O povjerenju - u vezi, a i šire

[Lord Byron]

Jednom sam prodavao automobil.

Zapravo, prodavao sam automobil više puta (ne uvijek isti, dakako ), i svaki je put to iskustvo bilo negdje između neugodnog i traumatičnog - ali, to sad nije tema . Ovaj jedan put prodavanja automobila jest tema jer se tom prigodom dogodilo nešto što oslikava moj odnos prema povjerenju.

Jedan od potencijalnih kupaca primijetio je da je brzinomjer otvaran. Primijetio je dobro jer se brzinomjer bio pokvario i zamijenjen je uz postavljanje točnoga broja kilometara. E, ali našemu potencijalnom kupcu vrag nije dao mira, ter je krenuo s unakrsnim akako, azašto pitanjima, pokušavajući me, valjda, uhvatiti u nekakvoj laži, što li.

Prekinuo sam taj razgovor i odjebao čovjeka.

Pokušavam reći sljedeće: ja u svome životu ni u odnosima koji su bitno, bitno "slabiji" od partnerskoga ne želim imati posla s ljudima koji mi ne vjeruju. U konkretnome primjeru, meni je jasno da čovjek ne zna ni tko sam ni što sam, jasno mi je da se pri prodaji automobila laže više nego u (ribo)lovu, ali svejedno - pitaj što god te zanima, ali ako mi nećeš vjerovati, ajd' bok. Ako netko, i u odnosima koji su bitno, bitno "slabiji" od partnerskoga, krene s nepovjerenjem i "lovljenjem u laži", takav mi netko ne treba. Hvala i doviđenja, raziđite se u manjim grupama, ajmo jel' igra mečka...

Pričam ovu priču ne bih li objasnio zbog čega me, i nakon svih ovih silnih forumskih i životnih godina u guzici, i dalje zbunjuje spremnost i sklonost ljudi da ulaze u vezu i bivaju u vezi s drugim ljudima kojima ne samo što ne vjeruju, nego im posve mirno pripisuju sposobnost činjenja epskih gadarija. Sasvim je slučajno posljednjih nekoliko dana na dnevnome redu testiranje očinstva (iskreno, ne mogu zamisliti gnjusniji prizor od toga da se, u osnovi, na partneričinu obavijest o trudnoći reagira sa "Joj, super, honey - a čije je?" - a upravo se na to svodi zahtjev za utvrđivanjem očinstva), ali nagledah se i načitah svega: od zahtjeva za uvidom u mobitel/mail pa do posve mirnoga proglašavanja legitimnim svakoga mogućega pojavnog oblika uhođenja.

Naravno, pod vezom podrazumijevam zajedništvo dvoje (ili koliko već ) ljudi odgovarajućeg spola - ne govorim o "vezi" čiji je sadržaj povremeno jebuckanje i povremeno zajedničko ubijanje dosade. Govorim o ljudima koji žele biti za-jedno. Jasno mi je kako je to moguće - svašta je moguće s ljudima i među ljudima - ali, nije mi jasno zašto to ljudi rade?

Fakat, zbog čega ulazite u veze u kojima ne vjerujete onome drugom ili je očito da taj drugi ne vjeruje vama? Jebat' se možete i bez veze, dakle nije to. Kino, kazalište, lajna... sve možete i bez veze, dakle, nije ni to.

Eto, to ne razumijem.

Automobil sam prodao, ako nekog možda zanima.

[lurker312]

Da bi mogao imati povjerenja prema drugom ljudskom biću osnova je da uopće poznaješ taj osjećaj. Mnogi dolaze iz sjebanih obitelji, odnosa koji su bili sve samo ne idealni i povjerenje im je strani pojam a izdaja vječan strah.

A drugu stranu jednadžbe opisuje slična priča samo je u ovom slučaju emocija ljubav, tko ju nije upoznao lako ju brka s drugim krivim pojmovima. Pa je nekome kopanje po mobitelu i opća ljubomora znak ljubavi, šamar znak pažnje a restrikcije znak posvećenosti.

[astor pec]

Osim što je Lordovo pravo ime Bajro i diler je autima

lurker312 kaže:

Da bi mogao imati povjerenja prema drugom ljudskom biću osnova je da uopće poznaješ taj osjećaj. Mnogi dolaze iz sjebanih obitelji, odnosa koji su bili sve samo ne idealni i povjerenje im je strani pojam a izdaja vječan strah.

A drugu stranu jednadžbe opisuje slična priča samo je u ovom slučaju emocija ljubav, tko ju nije upoznao lako ju brka s drugim krivim pojmovima. Pa je nekome kopanje po mobitelu i opća ljubomora znak ljubavi, šamar znak pažnje a restrikcije znak posvećenosti.

ovo je jako dobar odgovor.

[Riona]

Da je moj muž pokazao i najmanji trag želje da me priupita "da li je moje", ne bi bio moj muž više ni sekunde. Ima više načina da uništiš odnos, ali ovaj je vjerojatno najbrži.
Da li je strah od samoće toliko jak da ljudi pristaju na veze u kojima je nepovjerenje osnovni oblik odnosa? Jesu li doista tome krive društvene mreže i mobiteli?

[Difference]

Pa zato što je sumnja, nepovjerenje i ljubomora najveći mogući životni dokaz svemirske ljubavi.
Ako ne sumnjaš, nisi ljubomoran i vjeruješ voljenoj osobi onda je u stvari ne voliš istinski, ali toga nisi svjestan. Zato je tu forum da nas osvjesti.

Postoji li negdje definicija što su to točno sjebane obitelji? Idemo sad i za ljubomoru okriviti užu i širu familiju.
Neki obrasci ponašanja se pokupe iz obitelji, al ići sumnju i nepovjerenje opravdavati kao nešto sasvim ok nema veze sa sjebanim obiteljima. Nego s ograničenošću.

[Maria34]

Dva forumaša su na susjednoj temi napisala da imaju svoj razlog. Kao da ih taj razlog opravdava.

To što netko nosi traumu ne daje mu pravo na mučenje osobe s kojom je u odnosu.

Umjesto da tu traumu riješe oni bi uspostavljali pravila i metode kontrole osobe koju navodno vole.
Smatram da za takve osobe nisu veze.

[Black Sea]

U vezi su jer imaju potrebu biti u vezi. Tako smo, uglavnom, programirani.
Ali, kojekakve traume, nesigurnosti, kompleksi, sve neke ne baš lijepe vrlo osobne stvari s kojima se nije lako suočiti, a koje nisu problem onog drugog od kojeg se očekuje da ih riješi (jer je valjda tako lakše) čine to o čemu pišeš.

Na stranu sada, a u svezi s tim što sam napisala, očekivanje bianco povjerenja, bez obzira na sve, bez obzira na kvalitetu samog odnosa.
Na stranu i nepovjerenje unatoč kvaliteti veze.

Povjerenje je dio dobre veze, baš kao i ljubav, neraskidivi dio. Kvaka je valjda što počesto puno ljudi takvu dobru vezu ne zna ili ne može zbog svakakvih razloga ostvariti.

[Lord Byron]

Maria34 kaže:

Smatram da za takve osobe nisu veze.

Ne bih se složio.

Da ostanem u duhu uvodnoga posta: svaki automobil ima svoga kupca .

[wild rider7]

iz iskustva; povjerenje je odlika jakih i stabilnih ljudi koji su prije svega sigurni u sebe.

oni koji su i sami kadri nešto izmuljariti, koji nisu sigurni u vlastite odabire, pa i pod cijenu da im život lupi pljesku, ti nikad povjerenja u odnose i ljude nemaju i to puno govori o njima samima.

[poison.Ivy]

Lord Byron kaže:

Fakat, zbog čega ulazite u veze u kojima ne vjerujete onome drugom ili je očito da taj drugi ne vjeruje vama?

nemaju izbora - naime, ne vjeruju nikome. stran im je koncept povjerenja. to je onaj fazon... vjerujem mu, ali nikad ne reci nikad. vjerujem mu, ali ljudi se mijenjaju i sposobni su za svakakve gadarije pa moram biti na oprezu just in case. vjerovala je i Anica Mati pa ju je Mate napucao zbog ljubavnice, a uvijek je pozdravljao i bio dobar u duši. to je taj fazon.

no - i takvi se moraju upariti, ne?

zapravo mi je skroz shvatljivo kako i zašto neki nemaju povjerenja u LJUDE. općenito, u ljude.

Automobil sam prodao, ako nekog možda zanima.

jesi rekao tom kupcu da si otvarao brzinomjer?

[rocket86]

Povjerenje je, za mene makar, bliže odluci, nego činjenici. Postoji izreka "neće kurva reći da je kurva", primjenjiva na lopove, političare, preljubnike i ine.

Ljudi znaju mnogo puta, spontano ili manipulatori ići sa"štatimene, nebija nikad...". U mom poslu, to su sumnjive osobe ili lopovi. Sumnjive osobe se brane na taj način da su nevini i da ih se bezveze maltretira. Zašto je to bitno? Pa ja za svoju mamu, kojoj vjerujem i za koju znam 99% da ne bi ukrala ni da je gladna, ne mogu reći da ne bi ukrala. A vjerujem joj zato što je mama.

Također, u svim preljubničkim(uzimam to kao najčešći oblik zlouporabe povjerenja među partnerima, možda griješim) aktivnostima, prevarena strana jednako vjeruje partneru kao da do tog preljuba nije došlo. Zašto je onda pogrešno uopće uzimati u obzir tu opciju, ako je šansa da ja nju prevarom, ili ona mene, ne znam, 1/3. Glupo je ne uzeti toliku vjerojatnost kao nešto realno moguće.

Naravno, imaš različite nastupe, i možeš biti posesivan, ali možeš biti i normalan, ne očekivati to, jer ćeš time samo sebe pojesti. Osobno, ne znam je li spontano, naivno ili idem linijom manjeg otpora, ali biram vjerovati.

[Volimzivotne]

Lord Byron kaže:

Jednom sam prodavao automobil.

Zapravo, prodavao sam automobil više puta (ne uvijek isti, dakako ),

Tu možemo stati, jel pun inbox?

[Lord Byron]

poison.Ivy kaže:

zapravo mi je skroz shvatljivo kako i zašto neki nemaju povjerenja u LJUDE. općenito, u ljude.

Teško da će me netko nadmašiti u nepovjerenju u ljude - ali, upravo se zato želim okružiti isključivo čovjecima. Onako, stisneš se uz svoju čovjekicu pa ljudi postanu nepostojeći, ili barem nebitni .

jesi rekao tom kupcu da si otvarao brzinomjer?

Iskreno, ne sjećam se. U svim sam prodajama odgovarao na sva postavljena pitanja, a prije postavljenih pitanja uredno nabrojao sve nedostatke automobila. Zamijenjeni brzinomjer ne smatram nedostatkom.

[Lord Byron]

Volimzivotne kaže:

Tu možemo stati, jel pun inbox?

Nisam shvatio.

[Difference]

wild rider7 kaže:

iz iskustva; povjerenje je odlika jakih i stabilnih ljudi koji su prije svega sigurni u sebe.

oni koji su i sami kadri nešto izmuljariti, koji nisu sigurni u vlastite odabire, pa i pod cijenu da im život lupi pljesku, ti nikad povjerenja u odnose i ljude nemaju i to puno govori o njima samima.

Kratko i jasno.
Lajkam

[Coeli]

Ljudi se jako boje da ne ispadnu budale, kao da je ispasti budala najgora stvar na svijetu. Nije. Jer ako te netko vara to će se inako saznati, prije ili kasnije. Nitko to ne može dovijeka skrivati.
Osobno, ako mi nešto nije jasno, pitam. Dobijem odgovor kakav dobijem. Pokaže li se se da to nije bila istina (jer ako nije, saznat će se; uvijek se sazna), bez puno priče završavam priču.
Isto tako, ako netko meni ne vjeruje. Kraj priče. Nijedan kvalitetan ljudski odnos ne može se graditi ako si ne vjerujemo.
Po meni, povjerenje je najbitnija stavka bliskih odnosa. Ako toga nema, nema unutarnjeg mira. A ako nema unutarnjeg mira ... čemu bilo što?

[dire Dawn]

Difference kaže:

Postoji li negdje definicija što su to točno sjebane obitelji? Idemo sad i za ljubomoru okriviti užu i širu familiju.

...
Ljudi koji odrastaju u okruzenjima gdje su svi krivi za sve dok ne dokazu suprotno (ne mora bit u romanticnom smislu) ce vrlo vjerojatno to isto smatrati sasvim normalnim i preslikati na sve druge odnose.
I to cak ne mora biti klasicno "netko tuce nekog; netko psihicki maltretira nekog; otrovni roditelj(i)" stil obitelji.

Ukoliko netko odrasta gledajuci kako mama/tata vara to isto vjerujem ostavi divan trag.

Ljudska psiha je komplicirana i koliko god netko bio odrastao i zdrav, toliko moze imat usadjenu patologiju, a da toga nije ni svjestan.
Duboko usadjeni krivi obrasci ponasanja naprosto postanu dijelom osobe bez da mozes (uvijek) nuzno pin pointat zasto se ponasas u nekim situacijama kako se ponasas.

Ljubomora je nerijetko i upakiran strah od gubitka osobe, a to opet moze vuci repove iz proslosti i prijasnjih iskustava.

Ne vjerujem da je itko namjerno izabrao biti ljubomoran i da uziva u tom osjecaju, I, sure as hell, don't, no potrebno je jako puno truda da sam sebi priznas da nije nesto partnerova krivica vec da pretjerujes i zabrijavas?
Zasto? Jer time gubis dozu kredibiliteta u barem vlastitom ocima.

Mislim da svi vole vjerovat da su najsuper i divni, te da nijedan njihov postupak nije kriv, a ako su ikad i napravili nesto krivo to mora da je bio teachable moment daleko u proslosti nakon kojeg su postali jos vise najsuper.
Realnost je nerijetko drugacija, ali treba imat dozu hrabrosti (i (emocionalne) inteligencije) da bi sam sebi priznao da, karikiram, nisu bas sve bivse (10 od 10) bile lude kuju zeljne naskakivanja na tudji kurac, a da je tvoja provjera maila i pretjerana reakcija na neciju "kak si?" poruku na fejsu ustvari nije bilo ok.

Lakse je jahat kroz zivot sa suncanim naocalama i gledat ono/sto/kako zelis nego iste skinuti i biti zabljesnut kolicinom gluposti koje si ti napravio.

Neki obrasci ponašanja se pokupe iz obitelji, al ići sumnju i nepovjerenje opravdavati kao nešto sasvim ok nema veze sa sjebanim obiteljima. Nego s ograničenošću.

U obitelji naucis sve.
Kako se odnositi prema drugima, kakvo odnosenje drugih spram tebe jest i nije ok, kako se drugi odnose prema drugima, kako mladji prema starijima, kako...

Sve sto vidis u obitelji kasnije ce se pokazat bitnim na nekim drugim poljima.
Cak i ako neke stvari ucis od prijatelja/partnera, roditelhi su ti koji tebe uce koliko ta/e osoba treba biti bitna.
I onda mozes postati mamina princeza koja misli da je najsuper i uvijek u pravu jer nju je mama tak (na)ucila.
Ili mozes postati osoba sa uzasnim nedostatkom bilo kakvog oblika samopostovanja koja dopusta da ju se gazi jer doma su joj (in)direktno rekli da ionako "ona takva" ne zasluzuje bolje ili ne zasluzuje ista.
I naravno, mogu nastat sve one varijacije izmedju.

Lose tete u vrticu, losi ucitelji i drugi odrasli koji se muvaju oko male osobe takodjer ostave svoj trag.
Neki od nas su vise, a neki su manje spuzve, ali svi upijamo i ucimo.

Ono sto je bitno - krive obrasce treba osvjestit i radit na njima. Nisu nikakvo opravdanje, ali su objasnjenja. Nekad ljudi vole znati zasto se partner ponasa kao debil, pa ce im mozda bar dozu olaksanja donesti cinjenica da nije do njih nego do nekog drugog.

E sad, nikog ne mozes natjerat da se mjenja ako to ne zeli, ali mnoge (ne garantiram za sve) obrasce se s vremenom moze ispraviti ili barem popraviti.
Neke mozemo sami, a za neke bi ipak bilo dobro vodstvo strucne osobe, ali Rvati i psihijatar su prica za sebe.

[poison.Ivy]

wild rider7 kaže:

oni koji su i sami kadri nešto izmuljariti, koji nisu sigurni u vlastite odabire...

slažem se - to je pokazalo i moje iskustvo - iako ne bih rekla da je to jedina grupa nepovjerljivih ljudi. postoje i emocionalno nezreli koji su obično bili povrijeđeni u prošlosti pa ne znaju proraditi kroz te traume na zdrav način i onda u svaku vezu stupaju s dozom skepticizma, strahom od toga da će biti povrijeđeni.

nego... nismo se baš pretrgli oko analize onih koji ostaju s nepovjerljivim ljudima, dakle strana kojoj se ne vjeruje. a mene baš TAJ dio zanima.

Lord Byron kaže:

Onako, stisneš se uz svoju čovjekicu pa ljudi postanu nepostojeći, ili barem nebitni .

treba pronaći čovjekicu među ljudima, to je izazov.

[Ufur]

Povjerenje se zasluzuje, isto kao i integritet, cast, obraz, to su stvari koje se ne dobivaju niti se mogu kupiti, to se zasluzuje ili ne. A dok se to ne zasluzi malo biti na oprezu nije paranoja ili nestabilnost vec razboritost i mudrost jer ne znas s kim imas posla.

[Volimzivotne]

Lord Byron kaže:

Nisam shvatio.

Prodajem ti ja poslovni prostor u Zagrebu i više njih što imam i dođe ti meni jedan dobro poznati političar. I sad sve mi to lijepo diplomatski frendovski. Dogovorili mi sve i pita on mene da li je sve ok sa papirima i ja rekoh da ima nekih sitnica koje treba sredit. Odmah on meni ide jebat sve po spisku... kak se ja usuđujem tratit njegovo vrijeme da sam mu trebao to prije reći. Ja njemu objašnjavam da sam mu imao namjeru reći na kraju i da se radi samo ...oo tome i tome.

Ok znači poanta je da ako ima tih ljudi koji su nepovjerljivi u vezi mislim da im treba odmah u startu one najgore stvari objasnit. Recimo da si ti u odmah u startu ovom kupcu rekao za brzinomjer njemu bi se lampica upalila da ti može vjerovat.

Tak i ove veze vec ako ima tih ljudi koji sa nepovjerenjem ulaze u vezu trebaju odmah na pocetku izaci sa svojim najgorim strahovima a to je prijevara itd i što očekuju od partnera. Mislim bolesno mi je uopce o tom pricat na pocetku veze tak da oni koji ulaze u vezu sa nepovjerenjem nisu si našli pravu osobu.

Nisam citao ovo u vezi testiranja ocinstva jer bi se vjerojatno ispovracao. Tu na forumu citam evo tjedan dana i brijem da mozes izgubit percepciju što je normalno a što nije. LJudi trujete se sa svim mogućim kutevima gledanja na stvari. Ono u politici imas lijevo desno, tu na forumu imas 180 ° svatko na svom stupnju ima nešto za reć. Očinstvo se testira kad za to postoje prave sumnje iako to automatski možemo nazvat nepovjerenje ali opet jebote šta si pumpo ženu za koju misliš da te vara. Ma fuj ljudi gadite mi se