Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.09.2012., 21:34   #1
Arrow Moje vječno ja

Svaki čovjek je ja, biće koje je oduvijek bilo i koje nikada neće prestati biti. Kada promatram ljude, u svakom čovjeku vidim to biće, u svakoj osobi kada joj pogledam u oči. Stvarnost koju proživljavam, je ona stvarnost koja mi je pomogla da dođem do samospoznaje vlastitog ja, vlastitog života, unutarnje snage i vječne vatre.

Stvarnost koju proživljavam ovdje, samo je fragment mog postojanja, jedan sitan djelić velikog mozaika.
Nakon teškog puta depresije, beznađa, anksioznosti, kompleksa manje vrijednosti, tisuće i tisuće progutanih tableta, po prvi puta, nakon mnogo godina, osjećam se ugodno u vlastitoj koži, osjećam se slobodno. Ne bih tu slobodu mijenjao za ništa na svijetu. Tako je lijepo biti ja. Predivno je biti ja.

Osjećam povezanost sa svime oko sebe, osjećam jedinstvo i neograničenu ljubav prema svemu. Nevjerojatna je energija koja prožima svako biće, svaku stvar.

Zaljubio sam se u samoga sebe. Sada tek mogu spoznati Boga, mogu voljeti Boga, kada sam zavolio sebe onakvog kakav jesam. Uspio sam zaviriti u dubinu u kojoj prebiva moje biće, moje ja, zaogrnuto vječnim mirom dovoljno da proniknem kako sam ja puno više od pojavne razine.

U toj dubini nalazi se ono što je vječno, što postoji oduvijek i zauvijek. To je moja duša, moja srž, to sam ja. To je ona čvrsta točka za koju se uvijek mogu uhvatiti kada mi je teško. Ja je suština moga postojanja. Kada se duboko zagledam u sebe, mogu ga osjetiti, mogu ga vidjeti kao polje beskonačne energije te beskonačne veličine. U njemu je sve mirno, bez promjena, ono se nikada ne mijenja.
U ovom svijetu stalne promjene, kako je lijepo imati sebe koji se nikad neće i ne može promjeniti. Sebe koji živim, koji sam živio i koji ću živjeti. Ja sam neizmjeran a koliko je tek Bog neizmjeran, ne mogu dokučiti i proniknuti svojim umom i možda nikada neću moći.
Kako je teško spoznati Boga, bez da upoznate i spoznate samoga sebe. Osjećam da sam otkrio tek mali djelić tog velikog misterija. Osjećam ga da postoji, ali isto tako osjećam da sam jako daleko od njega. On je vječno svijetlo, vječni plamen. Ja se nalazim u mraku ali bez obzira na to, osjećam njegovu prisutnost. Moram ga zazvati svim svojim bićem, svim svojim silama. Moram se približiti stvoritelju, osjećam kako je to nešto još puno ljepše, puno bolje od mene samog, koji sam čudesan.

Volim te. Ti si ono što sam oduvijek tražio, još kao mali dječak. Ti si ona bezvremenska, vječna i univerzalna stvarnost koja je oduvijek i zauvijek. Ti si moja istinska ljubav, moje pravo ja, ovozemaljsko i vječno. Spoznavši tebe spoznao sam svoj vječni mir, dubinu svoje duše, tajnu svog vječnog postojanja.

Moj život je samo moj, ja sam jedan i jedinstven. Moji roditelji jesu bili nosioci mog utjelovljenja, ali nisu mi oni podarili život. Moj sin nije samo moj sin, on je jedno ja, on je jedno biće koje je oduvijek i zauvijek. Njegova tjelesna malenost ne može umanjiti njegovu veličinu, veličinu njegove duše i dubinu njegovog postojanja.

Cijeli svijet diše kao jedno biće, pulsira, zajedno sa našom planetom koja se okreće oko sunca i putuje kroz svemir. Toliko prekrasnih bića postoji na ovoj zemlji, kada bih mogao ih sve upoznati. Zamislite koje bi to bilo bogatsvo. Toliko različitih a opet toliko sličnih.

Bog je veliki misterij. Boga nikada nećemo moći spoznati do kraja. Kraljevstvo nebesko je u vama, rekao je Isus. Zagledaj se u svoje srce, zagledaj se u dubinu svoje duše, budite istovremeno i promatrač i objekt promatranja. Tko je onaj koji promatra? Tko je ta svijest? Tko je to biće?

Ta svijest je "ja", ono beskonačno, bezvremensko, bezimeno ja. To je vječni promatrač tebe samoga. Postani svjestan toga. Postani svjestan te svijesti o sebi, ušuti, umiri se i promatraj njezinu dubinu. Dokle seže ta svijest, gdje joj je granica, što misli, što osjeća, kako izgleda ?

Istinski uživam diveći se toj stvarnosti koja je čudesna, koje smo svi mi mali djelić. Prekrasna je ljepota u gužvi trgovačkog centra kao i u samoći šume. Posebna je čar biti dijelom te stvarnosti.

Kako je predivno živjeti. Život je dar i milost Božja, milost našeg stvoritelja. Kada pronađeš sebe, postaje ti lakše živjeti. Svaki problem, svaka se prepreka čini kao maleni kamenčić na oceanu moje stvarnosti. Mogu se naljutiti, mogu se rasrditi, mogu i još uvijek osjećam ljudske negativne osjećaje, ali uvijek se iz njih mogu vratiti u stanje svog vječnog mira. Mira koji nadilazi svako razumijevanje, kako kaže Isus.

Život koji živim, posao koji radim, auto koji vozim i sve materijalno što posjedujem ne može me više držati zarobljenog. Oslobođen sam svih okova, navezanosti. Mom je biću to sasvim svejedno. Mogu, te i dalje poželim nešto materijalno, mogu imati cilj koji želim ostvariti, ali to više ne može biti iz osjećaja mračne odlučnosti, iz potrebe da budem bolji od drugih, te iz drugih, usuđujem se reći, primitivnih razloga. Želim neku materijalnu stvar, ali istovremeno prihvaćam i život bez nje. Ako je ne ostvarim, shvaćam i razumijem da nije meni bila namjenjena. Neću se razljutiti na cijeli svemir ako ne dobijem što želim.

Trenutno ne mogu čitati knjige, jer toliko intenzivno proživljavam sve osjećaje, da imam potrebu pisati knjigu. Moj je život, moja stvarnost, jedna neispisana knjiga.

Čitati duhovne knjige, bez proživljavanja i življenja, jednako je otprilike čitanju o tome kako je to voziti se na biciklu. Možete pročitati pedeset i pet knjiga o tome kako se vozi bicikl, ali nikada nećete znati kako je to voziti bicikl, dok to zaista ne probate. Onda ćete u punini osjećaja znati kako voziti bickl. Doživjet ćete to svim svojim osjetilima, svim svojim bićem, i to iskustvo više nikada nećete zaboraviti. A jednom kada ste naulili voziti bicikl, nikada to više nećete moći zaboraviti.

Jednako tako i ne možete zaboraviti osjećaj vlastitog ja, jednom kada ste ga dotaknuli. Taj osjećaj je tu zauvijek, manje ili više intenzivan.
eternalme is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2012., 21:43   #2
Svaka čast !
__________________
..
yeeeah is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2012., 22:58   #3
Defintivno svaka cast! ;-)

Sent from my GT-N7000 using Tapatalk 2
bakunjin is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 00:39   #4
Da, prekrasna ti je priča. Ali kada kažeš da si se zaljubio u samog sebe, u što si se zaljubio u toj priči? I što ti znači zaljubljenost?
pronađena is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 00:54   #5
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Da, prekrasna ti je priča. Ali kada kažeš da si se zaljubio u samog sebe, u što si se zaljubio u toj priči? I što ti znači zaljubljenost?
Možda je čovjek bio na intenzivu gnoze. Pa je shvatio suštinu svoga JA. Ili mu se spontano otvorilo treće oko. Sve u svemu je lijepo napisano. Najgore je što život često nije takav.
krena is online now  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 01:04   #6
Quote:
krena kaže: Pogledaj post
Možda je čovjek bio na intenzivu gnoze. Pa je shvatio suštinu svoga JA. Ili mu se spontano otvorilo treće oko. Sve u svemu je lijepo napisano. Najgore je što život često nije takav.
Ne znam. Meni se čini da, kad jednom ugledamo dušu, onda znamo da sam ja i duša amebe i duša pračovjeka i duša svega stvorenja. I da smo svi jedno.
U što se onda zaljubljujemo? NIje li zaljubljenost samo rad hormona?
pronađena is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 01:25   #7
hvala dragi moji na odgovorima i čitanju....nastavljam pisati, pa ću vam odgovoriti najbolje kroz svoja razmišljanja :-)


jutro poslije, probudio sam se pun energije. Inače moju standardnu prvu misao "uh ne, još jedan dan", zamjenila je radost i veselje poći ususret novom danu. Nešto neopisivo za mene.

Jedva sam čekao doživjeti nešto obično. Svaka obična pojava, meni se činila neizmjerno neobičnom. Otišao sam u trgovinu kupiti namirnice za hranu. Uživao sam u pogledu na šarolike boje povrća i voća. Razni oblici raznih boja, bili su savršeni. Shvatio sam da sam prestao uzimati stvari zdravo za gotovo, divio sam se svemu očima djeteta koje tek upoznaje svijet. Ljudi su oko mene prolazili i stavljali stvari u svoje košare. Osjećao sam tako puno energije oko sebe, energije od svih tih bića. Jednostavno cijeli prostor bio je ispunjen jednom neobičnom energijom. Obratio sam pažnju na ljude, na njihova lica, oči, hod i držanje. Na pamet mi je pala neobična misao, kako svatko od tih ljudi ima svoju životnu priču, svoju životnu situaciju, ali koliko god da su životne situacije tih ljudi različite, život koji im je darovan jednak je za svakoga. Nitko nije veći ili manji od drugog, više ili manje vrijedan, ono biće koje sjedi u sjeni spoznaje svakog tog čovjeka činilo se istovjetno mome.

Kupio sam nekoliko namirnica i krenuo prema blagajni. Platio sam svoj račun sa mirom i zahvalnošću što mogu imati te namirnice.

Shvatio sam koliko sam se prije opirao svemu, koliko je moj život bio jedna velika unutarnja bitka. Bitka sa osjećajima, sa poslom, sa drugim ljudima, sa novcem, sa uspjesima i neuspjesima, sa cijenama i ekonomijom, sa politikom, sa mojom prošlošću i sa mojom budućnošću.

Ovaj puta prihvatio sam da namirnice koje sam uzeo koštaju koliko koštaju, nisam u kupovinu kruha upleo i svoj nedostatak novca, minus na tekućem računu, hipoteku na stan, nesigurnost zaposlenja i života te sve ostale stvari koje čine moju životnu situaciju. Jednostavno sam prihvatio cijenu onoga što kupujem, jer je to bila cijena toga, ne ocjenjujući više kada sam ga jednom odabrao da li to vrijedi više ili manje, to jednostavno vrijedi toliko novaca.

Mogu to prihvatiti ili neprihvatiti. To ne znači da se slažem ili da mi je svejedno hoću li nešto platiti 5 ili 500, jer i dalje moram funkcionirati u okviru svojih mogućnosti, samo ta pojava opiranja svemu što jest u meni trošila je ogromnu količinu životne energije. Unutarnja borba protiv svega bila je otprilike jednako učinkovita kao gašenje požara sa napalmom. Ne samo da je ostao požar, nego bi dobio i eksploziju po svoj prilici u lice. Eksploziju negativnih osjećaja, stavova i mišljenja koja bi preplavila moju svijest sužavajući mi horizonte do te mjere da više nisam mogao percipirati ništa lijepoga oko sebe. Sve drugo postajalo je manje važno. Ono što je jedino važno, to sam bio ja i moja životna situacija.

Svaka dobronamjerna kritika ili sugestija "moraš uživati u malim stvarima" u meni bi izazvala burnu reakciju. Dosta mi je bilo više tih fraza. Problem je bio što ja ne znam uživati. Ni u malim ni u velikim stvarima, sasvim je svejedno. Problem nije bio u stvarima ili u mojoj oholosti, nego u mojoj nesigurnosti. Sve dok se u meni nije oslobodila ta zarobljena vječna prisutnost, nisam mogao uživati ni u čemu.

Dragi moji čitatelji, ne, nisam sada prosvjetljen niti neki guru, niti mislim da sam odjednom izliječen i da mogu ostaviti lijekove te ih i dalje koristim, ali osjećam jednu slobodu, energiju, ljepotu, radost.

Osjećam da sam slobodan. Osjećaj jedne slobode od svega, osjećaj apsolutne slobode je predivan. Mnogi piju alkohol da bi ih on oslobodio, pomaknuo granice i zidove. Mnogi se i drogiraju da bi osjetili osjećaj slobode. Kada bi samo znali, koliko je blizu. Tako blizu a tako daleko. Ne znam zašto je sve to tako, ali čini se da je svačiji duhovni put drukčiji i svatko ga mora proći sam.

Problema i briga životnih i dalje je puno, na razini životne situacije ništa se posebno nije promijenilo, ali ja sam se promjenio iznutra. Ja mogu odvojiti sebe od životne situacije koja me okružuje. Kada se umorim od svega povučem se u svoju dubinu i pokušam opet osjetiti svoje ja, promotriti sebe iz drugog kuta, pogledati se jednim drugim očima. Mir i ljubav koja izvire iz tog središta daje mi snagu za nastavak. Ne znam kako će se stvari odvijati, ali sam duboko u sebi uvjeren da će sve biti kako treba biti, i kako će svaki budući događaj kao i svi koji su prethodili služiti tome da mene usmjeravaju na mom duhovnom putu.
Strah od budućnosti i od života zamijenilo je potpuno povjerenje u život, potpuno predanje u njegove ruke. Prihvaćanje svake kušnje, svake situacije. Nema vaganja što je fer a što nije fer, da li ja zaslužujem ovo ili ono, kako prolaze drugi a kako ja prolazim u životu, nema uspoređivanja, nema natjecanja, nema pobjednika i poraženih.

Ja sam tu za svu vječnost. Spoznaja toga, vratila je moje samopouzdanje. Prijetnje na poslu koje sam doživio kao da su prošle kroz mene i nisu me uopće uznemirile. Nisu me učinile nervoznim, svađalački nastrojenim, uplašenim. Kao da ništa ne može poremetiti moje biće, ništa mu ne može naškoditi. Kada sam ih doživio, došlo mi je da se nasmijem. Iz pristojnosti glumio sam ozbiljnost i zabrinutost, ali u sebi nasmijao sam se prolaznosti i mirno nastavio dalje.

Čak štoviše, nisam ni zamjerio svom šefu zbog toga ni u srcu ni u umu. Jednostavno se nisam ni naljutio. Nastavio sam ostatak tjedna raditi jednako poletno, trudeći se izvući iz sebe što više kreativne energije, dati što više, doprinijeti što bolje.

Osjećam se sigurnim u sebe. To se odražava u mom govoru i u mom držanju.
Nekada spušteni pogled, sram i strah gledanja drugih u oči skroz je nestao. Sada sa radošću pristupam svima, sa radošču pogledam ljude u oči. Kada pogledam nekoga u oči, imam osjećaj kao da pristupim njegovom biću, kao da se povežem s tom osobom na jednoj drugoj razini i kao da mu mogu nešto prenijeti i dati. Kao da mogu dati sebe kroz taj iskreni i kratki pogled. To je ono što i želim, kroz ovaj život koji mi je darovan. Izgoriti kao svijeća svijetleći drugima na njihovom životnom putu. Želim iskoristiti svoje talente i sposobnosti na najbolji mogući način i vjerujem da će moje ja pronaći načina da to postigne.
eternalme is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.09.2012., 01:44   #8
@ eternalme
(Ne želim te tumačiti, asociiram, ako dozvoliš.)

Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
I što ti znači zaljubljenost?
Nisam tu baš veliki praktičar, više - ono, knjige - teoretičar.

Eugen Drewermann objasni to u dužem kontekstu ovako:
Zaljubljenost je u slobodi postaviti nužnost.
Ne možeš se Morat zaljubiti, ali u zaljubljenosti ljubljeni/a postane apsolutno važan/na i nužan/na.
Sloboda postavi nužnost, ne slučajnost.

Isto tako prava odluka: odluka u slobodi postavi nužnost.
Jedino bitno je, šta čovjek napravi u slobodi, šta Se Mora nije bitno.

S time se izvućeš iz kontingencije. Svaka slučajnost i nevažnost otpadne, sve dobije značenje i vrijednost.
O Drewermannu i bogu tu sad neću isto još.

I to vidim jasno opisano u tekstu od @ eternalme. Fino. Isto ako će intenzitet te spoznaje opast, nešto ćeš moć nosit sa sobom kroz život - umjesto da ne. Svijet opet postao malo bolji.


> NIje li zaljubljenost samo rad hormona?

Možda tu postoje neke empiričke korelacije. Ali onda još nemaš kauzalitet.
Itto is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2012., 18:02   #9
Čari samospoznaje
Astralica is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2012., 21:11   #10
Thumbs up

hvala najljepsa svima na odgovorima, nikako vremena napisati nesto novo

@yakuzza razmisljao sam o tome, nadam se da nije to, stojim cvrsto s obje noge na zemlji, ne lebdim i ne radim neke nerazumne poteze

@tigrić gabriel jako mi je drago da te je razveselila moja priča

@Itto samo ti tumači, ja nisam toliko duboko u svemu tome pa moram priznati da ne razumijem puno od toga što si mi napisao :-) ali isto se nadam tome što kažeš, ako i intenzitet opadne nadam se da će nešto od toga ostati

@Astralica doživjela si nešto slično pa se smiješ ha ? :-)

@yeeeah hvala ti puno. sviđa mi se ta tablica, bilo bi dobro kad bi čovječanstvo skočilo na vrh, koji bi to bio preokret u civilizacijskoj tekovini

@GameDeveloper nadam se spoznati barem dijelić Boga,jer nekako ga vidim ipak odvojenog od sebe, ja jesam i moje ja je vječno ali Bog je nešto neopisivo, vječna svjetlost koju osjetim i ali je jako daleko od mene.

@bakunjin hvala, drago mi je da ti se sviđa

@pronađena hej pronađena :-) teško je definirati tu ljubav, zaljubljenost. možda je to kriva riječ uopće, nisam siguran. Sigurno nije ona narcistička zaokupljenost sobom, gledanje u ogledalo i slično. Dapače, niti se ne gledam u ogledalo, gledam samo u svoje ja, u svoju dušu. Izrazio sam te osjećaje jer zaista cijeli život sam proveo stideći se samog sebe, svoga tijela, karaktera, svega, i uvijek sam se osjećao manje vrijedan, bezvrijedan. Zato kažem da sam se zaljubio u sebe, zapravo mislim da sam očaran svojim svevremenskim i beskonačnim ja, ali sada i na svoje tijelo gledam drugačije. Imam više samopouzdanja, gledam ljude u oči dok im pričam, ne bojim se reći što mislim i prihvaćam se u potpunosti. Ja sam ja.
eternalme is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 02:01   #11
Bog nije misterij, spoznat ćeš ga kad spoznaš sebe jer ti si njegovo ispoljavanje, njegovo sanjanje.
Pročitat ću sutra sve, ali osjećam....blizu si.
GameDeveloper is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 16:55   #12
Možda je potrebno da sačekaš još koju nedelju, jer se takav intenzitet ne može doživljavati konstantno.
No, ne bih želeo zvučati ni na koji način grubo ili cinično, ali ovo tvoje stanje mene direktno podseća na moja lična manična stanja, ni po čemu se to ne razlikuje, stanje uvek nosi pečat individue, a manije su inače božanstvena i čista stanja iako zavisi od osobe do osobe, ako je sklona duhovnosti, i takvom pristupu ona to i ispoljava, ako je npr neko ko je bez ikakvog uvida u nekakve duhovne sfere i npr egoista, on će ispoljavati tvoj neki doživljaj koji je takođe za njega jako intenzivan - ali se po pravilu radi o maniji, i uglavnom oni dolaze kao prirodan sled anksioznosti, depresija i slično.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 17:48   #13
Thumbs up

Predivno Eternalme stvarno.ovo je danas druga tema koja me tako razveselila.baš sam sretna zbog tebe i dobro te razumijem o čemu pišeš.baš ljepo da si to podjelio s nama.piši i dalje.
tigrić gabriel is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 21:17   #14


To je stanje između 400 i 600 .
__________________
..
yeeeah is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2012., 04:15   #15
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Možda je potrebno da sačekaš još koju nedelju, jer se takav intenzitet ne može doživljavati konstantno.
No, ne bih želeo zvučati ni na koji način grubo ili cinično, ali ovo tvoje stanje mene direktno podseća na moja lična manična stanja, ni po čemu se to ne razlikuje, stanje uvek nosi pečat individue, a manije su inače božanstvena i čista stanja iako zavisi od osobe do osobe, ako je sklona duhovnosti, i takvom pristupu ona to i ispoljava, ako je npr neko ko je bez ikakvog uvida u nekakve duhovne sfere i npr egoista, on će ispoljavati tvoj neki doživljaj koji je takođe za njega jako intenzivan - ali se po pravilu radi o maniji, i uglavnom oni dolaze kao prirodan sled anksioznosti, depresija i slično.
ali ovakvo pozitivno stanje koje mu traje već više dana ne može biti manija jer mislim da ona traje bitno kraće, ili se možda varam?

@čestitke eternalme na iskrenosti, samo naprijed.
__________________
A.Smithee
ckralj is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2012., 12:07   #16
Quote:
cedokralj kaže: Pogledaj post
ali ovakvo pozitivno stanje koje mu traje već više dana ne može biti manija jer mislim da ona traje bitno kraće, ili se možda varam?

@čestitke eternalme na iskrenosti, samo naprijed.
Može trajati mesecima i onda esklalirati, u sinusoidama. A može i nestati neko vreme pa kroz godinu dana se pojaviti kao nastavak manije.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2012., 12:40   #17
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Može trajati mesecima i onda esklalirati, u sinusoidama. A može i nestati neko vreme pa kroz godinu dana se pojaviti kao nastavak manije.
Ti govoriš kao da bi eternalme trebao gutati pilule protiv manije da bi se vratio u prijašno normalno stanje gdje je gutao pilule protiv depresije.

Ne. Probudio se prema svijetu, prema sebi, preuzeo se u slobodi. Sve je dobilo vrijednost, boju, i tu nema šta razobjasnit.
Itto is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2012., 22:30   #18
Ti si Bog u tijelu čovjeka, ne postoji ništa van Njega i sve je dio Njega, Život je njegov San.
Ali nije to ništa loše što tako trenutno vidiš, tako je i meni bilo prije, malo po malo doći ćeš do shvaćanja o kojem pričam i to će biti toliko veliko da nećeš moći nikome objasniti ili prepričati.
GameDeveloper is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2012., 23:00   #19
U svakom slučaju, ako, dakle, osećaš stabilnost, i ako ona zaista da svoje rezultate u smislu da se ne vraćaš ponovo na neka od onih starijih stanja - onda će mi biti izuzetno milo i drago.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2012., 22:22   #20
Bog je u svakome od nas. Mozemo ga uvijek osjetiti kada u ljudima oko nas pokusamo potraziti njihovu izvornu vrijednost kad ih pokusamo pogledati ocima roditelja, brata ili djeteta. Najbitnije je da shvatimo da je Bozje srce, srce roditelja. Svatko tko je roditelj duboko u sebi zna da bas nikada, ma sto njegovo dijete da napravi, nece ga moci napustiti i prestati voljeti.

Sent from my GT-N7000 using Tapatalk 2
bakunjin is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:30.