***
Leonidi je u početku bilo dosadno. Ostavljen sam u krevetu kojeg se bojao više od susjede koja ga je premlatila, s upaljenim televizorom kojemu nije mogao promijeniti program; a na kojem su u dva paralelna prizora Miro Ćosavac koji je komentirao prijenos metloboja, te Lepi Mile koji je opisivao užase finskog građanskog rata u govoru povjesničarima u Špičkovini Donjoj; Leonida se skoro bacio na bodljikavu žicu pod visokim naponom koja je zbog njegovog dobra okruživala krevet. No, iz tih suicidalnih misli vratilo ga je razmišljanje o Anki. Nakon što je još malo mahao Leonidinim repom*, konačno je zaspao s osmijehom na usnama i rupom među zubima.
***
Probudila ga je buka iz kuhinje. Anka nije bila vrsna kuharica, pa je u fotokopirnom stroju pokušala ispeći hamburger s hrskavim chips krumpirom i zeljem na salatu začinjenim s WD-40 i granulama sredstva za pranje posuđa u stroju za pranje posuđa. Nakon što je Leonida pojeo obilati obrok, pa iz sebe ispovraćao dušu i skoro umro, Anka ga je opet potapšala po leđima da se podrigne. Kad je Leonida iznenada prestao disati od njenog laganog tapšanja po leđima, dala mu je umjetno disanje usisavačem i izmasirala mu srce čekićem ga udarajući po prsima; te ga nekoliko puta piknula bodljikavom žicom pod naponom. Nakon što je Leonida od strujnih udara nekoliko puta izletio kroz prozor stana na devedeset i devetom katu i pao na hidrant ispod zgrade, ponovno je počeo disati i srce mu je ponovno počelo kucati. Razbijenih zuba, polomljen, pun šljiva od kojih je Anka opet pokušala ispeć rakiju i tako mu spalila dlake na leđima, Leonida se omamljen, jedva pri svijesti, smješkao, cereći se od uha do uha; zaljubljeno gledajući svoju Anku Partizanku koja se tako nježno o njemu brinula.
***
Kako je Leonida izgubio dar govora zbog svih proživljenih šokova u zadnjih par dana, Anka je bila ta koja je pričala. Leonida je napeto slušao priče o Petri koja je ostavila svog dečka kojeg je uhvatila u ljubavnom klinču sa susjedom Markom, te o Mirti koja sluša nekog čudnog pjevača nazvanog po nekoj američkoj kratkoj strojnici iz davno zaboravljenog rata; slušajući je i grickajući kolutiće mrkve koje mu Anka nacijepala sjekirom, Leonida se zaista zabavljao. Još od osvajanja Kasiopeje nije imao toliko ispunjen i zabavan život. Leonida se zaljubio u Anku. U jednoj od pauza njenog kratkog četverosatnog izlaganja tuđih života i problema, Leonida se približio Anki i poljubio je. Anka ga je iznenađeno pogledala i zanijemila, dok je Leonida pomislio kako će ponovno doživjeti lagano tapšanje po leđima od kojeg mu je stalo srce, a potom i oživljavanje čekićem i strujnim udarima. No, Anka mu je na njegovo iznenađenje uzvratila poljubac obgrlivši ga rukama i nogama. Sobom su letjeli komadi odjeće koje su oboje trgali poput gladnih zvijeri; Leonida je ponovno mahao Leonidinim repom**, a nakon što ga je Anka stisnula nogama toliko jako da je Leonida zapjevao visoki C, sobu su ispunili strastveni uzdasi i stenjanje. Kad je Leonida prestao stenjati i uzdisati, zaspao je Anki na prsima.
*Leonidin rep: Pimpek
**Isto što i ovo prvo
Razgranati mod