Rodila sam drugu curicu. I presretna sam. Uživam u hello kitty, šljokicama, jagodici bobici i svim ostalim curičastim stvarima.
Mislim da će se svatko tko je prošao strahotu zvanu bolnički porod sa svim divnim liječničkim intervencijama koje on donosi, zaista složiti sa mnom da vam nakon toga ni na kraj pameti nije da pitate za spol, već je li sve u redu.
No, eto okolina nije tog mišljenja. Otkako sam u prvoj trudnoći saznala da nosim curku, ljudi nas "tješe"
da će drugi put sigurno biti muško. Kad sam ostala trudna drugi put, i to kad mi je starija imala 13mj., komentari su bili "Aha, znači, išli ste na sina"
A vrhunac je bio kad se i po drugi put pokazala pišulja kad je jedan od komentara glasio "Nema veze, nije to kraj svijeta".
Važno je napomenuti kako mi nijednom svojom gestom nismo pokazali da nam je to bitno i da bi takva situacija zahtijavala tješenje.
Moram priznati da se MM puno bolje od mene nosi s tim komentarima. On sve to izokrene na šalu, a ja sam često pist of s tim glupostima.
Na MMa se vrši svojevrsni pritisak "da mora nastavit lozu, jer im je on jedina nada", obzirom da njegov bratić ne pokazuje inters ni nasmjeru zasnivati obitelj
a ja ne znam jel bih se smijala il plakala il vikala na takve komentare. Gledano sociološki komentari dolaze od svih dobnih skupina, oba spola i različitih stupnjeva školovanosti, od najnižih do najviših)
Pa eto, podijelite iskustva na ovu temu. Zašto bi to uopće bilo bitno, po vama? pa nije da ce neko prijestolje ostat prazno
Razgranati mod