|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 395
|
PPN Ludvig Pavlovic HVO
Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović bila je postrojba u sastavu Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Sjedište bojne bilo je u Čapljini, u vojarni Božan Šimović, a poslije je ušla u sastav 2. gardijske brigade HVO-a. Nosila je ime po hrvatskom vitezu iz Bugojanske skupine, Ludvigu Pavloviću.
Posebna postrojba 60. desantno-gardijska bojna koja sada nosi ime Postrojba za posebne namjenu je kažu svi stručnjaci: "stvarno posebna u svakom smislu." U postrojbi Ludvig Pavlović struktura je bila 99 % Hrvata, 99 % Hercegovaca, a socijalna je ista 80 %. Postrojba je hitajući sa Južnog bojišta pošla braniti svoje rođene pragove, izašla iz pukovnije Kralj Tomislav i stavila se na raspolaganje HVO-u.
Mjeseca siječnja 1992. u Opuzenu je utemeljena 1. dragovoljačka pukovnija Kralj Tomislav. U sastavu pukovnije bili su dragovoljci koji su sudjelovali u borbama sa četnicima u Konavlima, Osojniku, Čepikućama i Dubrovačkom primorju. S vremenom pukovniji prilazi veći broj dragovoljaca iz Hercegovine. Nakon završne obuke pukovnija sudjeluje u obrani Kruševa kod Mostara te ide i u napadna djelovanja gdje četnicima nanosi teške gubitke u ljudstvu i tehnici. Poslije toga, u travnju 1992. u napadnom djelovanju, pukovnija s minimalnim gubicima zauzima vojarnu 24. travnja u Čapljini. Tu pronalaze ogromne količine streljiva, oružja, oruđa, hrane, motornih vozila i dva tenka M-34. Popunjavaju svoje zalihe,a višak daju ostalim hrvatskim brigadama. To je bila prva vojarna oslobođena od srpskog agresora u ratu u Bosni i Hercegovini.
Poslije još nekoliko borbi donosi se odluka da se osnuje korpus te da je već prva misija u Hadžićima. Sa obzirom da je u pukovniji bila neredovna isplata osobnih dohodaka, a propadnici nisu imali rješen status Hrvatske vojske, vladalo je i izvjesno nezadovoljstvo. Od 350 pripadnika koliko je tada imala pukovnija samo ih je 48 pristalo da pristupi novoutemeljenoj postrojbi (misli se na Kralj Tomislav), dok se jedan dio razdužio. 50-tak pripadnika prišlo je Paucima, a 92 pripadnika, na čelu s dozapovjednikom Božanom Šimovićem željni borbe, s djelom naoružanja, streljiva i motornih vozila krenulo je u Čapljinu gdje se upravo pripremala akcija prelaska Neretve.
Dana 4. lipnja 1992. pripadnici postrojbe odlučuju da nije poželjno ići u Bosnu te da treba ostati u Hercegovini.
Odlučeno je tada da se postrojba stavi na raspolaganje HVO-u općine Čapljina za napad preko Neretve. Dana 6. lipnja iste godine Općinski HVO Čapljine daje postrojbi na privremeno korištenje vojarnu Gabela. 7. lipnja postrojba prelazi Neretvu i zauzima Ševaš Njive. Postrojba nastavlje dalje napredovanje te zauzima Bivolje brdo, Domanoviće, Gubavicu i Žitomisliće te poslije zauzimaju Stolac. Zapovjedništvo postrojbe zahtijeva rješavanje statusa postrojbe te dobiva zapovjed 22. lipnja 1992. potpisanu od Mate Bobana i generala Janka Bobetka kojom se legalizira postojanje postrojbe s imenom Samostalna bojna HVO-a. Nakon toga postrojba vrši obuku, prima nove dragovoljce i vrši izviđanja na mjestima mogućeg napada.
Dana 23. kolovoza 1992. prema želji svih pripadnika postrojba dobiva naziv Ludvig Pavlović. Sprječavaju prodor četnika na Rotimlju te osvaja rejon Hodova gdje pogiba zapovjednik Božan Šimović. Od 15. listopada djeluju u Jablanici i Prozoru gdje su izbili incidenti između Bošnjaka i Hrvata. Nakon Božanove pogibije jednoglasno je izabran Dragan Ćurčić. Vojarna u Čapljini od tada nosi ime Božana Šimovića. Poslije ratuju oko Bugojna, Viteza, Busovače, Stoca i Mostara. U teškoj borbi na Bokševici gube četiri pripadnika, ali izvršavaju sve svoje zadatke u akcijama Cincar i Zima '94. Nastavljaju svoj put na Glamoču ze u posljednjim akcijama Ljeto '95. i Maestral oslobađaju Vitorog, Kujače, Šipovo, Bosansko Grahovo, Drvar, Jajce i posljednji Mrkonjić Grad.
Poslije rata, Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović se nalazila u sklopu 2. gardijske brigade HVO-a. Reformom vojske u BiH, 2005. godine Vojska Federacije Bosne i Hercegovine (u kojoj je HVO bio hrvatska komponenta) je zajedno sa Vojskom Republike Srpske transformirana je Oružane snage BiH
Brigadir Ante Primorac
Brigadir Ante Primorac rođen je 16. listopada 1966. godine u selu Kašče. Ante je rođen kao drugo od troje djece, u obitelji od oca (pok.) Joze Primorca i majke Milke Primorac (rođ. Granić). Ante je rastao u okruženju gdje se živilo skromno, ali pošteno i ponosno.
Na samom početku Domovinskog rata, kad je neprijatelj zaprijetio Hrvatskoj, Ante je stao u obranu hrvatske slobode. Postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice - pukovnije "Kralj Tomislav", legendarnog generala Mate Šarlije-Daidže, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a "Ludvig Pavlović".
Ante, koji je bio teško ranjen prilikom oslobađanja doline Neretve (Gubavica), kada je ostao 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja, odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu, te otišao ponovo braniti rodnu grudu.
Mi koji smo ga viđali u tom periodu znamo koliko je napora, snage i ljubavi za našu domovinu i svoje suborce, trebalo Anti, da kao 70-postotni invalid izdrži napore najzahtjevnijih akcija, u koje je išao sa svojom postrojbom i još takvu elitnu postrojbu predvoditi kao njen zapovjednik.
Ante je jednostavno bio takav, nikad se nije žalio, stisnuo bi zube i išao dalje. Pored toga što je bio veliki domoljub, veliki ratnik i zapovjednik, bio je veliki, veliki čovjek.
Naš Ante je herojski i nesebično žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Cajuši, na Kupresu. Ante, tada 28-godišnjak, drugi zapovjednik elitne postrojbe "Ludviga Pavlovića", poginuo je od granate srpskoga agresora tek nekoliko dana nakon oslobađanja Kupreške visoravni, ispred hotela AdriaSki.
S ponosom mogu reći da je Ante bio moj prijatelj, a isto tako znam da je bio prijatelj svih nas Kaščana. Bio je i ostao ponos našeg sela, općine i cijelog našeg naroda. Uz besprijekoran ratni put, Ante će još više ostati zapamćen i po svojoj neuništivoj vjeri u ljude i pravdu. O Anti bi se toliko toga dobroga moglo napisati, mi vojnici smo inače škrti na riječima i nadam se da će to napraviti netko tko je stručnjak u ovom području, jer Ante to definitivno zaslužuje. Ovakva dijela i ovakvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni "jer narod koji ne poštuje svoju prošlost nema ni budućnost".
Dana 19. 01. 1993. godine PPN "Vitezovi" za jedinicom "Ludvig Pavlović" vrši izviđanje i prikupljanje informacija o kretanju muslimanskjih snaga.
Dakle, naše postrojbe za posebne namjene počinju s izviđanjem i prikupljanjem podataka o Armiji BiH 19, siječnja 1993. a gornji dokument TO Kiseljaka govori da su Muslimani isto to počeli još 5. kolovoza 1992. godine. Dakle, postoji nešto pto je prije i nešto što je kasnije, odnosno postoje uzroci nečega i posljedice nečega.
Oni se pozivaju i na Blaškićevu zapovjed od 16. siječnja 1993. gdje on zapovjedama snagama OZSB punu pripravnost:
Riječ je o dokumentu koji se u predmetu Kordić-Čerkez vodi kao dokazni predmet broj Z370.
Prema tome, iako je ovaj tekst dosta nečitak, a to je zato što je ovo vjerovatno kopija originala za kojeg na drugoj stranici vidimo da je Blaškić tražio da se umnoži u 17 primjeraka, pa je moguće u tom printanju ponestalo tinte na printeru, ali sadržaj dokumenta je vidljiv, on je i preveden, ali neću to sad skidati i tražiti, točnu referencu sam dao pa ako netko sumnja može sam otići na službenu stranicu haškog suda i provjeriti autentičnost svih ovih dokumenata, a ne samo ovog. Dakle, ovaj dokument ne dokazuje ništa drugo nego da je HVO ima reakciju na akciju Muslimana, koji su napadali Gornji Vakuf odnosno Uskoplje prije toga, želeći otići "što dalje na jug".
Gornji Vakuf - muslimani su napadači, Hrvati se brane!
U toj zapovjedi nema ničega što je protuzakonito, ničega što se protivi odredbama ratnog prava, i ničega što se protivi Ženvskim konvencijama, a pogotovo tu nema ničega UZP-ovskog. To je samo zapovjed, čak i zakašnjela, da se HVO stavi u pripravnost jer je očito ne da će Muslimani napasti, nego da su već napali. I nakon što je HVO žmirio na sve njihove rabote, okretanje čitavih brigada prema HVO-u, okretanje rovova prema HVO-u, izviđanje i prikupljanje podataka o HVO-u još u kolovozu 1992. godine, ili tezu iz "Direktive glavnog štaba Patriotske lige" od 25. veljače 1992. gdje oni trpaju u isti koš nas s velikosrpskim agresorom, ali tu svoju podlost maskiraju tako da ne kažu "Hrvati" nego "ekstremne snage HDZ-a" (pa bi možda i danas valjalo pitati Sefera, na koji je to način Mladenka Zadro iz Grabovice, koja je imala samo 4 godine kad su je njegove militantne islamističke horde ubile, "ekstremna snaga HDZ-a
__________________
...mineri,padobranci,i djevice griješe samo jednom
|
Linearni mod
