Preveliki "rezovi" ili ipak ne?

[NiktaX]

Carpe Diem!!! kaže:

Nadalje... Uzimanje zdravo za gotovo se desava svakom od nas ali kada neka osoba ima "kredita" drugim stvarima to joj mogu preskociti i ne zamijetiti ali cesto se desi da to uzimanje zdravo za gotovo predje u naviku.

I ono sto je najbitnije... Ja nemam zeludac da nekog postepeno odmicem, da dolazim u situacije da se toj osobi moram smjeskati u nekom drustvu, praviti se da je sve ok i cekati da moje taktike urode plodom. Dodje mi zlo. Ali bukvalno. Voljela bih nauciti kako to promijeniti ali ne mogu. Zasad.
.

naravno da ne možeš glumiti ravnodušnost jer ti je stalo iako tvrdiš suprotno. ovo nije taktika jer ne želiš ništa od te osobe nego ravnodušnost, pomirenost sa situacijom pri čemu ipak zadržavaš kulturno ponašanje jer nije bilo nikakvih konkretnih problema.

ovo tvoje je taktika, nadurit ću se pa će me ta osoba moliti za milost a možda i promijeni svoje ponašanje.

ne razbijaj s time glavu. svi reagiramo slično kada nam je stalo do nekoga.

ako imaš druga, tebi prikladnija prijateljstva, fokusiraj se na njih a ovo za sada pusti po strani. vjerovatno ćete se pomiriti pa ćeš nakon nekog razgovora pokušat razumjet drugu stranu

[Afro Dita]

Carpe Diem!!! kaže:

Moji su mi uvijek savjetovali da ljudima okolo ne dijelim svoje probleme (osim osobi koju bih smatrala bas dugogodisnjim provjerenim prijateljem) iz samo jednog razloga: ljudi se nasladjuju i smiju cim se okrenu ledja. Vecina. Zato im ne treba dati materijal.

Meni je tako govoreno.

S tim se slažem. Ja većini ni ne želim pričati previše o sebi. Neke osnovne informacije, ostalo jednostavno ne moraju znati. Za detalje i najveće tajne - su tu bliži frendovi. A to nisu ziher većina s kojima odem tu i tamo na kavu.

[Carpe Diem!!!]

NiktaX kaže:

naravno da ne možeš glumiti ravnodušnost jer ti je stalo iako tvrdiš suprotno. ovo nije taktika jer ne želiš ništa od te osobe nego ravnodušnost, pomirenost sa situacijom pri čemu ipak zadržavaš kulturno ponašanje jer nije bilo nikakvih konkretnih problema.

ovo tvoje je taktika, nadurit ću se pa će me ta osoba moliti za milost a možda i promijeni svoje ponašanje.

ne razbijaj s time glavu. svi reagiramo slično kada nam je stalo do nekoga.

ako imaš druga, tebi prikladnija prijateljstva, fokusiraj se na njih a ovo za sada pusti po strani. vjerovatno ćete se pomiriti pa ćeš nakon nekog razgovora pokušat razumjet drugu stranu

Nemam zelju za mirenjem jer nemam vise emocija tu. Niti sam to radila da bi se neko vracao i molio. To sto nemam zeludac je stvar manjka takta. Da imam emocije rekla bih. Barem je ovdje lako. Anonimna sam

[Carpe Diem!!!]

Afro Dita kaže:

S tim se slažem. Ja većini ni ne želim pričati previše o sebi. Neke osnovne informacije, ostalo jednostavno ne moraju znati. Za detalje i najveće tajne - su tu bliži frendovi. A to nisu ziher većina s kojima odem tu i tamo na kavu.

Ma dobro, jasno je da su oni za kafice i neobavezna caskanja poznanici. Stariji mi cesto kazu da su to i najbolji odnosi. Doza distance, chill i gurajmo tako.

[Josephine Anne]

kikakm kaže:

Pa ako uopće ne možeš pitati osobu kakav problem ima s tobom onda si niste toliko bliski prijatelji. Situacije, poput onih na poslu, među kolegama ili izvan, samo s poznanicima, su pak druga kategorija. Ali ako cijeniš i stalo ti je do prijateljstva s nekime onda jednostavno pitaš. Moguće da ti samo percipiraš da imaš problem s nekime, možda druga osoba uopće na to ne gleda tako. Ako i pitaš i ne dobiješ odgovor, onda moraš biti svjesna da kod nekih vrsta prijateljstava treba kraći period, mira, odvojenosti, upravo zbog toga jer smatraš odnos dovoljno vrijednim i bitnim. Ali takve stvari već znaš procijeniti, ako, naravno, dovoljno poznaješ osobu. Ima ljudi koji izbjegavaju komunikaciju jer im to šteti njihovom egu (puno je takvih), ali imaš i odnosa kod kojih znaš da suprotnoj strani treba vremena. S druge strane, ako bilo kakav oblik komunikacije nije moguće uspostaviti nakon duljeg perioda, onda nekakav problem postoji, bilo s jedne ili obje strane. Onda se zapitaš ima li smisla održavanje takvog kontakta. Ima ljudi koji su prijatelji i viđaju se svaki drugi, treći dan...zajedno rade hrpu stvari, ali među njima nema nikakve istinske povezanosti. Pa onda to samo pukne jednog dana. I onda se ljudi čude. S druge strane ima prijateljstava gdje i fizička razdaljina ili nemogućnost održavanja prijateljstva putem fizičkog kontakta, ne utječu na odnos. Ali to je kod odnosa koji su se već duboko razvili, gdje ste već zajednički prošli različite situacije zajedno, gdje ste tokom godina razvijali odnos.

Moj pogled na situaciju.

[Carpe Diem!!!]

Ima ovdje zaista zanimljivih opazanja. Suprotnih od mog ali su mi otvorene opcije da razmislim i korigujem. Ne konacan ishod nego pristup.

[SubSV]

Carpe Diem!!! kaže:

Zasto da pitam osobu kakav problem ima sa mnom kada je problem na njenoj strani? Ona treba da prica. Kada imam problem s nekim ja o tom problemu pricam. Ne treba me niko pitati. Ako odnos smatram dovoljno vrijednim i bitnim.

kikakm kaže:

Pa ako uopće ne možeš pitati osobu kakav problem ima s tobom onda si niste toliko bliski prijatelji. Ali ako cijeniš i stalo ti je do prijateljstva s nekime onda jednostavno pitaš. Moguće da ti samo percipiraš da imaš problem s nekime, možda druga osoba uopće na to ne gleda tako.

Zato ti odnosi i pucaju tj radiš rezove jer gutaš gutaš gutaš dok jednog dana više ne možeš zgutati umjesto da veliš što ti smeta. Ne kraju ispada da je lakše otići i nikad više ne vidjeti tu drugu osobu nego progovoriti?!

Dal to zbilja može biti krivnja samo jedne strane?

Mislim da ne.

Ja se znam sjetiti frendica s kojima više nemam kontakt ali iskreno kad pomislim na stvari koje mi fale redovito se sjetim situacija od prije desetak godina tj fali mi to vrijeme kakve smo bile tad, kad se sjetim kakva su nam bila druženja i spike neposredno prije nego smo se udaljile to mi recimo uopće ne fali tj to ta zajednička druženja su mi bila smor i to teški.

Ja si i dalje šaljem s frendicom poruke za rođendan i blagdane ali mimo toga se ne vidimo već par godina, nit osjećamo želju da se vidimo nit čujemo. Tko je onda tu lud? To ne da nije više ni prijateljstvo, to nije ni poznanstvo - s poznanicima se vidim barem par puta godišnje.

Tako da ne mislim da je rezanje neki big deal. Dapače djeluje ponekad ko zdravija i iskrenija varijanta.

[Joshua]

Ja sam imao slučaj gdje sam itekako govorio i pitao. Dobivao sam lažne odgovore? Ili možda nisu bili lažni ali jednostavno ja nisam osječao da se išta po pitanju mojih zahtjeva pomiče na bolje!? Jednostavno ne vidim kako nakon nečega takvoga postoji druga opcija sem kratkog i preciznog reza? No isto tako moram priznat da ne razumijem ljude koji nekog odrežu a da nisu iscrpili naširoko sva moguća i nemoguća pitanja?!

[Carpe Diem!!!]

SubSV kaže:

Zato ti odnosi i pucaju tj radiš rezove jer gutaš gutaš gutaš dok jednog dana više ne možeš zgutati umjesto da veliš što ti smeta. Ne kraju ispada da je lakše otići i nikad više ne vidjeti tu drugu osobu nego progovoriti?!

Dal to zbilja može biti krivnja samo jedne strane?

Mislim da ne.

Ja se znam sjetiti frendica s kojima više nemam kontakt ali iskreno kad pomislim na stvari koje mi fale redovito se sjetim situacija od prije desetak godina tj fali mi to vrijeme kakve smo bile tad, kad se sjetim kakva su nam bila druženja i spike neposredno prije nego smo se udaljile to mi recimo uopće ne fali tj to ta zajednička druženja su mi bila smor i to teški.

Ja si i dalje šaljem s frendicom poruke za rođendan i blagdane ali mimo toga se ne vidimo već par godina, nit osjećamo želju da se vidimo nit čujemo. Tko je onda tu lud? To ne da nije više ni prijateljstvo, to nije ni poznanstvo - s poznanicima se vidim barem par puta godišnje.

Tako da ne mislim da je rezanje neki big deal. Dapače djeluje ponekad ko zdravija i iskrenija varijanta.

Mozda. Mozda pucaju zbog toga a mozda bi mi gorak okus ostao i kada bih pitala samom svjesnoscu da sam ja pitala o problemu koji nije moj nego druge strane. Mirise mi na neiskrenost. Manjak otvorenosti, fer odnosa.

Cisto jer na otvorenost odgovaram deset puta vise i zahvalna sam do neba. Takvi odnosi mi traju.

[Carpe Diem!!!]

josuha kaže:

Ja sam imao slučaj gdje sam itekako govorio i pitao. Dobivao sam lažne odgovore? Ili možda nisu bili lažni ali jednostavno ja nisam osječao da se išta po pitanju mojih zahtjeva pomiče na bolje!? Jednostavno ne vidim kako nakon nečega takvoga postoji druga opcija sem kratkog i preciznog reza? No isto tako moram priznat da ne razumijem ljude koji nekog odrežu a da nisu iscrpili naširoko sva moguća i nemoguća pitanja?!

Iscpila sam ja. Itekako. Nijedan odnos nisam srezala nakon prve situacije. Bilo ih je vise ili su osobe svjesnom odlukom ili uzimanjem zdravo za gotovo iscezle mjesecima iz mog zivota pa nisam vidjela dalji smisao.

No, pitanje je da li trebam sve to uzimati vise kao usputno i nebitno i da li mogu odraditi takticnije...

[Joshua]

Carpe Diem!!! kaže:

Iscpila sam ja. Itekako. Nijedan odnos nisam srezala nakon prve situacije. Bilo ih je vise ili su osobe svjesnom odlukom ili uzimanjem zdravo za gotovo iscezle mjesecima iz mog zivota pa nisam vidjela dalji smisao.

No, pitanje je da li trebam sve to uzimati vise kao usputno i nebitno i da li mogu odraditi takticnije...

AKo si iscrpila sve opcije. Doslovce nacrtala ko nekom teletu toj osobi kaj te točno smeta i ona to isto ponovi ili izignorira i nastavi se ponašati onako kako si joj rekla da ti ne paše. Onda tu nema nikakve potrebe za nekom pretjeranom analizom načina na koji si ih odrezala. Po meni je jedino bitno da su odrezani i da ti možeš mirno dalje.

[Josephine Anne]

Nekad možeš pitati, razgovarati do besvjesti, trudit se samo tako al na kraju ne dobiješ iskren odgovor već vidiš da se osoba izvlači, mulja... Vidiš da tu nema kruha. Tad je poštenije i zdravije napraviti rez i krenuti dalje. Zašto se mučiti i gutati razna sranja ako si samo ti taj koji se trudi?
A za neke osobe znaš u sebi da od iskrenosti nema ništa da nema smisla otezati... Čist rez i dišeš punim plucima!

[Carpe Diem!!!]

Nekako mi i bude logicnije da bi muljala i petljala ako ja prva upitam jer u protivnom bi sama rekla sta je problem da joj je do iskrenog i otvorenog razgovora.

[Joshua]

Carpe Diem!!! kaže:

Nekako mi i bude logicnije da bi muljala i petljala ako ja prva upitam jer u protivnom bi sama rekla sta je problem da joj je do iskrenog i otvorenog razgovora.

Iako to je logično tebi.Možda nije toj osobi. Zato tu pustiš svoju logiku sa strane i odradiš to i detaljno ispitaš. Znači bacaš ego svoj tada. Nema ga. Neka ga i gazi tada ako treba. To zaslužuje osoba koju si smatrao prijateljem do pojave toga kaj te muči ili se nakupljalo. AKo osoba nastavi gazit tvoj ego nakon tog razgovora onda idemo u rez. Bar ja. Samo pazi tu se radi o osobama koje su mi bili bliski prijatelji. Ne naravno sa nekim društvancem okupljanom poradi ispijanja votki,kava i razgovora o bitku života i drugim nebitnim dnevnim temama.

[Josephine Anne]

Carpe Diem!!! kaže:

Nekako mi i bude logicnije da bi muljala i petljala ako ja prva upitam jer u protivnom bi sama rekla sta je problem da joj je do iskrenog i otvorenog razgovora.

Moguće al opet sve ovisi od osobe do osobe. Nekom kome je jako stalo zna dignuti nos i ništa ne poduzimat. Znam iz svog iskustva....

[kikakm]

josuha kaže:

Iako to je logično tebi.Možda nije toj osobi. Zato tu pustiš svoju logiku sa strane i odradiš to i detaljno ispitaš. Znači bacaš ego svoj tada. Nema ga. Neka ga i gazi tada ako treba. To zaslužuje osoba koju si smatrao prijateljem do pojave toga kaj te muči ili se nakupljalo. AKo osoba nastavi gazit tvoj ego nakon tog razgovora onda idemo u rez. Bar ja. Samo pazi tu se radi o osobama koje su mi bili bliski prijatelji. Ne naravno sa nekim društvancem okupljanom poradi ispijanja votki,kava i razgovora o bitku života i drugim nebitnim dnevnim temama.

Ovako nekako i ja razmišljam. Jedino bih nadodala, da u slučaju poduzimanja ikakve akcije za održavanjem prijateljstva, vlastiti ego nestaje na neki način. Nema percepcije da ga se gazi. S obzirom da smo svi, samo, ljudska bića kojima ego oš-neš upravlja više-manje, time treba i ovladati, uvježbati, usmjeriti, od sebe, izvan sebe. Jedna osoba bez ega se spaja s drugom koja ima ego i onda druga, ako sve ide ok, gubi svoj ego. blabla Zajeban proces, u svakom slučaju.

[Preveza]

Carpe, tebe sasvim razumem i mislim da si u pravu.

Ss druge strane, ja nikada nisma previse ugadjala, ali sam pocela rezati-prvo na fejsu, a onda i u stvarnosti. Smanjila sma broj prijatelja i poznanika. Problem je sto vise uvidjam da nema zelju za nekim druagricama. Tj, zazelim biti u njihovom drustvu, ali kada se setim njihovih tema, meni je muka i nemam zelju da ih vidim, iako ih vidjam 1 mesecno jer nismo u istom gradu.

Vecina ljudi mi ide na zivce, bilo zbog neodgovornosti ili prica ili, jedna osoba, zbog njenog loseg odnosa prema rodjenom detetu i majci.

Znam da preterujem, ne znam kako da to promenim. Ne mislim da sam ja divna i da njima nista kod mene ne smeta.