Vanzemaljac sam

[duhovnjakinja]

Osjećam se tako. I nije mi senzacionalno. Osjećam potpunu nevezanost. S obzirom da samo želim pripadati jer ne vidim nikakvog drugog razloga za egzistenciju ovdje znala sam poduzeti korake za pripadanje. No stanje je uvijek isto. Naravno da imam emocionalnih problema, no stanje je uvijek isto. I kad sam dobro i kad nisam, meni je sve strano.

Osjećam se toliko nadahnuto, no ne u smislu manijakalno, da druge imam potrebu u nešto uvjeravati. I stoga nema baš interakcija.

Kad pogledam kroz prozor, vidim auta, da vidim svemirske brodove ne bih uopće osjetila senzaciju. A ne gledam SF serije.

Sve to stoji o neuklopljenosti i da su to čisto ljudski problemi. No drugi ljudi koji su neuklopljeni su opet dio. Osjećam se čovjekom, potpuno. No svoju svijest ne mogu nikako uskladiti s ljudskom.

Jednom je netko primjetio da sam kao iz jednog filma gdje je glavni glumac godinama spavao i onda se svemu čudi.

Upoznala sam osobu na svom nivou svijesti, bila je čak i na većem od mene u tom trenutku, potpuno nevezana. Pa ipak kad je došlo do svađe rekla mi je da nemam civilizacijski kod. U čudu.

Možda je to stoga što su me roditelji napravili svjesno tj otac. Nisu išli po Crkvama, samo je on vjerovao i ona je bila poslušna, i on je nije oskvrnuo 11 godina, a u braku su koristili prirodnu metodu zaštite dok nisu odlučili me napraviti i onda su me otprva napravili, zna se datum i sve. Možda su me tako naručili. Iz vrlo udaljenog dijela svemira.

Hoću pripadati ovom planetu.

P.S. I natalna karta mi je drukčija. Pitali su me kako uopće sam na planetu s takvim rasporedom planeta. Svi su jedan do drugog.

[amary]

Jako se puno ljudi u posljednje vrijeme,osjeća nepripadajuće ljudskom rodu,te se samoproglašava vanzemaljcem.Fiziološki to tako i tako ne možeš biti,jer jedna obična krvna pretraga to može osporiti,no što se tiče stanja tvog uma bolje rečeno fiksacije je već druga priča.Pretpostavljam da te neki uticaj doveo u stanje u kojem se nalaziš.Sama priznaješ da ti tvoje stanje nije sretno stanje.Zanimljivo da se i djelomični autičari tako osječaju,te to opisuju kad se dopre do njihove svijesti tj njihove realnosti.
Bilo bi dobro,po mom mišljenju da se ipak obratiš iskusnom psihijatru za područje autizma,jer tebi se može pomoći,umjesto što tražiš sebi slične,osobito na javnom forumu.

[Stella PoP]

duhovnjakinja kaže:

No svoju svijest ne mogu nikako uskladiti s ljudskom.

kakva je ljudska a kakva tvoja?

[duhovnjakinja]

Nije vezana uz išta. Prvo sjećanje mi je kad sam imala manje od godinu dana i kad me majka stavljala u duboka kolica u drugom stanu, sjećam se čitave prostorije, ne samo nje.
Uvijek sam tako osjećala šire stvari i interese i ne mogu ih suziti i uperiti u nešto.

Imala sam veći ego i usađena uvjerenja, no ne volim se svađati, niti u šali, niti raspravljati.
Smatra da su svi u pravu sa svoje strane gledišta i opet nitko nije potpuno u pravu.

Nisam protivnik materijalnog, no ne mogu se identificirati s onim što imam, smatram sve prolaznim. Daj mi najskuplji mobitel i ja ću ga gledati ko sredstvo, ko igračku, ne kao statusni simbol. Ne bojim se baš smrti.

Ne mogu zaustaviti to gledanje iz takve perspektive. Još otkad meditiram, mogu izagasiti se skroz, i u tome nalazim ugodu.

Kako nema posla u struci, htjela bih se bolje naučiti fokusirati na fizičko i novac jer ne znam kako drukčije raditi donekle fizički posao.
Da ne govorimo da u poslu nema generalne probe i moraš odmah nasrnuti na taj i taj dio posla, a ne iz meditativnog stava promatrati.

[deboto po bota]

Nisi.

[AceOfCups]

duhovnjakinja kaže:

Kako nema posla u struci, htjela bih se bolje naučiti fokusirati na fizičko i novac jer ne znam kako drukčije raditi donekle fizički posao.
Da ne govorimo da u poslu nema generalne probe i moraš odmah nasrnuti na taj i taj dio posla, a ne iz meditativnog stava promatrati.

Znači li to da nemaš nikakvih želja? Nikakvu viziju života u smislu postizanja nečega u životu?
Pitam jer je najčešće za to nužno ostvarenje u materijalnom smislu.

[duhovnjakinja]

Jedan umjetnik za brak i zajednički rad ne bi bio naodmet. Glazbena sam duša, no nitko me nije vodio u glazbenu školu kad su me primili, nemam obrazovanje i skladam po sluhu.
U struci posla nema, tako da ni tu nema postizanja.
Treće je uslužno-fizički posao, plaća, biti dobro, kažem u prvoj sekciji-rečenici mi je duša, a nisam išla dosad tim putem pa za ostale nisam baš bila motivirana.

I jako mnogo spavam, znači meni nije problem ako nemam posla spavati 14 h. Bez ikakvih tabletica. To plus sve mi ravno, ne želim taj osjećaj, hoću to maknuti iz glave prije prekvalifikacije. Pa da, moglo bi se reći da mi nedostaje motivacije, no želim se motivirati koliko i ostali koji imaju djecu za prehraniti i slično da im mogu konkurirati. Zarada je jedina motivacija koje se mogu domisliti, i naći motivaciju za istu. A nije mi ista ko kod drugih ljudi. Najbolji primjer, uđite u bilo koju prodavaonicu i vidjet ćete djevojke s umjetnim noktima i trepavicama, i zapravo se radi za to, za odjeću i dodatke. Ja trebam biti jednako motivirana ako želim posao. (Imam krov nad glavom i osnovne potrebe podmirene, dodajmo tome čitanje knjiga, voljenje samoće, umjetničku dušu, sanjarenje u meditaciji i imamo već problem.) Nemam djecu niti te mjesečne izdatke na ženske stvari u tolikoj mjeri, znači da bih mogla i štedjeti. Voljela bih putovati jedino, znači da si to moram tako postaviti u glavi, ono što je drugome dijete ili biti IN, meni je nekuda otići.

[Bushi no nasake]

duhovnjakinja kaže:

Osjećam se tako. I nije mi senzacionalno. Osjećam potpunu nevezanost. S obzirom da samo želim pripadati jer ne vidim nikakvog drugog razloga za egzistenciju ovdje znala sam poduzeti korake za pripadanje. No stanje je uvijek isto. Naravno da imam emocionalnih problema, no stanje je uvijek isto. I kad sam dobro i kad nisam, meni je sve strano.

Osjećam se toliko nadahnuto, no ne u smislu manijakalno, da druge imam potrebu u nešto uvjeravati. I stoga nema baš interakcija.

Kad pogledam kroz prozor, vidim auta, da vidim svemirske brodove ne bih uopće osjetila senzaciju. A ne gledam SF serije.

Sve to stoji o neuklopljenosti i da su to čisto ljudski problemi. No drugi ljudi koji su neuklopljeni su opet dio. Osjećam se čovjekom, potpuno. No svoju svijest ne mogu nikako uskladiti s ljudskom.

Jednom je netko primjetio da sam kao iz jednog filma gdje je glavni glumac godinama spavao i onda se svemu čudi.

Upoznala sam osobu na svom nivou svijesti, bila je čak i na većem od mene u tom trenutku, potpuno nevezana. Pa ipak kad je došlo do svađe rekla mi je da nemam civilizacijski kod. U čudu.

Možda je to stoga što su me roditelji napravili svjesno tj otac. Nisu išli po Crkvama, samo je on vjerovao i ona je bila poslušna, i on je nije oskvrnuo 11 godina, a u braku su koristili prirodnu metodu zaštite dok nisu odlučili me napraviti i onda su me otprva napravili, zna se datum i sve. Možda su me tako naručili. Iz vrlo udaljenog dijela svemira.

Hoću pripadati ovom planetu.

P.S. I natalna karta mi je drukčija. Pitali su me kako uopće sam na planetu s takvim rasporedom planeta. Svi su jedan do drugog.

Tzv. "Stelij"
http://i.imgur.com/QcqKPNM.jpg
https://santabarbaraastrologer.files...n-stellium.jpg
http://www.astro.com/im/in/aa_stacey_buckley.jpg

mmm im so wet.

[gargamišamel]

s obzirom na temu i u kojem smjeru se kreće preporučila bih pdf psihologija. ovu stavljam pod ključ.