Mi nista, oni sve...

[makake]

bezveze ti je ovo.
njegov odnos prema roditeljima i roditeljskom pomaganju zapravo ne govori puno o njegovom odnosu s tobom i iz toga ne bi trebala izvoditi zaključke. o njegovom odnosu s tobom govori njegovo neželjenje provođenja vremena s tobom u tvom stanu i neželjenje provođenja vremena s tobom dok ste živjeli kod njegovih. o tome bi ja pričala s njim puno prije negoli o tome tko je kome više pomogao.
ne petljaj se u tuđe obiteljske odnose. možda on ne želi da mu starci pomognu, možda želi sam. možda su njegovi starci u vrijeme kada mu se brat ženio stajali financijski mnogo bolje nego danas. možda te njegovi ne podnose i ne žele financirati njega jer znaju da tako posredno financiraju tebe. milijun je razloga i niti jedan se tebe ne treba ticati.
ne pravi račun bez krčmara. radije promisli i porazgovaraj s njim o toj vašoj navodno velikoj ljubavi.

[magicna zemlja]

theone123 kaže:

Nemam nikakav plan za krast njihovu imovinu. Zivim sama i snalazim se, nemam pomoci sta strane. Zadnjih 10 godina sam sama stekla svaku kunu. I ono sta zelim je bit s njim makar bili ispod mosta sto je rekla jedna cura. Navikla sam nemati. Samo zelim njega imat i da pocmemo zivit zivot. Da oboje radimo i zaradujemo koliko mozemo i da zajedno provodimo lipe trenutke.
Mogu bit u njegovih, ne zelim to da bi samo imala krov nad glavom, vec da bi s njim zivila, a ne sa njegovima bila u vezi. Nije mi bitno to. Bitno mi je da sam moj momak ima muda se izborit, ili BAR UPITAT, reci svojima da zeli nesto samnom i ako nam mogu pomoc. Dok se ne snadjemo, dok ne vidimo kako nam ide zajedno i ostalo. Ne vidim nista lose da nam se pomogne ako se moze niti sam i najmanje proracunata, samo zelim da zapocmemo zivot zajedno, gledam sve moguce opcije. I ne, nisam nikad bila od onih kojoj momak sve placa ili nesto, stovise, sve sta sam zaradila zadnjih 3 godina sam potrosila na nas i opet bi napravila isto.
Samo trazim pomoc. Isto tako sam i od svojih pitala neke stvari ako imaju, mogu pomoc jer je meni stalo do nas. Valjda bi se i on trebao izborit.
Mozda je svatio, vidio, da me ne zeli, al nikako to da sam proracunata, pa me odjebaje. To ne mogu govorit jer ne znam sta mu je na dusu, a mozda ne zna ni on. Al to je vec druga tema s kojom bi isla dublje u razgovore.
Hvala na savjetima svima

Ja te mogu razumijeti jer sam i sama bila podstanarka i krpala kraj s krajem. Kad si u takvoj situaciji i kad nemaš prirodno je da težiš barem malo većoj materijalnoj sigurnosti. Lako je ovdje nekima osuđivati i proglašavati te proračunatom.
No, činjenica je da ti i taj dečko imate kolebljivu vezu koja ne ostavlja prostora njegovim roditeljima da vas uzimaju ozbiljno i da vam pomažu. Pretpostavljam da oni smatraju kako je to kod vas na skliskom terenu i vjeruj mi nitko ne bi dao auto nekome tko je tek privremeno u njihovim životima. Taj tvoj dečko isto se baš ne trsi postaviti se ozbiljno u vezi s vama.
Ja kao roditelj bi postupila kao njegovi roditelji i to je sasvim normalno i ne trebaš im to zamjerati niti od njih išta očekivati.
Između redaka zaključujem da taj dečko nije baš zagrijan za tebe.

[space_xd]

Mislim da ne bi trebalo usporedjivati brata i vas zato jer vi ste jedno oni su drugo. Sa cim se vi mozete usporedjivati sa njegovim bratom?
Stavi se u kozu roditelja, zasto da oni vama nesto omogucavaju ako vasa veza nije crno na bijelo (sto je jos uvijek roditeljima bitno), posto si im i sama dala do znanja da si spremna otici.
Ne djelujete im mozda kao par koji ce opstati i ne zele riskirati, vjerujem da im novac ima svoju vrijednost a posto brat sad ima svoju familiju njima je potrebnije nego vama.
Mislim da je krivo vrijeme za opterecivanjem zasto vam njegovi ne pomazu (tako si samo stvaras nove probleme,ljubomoru,labilne odnose..) i sama znas da novci ne rastu na drvu te se posvetit vezi, vidjet sa deckom u kojem to smjeru ide i ozbiljno se porazgovarati o osjecajima i buducnosti jer navika (odnos koji sad imate) ti na kraju uzme godine.

[theone123]

Da, izgleda da svi slicno razmisljate. Ostajem cesto sama i imam vise vremena za razmisljati. Bas kao sto je jedna cura rekla, ne znam tocno sto me muci pa upirem prstom bilo gdje.
Zapravo, najvise brine sto sam sama, a on nema potrebu bit stalno(ne kao gnjavatori jedan drugome) samnom jer kada obrnem situaciju, pa mislim da nema toga s cime bi ja sad stala doma sa svojima, dok on zivi sam, makar se stisli na 5 kvadrata prostora. I kada vidim da on ovako ne razmislja, zapravo mi pari kao da je mamin sin i kao da mu ja nisam dovoljno bitna. U protivnom bi to vec "odigralo" svoju ulogu i ne bi bilo problema.
Kao da trazim opravdanje za njegovo nezanimanje.
Ako ima neki momak ovdje i ovo cita, cisto me zanima bi li on bio sa svojom curom koju, kako kaze, voli u ovako maloj garsonjerici.

[makake]

theone123 kaže:

Da, izgleda da svi slicno razmisljate. Ostajem cesto sama i imam vise vremena za razmisljati. Bas kao sto je jedna cura rekla, ne znam tocno sto me muci pa upirem prstom bilo gdje.
Zapravo, najvise brine sto sam sama, a on nema potrebu bit stalno(ne kao gnjavatori jedan drugome) samnom jer kada obrnem situaciju, pa mislim da nema toga s cime bi ja sad stala doma sa svojima, dok on zivi sam, makar se stisli na 5 kvadrata prostora. I kada vidim da on ovako ne razmislja, zapravo mi pari kao da je mamin sin i kao da mu ja nisam dovoljno bitna. U protivnom bi to vec "odigralo" svoju ulogu i ne bi bilo problema.
Kao da trazim opravdanje za njegovo nezanimanje.
Ako ima neki momak ovdje i ovo cita, cisto me zanima bi li on bio sa svojom curom koju, kako kaze, voli u ovako maloj garsonjerici.

znam da boli, ali mislim da si došla do nekih ispravnih zaključaka. moj je samnom živio u 29 kvadrata od samog početka. onda sam ja došla kod njega, u naš stan.
jedna od stvari koje su me kod njega privukle bila je njegova želja za samostalnošću. jedva je čekao da se odvoji od svojih, a taman smo bili vaših godina. da sam ga morala moliti da se odvoji od mamine suknje, danas vrlo vjerojatno ne bi bili skupa.
shvaćam ja što ti želiš, ti želiš da ste MI, da zajedno gurate i čupate, da stvarate nešto svoje, da se međusobno podržavate i pridržavate... i to je sasvim legitimno i poželjno. ali ja se uistinu bojim da od njega to dobiti nećeš. barem prema ovom što si nam napisala.

[plavi-safir]

Nemoj se bojati samoće..
Ne bolu ni približno jao loši i ne zdravi odnosi.
Ovaj pise ti vec drukčije zvuci i drukčije svjetlo baca na sve..
Posto sam zaista,puno u životu sama bila,mogu te shvatiti...
Rano sam živjela potpuno samostalno i u nekoj svojoj podsvhesti težila da uspunim zivot jednog dana rez mom:imati obitelj..
Ali to ne znaci,da treba svoju samoću i svoju bit dati bo cemu nekome tko nas ne bi cjenio i poštovao..
Ljubav i realnost su bitne ali moraju biti obostrane.
Ti imas 25gidiba,nisi ni premlada,nisi nu stara.
Najbolje godine upravo traju u mnogo ih je pred tobom.
Ako tražiš uzluke da opeavdas njega sto je tako nekako hladan i nezainteresiran-nemoj to ci iti.
Ne zavaracajsebe.
Pomažu samoj Srbi kakav u stvari heyre ako u bili ako je i porazno.
Nekako sam mišljenja, da si ti zrelija i odgovornije id njega,a da on jos nine dosao do tvog stupnja.
On kaska za tobom,ne misli duboko h budućnost..mozda mu ovako pase,da ne preuzima odgovornost za Srbe ni ljude koje voli..
Kso neki Petar Plan,živi u nigdjezemskoj..

[-Cruella-]

iskreno, za moj pojam je on premlad.

pada mi na pamet samo jedan dečko od 25 godina koji je bio spreman za zajednički život, a da nije "morao", jer je cura bila trudna.

ima i zrelijih u tim godinama, ali generalno, meni je to mlado. a dok on odraste, odu tebi godine.

[makake]

-Cruella- kaže:

iskreno, za moj pojam je on premlad.

pada mi na pamet samo jedan dečko od 25 godina koji je bio spreman za zajednički život, a da nije "morao", jer je cura bila trudna.

ima i zrelijih u tim godinama, ali generalno, meni je to mlado. a dok on odraste, odu tebi godine.

moja iskustva su drugačija. gotovo svi mladi muškarci u mom okruženju su se počeli osamostaljivati, u najvećoj mjeri s curama, tamo negdje oko 25-te, pred kraj faksa, pred/uz prve poslove. ne bi njegovo ponašanje pripisivala godinama, mislim da je stvar u mentalnom sklopu/odgoju i nedostatku emocija. možebitno i nedostatku muda. ovaj bi seljenjem izgubio konfor obiteljskog doma, skuhano, oprano, režije plaćene i sve te blagodati zamijenio neizvjesnošću hrvatske stvarnosti.

[Complicated]

makake kaže:

moja iskustva su drugačija. gotovo svi mladi muškarci u mom okruženju su se počeli osamostaljivati, u najvećoj mjeri s curama, tamo negdje oko 25-te, pred kraj faksa, pred/uz prve poslove. ne bi njegovo ponašanje pripisivala godinama, mislim da je stvar u mentalnom sklopu/odgoju i nedostatku emocija. možebitno i nedostatku muda. ovaj bi seljenjem izgubio konfor obiteljskog doma, skuhano, oprano, režije plaćene i sve te blagodati zamijenio neizvjesnošću hrvatske stvarnosti.

većina oko 25e ima te neke idilične scenarije koje oko 30e il nešto kasnije izgube, a s njima ode i dosta veza i brakova koje su u tom razdoblju započeli.

[makake]

Complicated kaže:

većina oko 25e ima te neke idilične scenarije koje oko 30e il nešto kasnije izgube, a s njima ode i dosta veza i brakova koje su u tom razdoblju započeli.

Moze, i ne mora biti. Mozemo sad o mojim ili tvojim razlicitim iskustvima, ali...Za njenu pricu nije bitno. Bitna je cinjenica da se on trenutno zbog nje ne zeli micati od svojih. Jos bitnije, ne zeli s njom provoditi vrijeme, bar ne onoliko koliko bi ona htjela. Meni je to vrlo indikativno. Bas u tom vremenu parovi, i ako ne zive zajedno, zele provoditi vrijeme sami. Ona ima stan u koji on rijetko kroci. Takav scenarij ne obecava sretan rasplet.

[ekho]

theone123 kaže:

Pozdrav ekipa,
evo razmisljam i muci me veza sa momkom. Ne znam cemu vodi ovakva veza i sto znaci, gledam sa vise perspektiva pa ne znam koja je ispravna i kako bi trebalo bit.
Uglavnom, momak i ja smo skupa 4 godine. U nasoj vezi je bilo svega i svacega, i ljubavi i svadja, i prekida i mirenja. Ja odnedavno zivim sama u garsonijeri, on zivi kod roditelja. Imamo 25 godina, nestalan posao(strucno osposobljavanje on, ja zamjena) i nemamo pojma di cemo zavrsit posli.
Pricamo o tome da bi mogli zivit skupa jer ja vec zivim sama(nakon problema sa svojom familijom skupila sam hrabrosti za zivit sama). Moji nemaju apsolutno nista da mi daju, nas 5 je zivilo u jednosobnom stanju, majka ne radi, bolesna, otac radi, pretezak karakter. Nemamo selo, niti vikendicu, niti dodatne prihode. Tako sam bila sam kod njegovih mjesec dana i nisam vise izdrzala jer to vise nije bila veza s njim, vec sa njegovima. Momak bi radio svoje poslove, jedva mi se obracao, ja bi provodila slobodne dane sa njegovima ili se bavila svojim aktivnostima. Nisam mogla tu stati i otisla sam zivjeti sama te smo mojim odlaskom prekinuli, medutim smo ostali u kontaktu i s obzirom na osjecaje koje imamo jedno prema drugome, opet smo zajedno.
Sada gledamo ka buducnosti, mogli bi otici zivjeti skupa kao podstanari, pa ne znamo u koji dio grada bi bilo najbolje jer nemamo ni za uzeti polovno auto. Razumijem da mi ne mozemo sad sve imati, komodno placati stan, kupiti auto i ostalo. Zato ja i zivim sama (iako on rijetko dolazi u mene jer ima pametnijeg posla od gledanja filmova ili setnji, kako on kaze). Prihvatim to jer znam da bi trebali se dat u stvaranje znanja i mogucnosti dobivanja stalnog posla. Iako ima veceri kada pretuzna odem spavati, ali se navikavam.
Medjutim, mene brine sto smatram da bi njegovi mogli nam pomoci pri zajednickom zivotu. Naime, on ima brata kojem su dali stan od 60 kvadrata. On tu zivi sa zenom i sada cekaju bebu. Dobio je i auto.
Kada sam ja dosla kod njegovih, trazili su novac. Sada ja i on moramo u podstanare jer nemamo gdje. Njegovi imaju dva auta i sada se mislim bi li bilo u redu da nam bar to auto omoguce da mozemo zivit skupa. Kada sam momku spomenula da ima i on pravo na pola toga svega, nije uopce tija cut. Razumijem da mu brat ima obitelj i da apsolutno nema sanse za uzimanjem vec njegovog, medjutim, osijecam se nebitno u ovoj prici. Smatram da njegovi njemu ne zele dat, a on ne zeli pitat, spomenuti, rec nesto. Zaista mislim da momak prema meni ne osijeca toliku ljubav kada se ne zeli izborit za nas. Ali gledam i drugu stranu, zasto bi nam njegovi ista dali, moramo se snac sami. Glupo je od nekoga trazit takvo nesto, pogotovo kad moji ne moogu dat nista. Ali kad znam da mu brat ima sve, mi nista...to me muci i ne znam kojim putem da dalje idem. Pokazuje li to nesto i o mome momku sto ima prema meni ili njegovom karakteru? Ili ispadam ja nekako sebicna, da puno ocekujem?
Molim vas za savjete.

Sa deckom koji u 25 godina nikad nije zivio sam trebas znati sljedece:

1. ne zna sto je to stednjak ni kako se koristi
2. Ne zna sto kupiti u trgovini ni kako odrzavati hladnjak
3. Ne zna popravljati stvari po kuci
4. Svaki problem koji se dogodi dodatno ce ga zakomplicirati i tebe dodatno uplasiti umjesto da te umiri
5. Sudje i ves ces svaki tjedan sama sredjivati, kao i susiti i peglati isti
6. Mali ce bit preumoran za bilo sto, jer je dosao sa posla i jako je umoran pa bi bio red i da mu kuhas svaki dan jer on nece znati, a za izboriti se jednostavno nema muda ni karaktera
7. ti uz sva sranja oko svog posla i posla koji cete cekati kod kuce jer ce on biti umoran od svog posla jer njegov posao je "tezi" od svega sto ti ikad u zivotu budes radila zavrsit ces kao i vecina u braku gdje ces ovdje otvoriti temu za savjet.
8. uz malo vise nesrece napravit cete dijete.
9. radi se o pustolovini zivota u koju ne ulazis bar sa nekim osnovnim planom, s obzirom da si ti jedina koja razmislja, radi planove, boji se, a njega puca kurac, jer nekako misli da ces sve ti srediti, mislim da ti je najbolja opcija sjest za stol, popisati sva sranja i sve dobre strane, u vezi njega, i vase situacije, ali objektivno. Zatim ga posjedi za stol i vidi jesi li ti ta sa mudima ili on. Nakon tog dana sve ce ti bit jasno sa kim si u vezi i sto da poduzmes.

sretno.

PS. topli savjet - nikad ne trazi pomoc od roditelja svog partnera - i isto zapamti da ljudi su cesto slika svojih roditelja u nekim situacijama - samoca nije kraj svijeta, prestaje onog trenutka kad nadjes zanimaciju u zivotu koju volis. Podstanar sam od svoje 23. znaci...10 godina. Sa nestalnim poslom od svoje 23 isto, pa se uvijek naslo dovoljno za stan i rezije i prezivjeti mjesec. U zajednickom zivotu sa svojim deckom budes ubrzo trazila svoj mir, pa dio gdje ides spavati tuzna ce ti bit komedija - ljudi sa puno vlastitih problema nisu kompatibilni sa osobama koji probleme nemaju ili ih ignoriraju - i tu nastaje nerazumjevanje - a tamo gdje nema razumjevanja nema ni ljubavi.

[chocolatecookie]

magicna zemlja kaže:

Ja te mogu razumijeti jer sam i sama bila podstanarka i krpala kraj s krajem. Kad si u takvoj situaciji i kad nemaš prirodno je da težiš barem malo većoj materijalnoj sigurnosti. Lako je ovdje nekima osuđivati i proglašavati te proračunatom.

Rodila sam se izrazito bogata pa nemam pojma kako je to kad živiš od malo novca i podstanarčiš u stanu veličine poštanske marke, ali ne bi li normalnije u toj situaciji bilo smišljati kako zaraditi novac nego kukati jer ti dečkovi roditelji ne kupuju auto da lakše započnete život u dvoje?

[samting]

theone123 kaže:

Da, izgleda da svi slicno razmisljate. Ostajem cesto sama i imam vise vremena za razmisljati. Bas kao sto je jedna cura rekla, ne znam tocno sto me muci pa upirem prstom bilo gdje.
Zapravo, najvise brine sto sam sama, a on nema potrebu bit stalno(ne kao gnjavatori jedan drugome) samnom jer kada obrnem situaciju, pa mislim da nema toga s cime bi ja sad stala doma sa svojima, dok on zivi sam, makar se stisli na 5 kvadrata prostora. I kada vidim da on ovako ne razmislja, zapravo mi pari kao da je mamin sin i kao da mu ja nisam dovoljno bitna. U protivnom bi to vec "odigralo" svoju ulogu i ne bi bilo problema.
Kao da trazim opravdanje za njegovo nezanimanje.
Ako ima neki momak ovdje i ovo cita, cisto me zanima bi li on bio sa svojom curom koju, kako kaze, voli u ovako maloj garsonjerici.

Ljudi pa dajte malo porazmislite, pripremite stvari u glavi koje vas muče, posjednite partnera, ili napravite okolnosti koje će biti malo drukčije da se shvati težina koju pridajete onome šta želite riješavati. Izvedite van na večeru, pripremite doma nešto, učinite da je teren drukčiji, neuobičajen za vašu svakodnevnicu. Budite dio vremena opušteni, neka se partner zapita čemu sve to, i onda krenite ozbiljno u stvari koje vas muče. Tražite iskrenost i budite iskreni. Recite direktno šta vas muči i tražite jasne odgovore i težnje. Uskladite to šta imate i pokušajte stvoriti zajednički smjer ako ga nema. Definirajte namjere i dopustite jedan drugom da se izrazite. Nemojte bit cinični, suzdržite se podjebavanja, trudite se imat maksimalno poštovanja. Često postoje stvari koje postoje kod druge strane, a nismo ih ni svjesni, a ispadne da one koče oboje i stvaraju niz drugih problema indirektno. I ako tu partner ne može da se dogovori, da bude iskren, onda teško da se može očekivati išta ozbiljno od njega. A ako može držite se toga šta ste dogovorili. Ponovite kada je potrebno te stvari i dogovarajte nove kada je potrebno i idite naprijed. Kvalitetna i iskrena komunikacija je jedan od temelja kvalitetne veze.

[plavi-safir]

-Cruella- kaže:

iskreno, za moj pojam je on premlad.

pada mi na pamet samo jedan dečko od 25 godina koji je bio spreman za zajednički život, a da nije "morao", jer je cura bila trudna.

ima i zrelijih u tim godinama, ali generalno, meni je to mlado. a dok on odraste, odu tebi godine.

Moj suprug he imao 25godina kad smo se odlučili na brak.
On je za razliku id autiricinig dečka,rano postao zreo i odmah nakon školovanja je počeo raditi.
Moj bratić,koji sada ulazi u 26god planira se ženiti tako mi je bas rekao!
No to je samo jedan primjer,slazem se da je vrlo rijetko danas da netko s 25g je ozbiljan,s nekim stavom da želi smislena zivot s obvezama..
Lakše je lumpovsti,jurit zene,ne radit nista,jos becariti jer se " stigne".
U glavama zena s 25god je vec drugačija slika,takodjer ne svih..
To je ono sto tvrdim i ja,ona je ispred njega u svom sklopu,a on kaska..
Pitanje je dal joj vrijedi čekati ili ne,to ce ona morati procijeniti..

[K H S]

U većini slučajeva, i iz mog iskustva koje je upola veće, sada i prije, 25 godina za muškarca nije nikakva zrelost....
čak sam svojedobno pričao kako bi muškima zakonom trebalo zabraniti imati djecu (ženiti se ) prije 30-te godine

[SAS]

chocolatecookie kaže:

Rodila sam se izrazito bogata pa nemam pojma kako je to kad živiš od malo novca i podstanarčiš u stanu veličine poštanske marke, ali ne bi li normalnije u toj situaciji bilo smišljati kako zaraditi novac nego kukati jer ti dečkovi roditelji ne kupuju auto da lakše započnete život u dvoje?

A kako da smislja da uopce zaradi novac kad jedva radi i na toj zamjeni i pola place ode na podstanarstvo, a ostatak ide na kupnju pasteta ? Od decka i njegovih ocekuje da joj financiraju sponzorusne stvari iako im je veza bolje klimava nego babin zub !

Poznam jednog bogatog hercegovca i trojicu sinova, on je dvojici sinova napravio kuce tek kad su sinovi zavrsili u braku jer su imali cura i prije sadasnje zene pa mu je bilo glupo financirati sponzoruse ili ljepse receno cure bez obaveza jer nisu u braku vec tek u obicnoj vezi koja jos danas moze puknut. Uglavnom za njega veza nije ozbiljna stvar, vec je za njega tek brak ozbiljna stvar.
Mozda i njegovi isto misle kak i taj bogati hercegovac, cura se kod njih uopce nije proslavila, cak sto vise jos je otisla od njih i prekinula vezu s njihovim sinom. A decko izgleda uopce nije zaozbiljno s njom jer ako ga je vec prvi puta napustila iz njegovog doma i jos prekinula vezu onda zna koliko je sati, odnosno koliko je ta cura za njega ozbiljna pa zato ne zeli nista puno novcano ulagati tipa bacat novce na podstanarstvo jer ima gdje biti i sumnja da ce veza potrajat.

[plavi-safir]

K H S kaže:

U većini slučajeva, i iz mog iskustva koje je upola veće, sada i prije, 25 godina za muškarca nije nikakva zrelost....
čak sam svojedobno pričao kako bi muškima zakonom trebalo zabraniti imati djecu (ženiti se ) prije 30-te godine

Ali taj zakon ne postoji..no postoje mzdkarsi i s 45g koji imaju razmišljanja kao sa im je tek 20tak..
Nije to ni zena,pisao,djeca promijenilo..
Oni ne žele odrasti..
Ne žele biti svjesni i odgovorni..
Onda "preskoče" u krizu srednjih godina i krizu indetiteta.
Grozno izgleda

[ex anais]

theone123 kaže:

Da, izgleda da svi slicno razmisljate. Ostajem cesto sama i imam vise vremena za razmisljati. Bas kao sto je jedna cura rekla, ne znam tocno sto me muci pa upirem prstom bilo gdje.
Zapravo, najvise brine sto sam sama, a on nema potrebu bit stalno(ne kao gnjavatori jedan drugome) samnom jer kada obrnem situaciju, pa mislim da nema toga s cime bi ja sad stala doma sa svojima, dok on zivi sam, makar se stisli na 5 kvadrata prostora. I kada vidim da on ovako ne razmislja, zapravo mi pari kao da je mamin sin i kao da mu ja nisam dovoljno bitna. U protivnom bi to vec "odigralo" svoju ulogu i ne bi bilo problema.
Kao da trazim opravdanje za njegovo nezanimanje.
Ako ima neki momak ovdje i ovo cita, cisto me zanima bi li on bio sa svojom curom koju, kako kaze, voli u ovako maloj garsonjerici.

Sve i da ti netko kaže da bi bio s curom i u šupi, što imaš od toga? Tvoj ne bi. Ni u šezdeset luksuznih kvadrata. Ni na Bahamima. Nigdje i nikad.

I imaš dvije opcije. Krenuti ga blatiti i biti ogorčena jer em ima svoje limite i dobio je sve sa zlatnom žlicom za razliku od tebe pa si može priuštiti kvazisamostalnost ili ga možeš jednostavno otpustiti iz života kao višak, nešto što ti više ne služi rastu i ako baš moraš nešto osjećati prema njemu, neka to ostane suosjećanje jer vjeruj, iako nije ni tebi lako, nije ni njemu, a tko zna hoće li mu ikad i postati lakše ili će ostati to što jest. No to više nije tvoja stvar. Jer ti nisi ta koja će se bakćati s tim. Poželi mu sreću.