Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.02.2014., 17:20   #41
Quote:
Lyanna Stark kaže: Pogledaj post
Kad bi vi svi shvatili da autoricina kcer se uopce ne mora druziti s tom djevojcicom da ista napravi.

Kcer maknuti, a nesto napraviti.
pa većina se oko ovoga složila

samo je diskutabilno napraviti ŠTO da bi bilo učinkovito, jer bilo bi najljepše da se može pomoć djetetu, ali većina nas koja su direktno ili indirektno upoznata sa ovakvim situacijama, nema jasnu sliku kako bi se realno moglo pomoć tom djetetu

samo izigravanje terapeuta preko leđa svog djeteta, definitivno nije ni malo ok

oči u oči razgovor sa roditeljima bi bio najpošteniji put, ali i to ne mora ništa značit, ako su zatucani, samo će se još više možda obrušit na curicu da ih sramoti i od njih pravi nešto što nisu (a jesu, ali eto)
__________________
Pakao, to su drugi.
JustForFun is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2014., 19:03   #42
Quote:
miss daisy kaže: Pogledaj post
?
ja sam hrpu puta svjedočila da roditelj udara dijete, dob 1+.
ono, "odgojna po guzi".
pa i na forumu su bili topici u kojima se hrpa njih čudi i ne vjeruje da netko odgaja dijete bez fizičkog kažnjavanja.
mm i ja smo u RL iznimke po tom pitanju. a ne živim u nekoj zabiti, i nisam okružena zadnjim ološem.
i što bi mi trebali, zvati centra da promatra odgoj svih roditelja koji nas okružuju?
Ne poticem niti sugeriram ikome fizicko kaznjavanje niti "po guzi", no usporedjivanje tog jednokratnog ili sporadicnog "po guzi" sa ovako necim (konstantnim zlostavljenjem) mi je ipak malo previse.
Razmisljati o prijavljivanju centru za "po guzi" i za ovakvo sto....imo velika razlika. U ovom slucaju stvarno ima debelih temelja za takvo sto. (jasno, uciniti to stvarno, u praksi...je nesto drugo...govorim samo o razlogu kao takvom, je li ili nije dovoljno jak/ozbiljan)
Ne mislim da je takav razlog svatko koga vidimo da da "po guzi", jer iako je to nekima isto kao i tesko zlostavljanje - ipak nije. I oni koji se groze tako necega i nikada to ne cine i nikada ne bi (i prijavili bi svaki takav slucaj) isto mogu svom djetetu uciniti stosta nazao sto je prije za prijavljivanje ili bar za osudu i kritiku.
Olos nisu samo oni koji fizicki kaznjavaju djecu, ima svakakvog olosa.
Ostaviti dijete kod bake i dide, ne brinuti o njemu, ne pruzati mu ljubav, favorizirati i maziti drugo dijete...kaznjavati ovo vece zbog svake gluposti (npr. jedenja rukama) pa cak i bez fizicke kazne je - surovo.

Quote:
bambix kaže: Pogledaj post
Sto se tice druzenja te djece, mislim da je malena jasno dala do znanja da joj to ne odgovara i to se treba postovati. Kako god mislite pomoci toj curici, pokusajte joj vi (odrasli) pomoci, svoju malenu nemojte mijesati u to.

Ja sam u djetinstvu, sa 8 ili 9 godina, imala slicnu situaciju. Susjed me pokusavao skinuti, i uspio je, do gaca. Tek sam na gacicama shvatila da se tako ne igra. Nisam se vise htjela igrati s njim, roditeljima nisam htjela reci razlog, izvukli su ga iz mene valjda tek tjednima poslije, zescim ispitivanjem.

Imate srece sto ste saznali da nesto nije u redu, mala vam je jasno rekla da se njoj igranje sa 'problematicnom skolarkom' nije svidjelo i sada je na vama red da ju zastitite od takvog druzenja. Ako ih budete silili na druzenje, riskirate da ona izgubi povjerenje i sigurnost u vasu zastitu.

Taj djecak iz mog primjera nije bio zlocest, ni dan danas nije, ali je definitivno izrastao u osobu s problemima. Cak mu ni tada nisam zamjerila, valjda sam kuzila da ga nitko nije naucio bolje.
Jebiga, sjebali ga starci. Brat mu je gore prosao, zavrsio ja heroinu i umro
Moji nisu nista poduzimali glede njega i/li roditelja, ne znam ni sto bi rekli socijalnoj sluzbi, osim da se nije lijepo igrao
Ne bih rekla da se radi o necem slicno. Ok, mozda je tebi takva igra bila cudna i nije ti se dopala, no takve igre nisu nista cudno za tu dob. Djeca istrazuju ...igraju se mame i tate, doktora...kako bi vidjeli tko ima sto tamo dole...
Nista nastrano, poremeceno ni agresivno. Jasno, ako netko ne zeli sudjelovati (kao npr. ti) u takvoj igri, a netko ga sili to je nesto drugo. Samo tu jednu epizodu ne bih povezivala s nekim njegovim kasnijim problemima, a niti je to razlog za pozivanje socijalne sluzbe.

Quote:
frupy kaže: Pogledaj post
mda.

Dodju, snime situaciju, roditelji glume idilu i oni odu.

Problem ostaje, a ti si i dalje u istim dilemama.
Istina.

Quote:
frupy kaže: Pogledaj post
Recimo da sam iz svog iskustva (u svom poslu nazalost nerijetko moram kontaktirati czss ili oni mene) zakljucila da se u tim situacijama uvijek izgubi jako puno volje i energije, a u pravilu ili se ne dogodi apsolutno nista ili jos ti naj... zato jer se petljas tamo gdje ti nije mjesto.

Tko voli, nek izvoli.
Iskustvo s tim u vezi, kada se nista nije postiglo imam i ja i stoga sam skepticna prema ucinku istoga.
Ali ne zato jer nema savjesnih socijalnih radnika, nego zato jer su (vjerujem) prilicno nemocni. Dodju, obave razgovor ...i dalje cesto ne mogu puno.
__________________
"Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih." © svinja Napoleon
kajpa is online now  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2014., 21:03   #43
Koma situacija,i ja bi se makla i prorijedila susrete..
Mješanje u njihov odgoj, ne znam, ovisi koliko ste bliski...

Moja prijateljica koja radi psihoterapije već je par puta radila s djecom koju su roditelji doveli kao problematičnu, a kad je na kraju konstatirala da su djeca ok i da možda problem leži drugdje..roditelji su se pokupili tumačeći si kako je njihovo djete problematično i da kaj oni tu mogu....
__________________
"Nitko te ne može natjerati da se osjećaš manje vrijednom bez tvog dopuštenja" - Eleanor Roosevelt

Zadnje uređivanje optimistična+ : 16.02.2014. at 21:04. Reason: g
optimistična+ is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2014., 22:42   #44
Za bolje razumijevanje situacije, potrebne su barem jos ove informacije:
- u kakvom je odnosu autorica posta s roditeljima te skolarke
- je li ta skolarka jednom bila kod psihologa, ili ide kontinuirano na savjetovanje/terapiju (i naravno, mozemo li saznati ista o tome: ima li pomaka, kako dijete reagira na to, jesu li roditelji ukljuceni...)
- kako dijete inace funkcionira, ima li problema u skoli npr, s drugom djecom itd
- je li autorica posta svjesna koje posljedice njezinog ne/djelovanja mogu biti i je li spremna na to

Ali prije svega bih isto naglasila da je prvo i najvaznije - zastititi svoje dijete. Dijete koje je izrazilo strah od drugog djeteta ne bi smjelo biti u situaciji da mora trpiti drustvo tog djeteta zato sto mu roditelj tako kaze. Nema sto tako malo dijete sudjelovati u intervencijama na taj nacin i odgovornost roditelja je da ga zastiti.

Ono sto ja mislim da se moze napraviti je sljedece:
- razgovarati s roditeljima te skolarke. To ne mora biti doslovno "mi primjetili ovo, vase dijete treba pomoc, vi ste pogrijesili, vama treba pomoc". Tu bi vecina ljudi reagirala otporom, pogotovo ako niste jako dobri prijatelji, a rekla bih da niste. Mozda im jednostavno reci sto je vama vase dijete reklo? Pa da zajednicki "istrazite" sto je bilo, bez optuzivanja. Jel bi to bilo moguce? Jesu li dovoljno tolerantni i smireni da ne reagiraju obrambeno i na ovo?
- prijaviti czss. Iskreno, ovo sto sam procitala po meni nije dovoljno za prijavu. Znamo da je taj otac osamario dijete i da je to dijete emocionalno zanemareno. Grubo ce zvucati, ali na toplom je, ima sve sto joj treba, roditelje koji brinu o njoj i mislim da czss nema tu puno prostora za djelovanje. Eventualno ih moze uputiti na savjetovanje, ali ako su vec u tretmanu, onda nece ni to. Imate li jos konkretnih saznanja o losem postupanju s tim djetetom? Jedan samar nije dovoljan za klasifikaciju fizicko zlostavljanje.

To sto ste vi bili svjedoci neprimjerenog ponasanja cijele te obitelji ne cini vas jedinom i iskljucivom odgovornom osobom. Je li to dijete agresivno u skoli? Skola je duzna czss prijaviti slucajeve nasilja medju djecom npr. Takodjer, svaki gradjanim je duzan, po zakonu, prijaviti zlostavljanje. Cisto sumnjam da ste vi jedini svjedoci njihove disfunkcionalnosti. Disperzija odgovornosti je grozna pojava, ali hocu samo ukazati na to da se vjerojatno dosta ljudi oglusilo na ono sto su vidjeli, tako da je to sto osjecas potrebu da nesto poduzmes velika stvar.
Sto se prijave na czss tice, ona moze biti anonimna. Osim toga, postoji mogucnost da nazoves plavi telefon i njima prijavis to sto znas i onda oni mogu nazvati nadlezni czss. Na taj nacin imas zajamcenu anonimnost, czss se vise "boje" takvih udruga pa je veca vjerojatnost da ce reagirati zurno na dojavu, a kasnije mozes nazvati i saznati povratnu informaciju.
__________________
majmunčić
aannjaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2014., 23:26   #45
Quote:
borntobewinner kaže: Pogledaj post
Banaliziraš.
Evo iz prvog posta stvari koje bi sasvim sigurno mogle ići u prijavu, posebno uz neko dodatno obrazloženje.
ne banaliziram. moguće imam pesimističan pogled na život. mislim kao i aannjaa, sve ovo što ona piše u zadnjem postu.


problem ovog djeteta neće riješiti centar. ono što tom djetetu treba, prema ovome što čitam, jest da roditelji sami sebi priznaju "zajebali smo maksimalno, ona nije ništa kriva, sve što se događa je naša krivica, ajmo drugačije".

jer oni nisu zlostavljači. imaju drugu kćer i prema njoj je sasvim drugačiji tretman. dakle sasvim sigurno nisu tipična obitelj kakve centar nadgleda, u kojima su alkoholičari, narkomani, psihički bolesnici i djeca koja preživljavaju usred neimaštine i agresije.


e sad, moguće bi se ti roditelji promijenili kad bi im centar pokucao na vrata.. to autorica topica može bolje procijeniti, budući ih poznaje.


Quote:
kajperinja kaže: Pogledaj post
Ne poticem niti sugeriram ikome fizicko kaznjavanje niti "po guzi", no usporedjivanje tog jednokratnog ili sporadicnog "po guzi" sa ovako necim (konstantnim zlostavljenjem) mi je ipak malo previse.
Razmisljati o prijavljivanju centru za "po guzi" i za ovakvo sto....imo velika razlika.


Ostaviti dijete kod bake i dide, ne brinuti o njemu, ne pruzati mu ljubav, favorizirati i maziti drugo dijete...kaznjavati ovo vece zbog svake gluposti (npr. jedenja rukama) pa cak i bez fizicke kazne je - surovo.
"tada smo procijenili da je za nju najbolje da živi kod bake i djeda, koji su joj pružili svu ljubav na svijetu, dok mi ne stanemo na noge. čim smo mogli, uzeli smo je natrag. trudili smo se koliko smo znali, ali jednostavno, teško nam je s njom. kad je došla sestra, počela je ispoljavati ljubomoru. ispočetka smo mislili da je riječ o normalnoj sestrinskoj ljubomori, međutim eskaliralo je do te mjere da smo je odveli psihologu, nadajući se da će biti bolje. naravno da je suprugu žao što ju je tada udario, bio je pod pritiskom zbog posla, umoran, kasnije se kajao i ispičao"
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 00:35   #46
Quote:
aannjaa kaže: Pogledaj post
Za bolje razumijevanje situacije, potrebne su barem jos ove informacije:
- u kakvom je odnosu autorica posta s roditeljima te skolarke
- je li ta skolarka jednom bila kod psihologa, ili ide kontinuirano na savjetovanje/terapiju (i naravno, mozemo li saznati ista o tome: ima li pomaka, kako dijete reagira na to, jesu li roditelji ukljuceni...)
- kako dijete inace funkcionira, ima li problema u skoli npr, s drugom djecom itd
- je li autorica posta svjesna koje posljedice njezinog ne/djelovanja mogu biti i je li spremna na to.
Prije nego što odgovorim na tvoja pitanja, moram napisati da sam sve postove pročitala i da na puno njih žeim odgovoriti, ali jednostavno nemam vremena.
No pokušat ću u sljedećih nekoliko dana sve pohvatati.

Što se tiče Centra, ja odmah moram reći da trenutno isključujem tu mogućnost.

Evo odgovora:

1. Naš odnos s njenim roditeljima je prilično prijateljski nastrojen.
To su mladi, obrazovani i iznimno zabavni ljudi.
Povremeno organiziramo večere na kojima se družimo( jednom mjesečno, ako i toliko), telefonski se čujemo češće.
Njihova je curica prije 11 mjeseci neka tri tjedna provodila intenzivnije s nama vrijeme(jednom tjedno do dva puta)- vodila sam cure u kino, igraonice, parkove, na pizzu, na radionice... a onda je to stalo, jer sam rodila.
U to vrijeme ja sam malenu upoznala kao prilično pametno stvorenje, a prema mojoj curici nikada nije pokazivala znakove agresije, samo pažnju.
Znala sam da posjećuje psihologa i zbog čega, pa sam dodatno promatrala njeno ponašanje.

Njeni roditelji kažu da se s nama najviše druže.
Njihova curica je u to vrijeme govorila da je moja kćer njena jedina prijateljica.
(nikada nije išla u vrtić)

2. Dijete je išlo na terapiju, roditelji su bili uključeni.
Terapija je prekinuta nakon kojih mjesec do dva dana, u kojima su se roditeljima dali savjeti kako odreagirati u situaciji u kojoj dijete izgubi kontrolu( ne objašnjavati joj ništa odmah dok je ljuta itd.)

3. Što se tiče škole, do sada je imala tek manjih problema.
Fizički sukob s jednom djevojčicom i nedavno je istrčala iz auta na raskrižju, jer nije željela ići u školu.
Navodno su prijateljice iz razreda rekle nekom dečku da se on njoj sviđa, pa je to bio razlog zbog kojeg je htjela izbjeći nastavu.

4. Ne znam na koje moje djelovanje misliš.

Trenutno je moja odluka takva da ću ja s djetetom razgovarati.
Iskreno i otvoreno, jer je ona već pametna djevojčica koja puno toga razumije.

Moja curica je nakon tog događaja bila kod bake.
Njoj je ispričala da je njena prijateljica pošpricala njen trbuh s nečim što ju je peckalo, a onda oštrim dijelom olovke ili kemijske povukla crtu po trbuhu, što ju je zaboljelo.
Kad sam navečer svlačila kćer za spavanje, iznad pupka je stajao označen križić plavim vodootpornim flomasterom.


Znam da mene malena poštuje i mi smo uvijek imale korektan odnos.
Kad sam ju na bilo što upozorila, slušala me.
Sva pravila koju su vrijedila za moju kćer, vrijedila su i za nju kada su se igrale zajedno.
Nisam joj zamjenska mama niti sam joj to željela biti.
Ne ljubim ju, ne grlim ju, zavežem joj vezice kada joj se odvežu, napravim joj sok, pohvalim njen trud kada napravi kulu od pijeska, upozorim ju da na jednake dijelove podijeli čokoladu.
Atmosfera koju joj želim prenositi nije ona od toplog doma, nego od ispravnosti u ponašanju.

Ne umišljam si da ju ja mogu izvesti na pravi put.
Samo sam kap u slapu, ali mislim da ga moram pomoći tkati... odnosno, jasno mi je da se puno drugih stvari mora poklopiti da bi dijete odraslo kao neproblematična osoba.
I da to ne ovisi samo o meni, nego o okolini i o sreći... hoće li naći normalnu prijateljicu u školi, hoće li učiteljica biti pravedna, hoće li se osjećati vrijedno, uspješno i prihvaćeno zbog dobrih ocjena...

Dakle, ja namjeravam nasamo razovarati s njom o toj "igri" koja se dogodila.
Namjeravam joj reći da znam kako ona shvaća da to nije bilo niti dobro niti lijepo i da takve stvari, kod kojih razumije da nisu dobre, mora se prisiliti da s njima prestane.
Reći ću joj da razumijem kako klincima strašni scenariji u igri znaju biti uzbudljivi, ali da to ostavlja jako ružan trag na njima i da se tako više ne smije igrati niti ona s bilo kime, niti bilo tko s njom.
Ubijanje i davljenje bilo kakve vrste ne dolazi u obzir.

Potom namjeravam njenim roditeljima reći da sam razgovarala s malenom, da se moja curica malo uplašila u igri s njom i što se dogodilo, te da smatram kako ju treba maknuti od nasilja bilo kakve vrste: na tv- u, internetu ili uživo.

E sad, što se tiče moje curice i nje... igre bez mene u neposrednoj blizini više nema.
Igre bez volje moje kćeri nema.
Ukoliko moja malena kaže da bi se igrala s njom, onda na otvorenom, u parkiću, s drugom djecom i uvijek sa mnom.
Povremeno.

Mislim da je to jedini ispravan način, barem za sada.
Jer pomoći joj može samo njeno okruženje izvan roditeljskog doma koje treba biti za nju pozitivno.
Pametovanje odraslih i razgovor mogu samo malo pomoći- treba joj pokazati kroz igru i druženje i školu što je dobro, što se smije, kako se igrati i socijalizirati.
Kažem, mi možemo pomoći tek malo.. ali možda je baš ta trunkica kojom ćemo pridonijeti prijeko potrebna da bi i svi drugi dobri utjecaji učinili svoje i da se dijete izbori za društvenu prilagođenost i prihvatljivost.
okruglica is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 00:42   #47
Quote:
miss daisy kaže: Pogledaj post
problem ovog djeteta neće riješiti centar. ono što tom djetetu treba, prema ovome što čitam, jest da roditelji sami sebi priznaju "zajebali smo maksimalno, ona nije ništa kriva, sve što se događa je naša krivica, ajmo drugačije".
Slažem se.

Ali ne znam, ja jednostavno ne znam kako postići to da oni sami sebi to priznaju.

Ako netko misli da ja to mogu samo reći i da će to čudesno njima otvoriti oči... ne čini mi se to niti malo izglednim.
okruglica is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 04:25   #48
Ne brineš se da svom djetetu šalješ jako, jako krivu poruku time što ti i muž veselo prijateljujete s poremećenim ljudima u njenom prisustvu?
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 06:56   #49
Bježi. Glavom bez obzira. Ona nije tvoja kći i nije bitnija tebi od tvoje kćeri. Ne razumijem taj sindrom spasiteljice zbog kojeg ćeš ugroziti vlastito dijete. Druga bi priča bila da nemaš djece, ali ovo nije ok, naprosto nije. Ne želim osuđivati to dijete, ali to je jedno od prvih prijateljstava koje tvoja mala razvija u životu i mislim da nije ok da to bude s curicom koja ima takve poteškoće pa da razvija i ona nekakav štetan pattern.

Ne možeš je spasiti. Možeš samo sebe uvaliti. Grozno je, znam da jest, nitko ne bi trebao odrastati s takvim zvijerima kakve su njeni roditelji, ali ona je već oštećena od strane njih, a jedino što možeš jest pustiti je da šteti tvom djetetu ili se maknuti. Kontrolirana igra je samo ublažavanje svoje savjesti, svejedno nije zdravo za tvoje dijete da prijateljuju.
ex anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 09:01   #50
Quote:
ex anais kaže: Pogledaj post
Kontrolirana igra je samo ublažavanje svoje savjesti, svejedno nije zdravo za tvoje dijete da prijateljuju.
Gle... ja mogu svoju curicu maknuti od svega.
To mi je zapravo i prvi poriv i skroz razumijem roditelje koji takvo što savjetuju.
"Jebite se i zbogom".
Meni nije do njihovog prijateljstva.

No u konačnici, to znači da će moje dijete biti zaštićeno i dobro.
A susjedovo dijete? A njena prijateljica u školi?
Ona neće ozlijediti moje dijete, ali ako se maknemo od nje, ja mislim da povećavam šanse da će ozlijediti nečije tuđe.
I što da se to dogodi?
Kako bih se ja tada osjećala, ili bilo tko od vas tko bi u ovoj situaciji okrenuo leđa i otišao?

Ja to ne mogu.
Ne mislim ni da mogu strahovito puno pomoći, ali kažem, možda i to malo bude bitno za dijete.

Što se tiče moje curice, ona ima jako puno kvalitetnih i čestih druženja.
Ako povremeno u kontroliranim uvjetima provede malo vremena s problematičnom djevojčicom, i to svojom voljom( jer s njom se ona do sada uvijek lijepo igrala), ne mislim da će to imati značajan utjecaj na nju.
Naravno, česta druženja ne dolaze u obzir.
okruglica is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 09:54   #51
okruglice, ne bojiš se da bi zbog svoga odnosa prema toj "problematičnoj" curici ista mogla pomisliti kako si ti baš super i kako je prava šteta što joj ti nisi mama. možda joj na putu da ti postane omiljena stoji samo tvoje dijete ? mene bi bilo strah držati svoje dijete pored takve curice. zato ako si i odlučila pomoći, pazi da ih ne ostaviš same ni na sekundu. sretno, stavovi su ti plemeniti i nadam se da ćeš pomoći toj curici
jocajocic is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 12:29   #52
Quote:
okruglica kaže: Pogledaj post
No u konačnici, to znači da će moje dijete biti zaštićeno i dobro.
A susjedovo dijete? A njena prijateljica u školi?
Ona neće ozlijediti moje dijete, ali ako se maknemo od nje, ja mislim da povećavam šanse da će ozlijediti nečije tuđe.
I što da se to dogodi?
Kako bih se ja tada osjećala, ili bilo tko od vas tko bi u ovoj situaciji okrenuo leđa i otišao?
Pohvalno je to sto mislis na tu malu i njezine ostale prijatelje u skoli, ali mislim da bi ipak negdje trebala podvuci crtu i ne prelaziti je.
Nisi joj mama, ni psihologica, nisi socijalni radnik, a ni majka tereza.
I pretpostavljam da nisi jedina koja je uocila problem kod male, ako je on vec tako evidentan da mala posjecuje psihologa.
S tim bi trebala biti upoznata i njezina uciteljica, pa i skolski pedagog (psiholog).
Ako ne mozes otvoreno popricati s njezinim roditeljima (kazes da ste prijatelji, da su obrazovani i da se rado druzite), onda nemoj ni direktno s malom. Iz tog se mogu samo izroditi jos veci problemi jer ne znas kako ce mala reagirati (moze iz inata poceti s jos grubljim igrama, moze ispricati roditeljima da si ju pozvala na red- ti ne znas kako ce dijete shvatiti tvoje petljanje u njezinu "igru"- pa da oni tebe pozovu na red...)
Pitas me kako bih se osjecala da okrenem ledja i odem?
Da si me pitala prije 10 godina, vjerojatno bih ti rekla da bih se osjecala grozno i da vjerojatno ni ne bih okrenula ledja in the first place.
Ali nakon iskustva u poslu kakvo imam, a to je da uvijek u necijim ocima ispadnes krivac i razarac "obiteljske idile", sad bih okrenula ledja u sekundi bez razmisljanja.
U poslu to ne smijem, ali privatno ne bih ni sekundu oklijevala.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 13:12   #53
hm, odgojno-ozbiljni razgovor s tuđim sedmogodišnjim djetetom. ne zvuči mi baš ko dobra ideja

da je situacija obrnuta. da neka tvoja prijateljica, mama nekog od klinaca s kojima se družite ima nešto za reći i provede to u djelo sa tvojim djetetom, u 4 oka...šta bi iskreno pomislila o toj prijateljici? ja bi rekla: koji joj je bog
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:37   #54
Quote:
okruglica kaže: Pogledaj post
Trenutno je moja odluka takva da ću ja s djetetom razgovarati.
Iskreno i otvoreno, jer je ona već pametna djevojčica koja puno toga razumije.

Dakle, ja namjeravam nasamo razovarati s njom o toj "igri" koja se dogodila.
Namjeravam joj reći da znam kako ona shvaća da to nije bilo niti dobro niti lijepo i da takve stvari, kod kojih razumije da nisu dobre, mora se prisiliti da s njima prestane.
Reći ću joj da razumijem kako klincima strašni scenariji u igri znaju biti uzbudljivi, ali da to ostavlja jako ružan trag na njima i da se tako više ne smije igrati niti ona s bilo kime, niti bilo tko s njom.
Ubijanje i davljenje bilo kakve vrste ne dolazi u obzir.

Potom namjeravam njenim roditeljima reći da sam razgovarala s malenom, da se moja curica malo uplašila u igri s njom i što se dogodilo, te da smatram kako ju treba maknuti od nasilja bilo kakve vrste: na tv- u, internetu ili uživo.

Ne želiš joj biti zamjenska mama, ali ćeš napraviti ono što roditelj treba napraviti i to bez znanja roditelja tog djeteta kako to pomaže toj obitelji? njih ćeš samo obavijestiti da si ti razgovarala s njihovim djetetom? sad mi tek ništa nije jasno.
I misliš da ćeš tako postići bolje rezultate nego da s roditeljima razgovaraš?
Moj stav je da je moje dijete moja odgovornost i briga i ako netko ima nešto za reći, to kaže meni ili nadležnim službama. Ne možeš samo tako preskakati roditelje. Za koje još kažeš i da su iznimno zabavni i prijateljski nastrojeni. Hoće li biti takvi i nakon što saznaju da se bez konzultacija s njima igraš psihologa s njihovim djetetom?
__________________
majmunčić
aannjaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:39   #55
Quote:
katjes kaže: Pogledaj post
hm, odgojno-ozbiljni razgovor s tuđim sedmogodišnjim djetetom. ne zvuči mi baš ko dobra ideja

da je situacija obrnuta. da neka tvoja prijateljica, mama nekog od klinaca s kojima se družite ima nešto za reći i provede to u djelo sa tvojim djetetom, u 4 oka...šta bi iskreno pomislila o toj prijateljici? ja bi rekla: koji joj je bog
Da je moje dijete njenom djetetu šaralo po trbuhu i olovkom radilo imaginarni carski rez da zadavi njenu fiktivnu bebu, meni bi bilo sasvim ok da je ta mama o događaju porazgovarala i s mojim djetetom

Da obavim razgovor s njenim djetetom i to joj prešutim, to bi bilo već problematično.
Naravno, namjeravam to napraviti opušteno i tijekom nekog budućeg druženja naših cura, tek usputno.
okruglica is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:39   #56
Maloj ono malo druzenja s tvojom malom nece pomoci. Ona je u nezdravoj sredini 24 sata na dan i samo bolji pristup roditelja moze biti od koristi premda je i za to uskoro kasno. Tako da nemoj trosit energiju na to jer ce za nju rezultat biti nikakav, a ti ces trositi previse energije i truda. I dobro je netko rekao- mala bi mogla pozelit da si joj ti mama pa ces se morat distancirati i onda ce dozivjet jos jednu izdaju.
FIRST is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:40   #57
Quote:
aannjaa kaže: Pogledaj post
Moj stav je da je moje dijete moja odgovornost i briga i ako netko ima nešto za reći, to kaže meni ili nadležnim službama.
A moj je stav takav da normalan razgovor nije oduzimanje roditeljskog prava
okruglica is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:45   #58
Quote:
okruglica kaže: Pogledaj post
A moje je stav takav da normalan razgovor nije oduzimanje roditeljskog prava
Ali ja svejedno ne kuzim zasto bi ti pod svaku cijenu izbjegla razgovor sa svojim prijateljima/njezinim roditeljima?
Sto ces na taj nacin tocno promijeniti na bolje?
Dijete od 7 godina nece promijeniti komleptno svoje ponasanje uvjetovano svim i svacim nakon jednog razgovora s, priznaj, nestrucnom osobom.
Mala ce i dalje zivjeti u takvim uvjetima u kakvima zivi, i dalje ce dobivati samare kad ne bude jela prema "pravilima bontona", i ako se mozda vise i nece s tvojom kceri igrati carskog reza, cisto sumnjam da nece naci nekog drugog iz skole, susjedstva za neku takvu nastranu igru.
Mislim da ili trebas ici direkt u glavu tim roditeljima ili baj baj.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:48   #59
Quote:
okruglica kaže: Pogledaj post
A moj je stav takav da normalan razgovor nije oduzimanje roditeljskog prava
Jedno je reagiranje u trenutku, npr uhvatiš ih usred takve igre i ideš objašnjavati da to nije ok i kasnije preneseš roditeljima što je bilo. Drugo je planski izbjegavati roditelje. Po meni bi bilo ok da s njima dogovoriš da ćeš porazgovarati s njom, očito imaju povjerenja u tebe, s obzirom da su ti je već povjeravali na čuvanje. Možda ja i skačem na svaku sitnicu, ali moje povjerenje bi takva prijateljica sigurno izgubila
__________________
majmunčić
aannjaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2014., 14:49   #60
a kako to da nisi u prvom postu napisala što si vidjela na trbuhu, ono marker, oznaka. tek sad si to napisala?
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:35.