Preveliki "rezovi" ili ipak ne?

[The Maystor]

descender kaže:

Neke odrežeš.. i ostatak spremiš u friđ za kasnije.. rezanje.. Svatko ima pravo na drugu šansu.

I viśe nego druga, moźda i pedesetdruga {sve je to dio procesa sa nebesa}

[descender]

Pedesetdrugo vađenje.. odmrzavanje, rezanje, zamrzavanje, vađenje, odmrzavanje.. umrlog.. ne čini se hranjivo.
No glad; posebice u (sve primjetljivoj, nadolazećoj..) oskudici.. ne pita.

[The Maystor]

descender kaže:

Pedesetdrugo vađenje.. odmrzavanje, rezanje, zamrzavanje, vađenje, odmrzavanje.. umrlog.. ne čini se hranjivo.
No glad; posebice u (sve primjetljivoj, nadolazećoj..) oskudici.. ne pita.

Slobodna procjena kvalite ponudjenog trzista {ispitivanje korisnickih potreba}

[kikakm]

Carpe Diem!!! kaže:

O ženskim temama sam pisala negdje gore. Pročačkaj malo temu. Za mene one postoje.

Nisam baš pohvatala tu raspodjelu žensko-muških.

radical change kaže:

Zašto si zla..?

Nebitno. Ja sam zla, svi smo zli i nismo zli. Relativno.

josuha kaže:

Kaj? Objasni?

Ljudi stalno polaze od sebe. I ne žele si priznati svoje mane, a vječno upiru u tuđe. Gledaju na činjenice samo iz svoje pozicije. Nije jedna strana samo u priči. Gdje je tu druga osoba? Ne znamo kako druga osoba vidi situaciju. Mislim, ne znam kakvi su vam to prijatelji, ako ne možete s njima otvoreno, iskreno pričati. Ako ti netko po 10i put otkazuje kavu, onda bi bio red da se pita tu osobu zašto, kako...itd. Osobno, ne znam kako je to odrezati ljude iz svog života jer to ne činim. Oni koji odu, odu prirodnim putem. Ljudi odrastaju, sazrijevaju, mijenjaju im se životi. Ako požele, mogu se slobodno vratiti. Odnos vjerojatno neće biti isti, ali nekome zatvoriti vrata zauvijek mi nema smisla. Bilo bi možda dobro razgraničiti prijatelje od poznanika, kolega i sl. Osobno, pojam prijateljstva shvaćam ozbiljno. Rijetko kome dozvoljavam da me potpuno upozna ili mi se približi, emocionalno, intimno, kakogod. Ljudi koji me ne poznaju (a takvi su svi osim najuže obitelji i 4 prijatelja), mi kažu da sam samozatajna, zatvorena, ozbiljna....vide samo par posto mene, koliko dozvolim. Ovih par koji me poznaju, u dušu me poznaju. Točka. Kod prijateljstva nema laganja, glumljenja, iskorištavanja i najbitnije, oboje imate osjećaj da se možete jedno drugome otvoreno povjeriti. I još bitnije, da prihvatite tu drugu osobu kakva je. Ali za pravo prijateljstvo trebamo izaći puno puta izvan svojeg ja i staviti se u poziciju te druge osobe. Svi griješimo, naravno, svima nam je teško ponekad izaći iz tog svojeg ja, ali u pravom prijateljstvu jednostavno ne osjećaš sebe samo, osjećaš drugu osobu....blabla

[descender]

The Maystor kaže:

Slobodna procjena kvalite ponudjenog trzista {ispitivanje korisnickih potreba}

Uvijek se na tržištu, uglavnom uvoznih proizvoda upitne kvalitete i zdravstvene ne/sigurnosti, netko radije nađe unutar ponosnog, samovoljnog, polaganog umiranja od gladi.. nego poniznog konzumiranja "smeća" (stvar kuta percepcije) xyz puta uvećane, realne "vrijednosti".. okrunjenje sa 25% reketa sufinanciranja politike uživanja "konformizma", ispod osobne razine, margine razdvajanja.. komfora/uživanja od inkomodacije/toksičnosti/smeća..... Ako istome, kao samopriznati si štakor, žohar.. u najboljoj namjeri kažeš kako nije.. možda.. za razmisliti.. možda.. specijalna pahuljica, kako ga specijalnost vodi samo u umiranje od gladi.. dobronamjernost (samo opaska) najčešće automatski, defenzivno, karakterizirana kao uvreda, popraćena instant : "mrš štakore". U zraku ostaje pitanje, jel´ bi se nakon izjave o spoznajnosti vlastitog štakorstva, trebao uvrijediti ili ne? Nepoznanica, informacijska devijacija u kretanju tržišta.. Ljudi su (mi štakori.. s kolodvora zoo.. nismo.. sasvim.. ljudi..) čudo.

[Carpe Diem!!!]

Slazem se ali imam jedno pitanje... Zasto je steta odrezati covjeka u kojem na sitnicama osjetis nepostovanje prema sebi? To osjetis na malim stvarima. Sve ostalo jeste pitanje kompromisa. I stavljanja u uloge. Mislis li da se moze covjek preodgajati tako sto cu mu ja reci: Hej, mozes to i na drugi nacin? I zasto bi se takvi vracali? Koja je svrha toga?

I da... Ti zastupas tezu da ja trebam pitati ljude kakav problem imaju sa mnom. Ja ne. Smatram obrnuto. Kada imam problem on je moja stvar i ja o njemu pricam. Kada drugi imaju problem sa mnom fer i posteno je da mi to kazu. Ako pricamo o nekima bliskim jel'.

[Joshua]

kikakm kaže:

Ljudi stalno polaze od sebe. I ne žele si priznati svoje mane, a vječno upiru u tuđe. Gledaju na činjenice samo iz svoje pozicije. Nije jedna strana samo u priči. Gdje je tu druga osoba? Ne znamo kako druga osoba vidi situaciju. Mislim, ne znam kakvi su vam to prijatelji, ako ne možete s njima otvoreno, iskreno pričati. Ako ti netko po 10i put otkazuje kavu, onda bi bio red da se pita tu osobu zašto, kako...itd. Osobno, ne znam kako je to odrezati ljude iz svog života jer to ne činim. Oni koji odu, odu prirodnim putem. Ljudi odrastaju, sazrijevaju, mijenjaju im se životi. Ako požele, mogu se slobodno vratiti. Odnos vjerojatno neće biti isti, ali nekome zatvoriti vrata zauvijek mi nema smisla. Bilo bi možda dobro razgraničiti prijatelje od poznanika, kolega i sl. Osobno, pojam prijateljstva shvaćam ozbiljno. Rijetko kome dozvoljavam da me potpuno upozna ili mi se približi, emocionalno, intimno, kakogod. Ljudi koji me ne poznaju (a takvi su svi osim najuže obitelji i 4 prijatelja), mi kažu da sam samozatajna, zatvorena, ozbiljna....vide samo par posto mene, koliko dozvolim. Ovih par koji me poznaju, u dušu me poznaju. Točka. Kod prijateljstva nema laganja, glumljenja, iskorištavanja i najbitnije, oboje imate osjećaj da se možete jedno drugome otvoreno povjeriti. I još bitnije, da prihvatite tu drugu osobu kakva je. Ali za pravo prijateljstvo trebamo izaći puno puta izvan svojeg ja i staviti se u poziciju te druge osobe. Svi griješimo, naravno, svima nam je teško ponekad izaći iz tog svojeg ja, ali u pravom prijateljstvu jednostavno ne osjećaš sebe samo, osjećaš drugu osobu....blabla

Aha na to si ciljala. E to je lepo. Da bi reč rekel. No postoje situacije kada se ljudi jednostavno promjene i više nisu oni isti ljudi koje si voljel i sa kojima si prijateljeval. Pod raznoraznim utjecajima. Naravno i sam se čovjek promjeni.Može se i tako gledati. Postane udaljeniji. Počne mu ta osoba jednostavno biti izrazito naporna ili on njoj. Pokušaš naravno sa razgovorom. Pa ljudi smo. Nismo životinje. Tek nakon takvih pokušaja ako je suživot nemoguć se udaljuješ od tih ljudi. Iskreno i pošteno. Upravo iz razloga što se recimo ta osoba ne može odmaknuti od svog ega ti prestaje biti prijatelj. Oni rijetki koji to mogu i sa kojima nemaš problema takve prirode ostaju prijatelji. No dogodi se ponekad u životu potreba za redukcijom. Naposljetku ako tako nekaj radiš pitanje je kakvo je to uopće prijateljstvo i bilo.

[Josephine Anne]

kikakm kaže:

Nisam baš pohvatala tu raspodjelu žensko-muških.

Nebitno. Ja sam zla, svi smo zli i nismo zli. Relativno.

Ljudi stalno polaze od sebe. I ne žele si priznati svoje mane, a vječno upiru u tuđe. Gledaju na činjenice samo iz svoje pozicije. Nije jedna strana samo u priči. Gdje je tu druga osoba? Ne znamo kako druga osoba vidi situaciju. Mislim, ne znam kakvi su vam to prijatelji, ako ne možete s njima otvoreno, iskreno pričati. Ako ti netko po 10i put otkazuje kavu, onda bi bio red da se pita tu osobu zašto, kako...itd. Osobno, ne znam kako je to odrezati ljude iz svog života jer to ne činim. Oni koji odu, odu prirodnim putem. Ljudi odrastaju, sazrijevaju, mijenjaju im se životi. Ako požele, mogu se slobodno vratiti. Odnos vjerojatno neće biti isti, ali nekome zatvoriti vrata zauvijek mi nema smisla. Bilo bi možda dobro razgraničiti prijatelje od poznanika, kolega i sl. Osobno, pojam prijateljstva shvaćam ozbiljno. Rijetko kome dozvoljavam da me potpuno upozna ili mi se približi, emocionalno, intimno, kakogod. Ljudi koji me ne poznaju (a takvi su svi osim najuže obitelji i 4 prijatelja), mi kažu da sam samozatajna, zatvorena, ozbiljna....vide samo par posto mene, koliko dozvolim. Ovih par koji me poznaju, u dušu me poznaju. Točka. Kod prijateljstva nema laganja, glumljenja, iskorištavanja i najbitnije, oboje imate osjećaj da se možete jedno drugome otvoreno povjeriti. I još bitnije, da prihvatite tu drugu osobu kakva je. Ali za pravo prijateljstvo trebamo izaći puno puta izvan svojeg ja i staviti se u poziciju te druge osobe. Svi griješimo, naravno, svima nam je teško ponekad izaći iz tog svojeg ja, ali u pravom prijateljstvu jednostavno ne osjećaš sebe samo, osjećaš drugu osobu....blabla

Blago tebei, 4 prijatelja to je dosta ljudi al opet možeš ipak naći vremena za svakog od njih. Ljudi su vrlo egocentrični, sebični i teško je naći osobu s kojim možeš tako biti blizak. Treba imat i sreće i to prilično ali treba i raditi na tom prijateljstvu što ti činiš inače od svega ništa. Ljudi danas su vrlo koncetrirani na sebe, svatko želi dobiti više ma o kojem odnosu bila riječ. A malo njih se stavlja na mjesto druge osobe i ne pitaju se kako ta osoba to sve podnosi, kako to na nju utječe već samo tjeraju svoje želje.

[Carpe Diem!!!]

Ljudska priroda je sebična. Svi smo mi po prirodi takvi. Nema onog ko nije samo jedno je biti sebičan, drugo egocentričan.

[descender]

Hitler i Gandhi.. crpili su istu "independence" platformu. Oboje moguće s iskrenom vizijom (za svoje hominidae) boljitka.. te sebe - bitno - kao inicijatora i provodioca. Bitnosti, inercije.. "Humanistička" egocentričnost ili "Eugenička" egocentričnost.. samo su, egocentričnost, ma koliko god netko naredno, osudom ili odobravanjem, sebi osobno pokušao dati značenje svojim, ovakvim ili onakvim stavom, temeljenim na onima koji su se istaknuli djelovanjem. Copy-paste ja. Ili cut-paste ja; kod revolucionarnijih.

[radical change]

kikakm kaže:

Nebitno. Ja sam zla, svi smo zli i nismo zli. Relativno.

....blabla

Sad si još i neozbiljna...

[radical change]

Carpe Diem!!! kaže:

Ljudska priroda je sebična. Svi smo mi po prirodi takvi. Nema onog ko nije samo jedno je biti sebičan, drugo egocentričan.

descender kaže:

Hitler i Gandhi.. crpili su istu "independence" platformu. Oboje moguće s iskrenom vizijom (za svoje hominidae) boljitka.. te sebe - bitno - kao inicijatora i provodioca. Bitnosti, inercije.. "Humanistička" egocentričnost ili "Eugenička" egocentričnost.. samo su, egocentričnost, ma koliko god netko naredno, osudom ili odobravanjem, sebi osobno pokušao dati značenje svojim, ovakvim ili onakvim stavom, temeljenim na onima koji su se istaknuli djelovanjem. Copy-paste ja. Ili cut-paste ja; kod revolucionarnijih.

Svi smo mi ljudi, a sebičnost je samo jedna od gomile naših osobina... Ako smo sebični ne znači da ne možemo biti ljudi ako se potrudimo.. Nekima to ide bolje a nekima lošije.. Recimo stoji i ona da je i Hitler u svom svemiru imao jako plemenite ideje, nažalost...

[Ivchy26]

kikakm kaže:

Oooo, kako tu sve vrvi od silne empatije i suosjećanja. Rezači koji su sebe bezuvjetno davali odrezanima. Dajte ljudi, stanite na loptu. Budite malo realniji. Ne vrti se sve oko našeg ega i naših potreba.

Autorica je odrezala one koji su prethodno odrezali nju. I ja autoricu shvaćam zašto ju to podsvjesno smeta....zato jer je čovjek jer nije robot.

Podržavam stav da se ne treba zamarati niti davati u životu prostora i vremena ljudima koji te ne zaslužuju.
No ljudska priroda je takva da želimo biti prihvaćeni i ne želimo da nas odbace. Zato razumijem autoricu koja iako joj je dosta površnih odnosa traži opravdanje za svoje "rezanje".

Duboko vjerujem da je ova tema nastala iz razloga što autorica neke ljude nije htjela, ali radi svog mira ih je morala odrezati.

Ja sam isto tako odrezala iz života neke ljude. Da sam mogla birati ne bih odrezala te, ali život je takav da nas iznenadi.
Recimo ja bih za nekog određenog dala dosta, ali ispalo je da taj netko ne bi to isto napravio i za mene.
I znam da to zvuči kao trgovina (ti meni-ja tebi) i nije dobro. Ali onda je poštenije maknuti se nekom iz života tko te ne želi, nego glumitii lažno prijateljstvo i trošiti ljudima vrijeme i živce.

[kikakm]

radical change kaže:

Sad si još i neozbiljna...

Ma nisam, baš suprotno. Pa zar nije da svi dijelimo iste karakteristike, netko više, netko manje, bez obzira koliko smo svaki za sebe individualne osobe?

radical change kaže:

Svi smo mi ljudi, a sebičnost je samo jedna od gomile naših osobina... Ako smo sebični ne znači da ne možemo biti ljudi ako se potrudimo.

E to, to.

[radical change]

kikakm kaže:

Ma nisam, baš suprotno. Pa zar nije da svi dijelimo iste karakteristike, netko više, netko manje, bez obzira koliko smo svaki za sebe individualne osobe?

E to, to.

Svi smo mi ljudi da, ali to nas ne opravdava. Zato autorica reže, ili što bi rekao Šojić, došlo vreme reorganizacije,transformacije i sistematizacije...
To što si samo čovjek ne daje ti za pravo da se prema drugim ljudima ponašaš kao govneto.. zar ne... sve dođe na naplatu..

[kikakm]

radical change kaže:

Svi smo mi ljudi da, ali to nas ne opravdava.
To što si samo čovjek ne daje ti za pravo da se prema drugim ljudima ponašaš kao govneto..

Pa to se podrazumijeva, logično. Trebalo bi biti tako. Ako i nije, moguće je da postane. U svima nama leže potencijali
Gledati čovjeka samo kroz prizmu onoga očitoga, vidljivoga i sl. je poricanje osobe, vlastita ograničenost, društveno uvjetovana najčešće. Kud svi tud i mali Mujo. A neće baš Mujo tako. I u Hitleru je bilo potencijala. Čovjek je bio zanemarivan od strane oca koji je nad njim vršio teror. Majka mu je jedino bila bliska. On niti nije htio biti političar, diktator...htio je upisati umjetničku akademiju, baviti se slikarstvom. Pa su ga odbili više puta, ismijali ga. Pa čovjek krenuo drugim putem, u politiku, koja je bila isto njegovo područje interesa. Kako li su ga etiketirali sve: Edipov kompleks, latentna homoseksualnost, ASPD, NPD, BPD, OKP, psihoza, shizofrenija, autizam, Asperger...frrrrr....možda, da su ga u najranijem djetinjstvu, usmjerili drugim putem, da je imao kvalitetan odgoj, okolinu...možda bi čovjek danas bio poznati slikar, a ne diktator ubojica. Da se razumijemo, ne opravdavam njegove zločine. Ali do toga možda ne bi došlo. Sve je to i naša, društvena odgovornost.

[descender]

Od kuda ste sa "prevelikih rezova ili ipak ne?".. došli do lika i dijela Hitlera, kolektivne krivnje..? Nazire se neka (prevelikih rezova ili ipak ne) korelacija, no.. svejedno. Ako sam danas liberalni swede koji javno (može i u vlastitoj mikrosredini) nastupa, oštrim stavom protiv nerazumljive neljudske razine tretiranja azilanata, male, nedužne dječice.. a sutra (ili nešto, zavisno, potrebito dužeg, intenziteta inkomodacije) po no-go zoni ispod prozora.. promijenim mišljenje i počnem ilegalno, iz "opravdanog straha" nositi pištolj.. da li sam dvoličan.. ili sam samo promjenom bliskog uvjetovanja postao moguće "realniji". Koliko socioloških modela toleriranja, prenošenja "vrijednosti" baziranih na "uvjerenjima" iz zone komfora.. nekome drugome u jednome trenu, ovisno da li je isti bliže ili dalje, olakšava življenje, dok u već drugome otežava. "Pokušaj" multikulturalnosti, kao nekakav pokazatelj ljudske tenzije zajedništvu.. ili granice razine unutar "spremnosti" za istu. Koliko je malih, narednih "Hitlera" potrebno preodgojiti od traume, ne bi li "neodgojenim" sobom dovijeka, generacijskim slijedom, održavali praksu "diktatora ubojica", a ne sve stručnijih, inspiracijom i podrškom, kvalitetnijih umjetnika. Tko bi to platio? Tko bi sebi oduzeo "iz usta", za "bolje sutra" u zajednici "jednakih". Nema toliko rudače za 7.5bl komada Volva. Pitanje prevelikih.. ili ipak ne rezova.. kao neke forme emocionalno logičkog, društveno individualnog.. balansa; na razini pojedinca, grupe, nacije.... kroz vrijeme i prostoj kao nekakva primarna ljudska, nikako pogođena, bez terrora, sile, diktature, neravnopravnosti, sukoba.. stabilno održiva paradigma. Evolucija (adaptacija na..) se dešava na pogreškama, ne.... Opetovano održavanje (ne učenje.. zaboravljanje) pogrešnosti, kao namjenska evolucija svijesti.... Danas rezač, sutra previše ili ne odrezani, malo kad, izvan trivijalnosti kontemplacije ili potraživanja društvene potvrde, istomišljeništva.. u pitanju ispravnosti, uglavnom po odrezanosti.

[The Maystor]

descender kaže:

Uvijek se na tržištu, uglavnom uvoznih proizvoda upitne kvalitete i zdravstvene ne/sigurnosti, netko radije nađe unutar ponosnog, samovoljnog, polaganog umiranja od gladi.. nego poniznog konzumiranja "smeća" (stvar kuta percepcije) xyz puta uvećane, realne "vrijednosti".. okrunjenje sa 25% reketa sufinanciranja politike uživanja "konformizma", ispod osobne razine, margine razdvajanja.. komfora/uživanja od inkomodacije/toksičnosti/smeća..... Ako istome, kao samopriznati si štakor, žohar.. u najboljoj namjeri kažeš kako nije.. možda.. za razmisliti.. možda.. specijalna pahuljica, kako ga specijalnost vodi samo u umiranje od gladi.. dobronamjernost (samo opaska) najčešće automatski, defenzivno, karakterizirana kao uvreda, popraćena instant : "mrš štakore". U zraku ostaje pitanje, jel´ bi se nakon izjave o spoznajnosti vlastitog štakorstva, trebao uvrijediti ili ne? Nepoznanica, informacijska devijacija u kretanju tržišta.. Ljudi su (mi štakori.. s kolodvora zoo.. nismo.. sasvim.. ljudi..) čudo.

Oko sedam milijardi razlicitosti, sto je to za cjjelu vjecnost, za cijeli svemir? Tek kapljica vode u moru, slucajno {bas sada} primjecena

[antiopee]

descender kaže:

Uvijek se na tržištu, uglavnom uvoznih proizvoda upitne kvalitete i zdravstvene ne/sigurnosti, netko radije nađe unutar ponosnog, samovoljnog, polaganog umiranja od gladi.. nego poniznog konzumiranja "smeća" (stvar kuta percepcije) xyz puta uvećane, realne "vrijednosti".. okrunjenje sa 25% reketa sufinanciranja politike uživanja "konformizma", ispod osobne razine, margine razdvajanja.. komfora/uživanja od inkomodacije/toksičnosti/smeća..... Ako istome, kao samopriznati si štakor, žohar.. u najboljoj namjeri kažeš kako nije.. možda.. za razmisliti.. možda.. specijalna pahuljica, kako ga specijalnost vodi samo u umiranje od gladi.. dobronamjernost (samo opaska) najčešće automatski, defenzivno, karakterizirana kao uvreda, popraćena instant : "mrš štakore". U zraku ostaje pitanje, jel´ bi se nakon izjave o spoznajnosti vlastitog štakorstva, trebao uvrijediti ili ne? Nepoznanica, informacijska devijacija u kretanju tržišta.. Ljudi su (mi štakori.. s kolodvora zoo.. nismo.. sasvim.. ljudi..) čudo.

koji si ti opaljen lik

Carpe
Svatko od nas ako ne svjesno onda podsvjesno stavlja na vagu odnos dobitka i gubitka,ugode i neugode u vezama.
Kada gubitak,neugoda prevagne postoji period tolerancije iza kojeg najčešće slijedi raskid(najčešće ali ne i uvijek)

[Josephine Anne]

Carpe Diem!!! kaže:

Ljudska priroda je sebična. Svi smo mi po prirodi takvi. Nema onog ko nije samo jedno je biti sebičan, drugo egocentričan.

Ljudksa priroda je sebična al opet neki se uspiju "kontrolirati", prilagode se i potrebama druge osobe, sretniji su kad vide da su oboje profitirali iz tog odnosa, ne mislim na materijalne stvari nego kad uvijek jedna osoba želi po svom i dr. ne ide. Nitko ne voli kompromise ali ako želimo ok prijateljski ili ljubavni odnos kompromisi su nužni, bez njih ne ide. Ako uvijek jedna strana se prilagođava, popušta, to je iscrpi i na kraju puca veza/prijateljstvo il ne puca al su svako malo svađe, pregovori, prepucavanja...