Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest

Povijest Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Pogledaj rezultate ankete: Koliko je domorodaca živjelo na američkom kontinentu u trenutku Kolumbovog dolaska?
manje od 10 000 000 22 29.73%
10 000 000 - 20 000 000 11 14.86%
20 000 000 - 30 000 000 8 10.81%
30 000 000 - 40 000 000 5 6.76%
40 000 000 - 50 000 000 4 5.41%
50 000 000 - 60 000 000 2 2.70%
60 000 000 - 70 000 000 2 2.70%
70 000 000 - 80 000 000 1 1.35%
80 000 000 - 90 000 000 0 0%
90 000 000 - 100 000 000 2 2.70%
100 000 000 - 110 000 000 1 1.35%
više od 110 000 000 16 21.62%
Glasovatelji: 74. Ne možete glasovati u ovoj anketi

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.07.2013., 18:30   #41
Quote:
Nosonja_ kaže: Pogledaj post
Genoci da u klasičnom smislu kakvog danas poznajemo nije bilo, što hoće reći da nije organiziran od vrha vlasti s ciljem eliminacije određene etničke ili rasne skupine. Koliko ja znam nema dokaza da su kralj u Madridu ili papa u Rimu znali za razmjere zločina, zapravo već 20-ih godina stižu misionari s ciljem zaštite Indijanaca.

Genocid u Australiji je žestoka glupost, zemlja koja je slala flotu da presreće brodove s robljem i koja je garantirala slobodu govora i udruživanja da sprovede genocid, dajte
opet, protestanksa gospoda se teže miješala s domorocima, nego katolici, domoroci ipak nestaju, dakle bili su skloniji istrebljenju nego Španjolci ili Portugalci
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2013., 21:01   #42
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kategor..._dr%C5%BEavama

Wikipedija na hrvatskom jeziku ima članke o svim američkim domorodačkim plemenima. Zamijetio sam da čak ima više članaka nego na španjolskoj i engleskoj inačici Wikipedije. U svakom članku navedeno je jesu li nestali ili ako nisu koliko im je brojno stanje. Upravo bilježim koja su plemena nestala i na koji način pa ću kad završim zapisati ovdje saznanja.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2013., 00:44   #43
G. Ostric daje zanimljiv link na jednom drugom postu na ovom forumu.

Quote:
Oštrić kaže: Pogledaj post
...Najnovija istraživanja metodom radioaktivnog dušika, na većem broju lukacija širom Europe, pokazuju da se životinjski izmet koristio kao gnojivo još ranije, na samom početku razvoja poljodjelastva u Europi.

Manure Used by Europe's First Farmers 8,000 Years Ago
Znaci razlike u poljodjelstvu (citaj sposobnosti prehrane) izmedju Indijanaca i Europljana su bile daleko vece nego sam mislio. U Kolumbovo vrijeme Indijanci nisu imali nikakvih domacih zivotinja (osim lama u Andima), i sigurno da nisu niti znali niti mogli rabiti djubrivo na svojim zemljistima. Nadalje, koliko zemlje moze da obradi jedan "peon" kopajuci s nekakvom kamenom ili u najboljem slucaju broncanom motikom, u odnosu na zeljezni plug vucen sa par konja ili volova?
Ova tabela procjenjuje da je 5.000 BC stanovnistvo u cijelom svijetu (minus Amerika) bilo 5 miliona.

http://www.vaughns-1-pagers.com/hist...ion-growth.htm

Koliko je onda moglo zivjeti Indijanaca u Kolumbovo vrijeme u danasnjem Meksiku i Peruu?
Dilberth is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2013., 15:29   #44
Američki domoroci definitivno su bili žrtve genocida na srednjoameričkim otocima i na području današnjih SAD-a. Nemoguće je točno utvrdjeti koliki je broj domorodaca stradao od bolesti iz Europe na koje nisu imali imunitet, koliko od ropstva, a koliko je pobijeno od strane kolonijalista. Općenito domoroci su vrlo brzo zamijenjeni crncima iz Afrike. Casas je pisao španjolskom dvoru o ropstvu, pa je odlučeno robove dovoditi iz Afrike. Zanimljivo je da su sami domoroci na jugoistoku današnjih SAD-a običavali držati crnce za robove i protivili se ukidanju ropstva. Danas po službenim podacima na američkom kontinentu živi oko 52 000 000 domorodaca, oko 125 000 000 mestika (mješanaca domorodaca i bijelaca) te oko 801 000 zambosa (mješanaca domorodaca i crnaca). Potomci Inka i Asteka i danas žive. Imate Wikipediju na kečuanskom jeziku, materinskom jeziku 10 000 000 ljudi (ima ih više nego Hrvata): http://qu.wikipedia.org/wiki/Qhapaq_p%27anqa . Imate Wikipediju na jeziku nahuatl (astečkom jeziku): http://nah.wikipedia.org/wiki/Cal%C4%ABxatl .

1 ic chicōme mētztli 2013
*Croacia ōmocet in Europan Cētiliztli.

Danas u SAD-ma najveći rezervat imaju Navajo domoroci. Prostire se na 24 096.30 km2 (otprilike veličina Makedonije). Ostali su rezervati daleko manji, nijedan nije veći od 6 825.41 km2. U Brazilu 672 domorodačka rezervata obuhvaćaju 1,105,258 km2 (13% ukupne državne površine). Najveći su rezervati: Amazonas (527 783 km2), Para (305 724 km2), Roraima (195 752 km2), Mato Grosso (188 490 km2).

Koliko je domorodaca ukupno stradalo u ratovima s bijelcima? Vođeni su sljedeći ratovi...

* Američki domorodački ratovi (SAD) - 1622.-1924. - po službenim podacima SAD-a iz 1894. stradalo je oko 19 000 bijelaca i oko 30 000 domorodaca
* Meksički indijanski ratovi - 1519.-1933. - stradali deseci tisuća Španjolaca, deseci tisuća domorodaca koji su se borili zajedno sa Španjolcima i stotine tisuća domorodaca Mexica/Chichimeca/Apachean koji su se borili protiv Španjolaca
* Ratovi Apača i Meksika - 1600-ih-1915. - identificirano 1 394 pobijenih Meksikanaca i 559 pobijenih domorodaca
* Ratovi Comancha i Meksika - 1821.-oko 1870. - stradalo oko 10 000 Comancha
* Francuski i domorodački rat (zajedno su se borili protiv Engleza) - 1754.-1763. - sudjelovalo oko 2 200 domorodaca (1759.)
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.07.2013., 21:58   #45
genocida je bilo samo lokalno, globalno ne. uostalom, tamo gdje su bili značajno prisutni, indijanci su i danas većina, ili mestici.
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.07.2013., 13:54   #46
Quote:
divizija kaže: Pogledaj post
genocida je bilo samo lokalno, globalno ne. uostalom, tamo gdje su bili značajno prisutni, indijanci su i danas većina, ili mestici.
I da i ne...

Naravno, Indijanaca je više u Južnoj i srednjoj Americi, kao i mestika, a manje ih je uvijek bilo u sjevernoj, ali je i ostavština kolonijalne uprave.

Španjolci i Portugalci, katolici, kao i Francuzi, nisu branili miješanje rasa, dok Britanci i pogotovo kasnije Amerikanci, jesu.

Također je fora, što su su se u južnu AMeriku doseljavali muškarci, koji bi uzimali indijanke ili crnkinje za žene, jer je bilo više rudnika, i bogatsva koje su mogli uz robovski rad uzimati.

U 13 kolonija, dio ih je imao ropstvo, ali najviše su se doseljavale cijele obitelji, i radili su u tim ranijim razdobljima na zemlji, te s Indijancima nije od početka bilo mješanja, a ono što je bilo, gledalo se pogrdno.

S crncima je još gore, jer je bilo de facto miješanja, ali ti ljudi bi čak i svoju vlastitu djecu prodavali kao i ostale robove
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.07.2013., 14:13   #47
pitanje rasne segregacije i pitanje genocida su odvojena pitanja. onaj tko ne segregira može biti još genocidniji od segregatora.

no ovdje je stvar u tome da nije bilo globalne namjere istrebljenja indijanaca, niti masovnog ubijenja koje bi ugrozilo demografsku stabilnost te populacije. a bez toga nema genocida. nisu ih europljani globalno istrijebljivali.
dapače, i sami su u početku bili šokirani ekstremnim mortalitetom indijanaca od onoga što su oni smatrali bezazlenim. pa se to pripisivalo "kosidbi pogana" iz ivanove apokalipse, božjom kaznom što se neće pokrstit i sl. (naravno, šok je bio kad bi umrli i oni koji se pokrste).
ponekad su čak bili i bijesni, jer bi indijanci koje bi doveli za robove isto pomrli. kasnije su skužili u čemu je kvaka pa su ponekad počeli koristit bolest kao oružje, odnosno namjerno bi zarazili neku grupu. no to su ipak bili lokalni primjeri.
globalno je cilj europljana bio pokrstit i pokorit indijance. nisu željeli da pomru. sve do 19. stoljeća i baby-booma u europi, malobrojnost indijanaca je za konkvistadore bio problem, jer im je falilo radne snage (odatle crnci iz afrike, prisilno dovedeni).
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2013., 01:57   #48
Kada je otkrivena posljednja kolonizirana kopnena masa? Ja mislim da je to otok Rarotonga otkriven 1823. godine. Svakako je doba otkrivanja svijeta završeno, više ne postoji neotkrivena kopnena masa. Koja je to divota bila? Dođeš negdje gdje nitko od tvojih prije nije kročio, obogatiš se i zauvijek se neki zaljev, prolaz, rijeka, planina, grad, država ili čak cijeli kontinent (Amerigo Vespucci) nazove po tebi. Šteta što toga više nema. Još su neistražena područja poput oceana, Himalaje, Amazone i Indonezije, ali nema neotkrivenih područja. Gdje se najviše sačuvala izvornost? Mislim da je to Papuanska Nova Gvineja.

http://www.rostuhar.com/hrv/papua.html

* "Kad pričamo o toj plemenskoj, kamenodobnoj povijesti planina PNG, ne pričamo o nečemu što se dogodilo davno, nego o nečemu što je još živo. Još uvijek ima staraca koji se sjećaju prvog dolaska bijelca, a od tad se život nije puno promijenio. U selima daleko od cesta i danas ljudi hodaju bosi, koriste lukove i strijele, ne broje godine, ne znaju koliko su stari i ne poznaju povijest svog naroda dalje od priča svojih djedova. U najudaljenijim selima, ljudi se i dalje oblače u travnate suknje i ukrašavaju školjkama, kostima i perjem. Jedine stvari pristigle iz civilizacije koje postoje u najdaljim selima su nešto platnene odjeće, mačete i noževi. Ali niti gradovi ne liče drugima u svijetu. U glavnom gradu Port Moresbyju pola ljudi hoda boso, spava na livadama predgrađa i kuha na vatru. U selu Nupaha u planinama, blizu gradića Goroke, pronašao sam starca Pupuno Gumula koji se još uvijek sjeća prvog dolaska bijelaca. "Bio sam dječak. Sjećam se da su žene počele vriskati a mi djeca plakati kad smo vidjeli da četa bijelih ljudi prolazi kroz selo. Mislili smo da su to duhovi naših predaka koji se vraćaju po nas. Oni su podigli svoje rasklopivo selo na rubu našeg i ogradili ga žicom. Mi smo se svi skupili s druge strane te žice. Njihov poglavica je uzeo jednu svinju i uperio u nju štap koji je puknuo, a svinja je pala mrtva. Mi smo se razbježali od straha, nikad prije nismo vidjeli moć puške. Rekli su nam da ako pređemo žicu, da će se isto dogoditi nama. Bili smo prestrašeni, ali smo ipak cijele dane i noći provodili s vanjske strane žice i promatrali što bijelci rade i kakve sve čudne stvari imaju. Kad su jednog dana otišli, mi smo požurili tražiti smeće koje su ostavili. Izlomljene šibice, prazne konzerve, vrećice, sve nam je to bilo od velike vrijednosti. Moj se otac dokopao prazne riblje konzerve i pričvrstio je u svoju ceremonijalnu perjanicu. Nakon toga svi su ga više poštovali!"
* "Sjećam se kad je prvi avion sletio u susjedno selo!" kaže Pupuno "Mislili smo da je ogromna ptica, a kako smo se začudili potom... Prvo je iz njene unutrašnjosti izašao bijeli čovjek, a potom je izvadio goleme kutije pune školjaka! Prije bijelaca cijelo naše selo imalo je možda desetak školjaka! Sad smo ih odjednom lagano mogli zaraditi na stotine!" U tom razdoblju su prve Papuanke spavale s bijelcima pa se pročulo da su oni obični ljudi a ne duhovi predaka. Papuanci su počeli vjerovati da su bijelci bolji od njih i htjeli postati kao i oni. Prihvatili su njihovog boga, njihovu religiju, i vjerovali što su im rekli, samo da bi i sami postali tako bogati kao i oni. "

Dobro je da još uvijek negdje postoji divljina. Zašto mene zanima povijest otkrivanja područja u koja vjerojatno nikad ne ću kročiti? Često se na primjer govori da je Republika Srpska genocidna tvorevina i da ju samo zbog toga treba ukinuti i vratiti protjerane na njen teritorij. Treba li onda Sjedinjene Američke Države ukinuti? One su nastale na daleko većem i strašnijem genocidu nego Republika Srpska. Treba li onda sada ukidati SAD, vratiti europske doseljenike u Europu i šačici preostalih domorodaca ostaviti zemlju koje su bili prvi stanovnici?! Srbi kažu da je Hrvatska genocidna tvorevina zbog protjerivanja Srba iz tzv. RSK. Što onda reći o državama "Novog svijeta" koje su sve nastale na najvećem genocidu ikada (nad domorocima novootkrivenih zemalja)?
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2013., 05:13   #49
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Kada je otkrivena posljednja kolonizirana kopnena masa? Ja mislim da je to otok Rarotonga otkriven 1823. godine. Svakako je doba otkrivanja svijeta završeno, više ne postoji neotkrivena kopnena masa. Koja je to divota bila? Dođeš negdje gdje nitko od tvojih prije nije kročio, obogatiš se i zauvijek se neki zaljev, prolaz, rijeka, planina, grad, država ili čak cijeli kontinent (Amerigo Vespucci) nazove po tebi. Šteta što toga više nema. Još su neistražena područja poput oceana, Himalaje, Amazone i Indonezije, ali nema neotkrivenih područja. Gdje se najviše sačuvala izvornost? Mislim da je to Papuanska Nova Gvineja.

http://www.rostuhar.com/hrv/papua.html

* "Kad pričamo o toj plemenskoj, kamenodobnoj povijesti planina PNG, ne pričamo o nečemu što se dogodilo davno, nego o nečemu što je još živo. Još uvijek ima staraca koji se sjećaju prvog dolaska bijelca, a od tad se život nije puno promijenio. U selima daleko od cesta i danas ljudi hodaju bosi, koriste lukove i strijele, ne broje godine, ne znaju koliko su stari i ne poznaju povijest svog naroda dalje od priča svojih djedova. U najudaljenijim selima, ljudi se i dalje oblače u travnate suknje i ukrašavaju školjkama, kostima i perjem. Jedine stvari pristigle iz civilizacije koje postoje u najdaljim selima su nešto platnene odjeće, mačete i noževi. Ali niti gradovi ne liče drugima u svijetu. U glavnom gradu Port Moresbyju pola ljudi hoda boso, spava na livadama predgrađa i kuha na vatru. U selu Nupaha u planinama, blizu gradića Goroke, pronašao sam starca Pupuno Gumula koji se još uvijek sjeća prvog dolaska bijelaca. "Bio sam dječak. Sjećam se da su žene počele vriskati a mi djeca plakati kad smo vidjeli da četa bijelih ljudi prolazi kroz selo. Mislili smo da su to duhovi naših predaka koji se vraćaju po nas. Oni su podigli svoje rasklopivo selo na rubu našeg i ogradili ga žicom. Mi smo se svi skupili s druge strane te žice. Njihov poglavica je uzeo jednu svinju i uperio u nju štap koji je puknuo, a svinja je pala mrtva. Mi smo se razbježali od straha, nikad prije nismo vidjeli moć puške. Rekli su nam da ako pređemo žicu, da će se isto dogoditi nama. Bili smo prestrašeni, ali smo ipak cijele dane i noći provodili s vanjske strane žice i promatrali što bijelci rade i kakve sve čudne stvari imaju. Kad su jednog dana otišli, mi smo požurili tražiti smeće koje su ostavili. Izlomljene šibice, prazne konzerve, vrećice, sve nam je to bilo od velike vrijednosti. Moj se otac dokopao prazne riblje konzerve i pričvrstio je u svoju ceremonijalnu perjanicu. Nakon toga svi su ga više poštovali!"
* "Sjećam se kad je prvi avion sletio u susjedno selo!" kaže Pupuno "Mislili smo da je ogromna ptica, a kako smo se začudili potom... Prvo je iz njene unutrašnjosti izašao bijeli čovjek, a potom je izvadio goleme kutije pune školjaka! Prije bijelaca cijelo naše selo imalo je možda desetak školjaka! Sad smo ih odjednom lagano mogli zaraditi na stotine!" U tom razdoblju su prve Papuanke spavale s bijelcima pa se pročulo da su oni obični ljudi a ne duhovi predaka. Papuanci su počeli vjerovati da su bijelci bolji od njih i htjeli postati kao i oni. Prihvatili su njihovog boga, njihovu religiju, i vjerovali što su im rekli, samo da bi i sami postali tako bogati kao i oni. "

Dobro je da još uvijek negdje postoji divljina. Zašto mene zanima povijest otkrivanja područja u koja vjerojatno nikad ne ću kročiti? Često se na primjer govori da je Republika Srpska genocidna tvorevina i da ju samo zbog toga treba ukinuti i vratiti protjerane na njen teritorij. Treba li onda Sjedinjene Američke Države ukinuti? One su nastale na daleko većem i strašnijem genocidu nego Republika Srpska. Treba li onda sada ukidati SAD, vratiti europske doseljenike u Europu i šačici preostalih domorodaca ostaviti zemlju koje su bili prvi stanovnici?! Srbi kažu da je Hrvatska genocidna tvorevina zbog protjerivanja Srba iz tzv. RSK. Što onda reći o državama "Novog svijeta" koje su sve nastale na najvećem genocidu ikada (nad domorocima novootkrivenih zemalja)?
Velika razlika, prijatelju. Danas se mozes setati po bilo kojem americkom gradu obucen u travnatu suknju, ukrašenu školjkama, kostima i perjem (pod uslovam da imas nekakve gaće ispod suknje) i da pjevusis urodjenicke pjesme, i neće ti nitko nista.

Pokusaj se setati po ulicama Prijedora ili Banja Luke obucen u hrvatsku narodnu nosnju i pjevati "Ustani bane". pa ces vidjeti ces kako daleko doci.
Dilberth is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2013., 02:01   #50
O ZBRISANIM DOMOROCIMA ZAPADNIH INDIJA

„I tako na 24. ožujka godine 1495., krene iz Isabele u ratni pohod. Uza nj je bio i Guacanagari, koji mu je morao biti na pomoć, i koji je gorio od želje zadati nevolje svojim neprijateljima. Taj je pothvat bio prilično težak, jer su Indijanci sakupili više od stotinu tisuća, dok je Admiral vodio nešto više od dvije stotine pješaka i dvadeset konjanika i isto toliko brzih pasa. Poznavajući ćud i prirodu Indijanaca, nakon dva dana puta od Isabele Admiral podijeli vojsku sa svojim bratom poglavarom, kako bi s različitih strana napali ono mnoštvo raštrkano po poljima, budući uvjeren kako će ih strah, kad začuju kriku sa svih strana, natjerati u bijeg, a to su kasniji događaji i potvrdjeli. Kad su desetine pješaka s dviju strana napale indijansko mnoštvo, koje se počelo već cijepati poslije prvih snopova strijela i salve iz arkebuza, žestoko ih dohvatiše konjanici i psi, kako se ne bi opet sastavili. Tada se ti plašljivci dadu u divlji bijeg, tko ovamo, tko onamo, a naši za njima i posmicaše ih mnogo i izvršiše tolik pokolj, da su začas, Božjom pomoći, odnijeli potpunu pobjedu. Indijanaca je bilo sva sila mrtvih, druge su zarobili i potamanili, a Caonabo, glavni kasik među njima, bio je živ uhićen sa svojim sinovima i ženama. Kasnije je ovaj Caonabo priznao Admiralu da je poubijao onih dvadeset kršćana što su bili ostali nakon prvog putovanja kad su otkrivene Indije, s Aranom u Navidadu. Priznao je i kako je kasnije pod vidom prijateljstva žurno otišao u Isabelu, mada su naši znali s kakvim je namjerama išao, to jest vidjeti kako bi se taj grad što bolje mogao napasti i kako bi mogao učiniti ono što je učinio u Navidadu. Sve je to Admiral otprije znao, jer su ga drugi već bili izvijestili, i zato, kako bi ga kaznio za onaj zločin i za ovu drugu pobunu i podizanje ljudi protiv njega, Admiral ga je zarobio zajedno s još jednim bratom i sve poslao u Španjolsku, jer on sam nije htio izvršiti osudu nad jednom tako važnom osobom, a da prethodno to Kraljevi Katolički ne odobre. Njemu je bilo dovoljno što je kaznio druge, koji su bili među onima najgorima. Nakon što je ovaj bio zarobljen i postignuta pobjeda, kršćanima poče sve veoma dobro napredovati. Nije ih bilo više od 630, i to većim dijelom bolesnih, žena i djece, a Admiral je mogao cijelu godinu ići po svem otoku, a ne izvući mač iz korica. Priveo je sve takvom miru i posluhu da su se svi obvezali svaka tri mjeseca plaćati dažbinu Kralju i Kraljici, i to oni iz oblasti Cibao, gdje ima najviše zlata, za svaku osobu iznad četrnaest godina po jedno veliko zvonce puno zlatne prašine, a svi ostali po dvadeset i pet libri pamuka po glavi. A kako bi se znalo tko mora platiti dažbinu, naredi iskovati nekakvu bakrenu ili mjedenu medalju, koju je svatko morao nositi o vratu, kako bi se za onog koji bude uhićen odmah znalo kako nije platio i kako bi se nad njim izvršila određena kazna. Nema sumnje da bi takav red bio donio ploda, da nije dolazilo do onih nesuglasica među kršćanima, o kojima ćemo malo dalje pripovijedati. Kad je bio zarobljen Caonabo, sav je otok bio toliko miroljubiv, da je nakon toga svaki kršćanin mogao sam samcat ići kamo god je htio, a Indijanci sami su ga vodili kamo mu se prohtjelo, i to na ramenima, onako, kako se to čini na poštanskim postajama. Admiral je to pripisivao samo Bogu i sretnoj zvijezdi Kraljeva Katoličkih, smatrajući kako bi inače bilo nemoguće da dvije stotine bolesnih i loše naoružanih ljudi nadjača toliko mnoštvo. Veličanstvo Božje nije samo htjelo to si mnoštvo potčiniti, već ih je osudilo i na tešku nestašicu hrane i na različite i teške boleštine i svelo ih na jednu trećinu od onoga što su bili, i sve to kako bi se jasnije vidjelo kako samo iz presvetih ruku Božjih i Božje volje proistječu tako čudesne pobjede i potčinjavanja velikih naroda, a nikako ne iz naših snaga ili našega uma ili pak plašljivosti ovih drugih. Sve da su naši i jači bili, razvidno je kako bi njihovo mnoštvo moglo zasjeniti svaku prednost naših.“

Ratni pohod u kojem je zarobljen Caonabo prvi je ratni sukob Europljana i domorodaca u Novom svijetu i početak domorodačke tragedije. U jednom naraštaju ubojstva, ropstvo i bolest zbrisat će cjelokupno domorodačko stanovništvo Zapadnih Indija.

O VJEROVANJIMA DOMORODACA

„Idolopoklonstva ili bilo kakve vjerske sljedbe nisam u njih mogao zapaziti, mada svi njihovi kraljevi, kojih je mnogo kako na Hispanioli, tako i na drugim otocima, imaju svaki jednu posebnu kuću, odijeljenu od ostatka naselja, i u tim kućama nema ništa drugo osim nekih ispupčenih likova na drvu, koje oni nazivaju zemes. U tim se kućama ne radi ni za što drugo, nego za ove zemese, i tamo se vrše neki obredi i molitve, i oni ulaze u njih kao mi u crkvu. U takvoj je kući obično jedan okrugao stol, lijepo izrađen, nalik na naše stolove za sječenje mesa, i na njemu neki prah. Taj prah oni postavljaju na glavu onih zemesa uz nekakve obrede, a zatim taj prah udišu kroz rašljastu trstiku, koju sebi ture u nosnice. Riječi koje pritom izgovaraju nitko od naših ne razumije. Od tog praha budu izvan sebe i teturaju kao pripiti. Svakom onom liku dadu ime, i to, čini se, po svom ocu ili djedu ili po obojici, jer ne moraju imati samo jedan, neki ih imaju i deset, i svaki je, kako već rekoh, posvećen uspomeni na jednog od predaka. Čuo sam ih katkada kako više hvale jedan lik nego drugi ili kako jedan više poštivaju i kako mu se više klanjaju nego drugom. Nešto onako, kako to mi činimo prema potrebi u našim crkvenim ophodima. često se poglavice i plemena jedni pred drugima hvale kako imaju bolje zemese od drugih. I kad idu k ovim svojim zemesima, paze se od kršćana i ne dopuštaju im ući u kuću, ili čak, ako osjete kako bi kršćani mogli doći, dignu taj svoj jedan zemes ili više njih, ako ih imaju, i sakriju ih u guštaru od straha da im se ne oduzmu. A što je najsmješnije, običavaju jedni drugima krasti ove zemese. Jednog se dana tako dogodi da su im neki kršćani ušli u tu kuću, i zemes odjednom glasno poče govoriti i vikati na njihovu jeziku. Odmah smo otkrili njihovu vještu majstoriju, jer ovaj je zemes bio šupalj i s donje su mu strane pričvrstili nekakvu trublju poput onih puhaljki, pomoću kojih se u nas gluhima viče u uho, a donji se kraj te puhaljke nalazio spretno prekrit lišćem ili granjem u jednom tamnom zakutku, gdje je bio sakrit čovjek, i ovaj je govorio sve što je kasik želio, a ništa lakše nego to, kad je imao takvu puhaljku! I vidjevši kako su naši prozreli cijelu stvar, kasik ih stade moliti i kumiti o tome ne prozboriti ni riječi njegovim podložnicima ni bilo kome drugome, jer on ih sve tom smicalicom drži na uzdi. Mogli bismo, istina, reći kako to podsjeća na neko klanjanje kumirima, barem u onih koji ne poznaju tajne i smicalice svojih poglavica, jer vjeruju kako to govori zemes, pa su zapravo svi prevareni, a kasik je jedini svjestan njihove lakovjernosti, zbog koje on sam izvlači iz svog naroda sve što mu padne na pamet. Isto tako, velik broj poglavica ima tri kamena, koje neobično poštivaju i oni sami i njihovi ljudi. Kažu kako jedan pomaže žitu i zasijanom sočivu, drugi djeluje na to da žene rađaju bez boli, a treći zazivlje vodu i sunce kad im trebaju. Tri ovakva kamena poslao sam Vašim Veličanstvima po Antoniju Torresu, a druga tri ću sam donijeti. Tako isto, kad ovi Indijanci preminu, posmrtne svečanosti obavljaju na različite načine. Ako umre kasik, evo kako ga pokapaju: otvore mu utrobu i suše ga na vatri, kako bi ostao cijeli sačuvan. Kod drugih uzimaju samo glavu. Druge opet zakapaju u pećinu i na glavu im postave kruha i tikvu punu vode, dok neke spaljuju u domu gdje su umrli, ali kad ih vide kako su u samrtnom hropcu, ne dopuštaju im izdahnuti, već ih zadave. To rade osobito ako je u pitanju kasik. Ima ih koje pred smrt izbace iz kuće, a druge polegnu u hamak, to je njihov mrežasti krevet i uz glavu im postave kruha i vode i ostave ih same i više ne navraćaju k njima. A one koje su teško bolesni vode poglavici, i on kaže treba li ih zadaviti ili ne, pa se čini kako on naredi. Trudio sam se doznati u što vjeruju i znaju li kamo idu poslije smrti. To sam posebice ispitivao Caunaboa, jer je on najprječi kralj na Hispanioli, čovjek u najboljim godinama i velikog znanja i vrlo biste pameti. I on i drugi su mi odgovarali kako idu u neku dolinu, za koju svaki od ovih glavnih kasika vjeruje kako leži na njegovoj zemlji, i kažu kako će se tamo sastati sa svojim očevima i svim precima, kako će tamo jesti i piti i imati žene i kako će uživati u slasti i lagodnosti. Sve je to podrobnije sadržano u spisu, jer sam jednom fra Romanu, koji je znao njihov jezik, naredio u jedan spis sakupiti i opisati sve njihove običaje i starine, iako su sve to bajke, iz kojih se ne može izvući nikakva korist, osim zaključka kako svaki od njih ima urođeno poštivanje prema budućnosti i vjeruje u besmrtnost duša naših.“
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2013., 20:17   #51
O KARIBIMA (KANIBALIMA)

(iz pisma jednog od Kolumbovih mornara Michelea de Cuneoa Gerolamu Annariju)

„Kažem dakle, da su ljudi jednog i drugoh spola maslinaste boje, poput onih na Kanarskim otocima. Glava im je plosnata, a lice najedeno. Niska su rasta; ut plurimum imaju veoma malo brade i lijepe noge i tvrde su kože. Žene imaju vrlo okrugle, tvrde i lijepo građene grudi. Čim rode, ut plurimum, odmah same nose djecu na vodu i tamo operu i njih i sebe. Od rađanja im se trbuh ne nabora, već je uvijek nategnut i gladak, a isto tako i dojke. Idu posve goli, ali istina je da se žene, nakon što su spoznale muškarca, pokrivaju sprijeda ili listom ili kakvim suknom ili gaćicama od tog sukna. Jedu divlje i otrovne životinje, kao na primjer zmijurine od 15 pa i do 20 libara, a kad se namjere na još veće, tada zmije pojedu njih. Kad hoće jesti rečene zmije, peku ih između dva komada drveta. Kad nismo drugo imali, jeli smo ih i mi i izvrsno su nam prijale, jer im je meso bijelo kao snijeg. Etiam jedu pse, koji baš nisu dobri. Item, jedu bjelouške, gušterice i pauke, koji su krupni kao pilad. Item jedu neke otrovne kukce, što se legu po močvarama i kadgod su teški od libre do libre i pol. Similiter jedu umjesto kruha ono debelo korijenje, što nalikuje našoj repi, o kojem smo već gore rekli. Piće im je voda. Mada su Kanibali i rečeni Indijanci bezbrojni i mada im je zemlja nepregledna i jedni žive daleko od drugih i slabo se sreću, uza sve to svi govore jednim jezikom i svi žive na jednak način i naizgled su svi jedan narod. Jedino su rečeni Kanibali divljiji i grublji ljudi nego Indijanci. Ti Kanibali kad uhite kojeg Indijanca, pojedu ga kao što mi jedemo jarića i kažu kako je muško meso bolje od ženskoga. Lakomi su na ljudsko meso i, kako bi ga se mogli najesti, neki izbivaju od kuće i po šest, osam i deset godina. A tamo kamo pođu, stoje sve dok ne potamane cijeli otok. Kad tako ne bi činili, toliko bi se namnožili, da bi svu zemlju prekrili. Razlog je tome što oni, čim dođu do dobi kad mogu stvarati djecu, odmah stvaraju, pošteđujući samo vlastite sestre. Inače su sve druge žene zajedničke. Htjedosmo doznati od Kanibala kako hitaju Indijance i rekoše nam da se noću skriju, a kad grane sunce, opkole im kuće i pohitaju ih. Rečeni Kanibali i Indijanci režu kosu i bradu, a isto tako i žene. Briju se trskom, a dlake iz kose čupaju prstima. Noževi su im od kamena i oštri su kao pravi noževi, čine im i držak i njima dubu i rezbare svoje brodice, takozvane kanoe. To su debla izdubena spomenutim noževima i u njima plovi s otoka na otok, ali nemaju jedara, već samo vesla, koja nalikuju batinama za mlaćenje konoplje. A kada ti Kanibali idu u lov na Indijance, oružje su im debele batine, koje na kraju imaju neki dobro nasađen mlat od glave ljudske ili od koje životinje. Item, nose lukove, i to velike poput engleskih. Tetive su od spomenute trave, strjelice od trske, šiljak im je veoma tvrda drveta, načinjen kao vrh vretena, koji dobro zabiju u trsku i čvrsto zavežu, repice su od papigina perja. S takvim se strijelama daleko dobacuju. Item, umjesto željeza, na šiljak meću i riblju kost. Bili smo i u hramu rečenih Kanibala i u njemu smo našli dva zgodna kipa nalik Majci Božjoj Žalosnici. Čuli smo, kad se neki otac razboli, da sin ide u hram i kaže idolu kako mu je otac slabo i neka mu kaže, hoće li dugo ili ne će. Ako kaže ne, sin ide u kuću i ocu odsiječe glavu pa ju skuha. Ne vjerujem da ju pojede, ali istina je, kad je gola kost, kako je polažu u hram. To čine samo poglavicama. Rečeni idol zove se seyti, a to je jedan čovjek, kojeg proglase svetim. Odjeven je u bijelu pamučnu vreću i nikada ne govori, a oni ga paze na najbolji način. Kažu da svetac ujutro stane nasred hrama, i koja žena prva uđe, on s njom legne, a tada ju sve druge žene idu cjelivati kao najvrjedniju od svih, jer se svetac udostojio s njom miješati. Osim toga rečeni Indijanci i Kanibali ne obožavaju ništa drugo, a isto tako idolu ne prinose nikakve žrtve i ne znaju što je vrag i što je bog. Žive kao prave životinje, kad su gladni, jedu, kad im dođe volja javno se pare sa ženama, i osim brata i sestre, sve je drugo zajedničko. Nisu ljubomorni i po mojem mišljenju su hladan svijet, ne baš strastven, a možda to dolazi od toga što slabo jedu. Prema tome, što smo vidjeli na svim otocima gdje smo bili, i Kanibali i Indijanci su teški skotološci koji, kako se meni čini, ne znaju čine li dobro ili zlo. Prosudili smo da je ovaj prokleti porok Indijancima došao od rečenih Kanibala, jer, kako se već reklo, Kanibali su divlji svijet, i kad oni mogu pokoriti Indijance i kad ih već jedu, hoće ih još gore poniziti, pa to čine na onaj razuzdani način. Rečeni su Kanibali i Indijanci kratka vijeka. Nismo vidjeli čovjeka koji bi bio prešao pedesetu. Spavaju ut plurimum na zemlji kao životinje, dok im gospodari, koje oni nazivaju caci, svi spavaju na pamučnim ponjavama. Oni te gospodare jako poštivaju i klanjaju im se. Kada zajedno blaguju, nijedan se ne će mašiti hrane, ako rečeni caci nije započeo jesti. Žene sve rade, a muškarci samo love ribu i jedu. U tim stranama ima puno komraca, koji strahovito smetaju, ali Indijanci tome doskaču i mažu tijelo onim voćem crvene ili crne boje. Za nas, međutim, nije bilo boljeg lijeka nego stajati u vodi.“
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2013., 22:12   #52
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
O KARIBIMA (KANIBALIMA)

(iz pisma jednog od Kolumbovih mornara Michelea de Cuneoa Gerolamu Annariju)

„Kažem dakle, da su ljudi jednog i drugoh spola maslinaste boje, poput onih na Kanarskim otocima. Glava im je plosnata, a lice najedeno. Niska su rasta; ut plurimum imaju veoma malo brade i lijepe noge i tvrde su kože. Žene imaju vrlo okrugle, tvrde i lijepo građene grudi. Čim rode, ut plurimum, odmah same nose djecu na vodu i tamo operu i njih i sebe. Od rađanja im se trbuh ne nabora, već je uvijek nategnut i gladak, a isto tako i dojke. Idu posve goli, ali istina je da se žene, nakon što su spoznale muškarca, pokrivaju sprijeda ili listom ili kakvim suknom ili gaćicama od tog sukna. Jedu divlje i otrovne životinje, kao na primjer zmijurine od 15 pa i do 20 libara, a kad se namjere na još veće, tada zmije pojedu njih. Kad hoće jesti rečene zmije, peku ih između dva komada drveta. Kad nismo drugo imali, jeli smo ih i mi i izvrsno su nam prijale, jer im je meso bijelo kao snijeg. Etiam jedu pse, koji baš nisu dobri. Item, jedu bjelouške, gušterice i pauke, koji su krupni kao pilad. Item jedu neke otrovne kukce, što se legu po močvarama i kadgod su teški od libre do libre i pol. Similiter jedu umjesto kruha ono debelo korijenje, što nalikuje našoj repi, o kojem smo već gore rekli. Piće im je voda. Mada su Kanibali i rečeni Indijanci bezbrojni i mada im je zemlja nepregledna i jedni žive daleko od drugih i slabo se sreću, uza sve to svi govore jednim jezikom i svi žive na jednak način i naizgled su svi jedan narod. Jedino su rečeni Kanibali divljiji i grublji ljudi nego Indijanci. Ti Kanibali kad uhite kojeg Indijanca, pojedu ga kao što mi jedemo jarića i kažu kako je muško meso bolje od ženskoga. Lakomi su na ljudsko meso i, kako bi ga se mogli najesti, neki izbivaju od kuće i po šest, osam i deset godina. A tamo kamo pođu, stoje sve dok ne potamane cijeli otok. Kad tako ne bi činili, toliko bi se namnožili, da bi svu zemlju prekrili. Razlog je tome što oni, čim dođu do dobi kad mogu stvarati djecu, odmah stvaraju, pošteđujući samo vlastite sestre. Inače su sve druge žene zajedničke. Htjedosmo doznati od Kanibala kako hitaju Indijance i rekoše nam da se noću skriju, a kad grane sunce, opkole im kuće i pohitaju ih. Rečeni Kanibali i Indijanci režu kosu i bradu, a isto tako i žene. Briju se trskom, a dlake iz kose čupaju prstima. Noževi su im od kamena i oštri su kao pravi noževi, čine im i držak i njima dubu i rezbare svoje brodice, takozvane kanoe. To su debla izdubena spomenutim noževima i u njima plovi s otoka na otok, ali nemaju jedara, već samo vesla, koja nalikuju batinama za mlaćenje konoplje. A kada ti Kanibali idu u lov na Indijance, oružje su im debele batine, koje na kraju imaju neki dobro nasađen mlat od glave ljudske ili od koje životinje. Item, nose lukove, i to velike poput engleskih. Tetive su od spomenute trave, strjelice od trske, šiljak im je veoma tvrda drveta, načinjen kao vrh vretena, koji dobro zabiju u trsku i čvrsto zavežu, repice su od papigina perja. S takvim se strijelama daleko dobacuju. Item, umjesto željeza, na šiljak meću i riblju kost. Bili smo i u hramu rečenih Kanibala i u njemu smo našli dva zgodna kipa nalik Majci Božjoj Žalosnici. Čuli smo, kad se neki otac razboli, da sin ide u hram i kaže idolu kako mu je otac slabo i neka mu kaže, hoće li dugo ili ne će. Ako kaže ne, sin ide u kuću i ocu odsiječe glavu pa ju skuha. Ne vjerujem da ju pojede, ali istina je, kad je gola kost, kako je polažu u hram. To čine samo poglavicama. Rečeni idol zove se seyti, a to je jedan čovjek, kojeg proglase svetim. Odjeven je u bijelu pamučnu vreću i nikada ne govori, a oni ga paze na najbolji način. Kažu da svetac ujutro stane nasred hrama, i koja žena prva uđe, on s njom legne, a tada ju sve druge žene idu cjelivati kao najvrjedniju od svih, jer se svetac udostojio s njom miješati. Osim toga rečeni Indijanci i Kanibali ne obožavaju ništa drugo, a isto tako idolu ne prinose nikakve žrtve i ne znaju što je vrag i što je bog. Žive kao prave životinje, kad su gladni, jedu, kad im dođe volja javno se pare sa ženama, i osim brata i sestre, sve je drugo zajedničko. Nisu ljubomorni i po mojem mišljenju su hladan svijet, ne baš strastven, a možda to dolazi od toga što slabo jedu. Prema tome, što smo vidjeli na svim otocima gdje smo bili, i Kanibali i Indijanci su teški skotološci koji, kako se meni čini, ne znaju čine li dobro ili zlo. Prosudili smo da je ovaj prokleti porok Indijancima došao od rečenih Kanibala, jer, kako se već reklo, Kanibali su divlji svijet, i kad oni mogu pokoriti Indijance i kad ih već jedu, hoće ih još gore poniziti, pa to čine na onaj razuzdani način. Rečeni su Kanibali i Indijanci kratka vijeka. Nismo vidjeli čovjeka koji bi bio prešao pedesetu. Spavaju ut plurimum na zemlji kao životinje, dok im gospodari, koje oni nazivaju caci, svi spavaju na pamučnim ponjavama. Oni te gospodare jako poštivaju i klanjaju im se. Kada zajedno blaguju, nijedan se ne će mašiti hrane, ako rečeni caci nije započeo jesti. Žene sve rade, a muškarci samo love ribu i jedu. U tim stranama ima puno komraca, koji strahovito smetaju, ali Indijanci tome doskaču i mažu tijelo onim voćem crvene ili crne boje. Za nas, međutim, nije bilo boljeg lijeka nego stajati u vodi.“
Kako su divno svi Indijanci zivjeli u pravom ekoloskom raju sve dok nisu dosli ti okrutni katolici!
Citajuci ovo, svaki pravi eco-stormtrooper i ljucko-pravaski bojovnik bi bio ganut do suza! Nema nikakvog "waste", global warming, global cooling, sve je recycled. Jedu i hebu jedni druge bez problema i tako svjesno odrzavaju taj fragilni eco-system.
Nije mi sasmo jasno kako u tom sveopcem kolektivnom seks sistemu znaju tko je kome brat ili sestra?
Dilberth is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2013., 02:40   #53
Ovando je tijekom četvrtog Kolumbovog putovanja spalio 84 kasika, uključujući i Nacaonu, najveću gospodaricu otoka koju su svi štivali. Bio je pozvao poglavice na svečanost, a zatim ih je na izdaju zatvorio u istu kolibu u kojoj se svečanost održavala. Potom je kolibu zapalio, dok su vojnici ubijali ostale domoroce okupljene na trgu. I Mendez vidi kako je Ovandu to bilo prječe nego uputiti pomoć onome tko je ovaj svijet otkrio! Guverneri su u tim stranama preuzimali vlast upućujući domorocima proglas koji su sastavili najugledniji bogoslovi i pravnici onoga doba. Počinjući od Adama i Eve, navodili su kako je Bog odredio za gospodara i poglavicu cijeloga čovječanstva svetoga Petra i kako je njegovu nasljedniku dao moć i upravu nad svim dijelovima svijeta, nad kršćanima, nad Maurima, nad Židovima i nad poganima. on se zove papa, što će reći otac i gospodar neizmjerni. Nastavljali su: "Papa koji sada kraljuje dao je ovu zemlju oceansku sa svim što je na njoj i u njoj Njegovom Katoličkom Veličanstvu kralju Fernandu, kao što to proishodi iz pisama koja će vam se pokazati, ako to budete tražili. Po slovu toga Njegovo je Veličanstvo kralj i gospodar vaše zemlje. Vi ste dakle obvezni pokoravati se, a ja od vas tražim i naređujem vam uzeti dovoljno vremena i ozbiljno razmisliti o svemu što sam vam rekao, kako biste priznali Crkvu za vladaricu i upravljačicu cijelog svijeta, Njegovo Veličanstvo za kralja, a svetog Petra za papu u svoj njegovoj pravednoj moći i kako biste pristali da vas se obrati na našu svetu vjeru i primiti nauk od svetih ljudi koje vam papa šalje. Ako budete slijedili ovu svetu vjeru, dobro ćete učiniti i ispunit ćete svoju dužnost. U tom slučaju Njegovo Veličanstvo i mi prihvatit ćemo vas u ljubavi i dobroti i ostavit ćemo vas uz vaše žene i vašu djecu, lišene ropstva i u uživanju u posjedovanju vaših dobara. Ali, ako ne poslušate ili ako se oduprete ovim mojim savjetima, tada ću po Božjoj zapovijedi uporabiti protiv vas silu i povesti najbezobzirniji rat. Predložit ću vas pod jaram crkveni i kraljevski, oduzet ću vam žene i djecu i činiti od njih što mi kralj odredi. Osim toga, oduzet ću vam vaša dobra i nanijet ću vam svako zlo kolikogod budem mogao kao pobunjenicima koji otkazuju posluh svom zakonitom gospodaru. Unaprijed izjavljujem da će sva prolivena krv i sva zla koja proiziđu iz vašeg otpora pasti samo na vas, a nikako na Njegovo Veličanstvo ili na one koji meni služe. (citirano prema Jacob Wassermann, Christoph Columbus der Don Quijote des Ozeans, Berlin 1930)
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.08.2013., 17:52   #54
A originalne bjelačke prastanovnike Amerike, prije dolaska Indijanaca (Kennewick man i desetci drugih otkrivenih kostura koje sad prikrivaju CIA i FBI te artefakte Solutrea kulture, rudniki bakra kod velikih jezera, zidane građevine koje su Indijanci pripisivali bijelim Bogovima pa i naš zagonetni Vissoke Yunaki) nitko da spomene.
Caligula Caesar is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2013., 13:01   #55
Kolumbovo pismo pred prijelomno putovanje 1492.

In nomine D.N. Jesu Christi
Najkršćanskiji i previšnji i presvijetli i premoćni vladari Kralju i Kraljice svih zemalja španjolskih i otoka na moru, gospodari naši! U ovom sadašnjem ljetu 1492., kad su Vaša Veličanstva privela kraju rat protiv Maura, koji vladahu Europom, i završila ga u plemenitom gradu Grenadi, gdje sam iste godine na drugi dan siječnja vidio kako se silom oružja podiže kraljevski stijeg Vaših Veličanstava na kule Alhambre, koja je tvrđa rečenog grada, i kako maurski kralj izlazi na dveri gradske poljubiti Kraljevske ruke Vaših Veličanstava i Princa mojega gospodara, odmah zatim u istom mjesecu zbog mišljenja, koje sam izložio Vašim Veličanstvima o zemljama indijskim i o Vladaru jednom kojeg nazivahu Velikim Kanom, što će na našem pučkom jeziku reći "Kralj nad Kraljevima", i o tome, kako su u puno navrata i on i predšasnici njegovi slali poklisare u Rim tražiti doktore učene našoj svetoj vjeri kako bi ih oni njoj priveli, ali ih Sveti Otac nikada nije uslišao, pa je to bio uzrok propasti tolikih duša, koje su i dalje vjerovale u kumire i prgrliše kriva vjerovanja što vode propasti; Vaša Veličanstva, kao katolici i kršćani i kao vladari zatočnici svete vjere kršćanske i njeni zaštitnici i neprijatelji Muhamedova krivog nauka blagoizvoljevaše poslati mene, Kristofora Kolumba, u rečene dijelove Indije, sa zadaćom vidjeti te vladare i ljude i krajeve i sve ostalo i način na koji bi valjalo postupiti, da se privedu našoj svetoj vjeri; i narediše mi ne krenuti prema istoku, kopnenim putem, kako se običava ići, već udariti na zapad, jer zasigurno znamo da do danas nitko tim putem nije prošao. I tako, kad su protjerala sve Židove iz Vaših kraljevstava i zemalja, Vaša su mi Veličanstva naredila s doličnim brodovljem krenuti u rečene strane indijske i tom prilikom podijeliše mi velike milosti i plemstvo i da se otada unaprijed zovem "Don" i da budem Admiral mora oceanskoga i Potkralj i doživotni namjesnik svih otoka i kopna koja otkrijem i osvojim ili koja će se kasnije otkriti ili osvojiti u moru oceanskom, i odrediše da me u tome naslijedi moj prvorođeni sin i da tako bude iz koljena u koljeno za sva vremena.

Iz ovoga se vidi kako je Kolumbo bio izrazito vjerski zatucan i kako je išao u Indije kako bi tamošnjim ljudima nametnuo kršćanstvo. Njegova izjava iz jednog pisma u kojem objašnjava vrijednost zlata izazvala je rasprave bogoslova o njegovoj pravovjernosti. Kazao je da se zlatom može i raj dušama kupiti. S druge strane, američki domoroci nikakvu vrijednost nisu pridavali zlatu. Ono im je bit će bilo kao Europljanima kamen. Za komad vrpce ili porculana ili za deku ili za nešto hrane davali bi komade zlata.

Kolumbova vjerska zatucanost vidi se i u njegovu pozivanju na vjerske autoritete.

Otkrivač Amerike Kristofor Kolumbo u svome pismu koje je uputio kralju i kraljici s otoka Hispaniole na svom trećem putovanju kaže kako se našao u stihovima proroka Izaije. Usp. Izaija 60,9: "Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima, da iz daleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato. " Na to mjesto iz Izaije poziva se Kolumbo, jer kao i mnogi suvremeni bibličari drži da je Izaijin Tarsis bio Tartessos, grad i oblast u današnjoj Andaluziji. Kolumbo se na svojim putovanjima inače pozivao na crkvene autoritete: Izidora, Strabona, Dunsa Scotusa, sv. Ambrozija i druge.

Držao je da rijeka Orinoco izvire iz raja zemaljskoga i zato nije išao dalje. Mislio je i da je Kuba kontinent i da je sigurno u Indiji i da može doći pješke otamo do Španjolske. Uveo je kazne za mornare koji bi posumnjali da su Indiji. Jednom je prilikom rekao mornare da će ih odvesti na mjesto odakle je jedan od trojice kraljeva krenuo pokloniti se Isusu. Mjesto se zove Saba. Došli su u neko američko mjesto i pitali domoroce kako se zove. Rekli su da se zove Sobo, a Kolumbo je bio uvjeen da je to to (dao oni malo pogrješno izgovaraju).
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2013., 15:23   #56
Quote:
Caligula Caesar kaže: Pogledaj post
A originalne bjelačke prastanovnike Amerike, prije dolaska Indijanaca (Kennewick man i desetci drugih otkrivenih kostura koje sad prikrivaju CIA i FBI te artefakte Solutrea kulture, rudniki bakra kod velikih jezera, zidane građevine koje su Indijanci pripisivali bijelim Bogovima pa i naš zagonetni Vissoke Yunaki) nitko da spomene.
Nisu prastanovnici Amerike bili bijelci, nego endemska rasa slična bijelcima
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2013., 21:41   #57
Danas sam na Dančama igrao vaterpolo s reprezentativcima Novog Zelanda (ne šalim se), onima koji su izgubili na SP-u od Hrvatske 21:4. Nakon SP-a došli su ovamo. Ne mogu vjerovati da su oni igrali na SP-u. Dosta puta sam postigao pogodak i obranio im. Ništa bolji nisu od rekreativaca poput mene, jedino što imaju odlično dizanje iz vode. Iz Wellingtona su, rekli su mi da imaju nacionalno prvenstvo u kojem igra pet klubova (oni su iz kluba koji je prvak). Klubovi su iz Wellingtona i Aucklanda, jedan je iz nekog mjesta kojem sam zaboravio ime i koji nema bazen. Rekli su da u Oceaniji jedino oni i Australija koja je mnogo bolja (sami za sebe kažu da su amateri) imaju reprezentaciju. Svake godine igraju turnir s Australijom, Kinom, Japanom i Kazahstanom. Znači zajedno su s Azijom. Koliko je vaterpolo nepopularan šport da samo tako malo reprezentacija ima u cijeloj Oceaniji i Aziji. U Africi ih ima svega šest. Rekli su mi da će doći i sutra i darovati mi kapicu Novog Zelanda (nisam baš sjajan u engleskom pa nisam sve najbolje razumio, ali ako su vaterpolisti mogu mi darovati jedino kapicu ili gaćice). Mogao bih slobodno i ja poći u Novi Zeland igrati, ne mogu vjerovati da su ti ljudi bili na SP-u. Pošto me zanimaju otkrića i kolonijalna povijest (pogledaj temu Kolonijalni genocid na podraspravniku Povijest i povijesne teme) upitao sam je li neki njihov igrač domorodac Maur (to sam čuo na HRT-ovom prijenosu kad su igrali protiv nas). Rekli su da jedan jest. Nisu svi danas bili na Dančama, bilo ih je jedno 5-6. Njihov klub zove se Hutt Water Polo. Na službenoj stranici sam sada saznao da je pet klubova u njihovoj regiji, da ima još regija i da postoji na Novom Zelandu ukupno 16 klubova. http://www.waterpolo.org.nz/ Pitao sam ih je li maurski službeni jezik i uče li ga u školi. Kazali su da jest službeni jezik i da možeš izabrati hoćeš li ga učiti. Neke škole koriste isključivo maurski, ne i engleski. Rekao sam im da sam čuo kako su Britanci došavši na Novi Zeland izvršili genocid. Rekli su da je to istina, da Britanci nisu bili nimalo dobri, ali da danas svi žive zajedno i bez tenzija. Po njima Maura ima oko 3% ili oko 200 000 po svim gradovima i govore svojim jezikom. Bili su iznenađeni što znam da je glavni grad Novog Zelanda Wellington i da se na maurski Novi Zeland kaže Aotearoa. Kad je kroz kamenje prošao mali poskok upitali su me je li to zmija i je li to opasno. Na oba pitanja odgovorio sam jesno. Smetnuo sam s uma da na Novom Zelandu nema ni zmija ni pauka. Više puta sam čuo kako se engleski govori razlikuju, kako su puno drukčiji engleski iz Engleske, engleski iz SAD-a, engleski iz JAR-a i engleski s Novog Zelanda. Ja nisam zamijetio nikakve razlike, njihov engleski zvuči mi isto kao kad sam pričao s Englezima i ljudima iz SAD-a. Drago mi je što su bez ikakve ljutnje jesno odgovorili na pitanje je li nad Maurima počinjen genocid. Znači to je sada općepoznata činjenica, u bivšim se kolonijama više ne kriju i ne opravdavaju zločini nad domorocima. To mi je iznimno drago. 1950-ih u vesternima ljudi iz SAD-a prikazivali su domoroce kao divljake nevrijedne života. Nedavno su se i SAD i Australija službeno ispričali svojim domorocima, daju im povlastice glede mnogočega (npr. školovanja) i isplaćuju im novac za povijesnu nepravdu ( http://www.24sata.hr/svijet/indijanc...i-tuzbu-261679 ). To mi je uljepšalo dan, znači pravda pobjeđuje.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2013., 23:50   #58
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Danas sam na Dančama igrao vaterpolo s reprezentativcima Novog Zelanda (ne šalim se), onima koji su izgubili na SP-u od Hrvatske 21:4. Nakon SP-a došli su ovamo. Ne mogu vjerovati da su oni igrali na SP-u. Dosta puta sam postigao pogodak i obranio im. Ništa bolji nisu od rekreativaca poput mene, jedino što imaju odlično dizanje iz vode. Iz Wellingtona su, rekli su mi da imaju nacionalno prvenstvo u kojem igra pet klubova (oni su iz kluba koji je prvak). Klubovi su iz Wellingtona i Aucklanda, jedan je iz nekog mjesta kojem sam zaboravio ime i koji nema bazen. Rekli su da u Oceaniji jedino oni i Australija koja je mnogo bolja (sami za sebe kažu da su amateri) imaju reprezentaciju. Svake godine igraju turnir s Australijom, Kinom, Japanom i Kazahstanom. Znači zajedno su s Azijom. Koliko je vaterpolo nepopularan šport da samo tako malo reprezentacija ima u cijeloj Oceaniji i Aziji. U Africi ih ima svega šest. Rekli su mi da će doći i sutra i darovati mi kapicu Novog Zelanda (nisam baš sjajan u engleskom pa nisam sve najbolje razumio, ali ako su vaterpolisti mogu mi darovati jedino kapicu ili gaćice). Mogao bih slobodno i ja poći u Novi Zeland igrati, ne mogu vjerovati da su ti ljudi bili na SP-u. Pošto me zanimaju otkrića i kolonijalna povijest (pogledaj temu Kolonijalni genocid na podraspravniku Povijest i povijesne teme) upitao sam je li neki njihov igrač domorodac Maur (to sam čuo na HRT-ovom prijenosu kad su igrali protiv nas). Rekli su da jedan jest. Nisu svi danas bili na Dančama, bilo ih je jedno 5-6. Njihov klub zove se Hutt Water Polo. Na službenoj stranici sam sada saznao da je pet klubova u njihovoj regiji, da ima još regija i da postoji na Novom Zelandu ukupno 16 klubova. http://www.waterpolo.org.nz/ Pitao sam ih je li maurski službeni jezik i uče li ga u školi. Kazali su da jest službeni jezik i da možeš izabrati hoćeš li ga učiti. Neke škole koriste isključivo maurski, ne i engleski. Rekao sam im da sam čuo kako su Britanci došavši na Novi Zeland izvršili genocid. Rekli su da je to istina, da Britanci nisu bili nimalo dobri, ali da danas svi žive zajedno i bez tenzija. Po njima Maura ima oko 3% ili oko 200 000 po svim gradovima i govore svojim jezikom. Bili su iznenađeni što znam da je glavni grad Novog Zelanda Wellington i da se na maurski Novi Zeland kaže Aotearoa. Kad je kroz kamenje prošao mali poskok upitali su me je li to zmija i je li to opasno. Na oba pitanja odgovorio sam jesno. Smetnuo sam s uma da na Novom Zelandu nema ni zmija ni pauka. Više puta sam čuo kako se engleski govori razlikuju, kako su puno drukčiji engleski iz Engleske, engleski iz SAD-a, engleski iz JAR-a i engleski s Novog Zelanda. Ja nisam zamijetio nikakve razlike, njihov engleski zvuči mi isto kao kad sam pričao s Englezima i ljudima iz SAD-a. Drago mi je što su bez ikakve ljutnje jesno odgovorili na pitanje je li nad Maurima počinjen genocid. Znači to je sada općepoznata činjenica, u bivšim se kolonijama više ne kriju i ne opravdavaju zločini nad domorocima. To mi je iznimno drago. 1950-ih u vesternima ljudi iz SAD-a prikazivali su domoroce kao divljake nevrijedne života. Nedavno su se i SAD i Australija službeno ispričali svojim domorocima, daju im povlastice glede mnogočega (npr. školovanja) i isplaćuju im novac za povijesnu nepravdu ( http://www.24sata.hr/svijet/indijanc...i-tuzbu-261679 ). To mi je uljepšalo dan, znači pravda pobjeđuje.
E moj prijatelju, ti si ovdje puno fulao. To ocito ne znas da su Hrvati i Maori jedni drugima u rodu, i tu si promasio priliku da ih pocastis kao svoje rodjake.

http://www.google.com/search?q=tarar...w=1280&bih=873

http://www.goodreads.com/book/show/12086822-tarara

Ne brini da ih nisi dobro razumio. Ne znam kako zvuci Novozelandski engleski, ali pretpostavljam da je nesto kao i Australski engleski. Australski engleski je vrlo lako prepoznati, oni sve izgovaraju kao "ai", gdje bi Amerikanci (a u neku ruku i mi kako ucimo u skoli) rekli "ei".
Na pr. zensko ime Stacy, oni izgovaraju Staisi, date-dait, shipmate-shipmait, itd.
Kloki ti moze sve to bolje objasniti.
Dilberth is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2013., 23:33   #59
Još uvijek ima nešto nekontaktiranih ili slabo kontaktiranih domorodačkih naroda Novog svijeta. Međutim, sve su to mali narodi do 400-tinjak pripadnika i žive u zabačenim mjestima poput prašuma. U Aziji nešto nekontaktiranih naroda ima na Andamanskim otocima, a najpoznatiji su Sentinelci.

Sentinelci, narod koji žive na otoku Sjeverni Sentinel u Bengalskom zaljevu. Nikada nisu imali kontakt s vanjskim svijetom. Govore sentinelski jezik koji nije klasificiran. Glede tehnološkog razvoja na dnu su ljestvice. Bave se lovom i skupljanjem plodova. Ne znaju brojiti dalje od tri, ne poznaju vatru ni poljoprivredu. Spadaju u rijetke nekontaktirane domorodačke narode. Po procjenama ih ima oko 250. Niskog su rasta (oko 160 cm), tamne kože i iznimno kovrčave kose. O njihovom načinu života zna se vrlo malo, pretpostavlja se da su prije oko 60 000 godina došli iz Afrike. Žive u kolibama. Koriste lukove i strijele, te harpune. Sentinelci koriste svinjsku lubanju, te još neke ornamente, kao i crvenu boju na odjeći, kao ukras. Poznati su po svojoj negostoljubivosti. Sve strance koji se približe ili nađu na otoku pobiju strijelama. Veliki potres i cunami 2004. nije ih uništio. Iz helikoptera uočena je nekolicina muškaraca koja je bacala kamenje i ispaljivala strijele u smjeru letjelice kako bi se obranila od nepoznatog predmeta u zraku. Od 1967. godine indijske su vlasti pokušavale stupiti u kontakt sa Sentinelcima, a te je "kontaktne ekspedicije" predvodio antropolog T. N. Pandit. U pitanju su bili planirani posjeti u kojima bi se domorocima ostavljalo "darove", primjerice kokosove orahe, na obali te ih se na taj način pokušavalo privoljeti na komunikaciju i promijeniti njihov neprijateljski stav prema gostima. Taj je program ugašen 1990-ih godina 20. stoljeća nakon što je par agresivnih susreta završilo tragično. Nekoliko je ljudi ubijeno. Godine 2006. Sentinelci su ubili dva ribara koji su nezakonito lovili ribu u blizini otoka.

Posljednji otkriveni domorodački narod Australije bili su Pintupi nađeni u Gibsonovoj pustinji 1984. godine. U Papuanskoj Novoj Gvineji postoje 44 naroda koja žive mimo suvremene medicine i tehnologije. Ishi i Yahi posljednji su otkriveni domoroci SAD-a, nađeni 1911. (tek je te godine otkriven i Macchu Pikchu). Najviše nekontaktiranih američkih domorodaca živi u Brazilu. Sedam rezervata isključivo su namijenjeni nekontaktiranim narodima. Oko 517 000 km2 amazonske prašume domorodački je rezervat. Nešto nekontaktiranih domorodaca ima i u Ekvadoru, Peruu, Kolumbiji, Surinamu, Paragvaju, Gvajani, Francuskoj Gvajani i Boliviji.

Vjerojatno će i ti narodi ubrzo nestati. Ranjivi su jer im je stanište ugroženo krčenjem i onečišćivanjem njihovih životnih prostora. To su vrlo mali narodi i ne bi bili otporni na bolesti iz europske civilizacije. Kako oni desecima tisuća godina žive izolirani, svi su incestuozni. Za par desetljeća vjerojatno ne će biti nekontaktiranih naroda ni većine znamenitih divljih životinja.

Dilberth, tih 5-6 s kojima sam igrao nisu bili Mauri (Maori ili Mauri, ovi Novozelanđani izgovaraju Mauri, ali onda ih se može pomiješati sa srednjovjekovnim španjolskim muslimanima). Rekli su da je jedan njihov suigrač Maur.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.08.2013., 14:38   #60
Koliko je bilo indijanaca?

Spominje se cifra od 200 000 asteških ratnika?

Moja pretpostavka je da su svi muškarci bili ujedno i ratnici

Nekim mojim računanjem kad uzmemo u obzir ostale b narode, žene i djecu, brijem da je u Meksiku živjelo nekih 5-6 milijuna indijanaca? Uzmimo da ih je toliko otprilike bilo i na Andama, dobijemo nekih 12-13 milijuna indijanaca. Dodajmo ostale goleme ali slabo naseljene krajeve i dodjemo, tj brijem u mojoj glavi na nekih 25 do maksimalno 30 milijuna indijanaca
Nosonja_ is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:26.