Pomozite, filozofija!

[alim]

.. to je od marksa ..
.. u njegovo se vrijeme svijet djelio na buržuje i proletere .. način na koji su buržuji jebali proletere bio je pretjeran .. tako je mislio marks .. iz toga je zaključivao da to tako nebu štimalo .. imao je osjećaj .. da se to mora dovesti u red .. a kako buržuji neće htjeti dati raji ništa .. onda je rješenje vidio u revoluciji .. u tome da se buržuje satre .. ko što je babu atifa bio .. onomad .. satro voz ..
.. marksova se filozofija naziva historijski materjalizam ..
.. jer je materjalistička .. vjeruje da se na zemlji sve izgradilo .. od zemlje .. polako .. evolucijom .. i vjeruje da su popovi samo pizde .. đabalebaroši .. koji koriste boga kako bi jebali narod ..
.. a historijska .. jer je uvidio da su buržuj i proleter u jebenom bratstvu .. ali da su kmet i feudalac bili u još jebenijem .. a ni rob i gospodar nisu bili u ljubavi .. on je vidio na samom početku prvobitnu zajednicu .. nekakvo bratstvo po nuždi .. i na kraju komunizam .. bratstvo po izboru ..
.. marks je posebno dobro vidio novac .. shvatio je .. on kaže .. fetiški karakter para .. ta pizdarija mu je možda najbolje što je shvatio ..
.. i rekao je .. jebi ga .. za kurac pričate .. ove kurvine sinove treba rasturiti .. razumiješ .. ? .. kao .. koji će ti kurac priča .. sve dok ga ne zakolješ on je živ .. a ti se možeš jebati ..
.. e sad ..
.. profa .. možda .. vrag zna .. želi da pričaš dalje .. kao .. teraj u pičku materinu i franju tuđmana .. i stjepana mesića i jadranku kosor .. i slobodana miloševića .. i papu vojtilu .. velim .. ne znam .. možda ona to želi .. ali ja ne vjerujem ..
.. ali ti možeš pričati one glupo popovske fraze .. od onog popine bozanića .. koji veli .. da je nerealna pohlepa kurčina .. i bog da će ju .. tu kurčevu pohlepu kazniti ..
.. ako o tome budeš pričao pametno .. to jes komšijsko pizdekski .. dobiti ćeš pet .. jer poznam ja profesore .. oni to hoće ..
.. onda priča treba da ide u stilu .. treba se cjene prave vrijednosti .. znanje poštenje i obrazovanje .. a treba se pošalje u pizdu materinu lihvari lopovi i svi drugi koji poštenim profesorima ne daju da budu batice .. sa naglaskom .. svijet koji počiva na sanaderima i miloševićima treba se rasturi .. nema tu filozofije .. krv treba poteče ..
(.. deder zapiši ovako .. baš da vidimo šta li će da ispadne ..)

[thenddd]

alim kaže:

.. to je od marksa ..
.. u njegovo se vrijeme svijet djelio na buržuje i proletere .. način na koji su buržuji jebali proletere bio je pretjeran .. tako je mislio marks .. iz toga je zaključivao da to tako nebu štimalo .. imao je osjećaj .. da se to mora dovesti u red .. a kako buržuji neće htjeti dati raji ništa .. onda je rješenje vidio u revoluciji .. u tome da se buržuje satre .. ko što je babu atifa bio .. onomad .. satro voz ..
.. marksova se filozofija naziva historijski materjalizam ..
.. jer je materjalistička .. vjeruje da se na zemlji sve izgradilo .. od zemlje .. polako .. evolucijom .. i vjeruje da su popovi samo pizde .. đabalebaroši .. koji koriste boga kako bi jebali narod ..
.. a historijska .. jer je uvidio da su buržuj i proleter u jebenom bratstvu .. ali da su kmet i feudalac bili u još jebenijem .. a ni rob i gospodar nisu bili u ljubavi .. on je vidio na samom početku prvobitnu zajednicu .. nekakvo bratstvo po nuždi .. i na kraju komunizam .. bratstvo po izboru ..
.. marks je posebno dobro vidio novac .. shvatio je .. on kaže .. fetiški karakter para .. ta pizdarija mu je možda najbolje što je shvatio ..
.. i rekao je .. jebi ga .. za kurac pričate .. ove kurvine sinove treba rasturiti .. razumiješ .. ? .. kao .. koji će ti kurac priča .. sve dok ga ne zakolješ on je živ .. a ti se možeš jebati ..
.. e sad ..
.. profa .. možda .. vrag zna .. želi da pričaš dalje .. kao .. teraj u pičku materinu i franju tuđmana .. i stjepana mesića i jadranku kosor .. i slobodana miloševića .. i papu vojtilu .. velim .. ne znam .. možda ona to želi .. ali ja ne vjerujem ..
.. ali ti možeš pričati one glupo popovske fraze .. od onog popine bozanića .. koji veli .. da je nerealna pohlepa kurčina .. i bog da će ju .. tu kurčevu pohlepu kazniti ..
.. ako o tome budeš pričao pametno .. to jes komšijsko pizdekski .. dobiti ćeš pet .. jer poznam ja profesore .. oni to hoće ..
.. onda priča treba da ide u stilu .. treba se cjene prave vrijednosti .. znanje poštenje i obrazovanje .. a treba se pošalje u pizdu materinu lihvari lopovi i svi drugi koji poštenim profesorima ne daju da budu batice .. sa naglaskom .. svijet koji počiva na sanaderima i miloševićima treba se rasturi .. nema tu filozofije .. krv treba poteče ..
(.. deder zapiši ovako .. baš da vidimo šta li će da ispadne ..)

hvala ti puno javim ti rezultate

[z3ko_16god]

Imam malo osebujnog profesora filozofije, Ćirila Čoha, nekome tko bude pročitao, sigurno će biti poznat. Ispričao nam je na kraju sata jednu priču i rekao da malo razmislimo o njoj, al meni nije baš jasno "rješenje" te priče(ako uopće postoji ). A evo i priče(ne sjećam se baš svih detalja, al onome tko zna i ovo će biti dovoljno):

Dječak se sa svojim susjedom igrao skrivača i dobro se sakrio. Nkon 2-3 sata mu je već dopizdilo čekati pa se maknuo iz svojeg skloništa i prošetao ulicom. Shvatio je da ga susjed uopće nije tražio. Sjeo ja na pod i zaplakao. Naišao je njegov djed te ga pitao zašto plače. Dječak mu je sve lijepo objasnio i tada je i djed počeo plakati. Dječak je rekao djedu neka ne plače jer je i on to već prebolio, a djed mu je odgovorio da on plače iz filozofskih razloga. Pitanje: Zašto je djed plakao?

Eto, to bi bilo to.

Hvala unaprijed na odgovorima.

[Druid]

Vjerujem da je poanta ipak da sam malo razmisliš o tome . Neće te ništa koštati ako probaš, dapače, a to nije kviz da ima "točan" i "pogrešan" odgovor, samo bolje obrazložen i lošije obrazložen. Sve ovisi kakvi su filozofski potencijali u tebi .

Ovako pogledaj to kao način da se kreativno izraziš.

[nitko drugi]

Nego, Druid, baš me zanima, je li i tvojoj generaciji pričao istu tu priču, ili ih mijenja?

[Druid]

nitko drugi kaže:

Nego, Druid, baš me zanima, je li i tvojoj generaciji pričao istu tu priču, ili ih mijenja?

U moje vrijeme toga nije bilo .
Mi nismo imali nikakav ni pismeni niti ništa, samo usmeni.
Jedino što je ostalo upečatljivo je kada smo radili Kanta, onda je stavio stolicu ispred ploče i rekao "sada će doći jedan veliki filozof, moramo mu pripremiti dobrodošlicu, evo ga ulazi - gospodin Immanuel Kant" i svi smo mu pljeskali, gospodinu Immanuelu Kantu naravno .

Ali, nezavisno od toga, mislim da ove mlađe generacije žele sve "na pladnju", svaki odgovor se može dobiti google-om očito i to je taj neki pristup ovog duha vremena . Mislim di ćeš ljepše teme za filozofiranje u srednjoj, nego neku takvu neobičnu priču, stilsku vježbu... Ja bih bio sretan uvijek kada bih imao sličnu priliku u svom formalnom obrazovanju.

[alim]

.. pa .. djed je plakao iz filozofskih razloga ..
.. naravoucenije je ovo ..
.. iz filozofskih razloga možeš raditi koji kurac hoćeš .. a da ti niko ne može predbacivati ništa .. jer se podrazumjeva da je filozofija .. ili .. kurčina po sebi .. to jes .. od nje i tako nikakve koristi .. ili .. kurčina za sebe .. tojes .. nju je i tako nemoguće shvatiti .. pa je svejedno u kakvo je govno umotana ..
.. tako bi djed filozofski mogao pišati u buru .. ili posrati sebu u hlače i onda si to mirisati uz kafu .. postupci .. realno .. prilično idiotski .. ali filozofski .. za svaku raspravu ..

[nitko drugi]

nostalgija od νόστος, nóstos, "povratak kući" i άλγος, álgos, "bol"

Filosofiju Novalis određuje kao nostalgiju, nastojanje da se ponovno nađe dom. Pretpostavka filosofije je da tu gdje jesmo nismo doma, da ovaj komšiluk u kome živimo nije mjesto gdje doista pripadamo. Tko nema taj osjećaj ''što ja radim ovdje?'' taj ne će biti filosof.

Nostalgija je smatrana jednim vidom melankolije. Melankolija je, po Grcima, jedan od četiri moguća temperamenta.

Melancholic
A person who is a thoughtful ponderer has a melancholic disposition. Often very kind and considerate, melancholics can be highly creative – as in poetry and art - but also can become overly pre-occupied with the tragedy and cruelty in the world, thus becoming depressed. A melancholic is also often a perfectionist, being very particular about what they want and how they want it in some cases. This often results in being unsatisfied with one's own artistic or creative works and always pointing out to themselves what could and should be improved. They are often loners and most times choose to stay alone and reflect.
(wiki)

Aristotel pita ''Zašto su svi koji su postali značajni u filosofiji ili politici ili pjesništvu ili umjetnosti tako očito melankolici?'' O tjeskobi koja nema određeni objekt kao o preduvjetu da bismo mogli razumjeti pitanje ''što je to metafizika'' govorio je Heidegger. Današnja psihologija melankolike svrstava naprosto u depresivce, u poremećaj.

Filosofija (u toj tradiciji) počiva na tome da se sjetimo da nismo kod kuće, da smo zaboravili svoj dom. Tko je zaboravio da je zaboravio, taj živi tako da je kod kuće u komšiluku. Taj je zaboravio da je komšiluk tek igra skrivača, da mu tu nije dom. Tko se sjeti da je zaboravio, taj hoće kući, postaje nostalgičan. Netko se tek pred kraj života može sjetiti da je zaboravio, i može nad tim zaplakati.

Eto, tako bi se, umišljam filosofski, moglo razmišljati o tome što bi djedu da zaplače. Ali, i bez ovih referenci, nekoga tko bi čuo onu priču moglo bi zahvatiti to (najprije neodređeno) raspoloženje nostalgije, bez kojega je filosofiranje nešto ''svejedno''. Vjerujem da bi isto to raspoloženje mogla postići npr. i ova pjesma.


Što bi, pak, mogla postići priča u kojoj se djed posere sebi u hlače i onda to miriše uz kavu, to ne uspijevam dokučiti. Tako da, barem meni, nije svejedno piša li djed uz buru, miriše li vlastita govna, ili plače nad vlastitim životom kao zaboravom.

[hasu]

Z3ko 16 god, možda bih mogao pomoći. Sjećam se jedne slične priče koju je zapiso njemački filozof židovskog podrijetla Martin Buber. (Zovu ga filozofom dijaloga, odnosno komunikacije, a najpoznatije mu je djelo Ja i Ti.) Kažem da je priča slična jer djed iz te Buberove priče nije bilo tko, već učeni rabin, čovjek za kojeg se može pretpostaviti da ga odlikuje mudrost promišljanja, prosuđivanja i življenja. Priča ima još jedan važan moment, pa ne znam da li govorimo o istoj priči. Naime, sakrivši se dječak je dugo uživao u tome kako je to dobro učinio. Što je vrijeme više prolazilo njegov je užitak bivao sve veći. Još me nije našao, govorio je sebi, ovo je savršeno skrivanje. No, nakon nekog vremena dogodio se prevrat. Dječak je posumnjao da nešto nije u redu, Izgubio je povjerenje u svog prijatelja. Izašao je iz svog skloništa i potvrdio svoju sumnju. Utvrdio je da ga njegov prijatelj uopće nije tražio. Ovo dalje što navodiš kao priču odgovara Buberovoj osim ovog na kraju. Buberov djed nije rekao da ima neke filozofske razloge zbog kojih plače. No, postoji vjerojatnost da profesor misli da se za djedov plač mogu naći i filozofski razlozi. Pretpostavljam da je priču profesor ispričao u nekom kontekstu. Da nije možda govorio o nekom filozofu, odnosno nekoj filozofskoj misli. Pada mi napamet Heraklit. Ova bi priča mogla npr. ići uz fragmenat 123:.

PHYSIS KRIPTESTHAI FILEI (Priroda se voli skrivati)

Čak postoji vjerojatnost da je trebalo prokomentirati tu misao, a priča je trebala poslužiti kao pomočno sredstvo interpretacije. Nagađam, a ti se probaj sjetiti. Mnogi bi ovdje mogli interpretirati Heraklita pomoću Buberove priče, ali nema smisla (barem za tebe) ako o tome nije riječ.

[Volver]

z3ko_16god kaže:

Dječak se sa svojim susjedom igrao skrivača i dobro se sakrio. Nkon 2-3 sata mu je već dopizdilo čekati pa se maknuo iz svojeg skloništa i prošetao ulicom. Shvatio je da ga susjed uopće nije tražio.

... pomislila sam da iza ovoga slijedi divan opis onoga što je potom otkrio, zahvaljujući ovom momentu skrivanja, što je vidio, doživio, što mu se dogodilo... pa je ovaj obrat sa "sjeo je i zaplakao što ga susjed nije tražio" razočarenje.

možda bih i ja zaplakala da sam mu djed.

[Volver]

Drugo tumačenje moglo bi biti na tragu ove nostalgije... Kaže Camus: misao je čovjekova, prije svega njegova nostalgija. I meni se pokatkad stisne grlo kada pomislim... na nešto što ima značenje ove Heraklitove: "ja jesam isto kao što i nisam" ... ili "ja jesam isto kao da i nisam" a što je osjećaj koji ponekada imamo u odnosu na neke ljude koji su nam važni a kojima je u biti svejedno postojimo li ili ne. U biti, to je nostalgija za sobom?
Možda je djed zato plakao? Što jeste isto kao što i nije...

[Tek sedamnaest]

Bok Z3ko 16 god! Vidim, pohađamo istu gimnaziju i slušamo istog profesora filozofije, dobili smo istu domaću zadaću. Ne znam da li smo u istom razredu. Meni je bilo jasno što se traži, a to isto mogu reći još za neke. Trebali smo povezati Heraklitovu misao Priroda se voli skrivati sa pričom o rabinu i njegovom unuku. Neki dan smo govorili ili čitali svoje zadaće. Nije potekla bujica riječi, kao u jednom drugom razredu. (Kažu mi neki da su u jednom drugom razredu čitav sat analizirali tekst jedne učenice i da su uspjeli obradit samo dvije rečenice. Nemreš vjerovati. Toliko je toga misaonog napisala, a možda od nekud prepričala, kaj nije za zameriti). Mi smo bili skromniji. Jedan dečko je rekel: Priroda se voli skrivati. Ne znamo kakvo će vrijeme biti sutra. Može nam se učiniti da će biti lijepo a padat će kiša. Tako nekak i tu je stal. Koliko ja vidim on fakat nije napravio ono što je trebalo. Kao što je tebi ostalo u sjećanju samo priča djedu i unuku (i to bez, kako kaže Hasu, nekih bitnih detalja) njemu je u sjećanju ostal samo Heraklit. O povezivanju nigdje ništa. Zaborav, a možda i zaborav zaborava kako vele Nitko drugi i onaj Heidegger.
Divljenje je izazvala rečenica jedne cure. Rekla je ovak: (svi smo si to morali zapisati u svoje bilježnice i pribilježiti njeno ime) Priroda skriva svoje mane da bi bila voljena, a svoje blago da bi ga zaštitila. Ne znam da li je to negdje našla, ali profesor je rekao da to nije toliko važno jer je misao u svakom slučaju dobro odabrana. Ide uz Heraklita. Nije ista, ali nešto od toga pogađa, za razliku od misli onog dečka meterologa koja ne pogađa baš ništa (tak barem ja mislim, iako je profesor i u tome pokušal zajedno snjim i s nama svima skupa, tražiti neku filozofiju). Mislim si i ovo i pitam se: Profesor ju je nahvalil, ali gdje je tu priča o djedi i unuku? Opet zaborav. On ju je nahvalil što se tako dobro izrazila o prirodi, o njezinim razlozima skrivanja, a onda joj je bez pardona rekel da ta misao ne govori o onoj prirodi o kojoj govori Heraklit. Cura mu je parirala. Rekla je da je ona mislila na ljudsku prirodu i još nekaj kaj sam zaboravila. Onda je on otprilike rekel da ta razlika ljudske prirode i neke druge slične prirode nije tu bitna. Ljudska priroda je priroda u pravom smislu te riječi. A priroda nije ono kaj mi danas pod tim mislimo (ono čime se bavi fizika, kemija, biologija, ekologija) nego, ak sam si dobro zapisala: ono što iz samog sebe izrasta, pojavljuje se i u tom pojavljivanju stoji i ne da se srušiti. Rekel je to nekoliko puta. (Što rekel, vikal je da su zidovi tresli.) Ova priroda o kojoj govori cura (nebum sad rekla kak se zove) je priroda koje izrasta iz sebe same, pojavljuje se, ali ne uspjeva držati se u tom pojavlivanju već pada. Tako gubi i svoj korijen, ono iz čega je izrasla. Vikal je profesor, pa onda šaptal (da smo ga jedva čuli) o čovjekovoj nezavičajnosti, neukorijenjenosti, nesigurnosti, strahu. Nije spominjal melankoliju, ali je rekel da je čovjek najstra(h)nije i najstranije biće, da ga je strah zbog toga što jest i da je u stranac u svijetu, da to stoji, kaže on u Stajaćoj pjsemi u Soklovoj Antigoni. Takva priroda ljudska ( i svaka druga) mora čuvati svoje mane da bi uopće mogla biti voljena. Ona i sama sebi laže. I onda je počela priča o obrambenim mehanizmima po Freudu (tu se proslavila profesorova susjeda koja je o tome ganc sve znala). Dok su oni tako razgovarali, mislim si ja. Vidiš, to laganje, koje ide čak tako daleko da je laganje sebi, to ti je isto neko skrivanje. I te kakvo. Sakriješ se, a zapravo skrivaš se pred sobom samom jer te nitko ne traži. A, zaprav, ti si umisliš da te netko, i to netko određen traži ili da te mora tražiti. A kad skužiš da te taj ne traži proplačeš. A trebal bi zapravo, kak kaže Volver biti sretan, Pa skužil si da si sam sebi lagal i da to nema smisla. Pa odlučiš da ćeš se odreći ljubavi prema takvom skrivanju. Ti sad znaš da to nije skrivanje koje prava priroda voli. Heraklit, fakat ne govori ljubavi prirode prema laganju. Baš te briga za Heraklita i prirodu o kojoj govori. Dalje plačeš jer se u tvojim mislima i htjenju nije niš promjenilo. Ti i dalje misliš da imaš pravo na to da te neko (i to netko određeni) traži, i da je krivica za tvoje stanje u njemu, a ne u tebi. Ti nemreš hjeti da budeš priroda koja ne laže, da budeš priroda koja se voli skrivati i to tako skrivati da bi se pojavila u svojoj istini, bez straha, kod sebe doma. Srce mi je počelo jače lupati. Štela sam podići ruku i reći da znam kako se priča o djedu može povezati sa Heraklitom. Ali sve mi se smotalo (jedva sam za potrebe ovog teksta sve rekonstruirala). Naime sve mi se smotalo, jer sam počela pažljivo slušati o čemu oko mene dalje pričaju, i što to profesor dalje govori.
Učinilo mi se da govori o ovome: u kom se to smislu ona prava priroda koja same iz sebe izrasta, pojavljuje se i stoji i neda se srušiti, jer je u sebi utemeljena - u kom se to smislu, dakle ona skriva. U kom se to smislu ona čak voli skrivati. No, prav za prav, koliko sam shvatila, profesor je o tome govoril dok sam ja ono razmišljala, pa me ovo što sam toliko štela čuti mimoišlo. Sada slažem razbacane pločice raspalog mozaika. I nikak da si složim cjelinu. No, bum probala. Mudri djed plače što pravu prirodu koja se skriva da bi se mogla otkriti, nitko ne traži. Ona se voli skrivati da bi kroz nečije otkrivanje, osvajanje bila i sama voljena. Ali tog nekog nema.
Ne plače zbog prirode, je ona i dalje iz sebe same izrasta, pojavljuje se, u sebi stoji. Mudri djeda plače zbog onog drugog, onih drugih koji je ne traže. Ali tko zna? Možda on plaće i zbog nje, zbog toga što priroda koja voli nije voljena. Uh, kak je to složeno. Ne, znam da li sama sebi proturječim ili pak duboko mislim. Ali sretna sam ma što od toga bila istina. Osjećam se, dok ovo pišem nekako kao pri sebi.
Ali i meni se nekad plače, i to zbog ovih, filozofskih razloga. Imamo nekoliko profesora koji znaju i mogu probuditi uspavalu moć mišljenja u nama i podići nas tamo gdje se doživljavamo kao doma i držati nas u tome. A neki među nama, ne žele, ili ne mogu, vrag bi ga znao, u tome sudjelovati. Probaju se koncentrirati, sabrati, ali ne ide. Popi… već nakon nekoliko minuta i najradije bi van. Jedva čekaju da sat završi i svoju rastresenost i izgubljenost šire oko sebe kao kugu. I još si umisle da je to cool. Na satu ne doživljavaju skrivanje neke prirode u čije bi se otkrivanje, nje gladni i žedni trebali upustiti. Svega, što im se nudi siti su do povraćanja. I što da traže kad ne znaju što bi tražili. I zato se čude tome što neki dječak plače kad je shvatio da ga prijatelj nije tražio. Ne razumiju (i baš ih briga) zašto djeda tog dječaka plače, ne zbog ovog, već zbog nekog filozofskog razloga. A, mudri djeda, koliko ja vidim, plače i zbog njih.

[strange_girl]

Trebala bih pomoć oko odabira teme za seminar i literature koju bih koristila za isti.
Uglavnom, još mi je ostao ovaj izborni kolegij Filozofije za koji, uz usmeni ispit, moram napisati seminar na bilo koju temu iz filozofije (ili barem temu povezanu sa filozofijom).
Imam ideju za temu no trebam vaš savjet i mogući ispravak - Paradigmatski odnos metafizike i gnosticizma
Lol... jesam fulala nešto? XD
Zapravo ne znam koliko bi se metafizika i gnosticizam mogli povezati (po mom mišljenju bi), i koliko je to uopće dobra i/ili primjerena tema za nekoga tko se prvi puta susreće sa filozofijom (u srednjoj nisam imala filozofiju tako da nemam nikakvih temelja na kojima bih mogla barem okvirno nešto započeti).
Ukoliko je tema dobra, koju biste mi literaturu preporučili?
Ukoliko tema nije dobra, možete li mi preporučiti neku drugu temu i literaturu za istu?
Unaprijed hvala!!!

[margyyy]

Trebala bih pomoc oko domaćeg rada iz filozofije. Tek sam se počela upoznavati sa filozofijom pa bih molila nekog tko zna više o ovom području da mi objasni sljedeću Protagorinu misao:
˝Čovjek je mjera svih stvari. Onih koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu.˝
(Što detaljnije, ako može) Trebam napisat esej, u kojeg cu ukomponirati jos toga,ali najbitnije je shvatiti značenje gore navedene rečenice.

[alim]

.. jebi ga .. volim pričati o takvim stvarima .. a čini se da ne znam baš puno .. pa ti sama procjeni .. pročitaj negdje ..

.. mislim da ovog protagoru ubrajaju u neke kao .. mudrijaše .. dakle od sve filozofije koja je mudrijašenje .. što bi bosanci rekli sviranje kurcu .. ovi još posebno ..
.. mislim da je sa njim bio i jedan koji je rekao .. pravednost je korist jačega .. što se meni .. jebi ga .. svidjelo .. jer sam bio komunista .. onomad ..
.. čak vjerujem da se postavljalo i pitanje što bi neki bili .. batice .. u korist drugih koji bi bili .. obični kurci .. ako su svi ljudi .. što se meni isto sviđalo .. (.. iz već pomenuti´ razloga ..)

.. ono što je ispadalo iz te tvrdnje je .. ako se tako čini .. tako je ..
.. pitanje je .. ako se čovjeku tako čini .. ili .. ako se meni tako čini ..
.. ne znam šta je mislio ovaj .. protagora .. ali trebao je misliti .. ako se meni tako čini ..

.. valjda je sokrat živio sa ovima .. i sve je išao .. kontra njih .. koliko sve ne znam .. ali barem dva puta da ..
(.. za sokrata su neki mislili da je bio jedan običan kurac .. da nije vredio .. ali .. sad .. nebi ja u detalje ..)
.. jedanput je išao i protiv ovoga .. kako se meni čini tako je ..
.. ukratko .. jebi ga .. rekao je .. ako je meni vjetar hladan onda je hladan .. ako ja tako osjećam onda tako je .. slažem se .. kao .. tako je pizdek uvjek govorio .. ali na kraju kaže .. ali zašto kažeš da si ti mjerilo svih stvari .. ili čovjek .. zašto ne kažeš da je to svinja .. kako se njoj čini tako je ..

.. jebi ga .. ne znam šta je ovaj odgovorio .. ili je možda već bio mrtav ..
.. ali odgovor je .. baš taj .. i svinja je mjerilo svih stvari .. i leptir i pčela .. svako ima mjerilo svog svijeta .. i u centru je tog svijeta .. taj svijet osjeća .. sa tim je svijetom u vezi .. koristi ga .. u njemu postoji .. .. ovo ti sada .. jebi ga .. ja mudrijašim ..

.. i još samo nešto ..
.. odnos mene i svijeta oko mene .. ili .. jedne stvari u tom svijetu .. jedna je ključna stvar filozofije ..
.. i do danas to nije riješeno ..
.. neki je švaba bio to postavio .. kao .. na novo .. .. a zanimljivo je jer pokazuje .. dvije situacije ..
.. ovo pazi ..
.. svijet .. ili bolje uzmi jednu stvar u njemu .. stol .. ili .. franju tuđmana .. ili bilo što .. ponekad izgleda kao .. nešto tamo .. a ti se vrtiš oko njega .. i upoznaješ ga .. slikaš čitaš pitaš mjeriš .. i čini ti se da ga tako spoznaješ ..
.. taj je švabo rekao drugo .. suprotno .. ti stojiš .. a stvar se vrti oko tebe .. i prodire u tvoju spoznaju .. samo preko pojmova .. koji su tvoja stvar .. koji su kao prozori .. kroz koje bilo što i možeš spoznati .. recimo težine ili mjere .. ili boje .. da si šišmiš .. osjetila bi stol kao radarom ..

.. dakle ..
.. tamo vani nešto postoji .. ali tek način na koji si sama .. složena .. tome vani daje oblik ..
.. da ti imaš drugi .. oblik .. mentalitet .. mogućnost gledanja .. shvaćanja .. i to .. tamo .. nebi bilo isto ..

(.. ne sjećam se više što je baš precizno mislio protagora .. samo mi se čini da je .. kao pametan čovjek .. tako morao misliti ..)

[Druid]

alime, otjerat ćeš mladu dušu od filozofije .

[alim]

.. još će mnogi pobjeći .. prije nego se pojave oni koji će umrijeti ovdje .. (.. tako je govorio zaratustra .. kad je onomad bio sišao s planine ..)

[Druid]

A nije tako nikad govorio Zaratustra. Zapravo Zaratustra nikada nije niti govorio. Ovo što piše Nietzsche je ono što je Nietzsche govorio. A Zaratustra bi tako imao progovoriti kada bi jednom uistinu progovorio... Bar tako kaže Nietzsche, a i njegovi poznavaoci...

[alim]

.. ta situacija mi je postala zanimljiva pa sam pogledao .. protagora je bio sofist .. i otprilike sve su postavljali .. relativno .. daleko prije ajnštajna ..
.. čak i pitanje .. biti helen ili barbarin .. koja je razlika ..

.. ali .. u principu .. učitelji .. i govornici .. učitelji govora .. rasprava .. može sve i kontra svega ..

.. to sad nema više veze sa temom ..

.. kada gledam .. sviđa mi se .. mudrijaši .. svaku istinu dovesti u pitanje .. pobjediti ..
.. u svijetu ljudi .. postaviti se kao čovjek protiv čovjeka .. tu .. u tom trenutku .. bez ičeg unaprijed datog ..

.. posebno mi je zanimljiv sokrat .. kontra njih ..
.. njega sam uvjek držao za .. čovjeka .. između dva svijeta .. materjalnog i idealnog ..
.. ta njegova .. visoko moralna situacija ..
.. a sada mi počinje izgledati kao .. da .. čovjek .. ali čovjek komšija ..
.. neko ko cjeli život uči komšiluk kako da preživi .. a taj komšiluk ide po svoje .. od njega uzima što hoće i može .. i njega samog odjebe ..
.. a on ga dobro uči .. daje mu šemu .. isto kao što bogovi daju šemu .. radite ovako jer će vas to sačuvati .. kao što je bog organizirao mrave ili pčele ..

.. kada bi čovjek bio na mjestu sokrata .. u suprotnom smjeru .. taj nebi odjebao sebe .. taj bi odjebao cjeli komšiluk ..
.. dakle .. sokrat je .. pao čovjek .. ili čovjek iz komšiluka palih ljudi ..

.. a sofisti su relativci .. kao ajnštajn ..
.. i da su sada tu .. opet bi imali posla ..
.. opet bi bilo da zakoni trebaju slabima .. opet bi bilo da je pravednost korist jačega .. opet bi čovjek bio mjera svih stvari ..

[Druid]

Ajnštajn nije "relativac" niti relativist, barem ne u filozofijskom smislu, samo u fizikalnom i to u poptuno drugačijem značenju riječi. Ekvivalent nekadašnjim sofistima što se tiče relativizma (ali samo toga) bi danas bili postmodernisti. Ovdje pod "relativizmom" ne mislim na pejorativnu konotaciju te riječi niti sofiste smatram nekim povijesnim negativcima kao što se nekad znaju u filozofskim bajkama prikazivati.