Kako biti uspješan u poslu a ne izgubiti zdravlje?

[Ivchy26]

Pozdrav svima!

Željela bih da razmijenimo iskustva sa psihološke strane kako uspjeti u poslu?
Primijetila sam da se u našem društvu provlači velika negativa kada je posao u pitanju.
Voljela bih da se jave ljudi koji su uspješni u svom poslu i vole svoj posao da napišu kako su psihički uspjeli ostati skulirani i zdravi i oduprijeli se ovim negativama....


Negative:

1. naše društvo je zaraženo sviješću da moraš čuvati posao kao "oko u glavi" iako te poslodavac omalovažava, mobbingira, maltretira i prijeti otkazom.
- isto tako primjećujem veliku negativu u pogledu kada netko promjeni više poslova, dok je u inozemstvu to normalna stvar.

2. provlači se u zadnje vrijeme teza: "uzalud ti obrazovanje kada nećeš moći sa faksom naći posao".
- tko bi normalan u nekom drugom društvu to rekao?

3. "ako nemaš dobru vezu/rodbinu/ nećeš moći naći posao u državnim institucijama -ovo vjerujem da je istina.
Ali isti ljudi koji to govore, isto to čine ili pristaju na takve uvjete.

4. naši ljudi će rađe otići u inozemstvo raditi šljakerske i zadnje poslove, nego tu normalne zbog negativne atmosfere društva.

5. zašto se na traženje posla uvijek gleda kao nešto negativno i kao da taj koji traži posao ima kugu?

Kako ostati stabilan/pozitivan u glavi u vrijeme ovih tranzicijskih kriza?
Kako se oduprijeti negativizmu i koncentrirati na vlastiti cilj, obrazovanje, posao bez da te tuđi komentari dotiču?
Ako tražite drugi posao, kako ne pasti psihički kada vam drugi govore da nema posla?

Imate li kakve savjete?


Hvala

[Ivchy26]

Na psihologiji nitko ne radi ili nema volju za radom?

[Carla Marx]

Ili nitko nema pametan savjet kako uspjeti pomiriti zdravlje i posao.

Znam da ja ne uspijevam, a nije da nisam pokušala.

[8472]

Dobra tema. Za Linkedin post.
😀

[Fubuki]

Ti stavovi se neće kod nas promijeniti još pet daljnjih generacija. Mi imamo zastarjeli odnos prema poslu. Onaj tko mijenja poslove smatra se problematičnom osobom kojoj nigdje nije dobro.
Mene naročito koštala točka broj jedan, čuvala sam posao kao oko u glavi, trpila sve i svašta ali nije pomoglo. Kad gazdi dosadi ili misli da bi mogla zatrudniti, izmobingira te do kraja, tako da moraš otići. I nemaš pravnu zaštitu.

Znaš li kako ćeš biti uspješna i sačuvati zdravlje? Netko drugi mora raditi za tebe.

[Leteća]

Ivchy26 kaže:

Voljela bih da se jave ljudi koji su uspješni u svom poslu i vole svoj posao da napišu kako su psihički uspjeli ostati skulirani i zdravi i oduprijeli se ovim negativama....

A ja bih da mi se obrate vilenjaci.

[Ivchy26]

Carla Marx kaže:

Ili nitko nema pametan savjet kako uspjeti pomiriti zdravlje i posao.

Znam da ja ne uspijevam, a nije da nisam pokušala.

Ili nažalost ljudi zbog uspjeha zanemare zdravlje.

8472 kaže:

Dobra tema. Za Linkedin post.
��

Uključi se

Fubuki kaže:

Ti stavovi se neće kod nas promijeniti još pet daljnjih generacija. Mi imamo zastarjeli odnos prema poslu. Onaj tko mijenja poslove smatra se problematičnom osobom kojoj nigdje nije dobro.
Mene naročito koštala točka broj jedan, čuvala sam posao kao oko u glavi, trpila sve i svašta ali nije pomoglo. Kad gazdi dosadi ili misli da bi mogla zatrudniti, izmobingira te do kraja, tako da moraš otići. I nemaš pravnu zaštitu.

Znaš li kako ćeš biti uspješna i sačuvati zdravlje? Netko drugi mora raditi za tebe.

Dobar odgovor.

Prepoznajem se u tvom odgovoru. Samozapošljavanje je jedno od rješenja svakako
No kod nas je to još uvijek povezano sa nekim predrasudama.

Npr. kako je on mogao otvoriti firmu?
Nema veza, nema para, nema nekog da ga pogura....a nitko ne razmišlja da taj netko samo želi (mora) raditi.

Leteća kaže:

A ja bih da mi se obrate vilenjaci.

Ja živim u nadi da će se netko iskusan u tom polju javiti

[descender]

Ivchy26 kaže:

Ili nažalost ljudi zbog uspjeha zanemare zdravlje.

Moraju i neki drugi, "zdravi".. po bolesti proteklih.. dobiti priliku u isprobavanju progresivnog modela gubitka. Mnogo nas je.. u utrci za uspješnost. Sva sreća.. u (tuđoj) nesreći.. da entropija nije nimalo selektivna.

Biti "uspješan" na bilo koji način, u bilo kojem obliku i bilo kojoj mjeri.. iziskuje mindframe koji ne da ne mjeri.. uopće ne primjećuje.. što selo misli. Selo čeka.. nada se (entropiji).. da drugome crkne.. krava. Veterinar samo javno, ne pokazuje zadovoljstvo.

[The Maystor]

Radiś, prihtvatiś zadatke, pitaś śta je bitno, prihtvatiś zajebanciju na svoj {a i tuði } raćun, onda bude i leźerniji ritam {djelomićno ćilanje}

Nije poso zec da bu pobegel, velika je sreća kada nije pritisak na poslu i kada se osjeti da se trud zaista cijeni.

[SubSV]

Fubuki kaže:

Mene naročito koštala točka broj jedan, čuvala sam posao kao oko u glavi, trpila sve i svašta ali nije pomoglo. Kad gazdi dosadi ili misli da bi mogla zatrudniti, izmobingira te do kraja, tako da moraš otići. I nemaš pravnu zaštitu.

Kako se čovjek postavi na početku tako mu i bude, ako se postaviš na način joj sretan sam da sam i ovo dobio, glavno da radim sve ostalo je manje bitno, teško je danas do posla - točno takav tretman ćeš dobiti.

Hobi, sport, neki ispušni ventil bi trebalo imati. S tim da ovisi i o osobnosti ili karakteru, netko se i nakon posla opterećuje poslom a netko doslovno zaboravi na sranja s posla u 16:00 kad iza sebe zatvori vrata firme.

[Leteća]

SubSV kaže:

Kako se čovjek postavi na početku tako mu i bude, ako se postaviš na način joj sretan sam da sam i ovo dobio, glavno da radim sve ostalo je manje bitno, teško je danas do posla - točno takav tretman ćeš dobiti.

Može li se čovjek postaviti drugačije u ovakvoj državi? Mislim, alternativa je "neću raditi za minimalac, makar crko" ali i onda bi mu moglo biti baš tako.

[SubSV]

Leteća kaže:

Može li se čovjek postaviti drugačije u ovakvoj državi? Mislim, alternativa je "neću raditi za minimalac, makar crko" ali i onda bi mu moglo biti baš tako.

Možeš to misliti (ono što sam nabrojala) ali zadrži to za sebe ali nemoj to zračiti prema van ili reći pred poslodavcem.

Evo zadnji posao: počela sam raditi i odrađivala sam otkazni rok u staroj firmi, znači dolazila sam na crnjaka raditi popodne u novu firmu. Na to sam pristala bez razmišljanja i bez pokušaja da uopće predložim da prvo odradim otkazni rok pa da onda dođem raditi. Prije 5 ustajanje u 6:00 na poslu, rad do 12:00, odlazak doma, ručak kava ili malo odmora u 14:30 odlazak na novi posao di stojiš cijeli dan, odlazak s posla u 21:00 dolazak doma nešto prije 22:00. Namakanje stopala (koja na kraju dana jednostavno gore) u lavoru, odlazak na spavanje, dizanje ujutro i tako tjedan i pol. Još sam uz to radila sa strane ako bi mi slobodni dan pao na jedan od dana pon-pet. Nakon tjedan i pol sam bila već luda. Sreća da su mi izašli u susret na starom poslu i da sam se dogovorila da mi otkazni rok bude kratak.
Dio plaće smo svi dobivali na ruke. Nitko nije postavljao pitanje zašto kako (upravo radi ovog što si ti rekla, to ti uopće ne padne na pamet da makar pitaš može li nekako drukčije). I da ne ulazim u druge detalje, samo sam u jednom trenutku kad se zaredalo par stresnih dana opomena, kazni, razočaranja novim ugovorom pukla i dala otkaz. Tri tjedna nakon toga je voditeljica dala otkaz. U istom tom tjednu nakon voditeljice je otkaz dala i najnovija kolegica (ona nije ni mjesec dana radila i vjerojatno je najpametnija od svih nas jer je najbrže reagirala). Nešto prije toga je jedna kolegica našla drugi posao i otišla a još jedna kolegica je ostala trudna pa je otišla i ona na porodiljni.

U roku mjesec i pol od ekipe od 6 ljudi je u poslovnici ostala jedna osoba, ostali radnici su se izrotirali tj razbježali. Da se razumijemo nije da bih ostala tako i tako ali mogla sam puno ugodnije provesti to vrijeme što sam radila tamo da sam se drukčije postavila.

Jedna druga kolegica i draga prijateljica radi još uvijek tamo i problemi su na razini firme ostali isti ali ona radi još uvijek jer se od početka drukčije postavila; radi svoje, kaže kad joj nešto ne paše, požali se i prigovori i od samog početka ima stav radim najbolje sto mogu ali ako ne budem radila tu naći ću drugi posao vrlo brzo isto kao što sam našla i ovaj nakon što je zadnja firma prestala raditi. Znači, afirmativan stav prije svega, niti podcjenjuje sebe niti uzdiže firmu.

Šutiš i gutaš a takvih firmi koje će te prijaviti na minimalac, dat ti nešto na ruke i još će te "menadžment" maltretirati na skoro tjednoj bazi ima zbilja koliko hoćeš pa baš i nema smisla ostajati misleći da će se nešto promijeniti. Neće. Ako se promijeni mijenja se na gore.

Ali ja sam u Zagrebu i brinem se samo o sebi i o mojim odluka ne ovisi i suprug skupa s djecom. Jasno mi je da netko tko je u manjem mjestu ili ima drukčiju situaciju doma ne bude takom odreagirao.

[Alienica]

Ivchy26 kaže:

Voljela bih da se jave ljudi koji su uspješni u svom poslu i vole svoj posao da napišu kako su psihički uspjeli ostati skulirani i zdravi i oduprijeli se ovim negativama....

Ne kužim logiku. Ako vole svoj posao zašto bi psihičko zdravlje trebalo biti problem? Valjda psihički obole oni koji ne vole svoj posao, a moraju ga raditi.

Ivchy26 kaže:

1. naše društvo je zaraženo sviješću da moraš čuvati posao kao "oko u glavi" iako te poslodavac omalovažava, mobbingira, maltretira i prijeti otkazom.

Bila u takvoj situaciji, dala otkaz. Žao mi je što ih nisam prijavila ne zbog sebe nego zbog kršenja zakona, ali nisam jer sam bila previše iscrpljena.

Ivchy26 kaže:

- isto tako primjećujem veliku negativu u pogledu kada netko promjeni više poslova, dok je u inozemstvu to normalna stvar.

Mislim da sam sljedeći posao izgubila iako sam ga imala velike šanse dobiti jer im je to bilo sumnjivo kako to da sam dala otkaz. Onda sam zaključila da ni taj drugi posao nije za mene (uz takve ljude) i za sljedeći posao sam dobro promislila što želim raditi i što ja njima mogu realno pružiti. Ako bi bilo ništa, ne bih se ni javljala ili bih prvo osigurala da taj odgovor nije "ništa" (putem tečaja, čega god, al ne nekih generičkih tečajeva za sve i svakog nego baš nešto specijalizirano što njima treba, a malo ljudi to ima). U mom slučaju nije bio ništa, te sam to istaknula (umjesto prethodnog otkaza o kojem nije ni bilo riječi).

Ivchy26 kaže:

2. provlači se u zadnje vrijeme teza: "uzalud ti obrazovanje kada nećeš moći sa faksom naći posao".
- tko bi normalan u nekom drugom društvu to rekao?

Ne znam tko i u kakvom društvu, ali faks sam po sebi sigurno nije neko jamstvo da ćeš moći naći posao, vjerujem ni u normalnom svijetu (tj. pogotovo ne u normalnom svijetu gdje poslodavce više zanima što ti možeš i znaš raditi).

Rad u struci već za vrijeme studija (makar volontiranje), korisne studentske prakse u inozemstvu, sudjelovanje s profesorima na projektima, shvaćanje da ono što se uči na faksu predstavlja osnove osnova s kojima ne možeš ništa praktično, nego je tu samo zato da ti pokaže što sve postoji, a ti se već za vrijeme studiranja posvetiš proučavanju i radu na nečemu od toga što te najviše zanima, a što većina ljudi ne zna (a vjerojatno je da ne zna jer koliko realno ljudi studira s tobom i koliko od njih se odluče posvetiti baš tome - svega par), pa povezivanje s ljudima koji na tome rade ili dobro shvaćanje gdje/kome to tvoje treba (čak i ako oni sami (još) ne znaju da im to treba (ti ćeš im to objasniti

- e takve stvari ti već mogu povećati neuzaludnost obrazovanja

Ivchy26 kaže:

3. "ako nemaš dobru vezu/rodbinu/ nećeš moći naći posao u državnim institucijama -ovo vjerujem da je istina.
Ali isti ljudi koji to govore, isto to čine ili pristaju na takve uvjete.

Ja ne vjerujem da je istina jer koliku god oni vezu imali, ako si ti bolja u svim elementima selekcijskog procesa od njih, vrlo lako možeš dovesti cjelokupno testiranje u pitanje. Ajde da si rekla da se radi o razinama nekih lokalnih vlasti, ok, ali državne institucije mogu biti poprilično nadzirane u tom postupku.

Ovo se slažem da ljudi govore protiv tih "veza", a onda, kad im voda dođe do grla (depresija zbog nezaposlenosti), koriste te iste veze.

Ivchy26 kaže:

4. naši ljudi će rađe otići u inozemstvo raditi šljakerske i zadnje poslove, nego tu normalne zbog negativne atmosfere društva.

Zaista je pozitivnija atmosfera života u inozemstvu. Zapravo, najidelanije bi bilo naći posao koji voliš u svojoj struci u inozemstvu.

Ivchy26 kaže:

5. zašto se na traženje posla uvijek gleda kao nešto negativno i kao da taj koji traži posao ima kugu?

Ja nisam to primjetila dok sam tražila poslove. Ali priznajem da sam bila vrlo selektivna u izboru na koje oglase ću se uopće javiti i vodila sam najvećeg računa o tome da smo ja i taj posao dobar match i da im imam za ponuditi nešto što oni nemaju, a što im realno treba.

Ivchy26 kaže:

Kako ostati stabilan/pozitivan u glavi u vrijeme ovih tranzicijskih kriza?
Kako se oduprijeti negativizmu i koncentrirati na vlastiti cilj, obrazovanje, posao bez da te tuđi komentari dotiču?
Ako tražite drugi posao, kako ne pasti psihički kada vam drugi govore da nema posla?

Imate li kakve savjete?

Hvala

Na ovo nemam neke savjete, ta "kriza" bi mogla trajati jako dugo... ne znam zašto bi se netko trebao osvrtati na tuđe komentare uopće. Ali nadam se da i moji savjeti pomažu.

[The Maystor]

Bolje radit za manje para u dobrim uvjetima {barem moźeś ćilat}

[Ertrinken]

The Maystor kaže:

Bolje radit za manje para u dobrim uvjetima {barem moźeś ćilat}

Sa ovim se slazem, mada ne zbog "chil out" atmosfere, nego, ako imas dobar tim, bez obzira sta dodje,koliko god bilo stresno, imas ljude koji ce sjesti i raditi,pomagati.A ne krenuti se besciljno svadjati ko je gdje pogrijesio ili ko je za sta kriv.
Naravno, bitno je i kako se covjek postavi. Ljudi koji reakcije kolega ili sefa uzimaju emotivno, brzo pucaju. ja licno smatram da meni sef/ica nisu mama i tata i ne moraju me voljeti, ali ocekujem postovanje. Ako sam nesto zeznula- OK, popravicu i dacu sve od sebe da do druge greske ne dodje, ali nemoj mi skakati po glavi godinu dana zbog toga. No, tu mora da se poklopi puno,puno zrelih ljudi, sto nam redovno fali...

[Salammbo]

Ivchy26 kaže:

Samozapošljavanje je jedno od rješenja svakako
No kod nas je to još uvijek povezano sa nekim predrasudama.

Evo, ja sam samozaposlena. Volim svoj posao, volim što radim od doma, što si sama kreiram radno vrijeme. ALI.... Da bih zaradila i opstala, moram stvarno puno raditi i da, to se održava ne mojem zdravlju. Tako da ne misliš da je biti "sam svoj gazda" rješenje za život bez pritiska i stresa.

[Ivchy26]

descender kaže:

Moraju i neki drugi, "zdravi".. po bolesti proteklih.. dobiti priliku u isprobavanju progresivnog modela gubitka. Mnogo nas je.. u utrci za uspješnost. Sva sreća.. u (tuđoj) nesreći.. da entropija nije nimalo selektivna.

Biti "uspješan" na bilo koji način, u bilo kojem obliku i bilo kojoj mjeri.. iziskuje mindframe koji ne da ne mjeri.. uopće ne primjećuje.. što selo misli. Selo čeka.. nada se (entropiji).. da drugome crkne.. krava. Veterinar samo javno, ne pokazuje zadovoljstvo.

Ne radi se o uspješnosti zbog toga što će selo reći.

Govorimo o normalnom poslu koji te ispunjava, za koji si se školovao. I onda na kraju ili ne dobiš mogućnost raditi u struci ili radiš ali se na tebe gleda kao potrošnu/zamjenjivu robu umjesto na čovjeka koji ti svojim znanjem i angažmanom pridonosi.

Nije ni čudo da ljudi gube motivaciju kada ih se stalno plaši.

The Maystor kaže:

Radiś, prihtvatiś zadatke, pitaś śta je bitno, prihtvatiś zajebanciju na svoj {a i tuði } raćun, onda bude i leźerniji ritam {djelomićno ćilanje}

Nije poso zec da bu pobegel, velika je sreća kada nije pritisak na poslu i kada se osjeti da se trud zaista cijeni.

A šta ako dobiješ zadatak koji moraš hitno obaviti a taj zadatak ovisi o drugim ljudima. I svaki od tih ljudi koji su zaduženi za svoj dio ne radi svoj posao kako treba ili ga ne razumije....kako bi ti objasnio to nadređenom?
A njega ne zanima proces nego samo rezultat.
Koji naravno, mora biti napravljen još jučer.

[Ivchy26]

Alienica kaže:

Ne kužim logiku. Ako vole svoj posao zašto bi psihičko zdravlje trebalo biti problem? Valjda psihički obole oni koji ne vole svoj posao, a moraju ga raditi.


Bila u takvoj situaciji, dala otkaz. Žao mi je što ih nisam prijavila ne zbog sebe nego zbog kršenja zakona, ali nisam jer sam bila previše iscrpljena.

Mislim da sam sljedeći posao izgubila iako sam ga imala velike šanse dobiti jer im je to bilo sumnjivo kako to da sam dala otkaz. Onda sam zaključila da ni taj drugi posao nije za mene (uz takve ljude) i za sljedeći posao sam dobro promislila što želim raditi i što ja njima mogu realno pružiti. Ako bi bilo ništa, ne bih se ni javljala ili bih prvo osigurala da taj odgovor nije "ništa" (putem tečaja, čega god, al ne nekih generičkih tečajeva za sve i svakog nego baš nešto specijalizirano što njima treba, a malo ljudi to ima). U mom slučaju nije bio ništa, te sam to istaknula (umjesto prethodnog otkaza o kojem nije ni bilo riječi).

Ne znam tko i u kakvom društvu, ali faks sam po sebi sigurno nije neko jamstvo da ćeš moći naći posao, vjerujem ni u normalnom svijetu (tj. pogotovo ne u normalnom svijetu gdje poslodavce više zanima što ti možeš i znaš raditi).

Rad u struci već za vrijeme studija (makar volontiranje), korisne studentske prakse u inozemstvu, sudjelovanje s profesorima na projektima, shvaćanje da ono što se uči na faksu predstavlja osnove osnova s kojima ne možeš ništa praktično, nego je tu samo zato da ti pokaže što sve postoji, a ti se već za vrijeme studiranja posvetiš proučavanju i radu na nečemu od toga što te najviše zanima, a što većina ljudi ne zna (a vjerojatno je da ne zna jer koliko realno ljudi studira s tobom i koliko od njih se odluče posvetiti baš tome - svega par), pa povezivanje s ljudima koji na tome rade ili dobro shvaćanje gdje/kome to tvoje treba (čak i ako oni sami (još) ne znaju da im to treba (ti ćeš im to objasniti

- e takve stvari ti već mogu povećati neuzaludnost obrazovanja



Ja ne vjerujem da je istina jer koliku god oni vezu imali, ako si ti bolja u svim elementima selekcijskog procesa od njih, vrlo lako možeš dovesti cjelokupno testiranje u pitanje. Ajde da si rekla da se radi o razinama nekih lokalnih vlasti, ok, ali državne institucije mogu biti poprilično nadzirane u tom postupku.

Ovo se slažem da ljudi govore protiv tih "veza", a onda, kad im voda dođe do grla (depresija zbog nezaposlenosti), koriste te iste veze.



Zaista je pozitivnija atmosfera života u inozemstvu. Zapravo, najidelanije bi bilo naći posao koji voliš u svojoj struci u inozemstvu.



Ja nisam to primjetila dok sam tražila poslove. Ali priznajem da sam bila vrlo selektivna u izboru na koje oglase ću se uopće javiti i vodila sam najvećeg računa o tome da smo ja i taj posao dobar match i da im imam za ponuditi nešto što oni nemaju, a što im realno treba.




Na ovo nemam neke savjete, ta "kriza" bi mogla trajati jako dugo... ne znam zašto bi se netko trebao osvrtati na tuđe komentare uopće. Ali nadam se da i moji savjeti pomažu.

Hvala na savjetima.

Zanima me kako se nosite sa situacijama koje nisu pod vašom kontrolom a za njih ste odgovorni?

Kako suzdržati emocije na poslu?

Salammbo kaže:

Evo, ja sam samozaposlena. Volim svoj posao, volim što radim od doma, što si sama kreiram radno vrijeme. ALI.... Da bih zaradila i opstala, moram stvarno puno raditi i da, to se održava ne mojem zdravlju. Tako da ne misliš da je biti "sam svoj gazda" rješenje za život bez pritiska i stresa.

Hvala na informacijama. Da, izvana se čini da ljudi koji se samozapošljavaju imaju manje stresa od ostalih, ali shvaćam sad da nije tako

[Alienica]

Ivchy26 kaže:

Hvala na savjetima.

Zanima me kako se nosite sa situacijama koje nisu pod vašom kontrolom a za njih ste odgovorni?

Kako suzdržati emocije na poslu?

Aha, to. Pa ne znam ni sama, uvijek sam posao doživljavala kao posao, ni više ni manje od toga. Nikakvo ulaženje u neke dubine s kolegama, uvijek ljubazno i smireno... vidjeti kakva je situacija, što je problem, što se može napraviti da se problem riješi, porazgovarati naravno s drugima da svi sudjeluju u predlaganju rješenja i samom rješavanju problema.

Ne znam zapravo na kakvu situaciju misliš? (ako nije pod tvojom kontrolom, onda ne možeš biti smatrana odgovornom jer nisi mogla ništa drukčije učiniti, niti išta možeš učiniti da ju promijeniš?).

Možda da zamoliš nadređenu osobu da ti iz svog iskustva dade par savjeta kako se najbolje postaviti i što raditi u takvoj situaciji u kojoj jesi? i da ti razjasni i ostale nedoumice

[Vitalina]

Ivchy26 kaže:

Kako suzdržati emocije na poslu?

Treba upotrijebiti emocionalnu inteligenciju