se mogu gledati kroz novac. Podstanarski stan nije dom, posebno u hrvatskim uvjetima. Da sam negdje vani, živio bih vrlo moguće kao podstanar u kakvom sveučilišnom kampusu, ali nisam.

Domovinu?

Sve se može gledati kroz novac, ne postoje stvari poput "ko to more platit". Nitko ne može kupiti sve, dakle od sveukupnosti stvari posjeduje one koje su mu važnije. Tebi je posjedovanje doma važnije od 1/3 plaće, ali bi li za isti odvojio 2/3 ili 4/5 plaće mjesečno? Ili zašto nisi kupio stan od 30 ili 120 kvadrata? Ovo nije pitanje tebi osobno, želim samo reći da tu nema nikakvih apsoluta, stan nije stvar koja se "ne može gledati kroz novac". Itekako može i treba.

[frlet]

Natch kaže:

uglavnom stanovi bi trebali biti puno jeftiniji i dostupni svima, a ne luksuz nezamisliv prosjecnom gradjaninu.

Pa upravo to! Stvar je u tome da se kod nas grade stanovi za raju. Nema tu luksuza, nema dobrih i losih stanova... Svaki od njih ima neki nedostatak, nista nije ekskluzivno, samo cijene su ekskluzivne. Pa za 2000 Eur zelim ekskluzivu, a ne prosjek. Ako nesto valja i stvarno mi se dopada, nikad ne pitam za cijenu, ali ovo sto se nudi na nasem trzistu... ma daj, zajebi... to je prosjek, krletke za raju, kokosinjci.

[braingym]

ova tema podstanarstvo ili vlastiti stan je već miljon puta prožvakana i jasno je da nikad neće bit zajedničkog mišljenja,npr (pod)stanarstvo je bolje...iako da mogu vratit koju godinicu,ostao bi podstanar,ne bi se patio sa ovim jeb.kreditom..

@masimo postovi sa predviđanjem cijena nekretnina,zlata,sloma burze itd su bili užitak za čitanje sve dok nije opičio po emocionalnom elementu,a tu se vidi da je ipak vani,poprimio čovjek stranjske manire
ovdje ga čeka @vojky koji ima snažne patriotske osjećaje i kao ježurka ježić brani svoj dom(vojky gdje ono?ivanić?)

lijepo je ovo pratit što je ljepše i srcu draže,ali cijene nekretnina su prvo usporile,pa stale,pa je stala prodaja,lagani pad je počeo,prvenstveno starogradnje,slijedi novogradnja...
a onda ću ja pizdit na sebe da zašto plaćam ratu 4000,a kolega pored mene 2800 za isti stan(ili tako nekako)-da mogu sad bi ga prodao,al ne mogu jebga,prve dvije godine sam otplaćivao samo kamatu(neki dan sam prvi put pogledao plan otplate kredita,uglavnom) i sad se mogu j...

[brzi]

Natch kaže:

uglavnom stanovi bi trebali biti puno jeftiniji i dostupni svima, a ne luksuz nezamisliv prosjecnom gradjaninu.

ma zbog čega, molim te lijepo?

pa svi vidimo do čega je dovela politika da svatko može imati svoj stan, ne samo u zagrebu već u svim gradovima. oronule fasade, ne rade liftovi, puna pročelja klima, antena, štrikova za sušenje veša, jad, bijeda, neimaštima, smeće, štakori. daljnja posljedica je opće propadanje svega o čemu se brinu jedinici lokalne uprave jer od siromašnog stanovništva ne mogu uprihoditi dovoljno sredstava niti za redovna održavanja.

čim se prije shvati da je vlasništvo pravo i OBAVEZA, a ne samo pravo, svima će biti bolje...