Preboliti bivseg pokojnog

[Jackob]

Malo duze od 2 godine sam sa partnerkom koja je izgubila momka u prometnoj nesreci...bili su u vezi 3 godine i on je bio sebican zavlacio je posjecivo je kad njemu odgovara itd itd ...sve u svemu jako losa veza kako ona kaze...

Svjestan svega usao sam u vezu s namjerom da pomognem da prodje te teske trenutke lakse...iako je ona tvrdila od samog pocetka da nema to sve nikakvog traga u njenoj glavi i da ne pati ...ja sam uvijek primjecivao drugacije..sto bi ona naravno uplakano odbijala priznati ...cak je odbila i moj prijedlog za psihologa.... u smislu kao ne ubjeduj me ne patim bla bla bla

Evo 2.5 godine smo skupa i svi lijepi trenutci s tom osobom mene asociraju na neku neobjasnjivu ljutnju u njenom pogledu i cudno ponasanje ...na pocetku je plakala ...mada evo ima vec godina ne place

MOja intuicija mi govori da ona nesto krije jer nemami smisla da nakon 4 godine od tog dogadaja ona i dalje ima u glavi zaljenje i patnju ,a veza je jako losa bila...da je bilo sve ok imalo bi mi smisla , ali ovako nide veze...uporno tvrdi kako me voli " najvise" ,ali iskreno ja sumnjam ...jli uopste moguce da ti neko nedostaje da patis za njim , a u isto vrijeme volis drugu osobu ?? imam osjecaj kad bi joj pokazao njegovu sliku da bi se rasplakala.

Meni je ovo sve jako tuzno i tesko mi je donjeti odluku pravu , ali mislim da gubim apetit ...pomislim nekad hocu i ja nekog da me voli ovako ...na svim dogadajima bitnim..nova godina...godisnji odmori...ona vidno bude potresena , ali jako dobro to krije....molim prijedloge i savjete ...nadam se da razumijete kroz stta prolazim... i jos nesto zivimo skupa vec 7 mjeseci ..nasao sam joj posao tako da radi...iima 30god ja 33...hvala svima pozz

[pozitivax]

Sjedni sa njom i razgovaraj ovako kao što si nama napisao. Drmni si prije toga pola čaše vina ako baš nemaš hrabrosti i nisi opušten. Pitaj ju je li sretna sa tobom, reci da si primjetio da je već duže sve ovo kaj si tu napisao. Primjetio si kako nije sretna.
Znaš po opisanome, ona nije sretna u vašoj vezi. Koji su razlozi ne znamo ali ti nisi za sada taj na kojega misli.

Razgovaraj i slušaj, nemoj pogađati i umišljati a da stvar možda i nije takva.
Njeno ponašanje može kriti osjećaj krivnje jer je on poginuo a nisu rasčistili stvari. Krivnja preživjelog. Ima toga i to je normalno ali dugogodišnje zavijanje za lošom vezom... nije.
Možda joj je taj osjećaj krivnje samonametnut.
Razgovaraj, slušaj i ako ona i dalje bude naricala i bjesnila, divljala oko pokojnog i plakala za njim a veza im je bila šit, tu nekaj ne valja.To vječno naricanje oko datuma njegovog rođendana, pogibije, godišnjeg, prvog poljupca , ovoga, noga nije fer prema tebi. Nisi ga ti ubio. Gdje si ti? Zar ona ne bi trebala graditi sa tobom uspomene?

Ne želi li razgovarati i raditi na vašoj vezi nego cviljeti i naricati, onda ti lijepo skupi stvari i nađi curu koja će voljeti tebe. Tebe a ne duha.
Veza nije trpionica, čćerkaonica ili u tvom gradu nema drugih cura?
Ona onda neka još godinama nariče za pokojnim, radi od grozne veze najljepšu bajku, radi drame oko krivnje ali ti nisi dužan sve to trpjeti.
Zašto bi ti bio u vezi i sa njienim bivšim i pokojnim. Kaj si ti? Magla, flaster, manje važan?
Kužiš? Općenito pokaži ti njoj njegovu sliku. To će ti sve reći.
Meni ne izgleda kak' ona tebe nešto puno voli. Ti si mi kao flaster nakon veze sa tim bivšim. Mislim da te ne doživljava ozbiljno ali to je samo moje mišljenje. Ti zaključi sam.
Btw- to kaj su se oni svađali, imali tešku vezu ne znači da se nisu voljeli i njoj je ostala krivnja u duši, za sve možda loše kaj mu je radila.
Onda zbog toga ona plače i nariče. Kakti ako bu stalno naricala onda bude oprala svoju grižnju savjesti a to tak' nejde.

Najviše i najduže nariču za pokojnim partnerom, cvile, vječno plaču, nose crninu, stalno žale i rone suze, dave sve oko sebe godinama bŠ oni kaj su bili ušljivog ponašanja prema pokojnicima. Oni ne mogu milimetra dalje, ne žive život nego se pretvore u narikače i nakon puno, puno godina jer im muči krivnja i grižnja savjesti. 24/7 tj. stalno. Stalno cviljkaju i rade spomenike ponašanjem i svima nameću svoju bol. Zato kaj ih peče savjest. Bar kaj sam ja vidjela u nekih 99% takvih kroničnih slučajeva.
Moja posuđena baka ima 90 i deda sa kojim je provela cijeli život umro je prije 10 godina. Ona živi sama i ne nariče stalno za mužem, ne visi na groblju a jedna kaj ju znam koja je zlostavljala i varala muža, evo već 11 godina nariče po cesti i svima... samo da pokaže kako ona ah jako osjeća i pati. Dok joj je muž bio živ kožu mu je derala, nabijala rogove a sad glumata. Ma dajme najme.
Razmisli malo o tome.

[Barbić]

Pozz, javljam ti se jer i ja imam iz prve ruke osobu kao što je tvoja djevojka.
Meni je to sestra i imala je takav smrtni slučaj, osim što je njen dečko preminuo od bolesti, sad će već 5 godina. Isto je to bila posesivna, tmurna i iscrpljujuća veza koja je nju preobratila iz vesele osobe u depresivnu.

Ona je od tada imala tri veze. Zadnja priča je bila s nove godine, koju je provela sa sadašnjim dečkom, i veli mi da se u jednom momentu sjetila preminulog i otišla isplakati u kupaonu da sadašnji dečko ne skuži.

Ja to ne mogu shvatiti jer nisam kroz to prošla ali pouzdano znam da kada se zaljubi onda joj pokojni nije prisutan. Sa sadašnjim dečkom je to sve friško pa onda još možda nije došla do toga.

Ne želim reći da je tvoj slučaj s tvojom djevojkom.

Osobno mislim da moja sestra to nikada neće skroz pustiti jer još uvijek održava kontakt sa njegovom obitelji na način kao da je on živ. Često ih posjećuje i prisutna je na nekim njihovim važnijim obiteljskim događajima.
I sigurna sam da je to koči da bude sretna.
To su tragedije koje te obilježe i ostave neizbrisivog traga ali svejedeno ako želiš nastaviti dalje sa svojim životom i htjeti obitelj moraš naći načina da se pomiriš s tim da ne izdaješ pokojnu osobu zato jer želiš biti sretan.
Meni je to nerazumljivo jer ponavljam, nisam u njenoj koži ali još više i samim time jer znam kakva je to bila veza i kak je ona bila depresivna radi njega.

Neki ljudi si jednostavno ne dozvole biti sretni, sami sebe koče.

Možda da otvoreno popričaš s njom o tome? I kažeš kak se ti radi toga svega osjećaš i da joj kažeš da primjećuješ više nego kaj ona misli da primjećuješ.
I dati joj do znanja da želiš pomoći da ona to prebrodi uz tebe..

Ja bi inzistirala na otvorenom i iskrenom razgovoru.

Ne znam da li sam kaj pomogla ali sretno u svakom slučaju!

[TavaKava]

Jackob kaže:

Malo duze od 2 godine sam sa partnerkom koja je izgubila momka u prometnoj nesreci...bili su u vezi 3 godine i on je bio sebican zavlacio je posjecivo je kad njemu odgovara itd itd ...sve u svemu jako losa veza kako ona kaze...

Svjestan svega usao sam u vezu s namjerom da pomognem da prodje te teske trenutke lakse...iako je ona tvrdila od samog pocetka da nema to sve nikakvog traga u njenoj glavi i da ne pati ...ja sam uvijek primjecivao drugacije..sto bi ona naravno uplakano odbijala priznati ...cak je odbila i moj prijedlog za psihologa.... u smislu kao ne ubjeduj me ne patim bla bla bla

Evo 2.5 godine smo skupa i svi lijepi trenutci s tom osobom mene asociraju na neku neobjasnjivu ljutnju u njenom pogledu i cudno ponasanje ...na pocetku je plakala ...mada evo ima vec godina ne place

MOja intuicija mi govori da ona nesto krije jer nemami smisla da nakon 4 godine od tog dogadaja ona i dalje ima u glavi zaljenje i patnju ,a veza je jako losa bila...da je bilo sve ok imalo bi mi smisla , ali ovako nide veze...uporno tvrdi kako me voli " najvise" ,ali iskreno ja sumnjam ...jli uopste moguce da ti neko nedostaje da patis za njim , a u isto vrijeme volis drugu osobu ?? imam osjecaj kad bi joj pokazao njegovu sliku da bi se rasplakala.

Meni je ovo sve jako tuzno i tesko mi je donjeti odluku pravu , ali mislim da gubim apetit ...pomislim nekad hocu i ja nekog da me voli ovako ...na svim dogadajima bitnim..nova godina...godisnji odmori...ona vidno bude potresena , ali jako dobro to krije....molim prijedloge i savjete ...nadam se da razumijete kroz stta prolazim... i jos nesto zivimo skupa vec 7 mjeseci ..nasao sam joj posao tako da radi...iima 30god ja 33...hvala svima pozz

Lažu da vrijeme liječi sve

Ja sam se našao u takvoj situaciji pred nešto više od dvije godine,nismo bili dugo zajedno,ali bilo je jako lijepo,uz sve žive razlike mi smo bili jedno za drugo,planirali najbližima reći za zaruke poslije svih događaja...čekaš ju par dana i onda ju ne dočekaš

Ja sam išao neko vrijeme kod psihologa (čak i psihijatra) i to ponajprije jer su njezini inzistirali i nagovorili me (ja nisam niti znao da oni znaju toliko o meni) i prošao sam. Osoba sam koja i sreću i tugu drži u sebi-što nije dobro.Vjerujem da su mi ti ljudi pomogli,ipak nešto znaju.

Jesam li spreman za nešto novo?

Nemam pojma iskreno,nekad mislim da jesam,ali onda pred mjesec dana odem do nje pa skoro poginem...sasvim sigurno će onda imati dio srca moga zauvijek!

Dijagnoze ne želim davati,jer je tema previše surova.

Ali preporučio bi da obiđe stručnjake,vjerujem da oni mogu pomoći do neke mjere,ali vidim da ona to odbija,a ne znam kako to pobijediti.

Razloge je jako teško odrediti...možda se boji još vezati jer postoji mogućnost da tebe izgubi,možda se osjeća krivom zbog njegove smrti,možda nešto treće...glupo je biti direktan.

U svakom slučaju mislim da otvoreni razgovor između vas dvoje,ali i uključivanje stručnjaka bi bilo dobrodošlo.

Sretno!

[RobCat]

pozitivax kaže:

Najviše i najduže nariču za pokojnim partnerom, cvile, vječno plaču, nose crninu, stalno žale i rone suze, dave sve oko sebe godinama bŠ oni kaj su bili ušljivog ponašanja prema pokojnicima. Oni ne mogu milimetra dalje, ne žive život nego se pretvore u narikače i nakon puno, puno godina jer im muči krivnja i grižnja savjesti. 24/7 tj. stalno. Stalno cviljkaju i rade spomenike ponašanjem i svima nameću svoju bol. Zato kaj ih peče savjest. Bar kaj sam ja vidjela u nekih 99% takvih kroničnih slučajeva.
Moja posuđena baka ima 90 i deda sa kojim je provela cijeli život umro je prije 10 godina. Ona živi sama i ne nariče stalno za mužem, ne visi na groblju a jedna kaj ju znam koja je zlostavljala i varala muža, evo već 11 godina nariče po cesti i svima... samo da pokaže kako ona ah jako osjeća i pati. Dok joj je muž bio živ kožu mu je derala, nabijala rogove a sad glumata. Ma dajme najme.
Razmisli malo o tome.

ovo i meni moje iskustvo kaže. Ja za svojim mužem nisam plakala javno nikad. Nemam potrebe za tim i ne, uspomena na njega mi ne smeta u ostvarivanju novih odnosa. Dapače, pomaze mi lakše prepoznati je li nešto ono pravo i otvoreno i iskreno reci drugoj strani kad skuzim da nije.

O njemu otvoreno pričam i bez ikakve tuge, jer se sjećam samo lijepih stvari i te rado dijelim. Nema tu tuge, samo ugodna sjeta i gomila genijalnih priča.


Znam da nije lijepo shvatiti da si nekome samo rebound, ali ako je u tu vasu vezu uletila prerano, vjerojatno jesi.

S druge strane, to je po mom mišljenju časna “funkcija”, bio si joj tu, pomogao kad je bilo najteže, ali ako se ti ne osjećaš kao njezin pravi i jedini, vrijeme je da svoje bitke dalje vodi sama, kao i ti svoje.

[TavaKava]

RobCat kaže:

ovo i meni moje iskustvo kaže. Ja za svojim mužem nisam plakala javno nikad. Nemam potrebe za tim i ne, uspomena na njega mi ne smeta u ostvarivanju novih odnosa. Dapače, pomaze mi lakše prepoznati je li nešto ono pravo i otvoreno i iskreno reci drugoj strani kad skuzim da nije.

Ne mislim nužno na tvoj,ali ne znam čemu toliko negativnih komentara u već teškoj temi.

Ovo što ti pričaš gore,što si quotala,a mogu i sebe slobodno svrstati u to mislim da ipak ovisi o osobi,a ne nužno kako se neka nosi s time.

Ja,po prirodi,bio sretan bio tužan sam sličan i jako rijetko to izbacujem van.pričam dosta nekada čak,ali nikada ne sve i uvijek ono najintimnije zadržim za sebe.I osuda nekoga ne pridonosi nikome jer svatko ima svoj vid borbe (sa samim sobom).

Ja osobno radim stvari direktno,ali budimo realni -to se skoro nikome ne sviđa.

Za mene nije izraz poštovanja pokojnika kada se 2 tjedna prije 1.11. kreće u pohod grobljima,nije ni stalno posjećivanje grobljima i plakanje nad istima,ali mogu shvatiti i te ljude.A i te glumce.

I dovoljno za tu temu. Tu nitko nije na dobitku,godine su prošle,oni imaju očigledne probleme,a ja želim da oboje nađu najbolje rješenje ponaosob.

Toliko o ovoj temi.

[mudozvon]

mrcvariš se baš bezveze.

[Sjenka]

Jel ona ljubav tvog života ili tvoj projekt za spašavanje?

Ako stvari ne štimaju i jako dugo ne idu na bolje, je li stvarno važno koji je razlog i smatramo li ga opravdanim ili ne (u ovom slučaju smrt bivšeg)?

Koliko dugo si spreman biti nesretan s njom?

Misliš li da ti imaš manja prava u toj vezi zato jer nisi "obilježen tragedijom"?

[Jackob]

Delvecchio, Ertrinken hvala vam na odgovorima i ovo svakako doprinosi .Evo ja ne znam kakav moj pristup treba da bude jer svo vrijeme sutim i posmatram.Ako je to zlostavljanje onda kako da drugacije postupim. Ovaj odnos je mene promjenio i na bolje i na gore svakako da i ja grjesim zato i jesam ovdje.

[Ertrinken]

Jackob kaže:

Delvecchio, Ertrinken hvala vam na odgovorima i ovo svakako doprinosi .Evo ja ne znam kakav moj pristup treba da bude jer svo vrijeme sutim i posmatram.Ako je to zlostavljanje onda kako da drugacije postupim. Ovaj odnos je mene promjenio i na bolje i na gore svakako da i ja grjesim zato i jesam ovdje.

Ona je bila u losoj vezi prije, tretirana je kako je tretirana, a nije raskinula-jer najvjerojatnije nije imala muda. Strah od samoce, bla,bla bla bla. Da ode ozbiljno na terapiju isplivalo bi svasta, sigurno i iz obitelji. Ona ima Jak osjecaj krivice, najvjerojatnije zato što mu je, kad je bila povrijeđena, znala poželjeti kojesta lose, a sad to ne može preraditi. I vrti se u krug. Moj ex je prezirao oca pa kad je umro nisu porodično preboljeli godinama...stalna depra...
Što si ti narcis? Ostajes u vezi gdje se postavljas iznad, zbog tog osjecaja krivnje i toga "da ona tebe nedovoljno voli " -dajes si poziciju "boljeg" , a u isto vrijeme je možeš trati time da ona tebe ne voli dovoljno. Postavljas sebe u poziciju spasitelja, a sa druge strane mucis vas oboje sa idejom da nisi bolji nego njen ex. I onda ona tebe mora uvjeravati kako te voli najvise i kako ne tuguje za bivsim. Skrivati suze, jer kad god place-pretpostavljas da place zbog njega. Psiholog bi bio dobar za oboje...u svakom slucaju-uzasna pozicija za oboje.

[Jackob]

Ertrinken, nije meni problem jel ona mene voli vise il manje nit mi to smeta. Svako se voli na drugaciji nacin nego mi krivo sto sebe muci onda kad treba da uziva , a tvrdoglava je (jarac) pa nece sebi priznat da ima problem. J slusam razne price i malo sam se izgubio ne znam sta da mislim pa donosim glupe izjave kao maloprije. Kako god stalo mi je da ovo rjesim ,a ne znam kako i eto pravi dobar burek pa i to bi mi falilo sala

[Delvecchio]

Jackob kaže:

Delvecchio, Ertrinken hvala vam na odgovorima i ovo svakako doprinosi .Evo ja ne znam kakav moj pristup treba da bude jer svo vrijeme sutim i posmatram.Ako je to zlostavljanje onda kako da drugacije postupim. Ovaj odnos je mene promjenio i na bolje i na gore svakako da i ja grjesim zato i jesam ovdje.

Ovo ne pišem tebi, jer samo jako skeptičan prema ideji da se se narcis može izlječiti, nego za ostale, tako da možda i ne moraš odgovarati, kako oćeš.

Ali, jedan od glavnih značajka narcisa je ta da se hrani tuđom energijom, siše ju, iscprljuje drugog i onda to isisane energije sebe puni, a sam je sebi na prvom mjestu. Iz cijelog ovog tvog izlaganja samo vrišti "ja! ja! ja!" i "kako je meni?", da ne pričamo o tome da si napisao da si ušao u vezu (između ostalog) da joj pomogneš, iako je iz tvojeg kasnijeg izlaganja sasvim jasno da ono što tebe smeta zapravo to što ti misliš da ona nije u cijelost posvećena tebi nego i dalje pati za njim - ne smeta tebe njena patnja, nego što ona ne pati samo za tobom, nego je tu i netko drugi tko ti je "otima".

Nadalje, cura ti govori da je sve ok, ali ti je uvjeravaš da nije, da bi trebala ići psihologu, toliko je maltretiraš da je iz vlastite potrebe sisanja njene energije uspjevaš i rasplakati. Kad nemaš dokaza da nije sve ok, onda to pravdaš svojom intucijom ponovo dovodeći u pitanje njen intelekt. Time joj naravno ubijaš samopouzdanje pa se i ona počinje pitati je li luda, a to je također klasično ponašanje nasilnika narcisa.

Kako si vjerojatno nešto što se kolokvijalno zove midrange narcis, imaš neki dojam da je to što radiš ne baš najbolje, ali jebiga, tvoja naricisiodna osobnost tu prevladava i onda kreće tvoje opravdanje da sve to radiš da bi joj zapravo pomogao, zbog nje, a ne zbog sebe. Što je bullshit. Ti to što joj pomažeš želiš "naplatiti" tako da ona tebi bude zahvalna i posvećena.

Da ti njoj želiš pomoći zaista, kako to rade zdrave jednike, ti joj ne bi nabijao na nos krivnju što još pati za preminulim bivšim, vjerovao bi joj kad kaže da je sve ok i trudio bi se nju osnažiti da postane samostalna osoba koja će stvoriti nove osjećaje, sjećanja i vezu. Ne bi je ponižavao za vlastitu korist nego bi svojim instiktivnim reakcijama pomagao da postane najbolja moguća verzija sebe bez da išta tražiš za uzvrat.

[Jackob]

Svi mi smo pomalo narcisi...ovo sto ti opisujes je ekstremni narcizam vjerovatno voden tvojim losim iskustvom i nema nikakve veze sa ovom temom...narcisi jako rijetko traze pomoc drugih jer sebe smatraju najpametnijima ..ja ne mislim tako i stalo mi je da pomognem i evo trudim se ..samo nekad me sve to jako stegne i ljut sam jer ne znam sta da uradim..kao recimo jucer... pa ovako odlucim ovdje potraziti pomoc i onda dobijem neke dijagnoze nide veze

[naporna]

Jackob kaže:

Malo duze od 2 godine sam sa partnerkom koja je izgubila momka u prometnoj nesreci...bili su u vezi 3 godine i on je bio sebican zavlacio je posjecivo je kad njemu odgovara itd itd ...sve u svemu jako losa veza kako ona kaze...

Svjestan svega usao sam u vezu s namjerom da pomognem da prodje te teske trenutke lakse...iako je ona tvrdila od samog pocetka da nema to sve nikakvog traga u njenoj glavi i da ne pati ...ja sam uvijek primjecivao drugacije..sto bi ona naravno uplakano odbijala priznati ...cak je odbila i moj prijedlog za psihologa.... u smislu kao ne ubjeduj me ne patim bla bla bla

Evo 2.5 godine smo skupa i svi lijepi trenutci s tom osobom mene asociraju na neku neobjasnjivu ljutnju u njenom pogledu i cudno ponasanje ...na pocetku je plakala ...mada evo ima vec godina ne place

MOja intuicija mi govori da ona nesto krije jer nemami smisla da nakon 4 godine od tog dogadaja ona i dalje ima u glavi zaljenje i patnju ,a veza je jako losa bila...da je bilo sve ok imalo bi mi smisla , ali ovako nide veze...uporno tvrdi kako me voli " najvise" ,ali iskreno ja sumnjam ...jli uopste moguce da ti neko nedostaje da patis za njim , a u isto vrijeme volis drugu osobu ?? imam osjecaj kad bi joj pokazao njegovu sliku da bi se rasplakala.

Meni je ovo sve jako tuzno i tesko mi je donjeti odluku pravu , ali mislim da gubim apetit ...pomislim nekad hocu i ja nekog da me voli ovako ...na svim dogadajima bitnim..nova godina...godisnji odmori...ona vidno bude potresena , ali jako dobro to krije....molim prijedloge i savjete ...nadam se da razumijete kroz stta prolazim... i jos nesto zivimo skupa vec 7 mjeseci ..nasao sam joj posao tako da radi...iima 30god ja 33...hvala svima pozz

jackob, evo, sad sam 10 godina s mojim mužem, otprilike. prije toga sam bila u vezi koja se slično završila kao veza tvoje cure.

daj joj vremena. i sam si napisao da u zadnjih godinu dana ne plače više. nemaš što bit ljubomoran na njega. normalno je da je potresena, tim više ako je to bilo društvo ili mjesta na koja je odlazila i sa bivšim, koja ju posjećaju na njega.

prve godine slavili smo moj muž i ja novu godinu u gradu, gdje sam bila zajedno sa bivšim pokojnim. to mi je bila najgroznija i najtužnija nova godina ikad.

meni je olakšavajuća okolnost to, što ne živim tamo gdje sam bila zajedno s pokojnim. mogla sam puno stvari lakše i brže zaboraviti.

i koliko god da je loša njena ili dobra njena veza bila, možda joj je lakše pamtiti lijepe stvari nego ružne, obično se i veli "o mrtvima sve najbolje".

njega više nema, ostalo je samo jedno tužno sjećanje, koje će s vremenom izblijediti.

ja sam probala sve ove godine koliko je najmanje moguće mog muža opterećivati s nekim sjećanjima na pokojnog, jer nije on ništa kriv ni za tu vezu, ni za njegovu smrt, ni za išta iz prošosti. da li je moj muž primjetio da sam nekad tužna ili ne, ne znam, u svakom slučaju, ako sam htjela razgovarati o pokojnom, odslušao je, bez puno komentara, ako nisam pričala o prošlosti, nije me ispitivao previše, i za takvo njegovo neutralno ponašanje sam mu beskrajno zahvalna.

koliko će njeno tugovanje trajati, ne može nitko od nas znati, svaka osoba je drugačija.

u svakom slučaju, budi tu kad joj je teško, ne pomažeš joj nimalo time ako joj svojim stavom daješ do znanja da te to nervira, ili ju požurivati da preboli. nije tuga bolest koja se liječi antibioticima, pa da možemo požuriti ozdravljenje.

i, ne znam jesi li primjetio njenu brižnost o tebi? ja sam primjetila na sebi da me nekad uhvati strah i briga da mi muž ne umre isto tako kao i pokojni. i to nekad pretjerana briga, koju sam mu isto tako probala sakriti kolko sam mogla.
ako je njen bivši stradao u prometnoj, da li si primjetio da je zabrinuta kad ideš na put autom? mislim, ne mora biti pravilo, al može biti da je tako, čitala sam, obično kad ljudi izgube partnera, ponekad pretjeraju u brižnosti prema novom partneru.

kad je moj pokojni bivši umro, pričala sam sa ženom koja je tad bila pred penziju, imala troje odrasle djece, i u sretnom braku. ispričala mi je da ona svake godine kod kuće zapali svijeću za tog nekog svog pokojnog bivšeg, i njen muž (s kojim je tada već bila preko 20 godina u braku) i njena djeca ispoštuju tu njenu malu gestu žalosti jednom godišnje.

ljudi su različiti.

[Jackob]

naporna, hvala na odgovoru.

Previse brine to jeste istina . Neki dan mi je krenula krv na nos ona se sva rasplakala...ili kako god da sam bolestan ona previse brine ...to mi nije bilo jasno , ali evo sada jeste .Tu sam za nju maximalno trudim se i mnoge sam joj stvari oprostio jer smatram da covjek u takvom stanju nije svoj. Nekad kad imam tezak dan na poslu i dodem bez da puno pricam kao inace...ona poludi zapitkivanjem ..sta ti je ...sto sutis...sto si ljut , a ja s upitnicima. Zao mi gledat je kako sebe muci ...nekad mi to tesko pada i pokusavam naci razlog , ali svaki put sutim njoj nista ne govorim iako ona vidi na meni da sam drugaciji..svaki put kada prica o tome ja je slusam i podrzavam njeno misljenje ...tesko je nekad koliko god da sam sretan kad nju vidim losu osjecam se malo krivim, bespomocnim ljutim ne na nju nego na sebe kontam da nisam nesto mogo bolje uraditi, a nekad sam ljut i na nju jer kontam da me laze da me koristi kao flaster ..ja sam tu kad treba provod, a za sve ostalo nebitan ...

[naporna]

Jackob kaže:

naporna, hvala na odgovoru.

Previse brine to jeste istina . Neki dan mi je krenula krv na nos ona se sva rasplakala...ili kako god da sam bolestan ona previse brine ...to mi nije bilo jasno , ali evo sada jeste .Tu sam za nju maximalno trudim se i mnoge sam joj stvari oprostio jer smatram da covjek u takvom stanju nije svoj. Nekad kad imam tezak dan na poslu i dodem bez da puno pricam kao inace...ona poludi zapitkivanjem ..sta ti je ...sto sutis...sto si ljut , a ja s upitnicima. Zao mi gledat je kako sebe muci ...nekad mi to tesko pada i pokusavam naci razlog , ali svaki put sutim njoj nista ne govorim iako ona vidi na meni da sam drugaciji..svaki put kada prica o tome ja je slusam i podrzavam njeno misljenje ...tesko je nekad koliko god da sam sretan kad nju vidim losu osjecam se malo krivim, bespomocnim ljutim ne na nju nego na sebe kontam da nisam nesto mogo bolje uraditi, a nekad sam ljut i na nju jer kontam da me laze da me koristi kao flaster ..ja sam tu kad treba provod, a za sve ostalo nebitan ...

mislim, u svakom slučaju mora to odtugovati. meni je u početku pomoglo da sam sama sa sobom sebi stvorila neke male rituale tugovanja. jer sam dobila osjećaj da tako nekako uspijem kontrolirati tugu. to mi je u početku bilo jako bitno. jer ako bi me tuga spopala neplanirano, onda bi me to teže pogodilo, nego kad sam si svjesno uzela vremena za tugovanje.

možda bi to i njoj pomoglo. možda kao ta žena, koju sam spomenula, jednom godišnje zapalit svijeću, možda na neki drugi način. meni ti rituali nakon nekog vremena više nisu bili potrebni. sjetim se ponekad pokojnog, i to je sve.

nemoj se ljutit na nju ako nije uvijek vesela i nasmijana, prihvati ju takvu kakva je. ili ostavi, ako se ne možeš nosit s time. na silu ju ne možeš promijeniti.

EDIT: da, i samo bih dodala, da si joj "samo flaster", nebi njoj stalo do tebe, niti bi bila brižna prema tebi

[pozitivax]

Jackob strašno volimo kada se tema otvori sa jednom pričom koja onda postane, u drugom ili trećem postu, neka treća priča.

Tebi smeta jer ona stalno cmizdri. To nije možda tuga zbog bivpšeg, to je emocionalno cmizdrenje na sve i svašta a to bi opteretilo svakoga tko je u vezi sa takvom osobom. Ona cvili. Za bivšim, za godišnjim sa bivšim, za papučama bivčeg, kada tebi curi krv, pipa ili aklumulator. Ona stalno cmizdri.Da se ne lažemo. Ženska je cvilidreta i emotivno osjetljiva po prirodi. Možda oduvijek.
Nije sretna. Sa tobom. Možda je sa tobom jer se boji samoće nakon smrti toga tipa i jer ne može funkcionirati sama. To ne znači kako te voli. E sad to možeš negirati i gurati glavu u pijesak ali stvari stoje tako. Nije sretna. Sretni ljudi ne cmizdre na svakakve gluposti i ne nariču godinama nad prošlošću, ne liju suze nad puknutim noktom i ne bnariču potoke nad uvelim cvijetom. Osim ako su ćaknuti, inače ne.
To ti kažem ja koja sam jaki emotivac.
Ti ništa ne možeš popraviti jer ti to kod nje nisi ni pokvario.
To nije samo tuga nego emocionalna neuravnoteženost uzrokovana unutarnjim stanjima. To ili hormonski disbalans ili depresija.
No da si flaster, jesi. Sorry. Pomalo si nevidljiv. Gura sa tobom ali nije sa tobom u srcu. Kontaš kaj ti hoću reći?
E sad ona je doživjela tragediju ali nije ju preboljela u smislu da se pomirila sa tim i krenula dalje. Da je uhvati često tuga ali da to ne prenosi non stop na sadašnju vezu. Onaj tko istinski boluje za pokojnim partnerom ne upušta se odmah, u par tjedana iza pokopa, u vezu sa prvim " Oš na kavu"!

Zašto si silio vezu sa nekim tko dušom i srcem pripada drugoj osobi, pokojnoj u ovom slučaju?
Zašto to siliš?
Zašto te ona iskorištava emocion alno?
Odgovori sebi a ne post za postom ista pitanja:" Kaj da ja radim, kaj da joj napravim da bude normalna a ne potočić suzni."
Razgovaraj otvoreno sa njom.
Zašto izbjegavaš otvoren i iskren razgovor o vama i tvojim osjećajima? O suzenju i cmizdrenju na pauka, antenu, tvoje curenje nosa, kihanje, godišnjicu kada su ona i pokojni jeli sladoled itd?
Zašto?
Čega se bojiš?
Kaj mi trebamo razgovarati iskreno sa njom kako tebi i kaj tebi smeta?
Ne kužim.

Nekad kad imam tezak dan na poslu i dodem bez da puno pricam kao inace...ona poludi zapitkivanjem ..sta ti je ...sto sutis...sto si ljut , a ja s upitnicima

To ti mnoge žene rade ako su u vezi sa povremenim mučalima.
Šta ti je sada, a kaj misliš sada, a zašto šutiš, na koga se ljutiš, jesam ja kriva otd.
Kaj ti radiš na to? Čkomiš i dalje ili je ignoriraš. Skrivaš istinu.
Ti njoj ne daješ iskrene odgovore i znaš kaj, ni ti od nje ne dobivaš iskrene odgovore koji te zanimaju o njoj i njenom cmizdrenju.
Slični ste. Zakukuljite se i začepite kod tajni i problema a to nije dobro.
Tebe muči posao i šef Jura a nju muči melankolija i film u glavi ali... o tome ne razgovarate. Onda ona misli da je nešto kriva a ti misliš da si ti nešto kriv.
Moš to povezati?
Još nekaj: ona ako ne želi preboljeti i prevazići tu bol oko smrti toga bivšeg (to se nikada potpuno ne može) i okrenuti se vama, onda bi bilo fer da ti to kaže a ne da te navlači još 4 godine sa baš svakodnevnim cmizdrenjem, dramama, plačkanjem i naricanjem.
Ona te treba. Trebati ne znači voljeti nekoga.
Ona te treba ali je li te voli? Hm hm.

Bilo bi divno kada bi partneri znali iskreno razgovarati a ne glumatati i skrivati uzroke šutnje i probleme, glumatati jakost kada su slabi i ranjivi. Željeli bliskost. To ja tak' općenito.
Ah zašto uzimate kopije i zamjene, zašto ne tražite a kada je nađete ne čuvate kao zlato tu grande amore, kada naiđete na nju? To se ne događa dva puta. Onda završite u ovakvim traljavim vezama gdje ga ona treba i on treba nju ali nema tu ni strasti ni ljubavi.
Težite : trebam te jer te volim a ne volim te jer te trebam. Neki nikada ne skontaju razliku.
Sve neke muke, natezanja, glumatanja, krpanja, proračunatosti, koristi, pretvaranja i trebanja.
Mlitavi rezanci od veza i odnosa. Bezveze.

[naporna]

oprosti pozitivax, inače volim čitat tvoje komentare i postove, al ovdje ne kužim gdje jackob piše da ona cmizdri svakodnevno čak je i napisao da zadnju godinu ne plače više ili sam ja krivo pročitala
bila bi ona sretnija i veselija vjerojatno (a možda i nebi), da ne nosi tu fleku tuge iz prošlosti na srcu ona je vesela i sretna koliko to može u ovom trenutku biti. jel ti možeš bit radosna na zapovijed? on nije trebao u takvu vezu ulazit, ako je znao od početka što ona nosi sa sobom, ne vjerujem da je krila smrt bivšeg na početku veze. ili je?

[Jackob]

Uhh "naporna" mi nekako dade pozitivne nade i morala i onda dodje "pozitivax" i sve pade u vodu..koja ironija.U svemu ovomu ima istine , bas ovako se ja osjecam u svojoj glavi i dodjem ovdje da se jos vise zbunim , a nadao sam se suprotnom. Opet nekako naginjem na ovo sto naporna kaze jer ona prica iz iskustva i jako je slicno nama. Pokusat cu sto manje razmisljat o svemu i fokusirat se na sebe.

Nije mi jasno toliko se veze za mene konstanto mi se javlja...kad god ustane ujutro na posao poljubi me prije odlaska...svaki pu kad ja idem ujutro ona ustane da me isprati..nijedno jutro nije proslo da se nije javila ako nismo skupa, kad smo skupa samo me ljubi, mirise smije mi se neda mi ni sekunde da se odvojim cak ni da treniiram na pola sata sam....eto tako je odkad smo skupa. Sta je sve ovo pokusaj da nadomjesti ljubav ? ili

[naporna]

Jackob kaže:

Uhh "naporna" mi nekako dade pozitivne nade i morala i onda dodje "pozitivax" i sve pade u vodu..koja ironija.U svemu ovomu ima istine , bas ovako se ja osjecam u svojoj glavi i dodjem ovdje da se jos vise zbunim , a nadao sam se suprotnom. Opet nekako naginjem na ovo sto naporna kaze jer ona prica iz iskustva i jako je slicno nama. Pokusat cu sto manje razmisljat o svemu i fokusirat se na sebe.

Nije mi jasno toliko se veze za mene konstanto mi se javlja...kad god ustane ujutro na posao poljubi me prije odlaska...svaki pu kad ja idem ujutro ona ustane da me isprati..nijedno jutro nije proslo da se nije javila ako nismo skupa, kad smo skupa samo me ljubi, mirise smije mi se neda mi ni sekunde da se odvojim cak ni da treniiram na pola sata sam....eto tako je odkad smo skupa. Sta je sve ovo pokusaj da nadomjesti ljubav ? ili

da, pozitivax će možda reći - glumatanje a možda nije? i zašto si ti nesiguran? misliš da ne zaslužuješ toliko pažnje? ona se nosi sa svojom tugom kako može, i posvećuje se tebi, po ovom zadnjem isto maksimalno, i onda tebi zasmetaju momenti u kojima pusti suzu radi prošlosti?
cura ima osjećaje, nije od kamena, a neke stvari su jednostavno ostavile duboke ožiljke na njoj. prihvati njen trud, prihvati ju kakva je, ona je tebe očito prihvatila, inače nebi bila takva prema tebi.