Neuspješno dojenje

[manuela.st]

molim da mi se javi netko sa sličnim problemom. cijelu trudnoću pripremala sam se na dojenje, namjeravala sam dojiti bebu što duže, no nije nam išlo. prvi dan u rodilištu ništa, drugi dan cice nabrekle, mala neće ni blizu, sestre sve oko mene potežu, navlače i mene i nju, ništa. dođem doma, patronažna, mama, svekrva, prijateljice i ostala ekipa zdušno rade na tome da malu podojim. ja očajna, muž lud, nakon mjesec i pol izdajanja i suza, pomirila sam se da od dojenja nema ništa. malu nikad nisam podojila, iako sam je milijun puta na dan stavljala na prsi, pokušala sve načine, na kraju je patronažna rekla da sam rijedak slučaj i da mala jednostavno neće sisu. najgore je što je ostao taj osjećaj praznine u meni, nikad nisam podojila svoju bebu, nikad nije povukla ni kapi... ima li itko sa sličnim slučajem???

[lepijander]

manuela.st kaže:

molim da mi se javi netko sa sličnim problemom. cijelu trudnoću pripremala sam se na dojenje, namjeravala sam dojiti bebu što duže, no nije nam išlo. prvi dan u rodilištu ništa, drugi dan cice nabrekle, mala neće ni blizu, sestre sve oko mene potežu, navlače i mene i nju, ništa. dođem doma, patronažna, mama, svekrva, prijateljice i ostala ekipa zdušno rade na tome da malu podojim. ja očajna, muž lud, nakon mjesec i pol izdajanja i suza, pomirila sam se da od dojenja nema ništa. malu nikad nisam podojila, iako sam je milijun puta na dan stavljala na prsi, pokušala sve načine, na kraju je patronažna rekla da sam rijedak slučaj i da mala jednostavno neće sisu. najgore je što je ostao taj osjećaj praznine u meni, nikad nisam podojila svoju bebu, nikad nije povukla ni kapi... ima li itko sa sličnim slučajem???

Ima! Ja. Noaime, vrlo slično je bilo kod mene, samo kod mene jednostavno nije bilo mlijeka, odnosno gotov nije bilo, a malecki nije znao sisat.

znam da će se sad oglasit mnoge rode i druge ptice i govorit da svaka žena može dojit, bla bla bla... ali nije istina. saznala sam je sasvim slučajno, prije kojih mjesec dana kada sam zbog bolova u lijevoj dojci išla na uzv i tada mi je onkologica rekla da su to gluposti što se govori da svatko može dojiti, naime rekla je da ja nemam ''infrastrukturu'' ili mliječnih žlijezda i da je građa dojki kakve ja imam vrlo rijetka i nasljedna (moja mama također nije mene dojila).

eh, da mi je to rekao netko kada sam bila u fazi mučenja kao ti sada. kad se sjetim koliko sam se samo isplakala i osjećala totalno nesposobno... a dojke sam si izmrcvarila sa izdajalicom..uh!

[miana2]

manuela.st kaže:

molim da mi se javi netko sa sličnim problemom. cijelu trudnoću pripremala sam se na dojenje, namjeravala sam dojiti bebu što duže, no nije nam išlo. prvi dan u rodilištu ništa, drugi dan cice nabrekle, mala neće ni blizu, sestre sve oko mene potežu, navlače i mene i nju, ništa. dođem doma, patronažna, mama, svekrva, prijateljice i ostala ekipa zdušno rade na tome da malu podojim. ja očajna, muž lud, nakon mjesec i pol izdajanja i suza, pomirila sam se da od dojenja nema ništa. malu nikad nisam podojila, iako sam je milijun puta na dan stavljala na prsi, pokušala sve načine, na kraju je patronažna rekla da sam rijedak slučaj i da mala jednostavno neće sisu. najgore je što je ostao taj osjećaj praznine u meni, nikad nisam podojila svoju bebu, nikad nije povukla ni kapi... ima li itko sa sličnim slučajem???

ja.mali je htio (imao je jak refleks sisanja) ali nije bilo mlijeka.pa je vukao na prazno,napravio rane tj raskvasio bradavice a ostao gladan,pa vriskanje itd.odustala sam nakon 2tjedna.meni grudi nisu bile nabrekle i ručno ako bi izdojila pola sata oko 15kapljica,dakle ništa.svi živi isto ko tebi su mi doma dolazili.
ja sam imala predosjećaj da neću imat mlijeka jer mi dojke nisu nijednom u trudnoći nabrekle niti se povećale.to je giniću bilo jako čudno,pa je čak sumnjao u urednost trudnoće.ali ispalo sve ok.inače sam prije imala problema s hormonima tj manjak ženskih

[marinella]

ni moj nije htio dojiti,oko nas su se trudile sve sestre,al nije uspjevalo..one ga prištekaju on sisa pola minute i opet plač,odbijanje cike,ostavanje bez zraka od urlikanja,nervoza,umor,zaspivanje od umora..i onda kad bi se probudio bio bi još gladniji,nervozniji i još više je odbijao ciku,i bivao sve umorniji za sisati.začarani krug.

[ema1]

Ima nas, ima.
Kao i ti, spremala sam se ko luda na dojenje (jer to sve možemo, a bebe znaju svoj posao ), mislim da nijednu bočicu nisam imala...
Moja je prijevremeno rođena, hranjena na sondu, a kasnije jednostavno nije htijela.
Poznat mi je osjećaj odbijanja. Stavljanja bezbroj puta na cicu i njenog urlikanja... Bila sam toliko uporna, da kad bi je uzela u ruke, odmah bi počela plakati jer je očekivala opet maltretiranje sisom. Prestala je histerično plakati nekih tjedan ili malo više nakon što sam je prestala stavljati na cicu.
Izdajala sam se svaka tri sata i onda je i toga nestalo.
Osjećaj praznine je i dalje prisutan i jako sam osjetljiva kada krene tema o dojenju.
Napravila si što si mogla, nije išlo. Amen.
(to je bila i ostala moja mantra)

[manuela.st]

super ste, koje olakšanje! naslušala sam se toliko glupih komentara u ovih nekoliko mjeseci... od toga da nisam bila dovoljno uporna, pa do toga da "nešto nije tu normalno, jer koje dite odbija materinu sisu"?????? najteže je bilo objasnit mužu da ne sluša dobronamjernu familiju i da me svi puste na miru s dojenjem... jednom sam sjedila s prijateljicom i svekrvom (naravno, došle su mi namistit malu na sisu) i usred razgovora svekrva me "potirala" u dobroj namjeri u sobu da se izdajam jer ću izgubit mliko..........

[meow]

Evo i mene.. osjecaj praznine i odbijanja je velik. Malac je rodjen doduse 10 dana nakon termina, dugacak i tezak porod, bio na intezivnoj 7 dana zbog infekcije, isto hranjen na sondu. Nije htio dojiti - uopce. Prvih par dana ga nismo mogli ni pribliziti grudima, a stvarno sam se trudila i svi oko mene, babice, sestre. Onda sam ga nekako privoljela da se prikopca (ali samo sa sesiricem) ali on bi povukao par puta i zaspao. Bio je razdrazljiv i nervozan ako nije bio na sisi, a kad je bio - je spavao. Nije dobivao dovoljno i poceli smo uz dojenje davati i bocicu. Prvo jednu dnevno nakon pokusaja dojenja a onda nakon svakog pokusaja dojenja. Bilo je mlijeka, uspio bi on navuci - da je vukao. Ali on bi zaspao. I nema sanse ga probuditi na sisi - drmanje, stipkanje, skakljanje - nista.
U ludilu pokusaja dojenja, muckanja bocica, izdajanja, prokuhavanja bocie, izdajalice, sesirica... napokon sam vidjela da to nikamo ne vodi jer sam ja psihicki propadala. Teska srca sam odlucila da je dosta i zatvorila pogon. Mucio me osjecaj krivnje i nesposobnosti. Ali preporodili smo se - oboje... i kad sam vidjela kako lijepo napreduje i koliko je meni lakse, pocelo je sve ici na bolje

[meow]

A ljude koji milse da su popili svu pamet svijeta i koji se petljaju u sve zivo i nezivo jednostavno prezirem. Ok, dodji mi pomoci savjetom i pokazati mi ako te zamolim... al nema sanse da bi pustila ikome da mi se petlja u dojenje i soli mi pamet i namjesta malca na sisu.. eventualno mamu. Eventualno.

[gita-xy]

Koliko sam samo suza prolila na tu temu. Ja sam ti štreber, pročitala ja sve moguće tekstove i o problemima kod dojenja tako da znam prepoznati kad se šta događa. Rodio se maleni, živ zdrav, ali sa slabim nagonom za sisanjem. Meni je mlijeko kasno nadošlo, davali mi i oksitocin u spreju, on dobio žuticu, počeo gubiti na težini, dali mu flašicu.Kasnije nije htio prić cici, ja se probala izdajati neko vrijeme, ali nije išlo.
pomirila se ja s time, ali duboko u meni stalno me pomalo kopkalo da sam ja kriva, da nisam dala sve od sebe.

A onda sam rodila drugog sina. Oh, Bože, hvala ti na njemu. Dali mi dijete, a on doslovno iz zraka zgrabio cicu i više je nije pustio samo tako. Sad mu je 9 mj, dojimo još uvijek, uživamo, mazimo se, bilo je naravno i ragada i problema, ali dečko ne da cicu. I tek sad, nakon toliko vremena, ja sam mirna i više nemam grižnju savjesti, jer tek sad uistinu znam da s prvim to nije bilo moguće i da nisam ja kriva.

Zato ne brini i uživaj u tom djetešcu, ljubi je, grli je, voli je

[FIGICA]

Moj je sisao ali jako malo toga bi izvukao(vagali ga prije i poslije dojenja)prvih 5 dana baš ništa a onda max.10-20 ml,frustriralo me je to jel su bebe koje su bilo s mojim malim na odjelu(bili smo 8 dana) vukle i po 50 ml i to curice
Držala ga na jednu sisu,pa na drugu pa opet jedna,druga i više od pola sata iako su nam sestre rekle da se ne smije toliko dugo...nakon toga bi plakao kao lud,naravno bio je gladan,dobio bi dohranu i lijepo zaspao
Mislila sam barem se izdojit pa mu to dati na bočicu ali toga je tako bilo malo..Poslije prešli samo na ad i sve super-sita i zadovoljna beba ..

[bambi123]

ja nemam loše iskustvo s dojenjem, dapače,i slažem se da je to nešto prekrasno i za mamu i za bebu. Al kad vidim što ovo militarističko uzdizanje dojenja radi mamama koje imaju teškoća ili ne uspjevaju ,dođe mi da nalemam nekoga
dojenje je prekrasno,ali žene koje ne doje NISU ništa lošije ni ništa manje uspješne mame nego one koje doje.
rastuži me kad čujem kako drugi maltretiraju žene kojima dojenje ne ide,i kako se zbog toga osjećate vi koje to prolazite.
pa sam samo htjela dati vam podršku od jedne mame koja doji,i da vam kažem da te nasilne guralice stjerate u neku stvar,pokušajte naravno,al ako ne ide ne ide, bočica nije smrtni grijeh. i dalje ste super mame i nedajte nikom da vam kaže drugačije.
pozzz

[vešmašina]

marinella kaže:

ni moj nije htio dojiti,oko nas su se trudile sve sestre,al nije uspjevalo..one ga prištekaju on sisa pola minute i opet plač,odbijanje cike,ostavanje bez zraka od urlikanja,nervoza,umor,zaspivanje od umora..i onda kad bi se probudio bio bi još gladniji,nervozniji i još više je odbijao ciku,i bivao sve umorniji za sisati.začarani krug.

tako nekako je bilo i s nama, nije se htjela prištekat na cicu nikako. mlijeka je bilo, u potocima, izdajalicu sam koristila odmah treći dan od poroda, budući da nie htjela/znala/mogla prištekat se na cicu, i kad bi se prištekala bilo bi to na 5 min i gotovo. izdajalicom sam izvlačila mlijeko od podoja do podoja, jedva da je bilo dosta. (hodala po hodniku na odjelu s izdajalicom, od muke više nisma znala što bih) ono što sam u bolnici doživjela... bila sam valjda najnadobudnija buduća mama tamo u rodilištu, u tom periodu kad sam išla rodit, taman su rode obilazile bolnice, pričala i s njima, informirala se kolko god sam mogla, i dođe mi takav šamar. prvo sam se slomila jer je konstantno gubila na težini, a rođena sa 3920 i 53 cm.. ja nisam spavala ni noću ni danju, tresla me groznica konstantno. rodila na carski, rez me luđački ubijao, al presjedila sam na stolici svaki podoj, noge su mi bile kao stupovi, cijelu trudnoću nisu bile tako ogromne. kad sam se nakon 4og dana slomila, proplakala i pred sestrama, nisam baš naišla na razumjevanje, svega jedna sestra se stvarno, al stvarno trudila da nam olakša, pokaže, pomogne, donosila jastuke, šprice da izvučemo bradavice, ma stvarno za 10. kad sam izašla iz bolnice, preporodila sam se, prva 2 dana super dojila, al je poslje svakog podoja plakala kao da ju tučem. 7 dana smo bili u bolnici, petnaesti dan poslje poroda ja završim u bolnici, napadaj žuči, ležala 3 dana, za to vrijeme je mala bila na bebimilu cijelo vrijeme. ja se vratila iz bolnice, al od dojenja ni d, cijeli scenarij, isti kao na početku, neće se prištekat i bok, gladna vrišti, tad još gore, od cijelog stresa sam počela gubiti mlijeko. prešli na bebimil, sve super, sretno i veselo djete, ja još sretnija.
uvijek se malo štrecnem rastužim kad vidim kako neke mame doje i preko godine, a ja nisam izdržala punih mjesec dana...
nadam se da će s drugom bebom biti lakše, i da ćemo uspješno dojiti.

što se ljudi sa strane tiče, kod mene nitko nije gurao nos, jedino je bilo komentara za "slabo mlijeko", al da je bilo, stjerala bi lijepo sve u krasni. čak i sveki, koja je isto dojila, bila razumna i pričala samnom, tješila me, al da bi joj brate mili dala da mi ju na sisu stavlja. nebi.
ni mami nebi, možda (kak je već napisano.)

[glora's bastard]

može li mi netko objasniti kako izgleda to kad beba neće cicu? izgleda kako vi ovdje to znate. nisam to nikada vidjela
vidjela sam kad bebe odbijaju prepune/praznije, kad se nerviraju jer im ne curi kao iz pipe, jer im prejako curi i svašta, bebe lijene za povlačenje,... ali nisam vidjela da baš u potpunosti odbijaju maminu dojku. da je nikad i nikako ne žele

što rade kad ih stavite na prsa? a kad im date to isto mlijeko na bočicu ili žličicu?

[kirshna]

Prvu sam dojila 11mj, a drugu nažalost samo 5mj.
Zašto drugu samo 5mj?
Nakon 2mj sam dobila menstruaciju i tih 5 dana dok sam ja curila ona doslovno nije htjela ni primirisati sisi. Stavim ju na sisu,ona okrene glavu na drugu stranu i urla, suze frcaju na sve strane.
Prvi put sam plakala skupa s njom,nudila joj svako malo...ma jok, ni dabi.
U isto vrijeme dobijem i bubrežni napad, završim na hitnoj, a mala na Bebimilu. Nakon flašice Bebimila spavala je puna 4h, derala se nije nimalo, samo papala i spavala.
Vratim ja nju opet na sisu, sve super do sljedeće menstruacije, a onda opet dreka i frka i okretanje glave od sise. Mlijeka sam imala pa sam za to vrijeme dok ona nije htjela sisati izdajala i na flašicu je htjela popiti. I vrtili smo se tako u krug do njenih 5mj, kad sam odustala od svega.
Nije mi žao jer znam da smo sada obje sretne.

[north wind]

Mislim da je to problem kod beba koje nemaju razvijen refleks sisanja, tj. nagon za sisanjem. A zašto i kako, to je druga stvar. To bi trebali znati objasniti neonatolozi i pedijatri.

[Death-of-Art]

north wind kaže:

Mislim da je to problem kod beba koje nemaju razvijen refleks sisanja, tj. nagon za sisanjem. A zašto i kako, to je druga stvar. To bi trebali znati objasniti neonatolozi i pedijatri.

Pa kako nema refleks sisanja kad siše bocu?

[mambi]

kirshna kaže:

Prvu sam dojila 11mj, a drugu nažalost samo 5mj.
Zašto drugu samo 5mj?
Nakon 2mj sam dobila menstruaciju i tih 5 dana dok sam ja curila ona doslovno nije htjela ni primirisati sisi. Stavim ju na sisu,ona okrene glavu na drugu stranu i urla, suze frcaju na sve strane.
Prvi put sam plakala skupa s njom,nudila joj svako malo...ma jok, ni dabi.
U isto vrijeme dobijem i bubrežni napad, završim na hitnoj, a mala na Bebimilu. Nakon flašice Bebimila spavala je puna 4h, derala se nije nimalo, samo papala i spavala.
Vratim ja nju opet na sisu, sve super do sljedeće menstruacije, a onda opet dreka i frka i okretanje glave od sise. Mlijeka sam imala pa sam za to vrijeme dok ona nije htjela sisati izdajala i na flašicu je htjela popiti. I vrtili smo se tako u krug do njenih 5mj, kad sam odustala od svega.
Nije mi žao jer znam da smo sada obje sretne.

ovo je tako uobičajeno....mnoge bebe pred mengu divljaju,odbijaju...
i moja zna štrajkati ali joj nedam ništa bez obzira na suze,jer ona kad plače netraži i nemisli na hipp ili bebimil ...a i bebe imaju primitivne nagone,i nakon mjesec,dva,tri dojenja sigurno neće sebe dovesti do ruba gladi...niti ja mogu na silu utrpati u nju ako neće,u nekom periodu...jednostavno takve situacije koliko god iscrpljujuće bile,dođu i prođu...a beba sve to nadoknadi kroz san,dok nije pri svijesti ili kasnije,u danima nakon štrajka...i kad te situacije prođu mama i beba su obje isto sretne i zadovoljne
želim ti reći,da to nije razlog za prestanak dojenja,to je baš to odustajanje kad se pojavila malo veća poteškoća
nemoj krivo shvatiti,ne prozivam te...samo je glupo brkati kruške i jabuke,jer ti nisi nuspješno dojila.

[ema1]

kirshna kaže:

Stavim ju na sisu,ona okrene glavu na drugu stranu i urla, suze frcaju na sve strane.
.

Evo ovako to izgleda kada beba neće cicu.

A onda ima i toga da:

- stavi cicu u usta i čeka da je makneš (ponekad i po sat vremena ili dok ne zaspe- da, znala je i gladna zaspat ili dok opet ne počne plakati da se usere od napora)
- odguruje se rukama dok je stavljaš na cicu
To isto mlijeko u bočici je jela bez problema.

[north wind]

Death-of-Art kaže:

Pa kako nema refleks sisanja kad siše bocu?

Govorim o početku, dok ne stekne refleks. Neki se s time muče. Mnogim bebama se u bolnici prvo daju boce, tj. uopće se ne nose majkama na dojenje iz različitih razloga, neko vrijeme. Nekima je to vrijeme kraće, nekima duže. Ako se uspostavi refleks sisanja s bocom, onda se teško vratiti na sisu, jer je teže sisati iz dojke nego iz boce.

[marinella]

ne želim nikom da osjeća ono što sma ja osjećala prilikom pokušaja podoja. tjedan dana smo bili u bolnici nakon carskog,ja prije toga mjesec dana u bolnici gdje sam jako upoznala sestre,koje su mi kasnije stvarno se iznimno trudile pomoći pri dojenju.no ništa nije palilo.čak su obavjestili glavnu pedijatricu o našem problemu,pa je ona naredila svim sestrama da nam uvjek budu pri ruci.i da, one bi ga nakon njegovog urlanja uspjele prištekati,al on bi sisao dok bi one zamakle kroz vrata.e onda dolazi njegovo pljuvanje cike,okretanje uporno glavice i vrištanje pri kojem ostaje bez zraka i dobiva plavu boju,koliko god se to puta ponavljalo mene bi presjeklo u nogama svaki put,prilikom tih pokušaja on bi se toliko izmorio da je bio još nervozniji i glasniji,odgađajući dojenje sve gladniji i iscrpljeniji i time nesposobniji za vuć mlijeko.cjela bolnica nas je čula,njegov plač i moje umorne uzdahe,sjećam se jednom sam lila suze ma ne jednom,dok su ga pokušali prištekati.a najžalosnije mi je bilo,ma srce mi se slamalo kad nije htio prihvatit ciku,urlao,a rukavić stavlja u usta jer je gladan.možete li zamsilit taj osječćaj kad gledate svoje izmoreno dijete,gladno ,tako se pati a vi ste za to krivi jer ga niste uspjeli podojiti,učiniti tako prirodnu stvar?gladan,a ciku neće,kako zašto nemam pojma.znam da mi se srce slamalo i da sam prolila more suza.tad je sestra koja je uvjek govorila tijekom tih mjesec dana da sve žene mogu dojiti zamolila dječiju sestru da ga nadohrane jer ne ide i ne ide.mučili se još doma nekih tri tjedna uz ad i onda smo prešli na ad u potpunosti.i ne,ne grize me savjest jer znam da sam u tim trenucima dala sve od sebe,bila psihički i fizički premorena i da nisam mogla više.eto sad vidite kako je to kad beba odbija ciku.