Petrinja

[svatoljub]

No to nije bio kraj izvlacenja zaostalih skupina civila i branitelja vec tada okupirane Petrinje.Nocu između 21/22.rujna.1991 iskoristivsi mrak i povlacenje neprijateljskih tenkova i pjesastva od obala Kupe i mosta među zgrade i kuce Petrinje zbog sigurnosti od moguceg izbjegavanja protuoklopnog oruzja i minobacaca iz Bresta.Pojedini branitelji i civili tijekom noci iskoristili su noc i sumarak koji je dijelio most na Kupi od ostatka grada prebacivali su se preko mosta a neki preplivavajuci Kupu na drugu stranu pod kontrolom hrvatskih snaga.Dio branitelja i civila koristeci također mrak pa i nepaznju neprijateljskih vojnika koji su smatrali da su unistili branitelje pa im paznja nije bila na nivou povlacili su se i uz obalu Kupe prema Sisku.Procjenjuje se da je prilikom povlacenja 21.rujna.1991 stradalo oko 70 branitelja i civila sto ubijenih,sto ranjenih sto zarobljenih.Tog 21.rujna.1991 narocito teze gubitke su pretrpjeli 'Tigrovi' koji su se povlacili i izvlacili najvecim dijelom preko Kupe u Brest jer su oni uz dio policijskih snaga nalazili se na ovom pravcu i zadnji su napustali Petrinju.Nakon pada Petrinje upravo je zapovjednistvo 'Tigrova' pa i 'Gromova' upiralo prst zbog nekoordiniranosti,nediscipline i svojevoljnih postupaka u organizaciji obrane grade u Krizni stozer grada Petrinje te u MUP koji je bio glavni koordinator obrane Petrinje a dio njih je upirao u prst u Zapovjednistvo za Baniju u Sisku te predsjednika Kriznog stozera za Sisak,Petrinju i baniju Đuru Brodarca.Sto je u svemu ovom istina to tek treba istraziti.No mozda je najbliza ona istina da se zakasnilo sa organizacijom obrane Petrinje koja je tek pocela prvim napadom 3.9.1991 na grad makar se vec skoro citavo ljeto itekako ratovalo i vrsili neprijateljski napadi gotovo po citavom teritoriju Banovine.Da li su organizatori obrane Petrinje i krizni stozer grada mislili da ce Petrinja izbjeci sudbinu Gline,Sunje,Hrvatske Kostajnice zbog blizine Sisku,Zagreba a i samim time sto je Hrvata u samoj Petrinji brojcano bilo tek nesto vise od Srba.

[svatoljub]

..ovom prilikom htio bi ispricati kao sudionik tih sudbonosnih tragicnih dana u Petrinji i poneke smijesne ili sretne okolnosti.Dva dana prije pada Petrinje ja i jedan moj suborac odlucili smo otici sa polozaja koji se nalazio u parku do prvih kuca da nabavimo vode i nesto hrane za nase decke na polozajima koji su vec dobrano oskudijevali i u vodi a pogotovo hrani,neki nisu jeli i po citav dan.Posto su to bili zadnji dani pred pad grada vise nije postojala ni logistika koja nas je snabdjevala hranom i vodom pa smo se morali sami snalaziti odlazeci u grupama po potrebstine,to smo radili najvise tijekom noci da se izbjegnu neprijateljski snajperi ili da nas primjete sa neprijatelsjkih polozaja i otvore vatru po nama.Koliko noc ima prednosti toliko i nedostataka.nedostaci su bili da zalutamo među cetnicke polozaje ili da zalutamo u dio grada koji nismo poznavali.Ovom prilikom suborac i ja smo odlucili da s ene udaljavamo previse od polozaja jer je neprijatelj prakticno bio jako blizu tek mozda nesto vise od kilometra.Bio je mrkli mrak nije uopce bilo mjesecine bez obzira sto su jos bili kasni ljetni dani i toplo vrijeme.Trebali smo proci kroz park koji ej bio dosta posumljen nekih dvjestotinjak metara do prvih kuca ali tih dvjesto metara bilo je mracno kao u rogu,orjentirati si se mogao jedino po sistemu tamo je sjever tamo jug tamo zapad i drugih znakova nije bilo posto je gotovo citav grad bio u mraku osim onog dijela kojeg su cetnici zauzeli jer su bili sigurni da nece biti granatirani posto nismo ni imali ih sa cime granatirati.Tako smo se ja i moj suborac uputili u nabavku hrane i vode za nas i suborce na polozajima.za vodu smo ponjeli tek jedan plasticni kanister od pet litara koji smo pronasli.Vjerujte mene je bilo strah ali moj suborac je gotovo umirao od straha i stalno me povlacio za rukav govoreci da ipak se vratimo jer da ni ne znamo tko je u tim kucama a mogu biti i cetnici.Takvo njegovo razmisljanje i nije moglo biti daleko od istine posto je tih par dan prije pada petrinje vladao kaos gotovo nisi mogao nigdje biti siguran sto drzimo mi a sto drze oni a nisu bili daleko od nas.Ipak ja sam bio odlucan da idemo jer sve sam manje izdrzavao glad a mucila me je žeđ uostalom kao i sve moje suborce.Bilo ej negdje oko 22 sata navecer nekako smo dosli do prvih kuca u mraku ali primjetili smo jedno svjetlo u nekom podrumu kuce kroz prozorcic i odlucio sam da s epolako prisuljamo da vidimo tko je u toj prostoriji koja je bila jedina malo osvjetljena u nizu kuca.Ovaj moj suborac je tek tad pretrnuo od straha bilo je to doista malo vec smijesno makar u toj situaciji ne bi trebalo biti.Ja kazem suborcu nema odustajanja idemo vidjeti tko je tamo ako su cede oni nas nece vidjeti jer mi smo vani i u mraku a mi njih mozemo vidjeti kroz taj prozorcic koji je bio u razini tla.Sva sreca sto su sve kuce imali vrtove i okucnice i sto je bilo jso sve zeleno pa nam je to olaksavalo priblizavanje kuci a da ne budemo primjeceni.Prisuljali smo se kuci na nekih dva,tri metra od prozora i zaklonili smo se iza dvije,tri vrece necega koje su tu bile naslagane ali smo imali dobar pogled u prostoriju.Tu smo zapazili trojicu starijih ljudi civila kako sjede za stolom i piju.Nismo odmah mogli znati tko su da li srbi ili hrvati posto je sve to bilo imjesano u Petrinji.Realno smo zakljucili da bi to mozda mogli biti srbi jer tko bi tako slobodno mogao piti,smijati se i imati upaljeno svijetlo u ovim danima straha narocito za hrvate.I bas nekako kad smo moj suborac i ja slozili se da ipak ne riskiramo i povucemo se i potrazimo hranu i vodu negdje drugdje izasla je neka zena vani iz kuce mi smo s ejos vise pribili uz ove vrece ali u tom trenutku glas iz podruma pozove zenu imenom 'Barica' eto bar znamo da zena nije srpkinja sto nas je donekle umirilo a ona se odazove sa odgovorom 'Sta je Vjeko' odahnuli smo do kraja jer tesko da srbi nose ime vjeko ili vjekoslav.Pricekali smo da zena uđe u kucu kad je usla dosli smo do vrat i pozvonili.Otvorila nam je zena pomalo uplasena kad nas je vidjela u maskirnim uniformama odmah smo rekli da smo gardisti onda se vidjelo da je i njoj laknulo.Zamolili smo da nam da vode i nesto hrane.Rekla je da odemo dolje u podrum jer su tamo spremili hranu i kanistere vode.kad smo usli unutra vidjeli smo trojicu muskaraca koji su vec bili podobrano pripiti,oni su nam odmah iz prve..'dođite sjednite decki dajte malo popijte znamo kako vam je'..nismo htjeli jer smo bili na polozajima i trebalo je ostati potpuno trezven u takvim situacijama..ali domacin je najavljivao kao i dvojica mu susjeda..

[svatoljub]

..mi smo uporno odbijali i zahvaljivali i da smo dosli samo po malo vode i nesto hrane za decke na polozajima..usput smo ih pitali sto li slave i zasto su se napili kad su cetnici tu takorec pred vratima i da bi trebalo razmisljati o izvlacenju i spasavanju zivota..oni su nam odgovorili pomalo vickasto da piju rakiju domacina da je ne bi cetnici popili i da im domacin ne zeli ostaviti ni kapi rakije ako vec trebaju otici..mi smo se isto malo nasmijali ovom odgovoru...jos su rekli da ponesemo sto vise hrane jer sumnjaju da ce se tu jos zadrzati dulje od dan,dva..na sto smo im rekli da ipak radije idu spavati jer ako se napiju do kraja tesko ce se probuditi slejdeca dva dana a to bi za njih moglo biti kobno..oni opet lakonski su odgovorili..ni's se vi ne brinite decki..mi smo vec spremni za pokret samo da ovo dokrajcima da cetnicima nista ne ostane...nakon sto smo dobili vode i hrane oprostili smo se i zazeljeli srecu i oni nama...poslije ovog događaja vise nismo ih vidjeli i tko zna jesu li se izvukli i spasili...jer vec drugi dan predvecer cetnici i tzv.jna su upali u ovaj dio grada..

[svatoljub]

.....druga smijesna strana u toj crnoj zbilji dogodila se sljedeci dan...kad smo se vec gotovo povukli do srusenog mosta prema Brestu...doslovce u toj svoj gunguli,kisi metaka,granata vidjeli smo kako dolazi jedan covjek na biciklu..nista ga nije diralo vozio je bicikl kao da da je najmirniji dan...mi smo među sobom u nevjerici govorili..'ovaj ili nije normalan ili je pijan'...lik je i dalje vozio bicikl a granate su sve blize padale...na njegovu srecu nekako je dosao do naseg polozaja i mi smo ga napali gotovo svi..'jesi normalan covjece hoces poginuti jesu tebi svi svoji'..lik je nevjerojatno bio hladnokrvan..imao je negdje oko 50 godina...jos je zatrazio cigaretu jer nije pusio gotovo dva dana...mi smo mu dali i onda ga pitali kud je krenuo i zatso bas sad vozi bicikl umjesto da razmislja kako da sto brze pobjegne i prebaci se na slobodni dio..on opet hladnokkrvno odgovara..'decki ostavio sam kucu,sve u njoj i kokosi i zeceve sve sam im ostavio ali biciklu nisam htio makar me i ubili..pola place sam dao za njega i nabavio sam ga iz austrije...'..pitali smo ga onda sto je onako nonsalatno vozio a puca se...on opet odgovorio u svom stilu..'namjerno..makar posljednji put da se provozim sa njime po stazama svog grada kojeg napustam i njima za inat'..e tu vise nije bio hladnokrvan vec se vidjelo da mu je tesko...nakon razgovora i zahvali na cigareti uputio se prema mostu...gdje je sisao sa bicikla..i stavio ga na rame i sa njim se uputio polako preko srusenog mosta u brest..

[svatoljub]

..nesto bi napisao ovdje o sudbini zarobljenih branitelja u petrinji koja je mozda i bila najokrutnija u domovinskom ratu uz vukovar sa tim da se dio zarobljenih branitelja u vukovaru makar spasio sto se tice ostanka na zivotu ponajvise predajom u ruke JNA tj regularnoj vojsci...na zalost u petrinji to nije bio slucaj jer su tu vodile glavnu rijec paravojne cetnicke postrojbe dok je JNA bila bar sto se tice regularnih postrojbi maknuta u stranu neki svjedoci kazu najvise zaslugom slobodana tarbuka koji je dozvolio orgijanje cetnika nad zarobljenim braniteljima i civilima.Malo tko zna da je direktna zapovjed okupatorskim i agresorskim postrojbama bila..'nema zarobljenika'..i to se uglavnom odnosilo na branitelje..vrlo malo branitelja ostalo je na zivotu nakon zarobljavanja u Petrinji i rijec je o onima koji su se uspjeli predati nekoj regularnoj postrojbi tzv.JNA ako su uspjeli doci ili probiti se do njih.Dokaz toj tezi da 'nema zarobljenika' i slucajevi su streljanih gardista i policijaca kod 'Vile gavrilovic' i kod Nove Bolnice u Petrinji 16.9.1991..gdje su zarobljeni policajci i gardisti do jednog pobijeni.To se ponovilo i na dan pada Petrinje 21.9.1991 kao i slijedecih nekoliko dana.Mahom se tadilo o ranjenim gardistima i policajcima koji se nisu mogli evakuirati zbog siline borbi i direktne opasnosti i za one branitelje koji nisu bili ranjeni.Ranjeni i zarobljeni branitelji su u vecini slucajeva ubijeni na licu mjesta gdje su i zarobljeni,narocito tezi ranjenici.U Petrinji je tih dana bilo takvih slucajeva na desetine.Dokaz tome govori u prilog sto su nakon operacije Oluja posmrtni ostaci zarobljenih branitelja nađeni u okolnim sumama Petrinje a znalo se da su branitelji zbog ostataka vojne ili policijske odjece na njima.Ostali ubijeni su prebaceni u neku od mnogih masovnih grobnica najcesce u okolici Petrinje.Svim braniteljima je najteze bilo ostaviti svoje ranjene suborce pretezno teske ranjenike koji se vise nisu mogli kretati a moralo ih se nositi.Zbog vrlo bliskih borbi prakticno na nekoliko desetaka ili stotinu metara zbog spasavanja i vlastitih zivota zdravi branitelji su morali ostavljati svoje tesko ranjene suborce,prijatelje,rođake a nerjetki su primjeri svjedocanstava da su i sami ranjenici govorili da se zdravi spasu i odu a njima kako bog da.Ima primjera i gdje su pojedini ranjeni branitelji prije smrti pruzali ocajnicki otpor neprijatelju da ne budu zarobljeni pa su agresori vecinom zbog straha odmah pucali ili bacali bombe te tako usmrcivali ranjene branitelje.Prema istrazivanjima neki ranjeni branitelji nakon zarobljavanja na licu mjesta su tesko muceni i vrsena su izivljavanja nad njima te mucki ubijeni nakon toga ili vatrenim oruzjem ili hladnim.Ima jedan slucaj kad se grupa branitelja iz prve gardijske brigade htjela vratiti po dvojicu tesko ranjenih suboraca nakon sto su ih ostavili da spasu sebe jer su se nasli u poluokruzenju svi su odlucili se vratiti njih nekoliko da ih pokusaju bar posljednji put spasiti vec su s epriblizili na nekolko desetaka metara ali neprijatelj kao da je predosjetio da bi se oni mogli vratiti po ranjene suborce pripremili su im zasjedu nedaleko ranjenika koji su prije toga jos pruzali otpor nakon sto ih je primjetio ranjeni suborac da se vracaju po njih naglo je povikao 'bjezite pripremili su vam zasjedu',nakon povika i upoorenja ranjenog branitelja cetnici su odmah otvorili vatru po ovoj grupi branitelja no na srecu tek je jedna bio lakse ranjen u ruku i nakon ovog napada grupa se pocela izvlaciti natrag uzvracajuci vatru na neprijatelja sto je ove zaustavilo ali ne i njihov napad ovaj put prema dvojici ranjenih branitelja tesu poceli na njih bacati rucne bombe.nakon bacanja bombi jedan ranjeni branitelj je odmah poginuo dok je drugi i dalje ostao na zivotu jos dodatno ranjavan od bombi.Nakon dolaska do tog prezivjelog ranjenika koji je jedva pokazivao znakove zivota u mrznji zbog propale zasjede i njihovog upozorenja te pruzanja otpora oni su tesko ranjenog branitelaj poceli tuci kundacima,nogama da bi na kraju ispalili nekoliko sarzera metaka u njega(svjedocanstvo jednog srbina iz petrinje kod kojeg su ti zlocinci nakon svog nedjela dosli jesti i piti usput hvaleci se svojim nedjelom).Također valja napomeniti da nista puno bolja sudbina nije zadesila od branitelja i zarobljene civile u Petrinji.Narocito su zlocinci svoj bijes iskazivali prema onima za koje su znali da su clanovi ili simpatizeri HDZ-a(tu ej doslo do cinkanja susjeda srba) koji su tesko muceni i na licu mjesta ubijani.Dio zarobljenih civila su prosli strasne torture po raznim logorima u koje su odvedeni u Glinu,na Samaricu ili Zrinsku goru a neki u logor na Manjacu.Dio ih je razmjenjen ali i mnogi su okoncali zivote i u tim logorima.

[svatoljub]

..nesto bi napisao ovdje o sudbini zarobljenih branitelja u petrinji koja je mozda i bila najokrutnija u domovinskom ratu uz vukovar sa tim da se dio zarobljenih branitelja u vukovaru makar spasio sto se tice ostanka na zivotu ponajvise predajom u ruke JNA tj regularnoj vojsci...na zalost u petrinji to nije bio slucaj jer su tu vodile glavnu rijec paravojne cetnicke postrojbe dok je JNA bila bar sto se tice regularnih postrojbi maknuta u stranu neki svjedoci kazu najvise zaslugom slobodana tarbuka koji je dozvolio orgijanje cetnika nad zarobljenim braniteljima i civilima.Malo tko zna da je direktna zapovjed okupatorskim i agresorskim postrojbama bila..'nema zarobljenika'..i to se uglavnom odnosilo na branitelje..vrlo malo branitelja ostalo je na zivotu nakon zarobljavanja u Petrinji i rijec je o onima koji su se uspjeli predati nekoj regularnoj postrojbi tzv.JNA ako su uspjeli doci ili probiti se do njih.Dokaz toj tezi da 'nema zarobljenika' i slucajevi su streljanih gardista i policijaca kod 'Vile gavrilovic' i kod Nove Bolnice u Petrinji 16.9.1991..gdje su zarobljeni policajci i gardisti do jednog pobijeni.To se ponovilo i na dan pada Petrinje 21.9.1991 kao i slijedecih nekoliko dana.Mahom se tadilo o ranjenim gardistima i policajcima koji se nisu mogli evakuirati zbog siline borbi i direktne opasnosti i za one branitelje koji nisu bili ranjeni.Ranjeni i zarobljeni branitelji su u vecini slucajeva ubijeni na licu mjesta gdje su i zarobljeni,narocito tezi ranjenici.U Petrinji je tih dana bilo takvih slucajeva na desetine.Dokaz tome govori u prilog sto su nakon operacije Oluja posmrtni ostaci zarobljenih branitelja nađeni u okolnim sumama Petrinje a znalo se da su branitelji zbog ostataka vojne ili policijske odjece na njima.Ostali ubijeni su prebaceni u neku od mnogih masovnih grobnica najcesce u okolici Petrinje.Svim braniteljima je najteze bilo ostaviti svoje ranjene suborce pretezno teske ranjenike koji se vise nisu mogli kretati a moralo ih se nositi.Zbog vrlo bliskih borbi prakticno na nekoliko desetaka ili stotinu metara zbog spasavanja i vlastitih zivota zdravi branitelji su morali ostavljati svoje tesko ranjene suborce,prijatelje,rođake a nerjetki su primjeri svjedocanstava da su i sami ranjenici govorili da se zdravi spasu i odu a njima kako bog da.Ima primjera i gdje su pojedini ranjeni branitelji prije smrti pruzali ocajnicki otpor neprijatelju da ne budu zarobljeni pa su agresori vecinom zbog straha odmah pucali ili bacali bombe te tako usmrcivali ranjene branitelje.Prema istrazivanjima neki ranjeni branitelji nakon zarobljavanja na licu mjesta su tesko muceni i vrsena su izivljavanja nad njima te mucki ubijeni nakon toga ili vatrenim oruzjem ili hladnim.Ima jedan slucaj kad se grupa branitelja iz prve gardijske brigade htjela vratiti po dvojicu tesko ranjenih suboraca nakon sto su ih ostavili da spasu sebe jer su se nasli u poluokruzenju svi su odlucili se vratiti njih nekoliko da ih pokusaju bar posljednji put spasiti vec su s epriblizili na nekolko desetaka metara ali neprijatelj kao da je predosjetio da bi se oni mogli vratiti po ranjene suborce pripremili su im zasjedu nedaleko ranjenika koji su prije toga jos pruzali otpor nakon sto ih je primjetio ranjeni suborac da se vracaju po njih naglo je povikao 'bjezite pripremili su vam zasjedu',nakon povika i upoorenja ranjenog branitelja cetnici su odmah otvorili vatru po ovoj grupi branitelja no na srecu tek je jedna bio lakse ranjen u ruku i nakon ovog napada grupa se pocela izvlaciti natrag uzvracajuci vatru na neprijatelja sto je ove zaustavilo ali ne i njihov napad ovaj put prema dvojici ranjenih branitelja tesu poceli na njih bacati rucne bombe.nakon bacanja bombi jedan ranjeni branitelj je odmah poginuo dok je drugi i dalje ostao na zivotu jos dodatno ranjavan od bombi.Nakon dolaska do tog prezivjelog ranjenika koji je jedva pokazivao znakove zivota u mrznji zbog propale zasjede i njihovog upozorenja te pruzanja otpora oni su tesko ranjenog branitelaj poceli tuci kundacima,nogama da bi na kraju ispalili nekoliko sarzera metaka u njega(svjedocanstvo jednog srbina iz petrinje kod kojeg su ti zlocinci nakon svog nedjela dosli jesti i piti usput hvaleci se svojim nedjelom).Također valja napomeniti da nista puno bolja sudbina nije zadesila od branitelja i zarobljene civile u Petrinji.Narocito su zlocinci svoj bijes iskazivali prema onima za koje su znali da su clanovi ili simpatizeri HDZ-a(tu ej doslo do cinkanja susjeda srba) koji su tesko muceni i na licu mjesta ubijani.Dio zarobljenih civila su prosli strasne torture po raznim logorima u koje su odvedeni u Glinu,na Samaricu ili Zrinsku goru a neki u logor na Manjacu.Dio ih je razmjenjen ali i mnogi su okoncali zivote i u tim logorima.

[svatoljub]

....nesto bi napisao o organiziranosti neprijatelja i agresora(cetnici,paravojne formacije i tzv.jna) u napadima na Petrinju i dosta neorganiziranom otporu hrvatskih postrojbi prema cetnicima i tzv.JNA u Petrinji.Osobnim dolaskom u Petrinu dan prije prvog velikog napada na Petrinju 3.9.1991 godine uvjeriosam se onako na prvi pogled ili odoka da ima dosta propusta u organizicaji obrane Petrinje a i ne samo obrane petrinje vec i civilnog zivota i sve sto ide uz krizno stanje na nekom podrucju.Moje misljenje je da se na slucaju Petrinje previse sve olako shvatilo vjerojatno i zbog blizine Zagreba i Siska,drugo na vlasti u Petrinji bila je siroka koalicija i to samo po sebi vodi prema nestabilnoj vlasti a samim time ni funkcionalnoj.Problem se najvise ocitovao u Kriznom stozeru za petrinju gdje dolazilo do cestih promjena clanova stozera sto je utjecalo na kvalitetu rada samog kriznog stozera.Također nije bila dobra i funkcionalna organiziranost u zapovjednistvu obrane grada koje je usko surađivali sa kriznim stozerom.I tu je bilo cescih kadrovskih promjena sto se reflektiralo na kvaluitetu sustava zaopovjedanja i komunikacije.Prije prvoh velikog napada na Petrinju do strane agresora 3.9.1991 doslo je prvi put do izrazaja ta neorganiziranost i nespremnost sto je uzrokovalo i sam prodor neprijateljskih tenkova u centar grada i samo odlucnoscu malobrojnih branitelja sprijeceno je vec tad da neprijatelj okupira Petrinju.Uopce nije psotojala druga a ni treca obrambena linija vec samo prva koja je probijena na jednom mjestu i doslo je do brzog prodora tenkova i neprijatelja u centar Petrinje kojeg je zaustavila sacica branitelaj koji su se uspjesno nekako samoorganizirali i uspjeli vratiti neprijatelja na pocetni polozaj.Veliki problem u Petrinji je bilo i prisustvo velikog broja srba a samim time i jake pete kolone koja je unosila zabune u nase redove sa negativnom propagandom te pojava snajperista po gradu.Neprijatelj smjesten u vojarni u Petrinji kao na poligonu Vasil gacesa sve je to dobro znao i vrlo vjesto koristio rupe u nasem sistemu obrane i organizacije.Simptomaticno je i to da dobar dio Hrvata u Petrinji je bio poprilicno zbunjen i nespreman za ovakav razvoj događaja a iskreno nije ni bilo organiziranosti zivota u ratnim uslovima kod civilnog stanovnistva,civilna zastita uopce gotovo nije ni postojala sto je mozda i uzrokovalo vecem broju stradavanja civilnog stanovnistva nakon pada Petrinje.Vladala je i poveca naivnost među Hrvatima u Petrinji koji su mislili posto su blizu Zagreba i Siska da s eneprijatelj nece samo tako usuditi napasti i grad sto je bilo pogresno razmisljanje.Vjerovalo se previse i u 'komsije' srbe i nekakav suzivot sto se na koncu pokazalo tragicnim jer bas susjedi srbi su cinkali svoje susjede,clanove rodbine i slicno koji su stradavali od agresorske cetnicke ruke kasnije.Ipak nakon 3.9.1991 uvidjevsi sve sto se desilo i greske opet Krizni stozer grada i zapovjednistvo obrane malo toga su poduzeli da se to popravi i ispravi vec se opet nastavilo stihijski djelovati i neorganizirano.Svi su manje vuise cekali sto ce glavni stozer za Banovinu u Sisku odluciti pa ce po tom postupati umjesto da su sami reagirali i pokusavali ustrojiti kvalitetno obranu kao i civilni zivot u ratnim uvjetima.Pojavilo se i ono najgore predbacivanje jednih drugima da su krivi za ovo ili ono sto je jos vise slabilo ionako ne bas kvalitetno rukovođenje obranom i zivotom u gradu.Petrinja je nakon 3.9.1991 dobila jedan mali predaj od strane tzv.JNA i cetnika u napadima posto je neprijatelj u tim danima vise se fokusirao na napade na druge banijske gradove poput Hrv.Kostajnice,Topuskog,Sunje i to nije bilo kvalitetno iskoristeno da se ucvrsti i organizira obrana grada.Sve je to rezultiralo kobnim napadom agresora 16.9.1991 na grad koji je bio do tad najveci napad i opet su se ponovile greske kao i u prvom napadu 3.9.1991 ovaj put puno drasticnije i krvavije sa puno vise zrtava.neprijatelj je probio linije na nekoliko mjesta a usput je zauzeo i dominirajucu tocku nad gradom polozaje kod 'Vile gavrilovic' usput cineci zlocin nad zarobljenim braniteljima na tim polozajima i to je bio pocetak konacnog pada grada.Prakticno od tog dana mozese reci da vise nije postojao sustav zapovjedanja u gradu i da se sve prepustilo stihiji i samoorganiziranosti branitelja na samom terenu.Druga linija obrane nije psotojala i neprijatelj je sa vecom lakocom zauzimao pojedine djelove grada i okolicu Petrinju.Sano inicijativom pojedinih grupa branitelja koja je uspostavila koliko toliku drugu obrambenu liniju grad nije vec pao tog 16.9..ili drugog dana ali pad nije zaustavljen vec samo odgođen za nekoliko dana ponajvise iz razloga da se spase sto vise civila kao i branitelja i sva obrana se na to svodila.Istovremeno sve je to znao i neprijatelj koji se nije povukao nakon prvog otpora 3.9...nego je nastavio dalje sa jakim pritiskom na obrambene linije uvodeci svakim danov nove i svjezije snage ponajvise u paravojnim formacijama sa citavog prostora Banovine a to im je omogucilo i to sto su okupirali Hrv.Kostajnicu i Topusko te su mogli izvuci svoje snage sa tog prostora i poslati ih na Petrinju.Po podacimaneprijatelj je napadao Petrinju od 16.9.1991 do 21.9....sa oko 4 000 neprijateljskih vojnika i pripadnika paravojnih formacija potpomugnitih tenkovima i oklopnim transporterima te topnistvom sa prostora poligona 'Vasilj Gacesa' te sa okolnih polozaja blizu grada.njiam se tih dana suprostavilo tek nekoliko stotina branitelaj i civilnih dragovoljaca slabo naoruzanih narocito protuoklopnim sredstvima i sa nedovoljno dobrom organizacijom obrane..i kaosom koji ej valadao na podrucju grada tih dana.Mnoge barnbitelsjke grupe su bile odsjecene od svojih maticnih postrojbi i baza te su u tom nezavidnom polozaju vrsili proboje u svim smjerovima da izbjegnu veca stradavanja.Mnogi su se uspjeli probiti prema Sisku i onim polozajima koji su se jos drzali.Dio postrojbi koji su jos drzali neke dijelove grada najvise onaj dio prema Kupi i Brestu uspjeli su koliko toliko organizirati mostobran za prebacivanje civila i branitelja prema Brestu.No pritisak i napadi agresora nisu posustajali pa su i te ombrambene linije pucale i neprijatelj je vec sa svojim prednjim dijelovima prakticno ugrozio i sam mostobran i time situaciju podigao na dramaticnu i kaoticnu razinu.U toj situaciji agrsor je i najvise nanio zrtava među braniteljima i civilima koji su se vec kaoticno povlacili preko srusenog mosta ili uskakali u rijeku preplivavajuci na drugu slobodnu stranu.No istovremeno braniteljske grupe koje su stitile mostobran i izvlacenje uspjeli su koliko toliko uzvratiti neprijatelju u svoj toj nesretnoj situaciji te ga zaustaviti da skroz ne ugrozi mostobran i izbije kod srusenog mosta i time sprijeci povlacenje i evakuaciju civila i branitelja.Neki sudionici tog sprecavanja neprijatelja da prodre do samog mosta kasnije su rekli da je ranije pokazana takva odlucnost i pokazatelj d aje neprijatelj ipak ranjiv i da ga se moze zaustaviti i sa malo boljom organizacijom obrane Petrinja ne bi samo tako pala ili uopce mozda ne bi pala.Previse je tu bilo defetizma ne vjerovanja da se takav neprijatelj moze zaustaviti,ali sa odlucnom voljom ipak pokazalo se i da takav bezocni neprijatelj ima svojih mana a to je da kad mu se pruzi jak otpor njihov sustav napada se brzo raspada i natjera ih se u panicno povlacenje.no ipak sve je to bilo prekasno i taj otpor se desio na vrlo malom prostoru da bi se moglo nesto vise uciniti za grad ali se ucinilo dosta za spasavanje civila i branitelja makar je dio njih stradao ali ipak zrtve su mogle biti mnogo vece.neprijatelj ne mogavsi odmah probiti mostobran i natjeravsi na odstupanje njihove prednje dijelove poceo je sa zestokim granatiranjem tog podrucja iz svih oruzja..topnistva,tenkova sto je uzrokovalo veci broj zrtava kako među civilima tako i braniteljima jer se radilo o vrlo suzenom prostoru sa nedovoljno zastitnim objektima od tog granatiranja.Uvidjevsi da bi od tog granatiranaj mogli jos vise stradati poljednji branitelji Petrinje i mostobrana prema Brestu poceli su sa izvlacenjem tajko da je posljednja grupa branitelja presla most na podrucje Bresta do 18 i 30.No ostale su jos neke grupe branitelja i civila u gradu koje su odlucile pricekati noc te pod zastitom mraka i pred posustalom paznjom neprijatelja prebacivati se preko rijeke Kupe u Brest ili uz nasip prema Sisku odnosno obliznjim sumarcima.

[svatoljub]

...neki branitelji nakon pada Petrinje tvrdili su da dana 19.9.1991 dosavsi u prostorije Kriznog stozera Petrinje nikog nisu tamo zatekli pa je sigurno da su se clanovi ili dio clanova kriznog stozera za Petrinju povukao vec u Sisak ili Brest i dalje prema Zagrebu.Također nakon toga otisli su i u zapovjednistvo grada u prostorije PU..i tamo su tek zatekli jednog policajca koji je im je rekao da su zapovjednici 'na terenu' sto je u njima pobudilo sumnju jer nemoguce da bude u zgradi samo jedan policajac a da nikog drugog nema cak ni na sistemu veza pa se vjerovalo da su se i oni prebacili na sigurno mozda ne svi od kojih su neki mozda doista bili na nekim polozajima.Sve je to ukazivalo da je grad prakticno predan u ruke neprijatelja i da sve drugo ovisi i onima koji su ostali u gradu.

[Paul George]

Zanima me nakon pada Petrinje što se događalo u Mošćenici. Gdje su Srbi zaustavljeni, gdje je bila famozna barikada koja je stajala sve do Oluje. Tko je bio u dijelu Mošćenice prema Kotar šumi, današnjoj ulici Kralja Tomislava? Ima priča da su tenkovi došli sve do ulaza u Sisak. Ako netko može detaljnije o tim događajima...

[svatoljub]

Paul George kaže:

Zanima me nakon pada Petrinje što se događalo u Mošćenici. Gdje su Srbi zaustavljeni, gdje je bila famozna barikada koja je stajala sve do Oluje. Tko je bio u dijelu Mošćenice prema Kotar šumi, današnjoj ulici Kralja Tomislava? Ima priča da su tenkovi došli sve do ulaza u Sisak. Ako netko može detaljnije o tim događajima...

Tesko mi je nesto o tome pisati jer nisam bio na tom dijelu ali po pricama nekih suboraca neprijatelj je zaustavljen pred samom Moscenicom.Ovo za tenkove nisam cuo da su dosli pred sam Sisak sto bi znacilo onda da je i Moscenica pala a nije.Bilo je tu puno prica rekla kazala.Kotar šumu su najvecim dijelom drzali cetnici nakon pada Taborišta 7.9.1991.Usli su u kotar sumu sa desetak tenkova i oko dvjesto ljudi ali nisu je zauzeli kompletno strahujuci vjerojatno od mina.Mislim da je jedan dio sume cak bio 'nicija zemlja'.zapravo cini mi se da ni tzv.JNA ni cetnici nisu tada znali tko sta drzi.U Petrinji je bilo situacija da branitelji drze jedan dio grada a ispred i iza njih su cetnici i jna ili jednostavno jednu ulicu smo drzali mi jednu oni.Tek se iskrastizirala linija tamo 17 i 18.9.1991 jer je neprijatelj drzao vise od polovice grada a mi smo drzali onaj dio blizu rijeke Petricnjice kod porusenog mosta i dio prema mostu kod Bresta.Te onaj dio prema Moscenici.Ima jedan interesantan slucaj gdje su moji suborci jos 19.9.1991 bili na nekom polozaju u blizini 'Vile Gavrilovic' gdje su ih poslali neupuceni zapovjednici.Dosavsi na taj polozaj misleci da su na tom dijelu samo nasi u stvari bilo je jos tamo nekoliko policajaca iz siska koji ni sami nisu znali da li i sto jos drze nasi vec nako kratkog vremena tako rec među njih su upali tenkovi jna a iza njih su isli teritorijalci i cetnici.Prakticno jedan suborac se nasao deset metara od tenka,nastalo je panicno povlacenje te su se morali podjeliti u grupe da se lakse probiju prema gradu da ne nastardaju svi zajedno jer su ih tukli tenkovi,cetnici.Iz prica suborca koji ej bio svjedok tog događaja samo ih s edio spasio i vodili su borbe prsa od prsa u povlacenju jer su im je neprijatelj bio za petama.Jedan 'tigar' mi je ne tako davno ispricao da u tom trenutku nije naisao jedan kamion koji se stvorio takorec niodkuda a u njemu je bio vozac policajac koji je pokupio njih trojicu da ne znaju da li bi se izvukli jer ovi su bili toliko blizu da jednostavno pjeske bi se tesko probili a ponestalo im je i municije.

[svatoljub]

Ispovijest jednog branitelja 'Tigra' o događajima pred pad Petrinje

'Bio sam pripadnik 4 bojne Tigrova 'Gavranovi'.Prijavio sam se u 'Tigrove' krajem kolovoza 1991 u bazu Petruševac.Petrinja bi je bila drugi teren iza Zapadne Slavonije gdje smo pili pocetkom devetog mjeseca.Mislim da smo u Petrinju dosli 14 ili 15.rujna ali ne mogu se sad tocno sjetiti datuma ali to ej bilo tu negdje.Dosli smo prvo u Brest i tu smo cekali cijelo jutro i jedan dio popodneva da se prebacimo u Petrinju.Kad smo se prebacili preko srusenog mosta na rijeci Petrinjcici usli smo takorec u zonu borbi.tek prelaskom tog srusenog mosta susreli smo neke nase gardiste i policajce ali njih nije bilo puno.Koliko se sjecam bili smo podjeljeni u dvije kolone i isli sa svake strane ulice.Ulice su bile puste a vidjeli su se tragovi borbe,granatiranja.Razbijeni prozori,staklo na ulicama od izloga,prozora,šute,cigli,bilo je i tragova krvi.U blizini policijske stanice smo se zaustavili jer su odnekud poceli djelovati snajperi.Ispred nas su bile 'zebre' Sinise Dvorskog koji su vec zauzimali polozaje u Gajevoj ulici dok smo mi i dalje cekali razvoj situacije i da li je sigurno za daljnji polazak.Dolaze do nas Dvorski,zapovjednik petrinjskih gardista sa nasim zapovjednikom i razmjestaju nas po polozajima ocito je da smo blizu neprijatelsjkih polozaja.Ja i jos cetvorica suboraca smjestamo se u neku praznu kucu u blizini petrinjske crkve.Sljedeci dan je protekao u manjim neprijateljskim napadima pa smo imali vremena malo se i odmoriti,tako da smo taj dan iskoristili da osmotrimo nasu poziciju i gdje se tocno nalazimo i pokusamo napraviti nekakvo improvizirano skloniste ili polozaj.Tu smo proveli dva dana.Mislim 19.9..dosla je zapovjed da se ja i moja grupa sa jos dvije grupe 'tigrova' pokusamo prebaciti blizu polozaja na 'vili gavrilovic' koje je drzala nasa policija i neki iz druge gardijske brigade i da napravimo primopredaju smjene.uopce nismo znali kakva je gore situacija samo smo znali da su te polozaje cetnici dosta napadali ocito im je bilo strateski vazno da to zauzmu.Krenuli smo prema tim polozajima uz nasip,pa preko nekog parka,igralista dok su pocele padati sve blize granate i cula se jaka pucnjava iz drugih dijelova grada.Do tih polozaja nam je trebalo negdje oko dva sata posto smo morali povremeno se sklanjati zbog granata i snajperista.kad smo dosli gore blizu 'vile gavrilovic' nasli smo skupinu policajaca mislim iz specijalne policije iz Siska ali vise nisam bio siguran sa ove distance da li su bili iz Siska ili Kutine.Uglavnom brzinski su nam objasnili situaciju na ovom prostoru,pokupili su svoje stvari i vratili se istim putem odakle smo mi dosli.uglavnom sjecam se d aje to bio 19.rujna i zauzeli smo neke polozaje koje su drzali specijalci.Ono sto sam zapamtio tada to ej bila nestvarna tisina dok su dolje u gradu odjekivale detonacije i pucnjava.Svima nam je to bilo pomalo cudno kako je tu mirno a ovaj polozaj je oznacen kao najvazniji starteski interes za cetnike i jna.Ja i jedan moj suborac smo sjeli da se malo odmorimo kad smo culi nekakvu buku,tutnjavu.Nismo znali sto je to cak smo gestikulirali drugima znaju li sto je to ni drugi nisu znali a odjednom da ne vjerujes svojim ocima na nekih stotinjak metara ispred nas izbije tenk 84-tvorka,vidim prema nama trce dvojica 'tigrova' koji nam vicu da idu tenkovi i da se povlacimo sto brze moguce nazad prema gradu.Ocito je sad bilo da smo se nasli u svojevrsnom klincu jer iza tenkova isli su njihovi pjesaci koji su pucali na sve strane i naravno prema nama.Iz jednog sumarka doslovce je izletjelo njih sigurno pedesetak koji su odmah pucali prema nama a i poceli su i tenkovi pucati.Vjerujte bio sam gotovo paraliziran od straha i da nije bilo prisebnog suborca koji me je gotovo vukao sigurno bi poginuo.Sve se to desavalo u trenutku.Skupili smo se kod neke zivice i na brzinu dogovorili da se podjelimo u grupe jer cemo se tako lakse izvuci prema gradu a kao skupina smo laka i uocljiva meta.Tu o nekom otporu nije bilo govora jer jednostavno ih je bilo previse plus nekoliko tenkova koji su non stop otvarali paljbu prema nama a vec od tog granatiranaj među nama je bilo ranjenih i poginulih.Srecom u mojoj skupini nije nitko bio ranjen pukom srecom jer po izbijanju tenkova i pjesadije bili smo najudaljeniji nekima su tenkovi doslovce izbili ispred njih na koji metar i tu su neki stradali.Gotovo uz borbu smo se povlacili po grupama,ja i dva moja suborca smo srecom odabrali dobru taktiku pa smo se povlacili kroz dvorista i manje vise drzali smo se zaklona pa nas neprijatelj nije mogao lako uociti.Do nas je dotrcao jedan nas 'tigar' koji ej bio sav uplasen gotovo placuci nam je rekao da je on ostao jedini od grupe da je ejdan poginuo a drugi tesko ranjen i ne zna za njegovu sudbinu pretpostavka je bila da su ga ili cetnici ubili ili zarobili jer su im bili vrlo blizu,kako se on ozvukao ni sam ne zna ali da je blizu njih pala tenkovska granata koja je sumrtila jednog 'tigra' a drugog tesko ranila.Prvotni šok zamjenila je ljutnja na nase zapovjednike koji su nas prakticno poslali u neprijatelsjki osinjak a zamjerili smo onima koje smo zamjenili sto nam nisu detaljno objasnili situaciju u koju smo dosli.trebalo nam je biti sumnjivo cim su na brzinu otisli ali eto nitko nije obratio na zalost paznju na to.Docekali smo noc i po noci smo se uspjeli izvuci preko mosta na petrinjcici i prebaciti se u Brest'.

[kaligula11]

Paul George kaže:

Zanima me nakon pada Petrinje što se događalo u Mošćenici. Gdje su Srbi zaustavljeni, gdje je bila famozna barikada koja je stajala sve do Oluje. Tko je bio u dijelu Mošćenice prema Kotar šumi, današnjoj ulici Kralja Tomislava? Ima priča da su tenkovi došli sve do ulaza u Sisak. Ako netko može detaljnije o tim događajima...

Čitam ovo sto si pitao ..Znači odgovor je nikad nisu došli dalje od prve ulice poslije FINEL-a.NIKAD Niti u GATU.