Visoko osjetljivi ljudi (Highly Sensitive Person) sindrom

[Etta]

Coeli kaže:

Kod mene je bilo oduvijek i dosta dugo mi je trebalo da se naučim nositi s tim.
Suvišno za reći, kriza je bilo puno (na svim područjima) i nije bilo lako. Vjerujem da je tako kod svih hipersenzibilaca.
Banalno ali što te ne ubije, ojača te. Ima i dobru stranu, puno toga se nauči i o sebi i o svijetu.

Kod mene, nažalost, vrijedi obratno: Što me ne ubije, to me dodatno oslabi.

[Coeli]

Etta kaže:

Kod mene, nažalost, vrijedi obratno: Što me ne ubije, to me dodatno oslabi.

Ak nisi oduvijek takva, otkrij od čega je krenulo i riješi uzrok.

[OrangeTurtle]

.... Mislim da osjetljivost na osjećaje nema veze sa osjetljivosti na osjete.

Ja sam super super osjećajan i osjetljiv na tom dijelu, ali podražaji iz prirode - 0 bodova. Svjetlost, tama, glasna buka - 0 bodova sve po redu.

[Etta]

Bila sam takva u ranom djetinjstvu pa sam očvrsnula, dugo se dobro snalazila, ali onda, u nekim srednjim godinama - vratila se na početak.
Kao da nikad nisam imala dobru fazu u kojoj sam se "dokazala".
Sada mi pašu mir i izolacija.
Bolje da puno ne objašnjavam.

[Klosta]

I ja i ja.
Jel netko još ima problem s korištenjem telefona? Smeta mi, nervira me, stalno ga zaboravljam. Jedino u čemu se toliko ne pronalazim je dio sa nasilnim prizorima u filmu, ne mogu reći da ih priželjkujem ali mislim da sam u stanju bez problema gledati Game of thrones npr, puno više me pogađaju tužni prizori nego nasilni. Dokumentarci o bilo kakvoj vrsti nasilja/zlostavljanja s druge strane su u stanju permanentno da me oštete.


Također sam primijetila da ljudi onlajn često miješaju pojmove hsp-a i codependency-a, nerijetko se koristi i termin "empath" i nikad mi do kraja nije bilo jasno da li su svi navedeni termini sinonimi, tek dio pop psihologije ili nečeg trećeg. Ja se više pronalazim u terminu empata jer mi se čini da nisam osjetljiva na sve vrste sensory input-a.
Da li hsp nužno podrazumijeva povišenu afektivnu empatiju?
ps. da li netko slučajno ima knjigu od Elaine Aron u pdf-u, voljela bih je pročitati?

[Gazzascoin]

Coeli kaže:

ima nas, kako nas ne bi bilo.

Osobno, maksimalnim povlačenjem od svijeta. Selekcija ljudi s kojima se družim (malo ih je). Micanje od svega što me uznemiruje. Stvaranje ugodnog kućnog ozračja (ugodna rasvjeta, ugodna glazba, ugodni mirisi, neko pićence tu i tamo ... ). Meditacija. Pas. I mačku sam imala, više nemam. Životinje dosta pomažu.

S vremenom sam uspjela postići (istrenirati) unutrašnji mir pa mi to odlično služi u odnosima s okolinom - mogu kvalitetno iskomunicirati sve što treba.

Bitno je postati dobro sam sa sobom i onda od svijeta uzeti samo ono što hoćeš. Bez kompromisa (ne prevelikih, nismo mi za to). Stvoriti bogat i zanimljiv unutrašnji svijet. Rezati sve što smeta (bez žaljenja). Otkloniti zbrku, jasno izražavati mišljenje, pojednostaviti život do maksimuma.

Kod mene je problem tim veći zbog toga što sam muškarac Od uvjek sam osječao da drugačije percipiram stvari od drugih i da previše mozgam, a teško donosim odluke. Pripisivao sam to mojem odgoju. Često sam znao komentirati da nisam odgojen za živit u današnjem društvu, ali sad znam da sam se takav rodio.
Imam suprugu i dvoje djece i mislio sam da imam idealan brak. Međutim zbog tog mog problema, zbog nemogučnosti donošenja odluka, ne napredujemo kao obitelj brzinom koja bi mene i nju zadovoljila (tu mislim na financije, društveni život...), odlučila je da želi rastavu. Meni je to bio šok jer meni je brak svetinja i u koliko ima problema, nikad mi nije opcija rastava, nego ajmo zajedno probat rješit.

[Gazzascoin]

Etta kaže:

Bila sam takva u ranom djetinjstvu pa sam očvrsnula, dugo se dobro snalazila, ali onda, u nekim srednjim godinama - vratila se na početak.
Kao da nikad nisam imala dobru fazu u kojoj sam se "dokazala".
Sada mi pašu mir i izolacija.
Bolje da puno ne objašnjavam.

Isto je i kod mene, samo i taj mir i izolacija me također ne usrečuju.

Etta kaže:

Kod mene, nažalost, vrijedi obratno: Što me ne ubije, to me dodatno oslabi.

Tako se nekako i ja osječam. Ne uspjevam pronači snagu u sebi da se mrdnem.

Etta kaže:

E, zanima me je li taj sindrom urođen ili se može pojaviti u bilo kojem razdoblju života?
Ako može i ovo drugo, puno bi mi toga bilo jasnije.

Navodno se takav rodiš. Oko 20% populacije ima taj sindrom.

[mantisa]

Klosta kaže:

I ja i ja.
Jel netko još ima problem s korištenjem telefona? Smeta mi, nervira me, stalno ga zaboravljam. Jedino u čemu se toliko ne pronalazim je dio sa nasilnim prizorima u filmu, ne mogu reći da ih priželjkujem ali mislim da sam u stanju bez problema gledati Game of thrones npr, puno više me pogađaju tužni prizori nego nasilni. Dokumentarci o bilo kakvoj vrsti nasilja/zlostavljanja s druge strane su u stanju permanentno da me oštete.


Također sam primijetila da ljudi onlajn često miješaju pojmove hsp-a i codependency-a, nerijetko se koristi i termin "empath" i nikad mi do kraja nije bilo jasno da li su svi navedeni termini sinonimi, tek dio pop psihologije ili nečeg trećeg. Ja se više pronalazim u terminu empata jer mi se čini da nisam osjetljiva na sve vrste sensory input-a.
Da li hsp nužno podrazumijeva povišenu afektivnu empatiju?
ps. da li netko slučajno ima knjigu od Elaine Aron u pdf-u, voljela bih je pročitati?

Mislim da ne, ja ne mislim da sam empaticna, vise sam distancirana.

[qwertz90]

Takav sam da i to je prokletstvo ali i dar. Naravno ako ga znaš iskoristiti. Najbitnije je prihvatiti sebe. Uživati u svojim prednostima i biti svjestan svojih mana i prijetnji koje mogu doći s njima. Posao, odmor i zdrav život. Muškarcima je naravno puno teže ali nemora ni biti. Ako ste ispravno odgojeni i znate brinuti o sebi nema nikakvih problema. Ako se u odgoju očekivalo i stalno vam se nametalo da budete drugačiji e onda ćete imati problem. Vjerujem da većina umjetnika spada u tu kategoriju. Upoznao sam čak i političare koje bi smjestio u tu kategoriju. Uz visoko samopoštovanje nije bitno što ste osjetljivi. Kao sto sam rekao problem je u odgoju u kojem su vam govorili da ste preosjetljivi, da ste pičke, slabići i sl. A zapravo uopće niste.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kleopatre]

Ne treba mi test, to su mi oduvijek govorili,. Rekli su da previše očekujem, da svijet nije savršen, da sam preosjetljiva, da moram ojačati...E pa vrijeme prolazi ali ništa se promijenilo nije, Reagiram i dalje emotivno. Onda se skuliram, ali treba mi vrijeme. Nikako nije dobra osobina ni za mene ni za moju okolinu. Kome treba netko koga sve može pogoditi?

[Gazzascoin]

qwertz90 kaže:

Takav sam da i to je prokletstvo ali i dar. Naravno ako ga znaš iskoristiti. Najbitnije je prihvatiti sebe. Uživati u svojim prednostima i biti svjestan svojih mana i prijetnji koje mogu doći s njima. Posao, odmor i zdrav život. Muškarcima je naravno puno teže ali nemora ni biti. Ako ste ispravno odgojeni i znate brinuti o sebi nema nikakvih problema. Ako se u odgoju očekivalo i stalno vam se nametalo da budete drugačiji e onda ćete imati problem. Vjerujem da većina umjetnika spada u tu kategoriju. Upoznao sam čak i političare koje bi smjestio u tu kategoriju. Uz visoko samopoštovanje nije bitno što ste osjetljivi. Kao sto sam rekao problem je u odgoju u kojem su vam govorili da ste preosjetljivi, da ste pičke, slabići i sl. A zapravo uopće niste.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Problem je što uz taj sindom ide i nisko samopouzdanje i loše mišljenje o sebi.

[gajto gazdanov]

mantisa kaže:

A čitala sam knijgu Highly sensitive person od Eleanore Thompson.
Na početku knjige je test, imala sam dosta bodova.

nije ti potrebno tuđe mišljenje da bi izgradila svoje. nametanje diskursa vodi nemišljenju.

već sam napisao letećoj ali drugim riječima, hipersenzibilnost je i intersubjektivna kategorija. što znači da naše unutarnje 'senzacije' nisu jedini parametar.

[Stik]

salevart kaže:

I ja tu spadam definitivno.
Bas gotovo sve simptome hsp-a imam.

Od obrambenih mehanizama, tezeg nosenja sa konfliktima, kad nekog zavolim to je bas duboko i iskreno, placem na svasta i skoro svaki dan. Dok cujem neku pjesmu, sjetim se uginulog ljubimca ili kako je neko dijete poginulo, kako je netko bolestan pa ce dijete ostati samo i slicne stvari.

Kako se nositi sa time? Tesko je reci. Mozda najbolje biti takvi kakvi jesmo i ne glumiti nesto drugo, ne glumiti drustvenu "normalu" da bi se uklopili jer tad to nismo mi.

Ma daj Sale ne seri ha ha

Poslano sa mog SM-G350 koristeći Tapatalk

[mantisa]

gajto gazdanov kaže:

nije ti potrebno tuđe mišljenje da bi izgradila svoje. nametanje diskursa vodi nemišljenju.

već sam napisao letećoj ali drugim riječima, hipersenzibilnost je i intersubjektivna kategorija. što znači da naše unutarnje 'senzacije' nisu jedini parametar.

Nisam te bas razumjela. Knjiga mi je pomogla da to prepoznam, jer nisam sasvim bila svjesna kakvi su drugi. Imala sam samo svoje unutrasnje iskustvo.

[mantisa]

qwertz90 kaže:

Takav sam da i to je prokletstvo ali i dar. Naravno ako ga znaš iskoristiti. Najbitnije je prihvatiti sebe. Uživati u svojim prednostima i biti svjestan svojih mana i prijetnji koje mogu doći s njima. Posao, odmor i zdrav život. Muškarcima je naravno puno teže ali nemora ni biti. Ako ste ispravno odgojeni i znate brinuti o sebi nema nikakvih problema. Ako se u odgoju očekivalo i stalno vam se nametalo da budete drugačiji e onda ćete imati problem. Vjerujem da većina umjetnika spada u tu kategoriju. Upoznao sam čak i političare koje bi smjestio u tu kategoriju. Uz visoko samopoštovanje nije bitno što ste osjetljivi. Kao sto sam rekao problem je u odgoju u kojem su vam govorili da ste preosjetljivi, da ste pičke, slabići i sl. A zapravo uopće niste.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Zasto mislis da je muskarcima puno teze?

[Coeli]

qwertz90 kaže:

Takav sam da i to je prokletstvo ali i dar. Naravno ako ga znaš iskoristiti. Najbitnije je prihvatiti sebe. Uživati u svojim prednostima i biti svjestan svojih mana i prijetnji koje mogu doći s njima. Posao, odmor i zdrav život. Muškarcima je naravno puno teže ali nemora ni biti. Ako ste ispravno odgojeni i znate brinuti o sebi nema nikakvih problema. Ako se u odgoju očekivalo i stalno vam se nametalo da budete drugačiji e onda ćete imati problem. Vjerujem da većina umjetnika spada u tu kategoriju. Upoznao sam čak i političare koje bi smjestio u tu kategoriju. Uz visoko samopoštovanje nije bitno što ste osjetljivi. Kao sto sam rekao problem je u odgoju u kojem su vam govorili da ste preosjetljivi, da ste pičke, slabići i sl. A zapravo uopće niste.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Istina. Prokletstvo je ali i dar. Prođeš kroz pakao no to poniranje te prisili istražiti najdublje slojeve, ući u samu suštinu stvari. A tu negdje se krije izvor kreativnosti, zato umjetnici većinom spadaju u tu kategoriju. Onda ta mana ili ''mana'' postaje velika prednost, katapult koji čovjeka odbaci u točno određen (pozitivan) smjer samorazvoja.
To bi bio najpoželjniji scenarij. Ne dogodi se uvijek i svakome. No svodi se na ono - dobiješ limun, napravi limunadu.

Uz ispravan odgoj sve je lakše, no čini mi se da rijetki imaju tu sreću. Tako da je teži put u tim slučajevima gotovo neminovan.

Mislim da je jednako teško i muškarcima i ženama. Razlika je samo u ponešto drugačiji vrstama izazova s kojima se moraju boriti.

[Coeli]

Gazzascoin kaže:

Kod mene je problem tim veći zbog toga što sam muškarac Od uvjek sam osječao da drugačije percipiram stvari od drugih i da previše mozgam, a teško donosim odluke. Pripisivao sam to mojem odgoju. Često sam znao komentirati da nisam odgojen za živit u današnjem društvu, ali sad znam da sam se takav rodio.
Imam suprugu i dvoje djece i mislio sam da imam idealan brak. Međutim zbog tog mog problema, zbog nemogučnosti donošenja odluka, ne napredujemo kao obitelj brzinom koja bi mene i nju zadovoljila (tu mislim na financije, društveni život...), odlučila je da želi rastavu. Meni je to bio šok jer meni je brak svetinja i u koliko ima problema, nikad mi nije opcija rastava, nego ajmo zajedno probat rješit.

Uvijek je problem, bio muškarac ili žena. Ženama često manipuliraju (češće nego muškarcima) a to je isto grozota svoje vrste.
Teškoće u donošenju odluka su tipične za hipersenzibilce. Zato uvijek kasnimo s nekim stvarima ... potraje dok odlučimo. Vjerojatno i zato što ne volimo promjene. Jer svaka promjena povezana je s previše emocija (oluja emocija). Nije se lako nositi s tim.

Po mojem iskustvu, ne treba ustrajati ni na čemu što ne ide, bila to veza, brak, posao, obiteljski ili prijateljski odnos. Jer upravo je to ono što nas u konačnici oslabljuje.

Jakost otkrijemo tek kad krenemo putem bez borbe i otpora, bilo sa sobom, bilo sa okolinom. Treba naučiti pustiti stvari koje ne idu. I to se onda pokaže kao najbolji put.

[Klosta]

Coeli kaže:

.
Teškoće u donošenju odluka su tipične za hipersenzibilce. Zato uvijek kasnimo s nekim stvarima ... potraje dok odlučimo. Vjerojatno i zato što ne volimo promjene. Jer svaka promjena povezana je s previše emocija (oluja emocija). Nije se lako nositi s tim.

Hjoj, da. Ovo mi pravi velike probleme u životu, u svemu vidim barem 10 različitih smjerova i nikad mi nije bilo jasno kako se ljudi tako lako odluče za jedan.

[gajto gazdanov]

mantisa kaže:

Nisam te bas razumjela. Knjiga mi je pomogla da to prepoznam, jer nisam sasvim bila svjesna kakvi su drugi. Imala sam samo svoje unutrasnje iskustvo.

recimo da sam skeptičan prema knjigama popularne psihologije. odnosno prema njihovim autorima. i njihovoj intenciji.

unutarnje iskustvo ispravan je, pa i jedini kriterij u otkrivanju samosvijesti.

[mantisa]

gajto gazdanov kaže:

recimo da sam skeptičan prema knjigama popularne psihologije. odnosno prema njihovim autorima. i njihovoj intenciji.

unutarnje iskustvo ispravan je, pa i jedini kriterij u otkrivanju samosvijesti.

Ja ovu knjigu koju sam spomenula ne bih baš svrstala u popularnu psihologiju.
Mislim da sad pretjeruješ jer sam sigurna da su i tebi knjige i ideje drugih pomogle u formiranju vlastitog mišljenja.
Koliko je vremena trebalo čovječanstvu da dođe do današnjih spoznaja?