Što bi bilo da smo besmrtni?

[Dubrovčanin]

* "Inače, sama vječnost u doslovnom i domišljenom značenju - tj. kad bi vrijeme isteklo, »stalo«, nestalo - bila bi beskrajno gora od najgore vremenitosti. Istaknuto je da duša u vječnosti ne bi ni sjećanjem na svoju prošlost izbjegla potpunu apatiju. (Ponavljanje stotinama milijardi puta već poznatih epizoda prošlosti stvaralo bi beskrajnu dosadu, a duhovna aktivnost gasila bi se progresivno čim bi prestala tjelesna aktivnost.)"

Što bi bilo da ne postoji smrt? Je li vječni život doista nešto za čim treba žudjeti i što treba sanjati? Nije li bolje biti smrtan? Kako bi izgledao život i svijet kad bi ljudi živjeli vječno? Jednostavno ništa nije koncipirano kako bi bilo vječno, nego se sve prilagođava prolaznosti. Zna se da čovjek živi 80-ak godina i shodno tome u kojem razdoblju života raste, kad se obrazuje, kad radi, kad ide u mirovinu, kad se razmnožava itd. Kako bi živjeli kad bi znali da nikada ne ćemo umrijeti? Što bi bilo kad bi imali cijelu vječnost, beskrajne milijarde godina za sve aktivnosti? Dokle bi onda sezalo naše sjećanje? Bi li nam bilo dosadno ili bi nam bilo bolje? S obzirom da najstariji ljudi žele još živjeti, znači li to da bi ipak vazda imali volju za životom, koliko god milijardi godina živjeli? Bi li nam da smo vječni ono što sada radimo ikada postalo dosadno? Bi li željeli umrijeti ili bi nam bilo bolje nego ovako?

[krena]

Da ne postoji smrt i starenje opet ne možemo biti besmrtni jer bismo umirali od gladi. Ili bi nas ubio grom. Ili bi se međusobno ubijali.

Ali nije dovoljno samo postojati. Treba uz to i "živjeti" : https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...7&postcount=16

[arna]

Pa mi i jesmo besmrtni, samo su nam tijela smrtna.
A bome u ovom baš i ne bih voljela dočekati neku posebnu starost, ono, pretpostavljam da svatko nakon fiće ipak teži nekom boljem vozilu.

[imanuel kant 1]

Teško je reći.Vjerujem da misliš na apsolutnu besmrtnost svakog pojedinca.Znači osoba A živi beskonačno,ništa je ne može uništiti.Ima pamćenje,vlastite osobine itd.Nzm.meni to nekada izgleda gore od smrtnosti.
Prvo zasićenje bi bilo veliko,jer ako si besmrtan ti ideš u beskonačnost,a šanse da ti se određene stvari i događaji dese su sigurni.Znači desiće ti se mnogo toga.U tom slučaju pošto si besmrtan,vjerujem da bi često dolazil do zasićenja i ljudi bi patili.
A ne računjući paćenje i zakon zasićenja,meni opet besmrtan zvuči jako uznemirujuće.Ti si sad i uvjek.Nema ti kraja.Živiš,živiš,živiš,živiš,živiš.
Besmrtnost samo ima smislu u vidu kruga tj.beskonačnog kretanja,pa čak i u smislu smrtnosti.To bi značilo da bi besmrtnost bila dobra,kada bi se mogao resetovati svako malo,i u određenim periodima ulaziti u stanje sna.

[Nepoznati]

Produžavanje kvalitetnog smrtnog života: DA

Neopozivo besmrtni, bez ikakva načina da se prekine ta besmrtnost: NE

Dok god postoji izazov, postoji i život. Bez izazova, nema ni života. Smrt je najveći izazov.

[Eugen C]

Dubrovčanin kaže:

Kako bi živjeli kad bi znali da nikada ne ćemo umrijeti?

Umrli bi od dosade.

[lavko]

Kod pitanja besmrtnosti uvijek se sjetim epizode iz Voyagera kad se Q želi ubiti, ako je njemu kao biću s neograničenim moćima više dosadno živjeti onda bi i meni ta besmrtnost postala teret, a ne nagrada.

[DoggTagg]

lavko kaže:

Kod pitanja besmrtnosti uvijek se sjetim epizode iz Voyagera kad se Q želi ubiti, ako je njemu kao biću s neograničenim moćima više dosadno živjeti onda bi i meni ta besmrtnost postala teret, a ne nagrada.

Da, prošao je sve što se moglo proći, doživio sve što se može doživjeti i sad se pita što će dalje?
Isto bi bilo i s nama. Koliko god toga imao za vidjeti i proći, vječnost je vječnost. Ako ti je miljardu godina malo, kvadrilijun će ti dopizdit sasvim sigurno, a vječnost je kvadrilijun na kvadrilijun na kvadrilijun....

[Alex S]

krena kaže:

Da ne postoji smrt i starenje opet ne možemo biti besmrtni jer bismo umirali od gladi. Ili bi nas ubio grom. Ili bi se međusobno ubijali.

wtf

Uzmimo hipotetički da smo..., vjerojatno bismo plazili jedni preko drugih poput zmija i pokušavali iznaći način da se ubijemo. Za to bismo morali dići cijelu Zemlju u zrak. Onda bismo plutali u svemiru i čekali da nas Sunce gravitacijom privuče. Tek tada bi zažalili što nismo besmrtni.

[alim]

.. pa .. ako biblija ima pravo .. dosade bi moglo i ne biti .. ako budete poživjeli u stalnoj i upornoj jebenoj boli i panici ..

(.. potražio sam u anketi .. .. čekam .. jebiga ..)

[planinar]

Eto, većina se boji smrti, a neki bi se više bojali besmrća. Treba ljudima dati slobodu da se boje po svom vlastitom slobodnom izboru.

Inače, nije mi besmrtnost toliko nezamisliva, koliko njeno ishodište zamisli, tj. nepromjenjivost, mislim si, kako bismo zamislili Svijet bez promjena, umjesto ovakvog, u svemu i svagda promjenjivog?

[krena]

Alex S kaže:

wtf

Uzmimo hipotetički da smo..., vjerojatno bismo plazili jedni preko drugih poput zmija i pokušavali iznaći način da se ubijemo. Za to bismo morali dići cijelu Zemlju u zrak. Onda bismo plutali u svemiru i čekali da nas Sunce gravitacijom privuče. Tek tada bi zažalili što nismo besmrtni.

Ja znam mnoge starce od 85 godina kojima nije dosadno i ne bi se ubili da imaju i 300 godina. Dakle, besmrtnost ne mora biti zlo ako imamo pameti to iskoristiti.
Evo, stari grci su vjerovali da su njihovi bogovi besmrtni. Ali nitko se nije pitao da li Zeus crkava od dosade. Ili da mu žena Hera i puste ljubavnice nisu do sada porodile na desetke tisuća djece.

Dakle, besmrtnost je dobra stvar, ali moramo biti mladi i zdravi. Inače: http://www.tportal.hr/lifestyle/zdra...-mladosti.html

Božica svitanja Eja zamolila je Zeusa da njezina smrtnog ljubavnika Titona učini besmrtnim, ali je zaboravila zatražiti njegovu vječnu mladost. Greška. Velika greška. Jer Titon se s vremenom pretvorio u sasušenog, a brbljavog starca i na kraju toliko skvrčio i smanjio da je postao cvrčak.

[arna]

planinar kaže:

Inače, nije mi besmrtnost toliko nezamisliva, koliko njeno ishodište zamisli, tj. nepromjenjivost, mislim si, kako bismo zamislili Svijet bez promjena, umjesto ovakvog, u svemu i svagda promjenjivog?

Pa nije ovo jedini svijet, a i promišljanja su nam ograničena ovosvjetovnim zakonitostima i mogućnostima. Zamisli samo koliko mora biti širija perspektiva, recimo, onih koji su iskusili kretanje bez djelovanja gravitacije. A onda uzmi koliko je širija i kompleksnija slika onih koji su otkrili izvanmaterijalni svijet i uklopili ga u svoju materijalnu stvarnost.
Nije nepromjenjljivost ishodište zamisli o besmrtnosti, zapravo, jedino što jest stalno, i to vjerojatno u svim mogućim/ postojećim svijetovima, je baš stalno mijenjanje, a ono niti utiće, niti je vezano za samu besmrtnost.

[Alex S]

krena kaže:

Dakle, besmrtnost je dobra stvar, ali moramo biti mladi i zdravi. Inače: http://www.tportal.hr/lifestyle/zdra...-mladosti.html

[/I]

Ok uzmimo da smo mladi i zdravi. Ali dali pritom osjećamo bol. Jer ako osjećamo bol ona je s nepodnošljiva. Ako ne osjećamo bol ne možemo osjetiti ni zadovoljstvo. Opet da se ubiješ

[planinar]

arna kaže:

Nije nepromjenjljivost ishodište zamisli o besmrtnosti, zapravo, jedino što jest stalno, i to vjerojatno u svim mogućim/ postojećim svijetovima, je baš stalno mijenjanje, a ono niti utiće, niti je vezano za samu besmrtnost.

Jest, kako nije, tko bi pod tim uvjetima htio biti besmrtan, a star? Recimo, bi li starac od 1000 godina bio zadovoljan sa svojim biološki starim tijelom od 1000 godina, unatoč saznanju da je besmrtan?

Dakle, red je ostati zauvijek mlad, zaustaviti promjenu, tj. starenje. Ili, još bolje, vratiti se, pomladiti se u neke optimalne željene godine starosti.

Koncept duše, pak, nije povezan sa besmrtnošću ili smrtnošću ili rađanjem, koje je u logičkom pojmovnom krugu razumijevanja materijalnog tijela....

[Sigmund]

arna kaže:

A onda uzmi koliko je širija i kompleksnija slika onih koji su otkrili izvanmaterijalni svijet i uklopili ga u svoju materijalnu stvarnost.

Pretpostavljam da taj izvanmaterijalni svijet ostaje isključivo subjektivan. Ako je tako, po čemu se on razlikuje od bilo kojih drugih imaginarnih stvari? A ako se ne razlikuje, onda je i on samo plod mašte.

[arna]

planinar kaže:

Jest, kako nije, tko bi pod tim uvjetima htio biti besmrtan, a star? Recimo, bi li starac od 1000 godina bio zadovoljan sa svojim biološki starim tijelom od 1000 godina, unatoč saznanju da je besmrtan?

Gledajući iz naše perspektive, tako nešto bi fakat bilo prestrašno.
No tko veli da neka drugačija fizička tijela ne bi bila sasvim prihvatljiva i nakon tisuću godina. Recimo i u Starom zavjetu se spominje da su ljudi živjeli i po nekoliko stotina godina.
Iako, kad govorimo o besmrtnosti to se ne odnosi na tjelesni nego na vanmaterijalni aspekt postojanja.

planinar kaže:

Dakle, red je ostati zauvijek mlad, zaustaviti promjenu, tj. starenje. Ili, još bolje, vratiti se, pomladiti se u neke optimalne željene godine starosti.

Da u našem svijetu, gdje je imperativ mladosti doveden do vrhunca, pa opet je to jalovo nastojanje i nema veze s besmrtnošću.

planinar kaže:

Koncept duše, pak, nije povezan sa besmrtnošću ili smrtnošću ili rađanjem, koje je u logičkom pojmovnom krugu razumijevanja materijalnog tijela....

Nego s čime je povezan? Pa jedino je duša ona esencija kojoj pripada obilježje besmrtnosti. Tijelo se rađa, stari i umire, a duša je vječna i samo zaposjeda različite materijalne forme kroz koje se onda nastoji realizirati.

[arna]

Sigmund kaže:

Pretpostavljam da taj izvanmaterijalni svijet ostaje isključivo subjektivan. Ako je tako, po čemu se on razlikuje od bilo kojih drugih imaginarnih stvari? A ako se ne razlikuje, onda je i on samo plod mašte.

Pretpostavi da je taj izvanmaterijalni svijet objektivnost koju neki subjektivno osvijeste, a neki ne. To što netko nešto ne osvještava, ne znači da to nešto ne postoji.
Btw, odakle čovjeku sposobnost imaginacije, mašte? Odakle uopće misli, ideje- ta sve to ne spada u domenu materijalnog.

[Sigmund]

arna kaže:

Pretpostavi da je taj izvanmaterijalni svijet objektivnost koju neki subjektivno osvijeste, a neki ne. To što netko nešto ne osvještava, ne znači da to nešto ne postoji.
Btw, odakle čovjeku sposobnost imaginacije, mašte? Odakle uopće misli, ideje- ta sve to ne spada u domenu materijalnog.

To je izvrtanje značenja riječi. Objektivno je ono što ne ovisi o umu. Čak i da je moguće da neku objektivnost netko ne osvijesti, mogla bi mu se predočiti na racionalan, diskurzivan način. Mogla bi mu se objasniti. To se sigurno ne odnosi na koncepcije besmrtne duše i nematerijalnog svijeta, što god to bilo. Misli i ideje potječu iz uma, koji strogo gledano nije materijalni objekt, ali je podložan objektivnim relacijama i ograničenjima. Nazivati to "nematerijalnim svijetom" implicira njegovu neovisnost od objektivnog svijeta, što je neutemeljeno. Dakle, svaka "spoznaja" do koje je netko subjektivno došao, a koju ne može racionalno obrazložiti, ne može se zvati spoznajom.

[Alex S]

Sigmund kaže:

Nazivati to "nematerijalnim svijetom" implicira njegovu neovisnost od objektivnog svijeta, što je neutemeljeno. Dakle, svaka "spoznaja" do koje je netko subjektivno došao, a koju ne može racionalno obrazložiti, ne može se zvati spoznajom.

Ali zašto? Ako ja nešto sanjam. I taj san je npr značajan. I tebi ne mogu racionalno obrazložiti jer ti ne možeš shvatiti apriori?
Nema to veze sa logikom.
Uostalom sve je u tebi kvragu zar nije. Mozak procesuira i spoznaje. Zašto se kompleksnost mora isključivo shvatiti razumom. Zar nemaš granicu, doseg? Dokle možeš baciti kople? Očito si iznimno pametan ali u ovome ograničen. I mislim dobronamjerno ne snishodljivo.
Što ne ovisi o umu? Čega ima izvan uma? To čega ima za to nisi nadležan, jelde?