Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 04.03.2014., 06:24   #121
Moj brat ima diagnosticiran adhd..
Najveci problem sto je njemu stalno i uvjek dosadno!
On nije mogao jest na stolici nego na lopti za vjezbanje..
stalno sebe zabavlja..
doma smo stalno pricali sto ne smije radit i nije.. na satu se zabavljao igranjem igrica i bio je mir jer ona nije dirao druge.
Kad bi doma zadirkivao bracu ona bi ga istukla..

On je odlican ucenik bio. I sad student.. al nikad nije imao mira..
On je dosao kod mene na rucak i jedva prizivo jer dosadno sidit na stolici i jest.
__________________
"Sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano." M.K.
lee anabell is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 12:35   #122
blizanci sa adhd om

amo blizance s tom dijagnozom u trećem razredu osnovne.idu u različite razrede.
dunja thumm luk is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 14:21   #123
Quote:
dunja thumm luk kaže: Pogledaj post
amo blizance s tom dijagnozom u trećem razredu osnovne.idu u različite razrede.
Zbog kojih ste poteškoća išli psihologu/liječniku? Gdje i tko vam je postavio tu dijagnozu (psiholog, neurolog, netko drugi?), i na osnovi kojih testiranja?

Radim u školi u višim razredima. ADHD-a prije gotovo da nije bilo, a sada ga ima dvoje-troje u svakom razredu. Naravno, i prije je bilo djece koja ne mogu biti na miru, koja su malo slabije koncentracije, koja nisu socijalizirana primjereno dobi, koja su po nečemu nezrela u usporedbi s vršnjacima, no nije im prepoznat nikakav poremećaj, pa ni ADHD. Sad svaki koji ode, primjerice u Klaićevu, s takvim opisom ponašanja, dobije tu etiketu. Mislim da je istina negdje u sredini: i prije je bilo djece s ADHD-om, a sada ih je manje nego što tvrde.

Problem je u tome što ni djeca koja zaista imaju ADHD ni ona kojima je ta dijagnoza prikrpana bez razloga nemaju nikakvu terapiju, vježbe, a ni roditelji ne dobiju nikakvu konkretnu uputu što i kako raditi da se stanje popravi.
Ni mi u razredu nemamo stručnosti da se s tim nosimo - radimo uglavnom intuitivno i na osnovi iskustva, no do univerzalnoga recepta nitko još nije došao, jedino znamo da se moramo svi naoružati strpljenjem. Znamo i neke vježbe i metode za rad s takvom djecom. Nažalost da bi im se pomoglo kako valja, trebalo bi svaki dan individualno raditi s djetetom, a to nije moguće u redovnoj nastavi - to može, u našim uvjetima, samo roditelj.

Ima i dobra vijest: najčešće se ublažava i nestaje sazrijevanjem.

Dakle problem je kako proći kroz (loš) obrazovni sustav a da ne bude posljedica za postignuća, ocjene i odabir zanimanja.

Zašto je bitno što su u različitim razredima?
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 23:41   #124
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post

Sad svaki koji ode, primjerice u Klaićevu, s takvim opisom ponašanja, dobije tu etiketu. Mislim da je istina negdje u sredini: i prije je bilo djece s ADHD-om, a sada ih je manje nego što tvrde.


I
srecom pa strucnjaci u Klaicevoj sakom i kapom dijele dijagnoze, dok oni koji rade u visim razredima ipak znaju istinu.

Poremecaji paznje, poremecaji koncentracije, hiperaktivnost, impulzivnost, ADD, ADHD mogu i ne moraju biti istoznacnice. Dijete koje ima poremecaj paznje ne mora biti hiperaktivan, kao sto ni onaj koji je hiperaktivan ne mora inati dijagnozu impulzivnosti. Iako, sve najcesce dolazi u paketu jer je rijec o podrazljivosti zivcanog sustava.

Najveci problem su zapravo prkosna djeca. Ta se dijagnoza jako rijetko daje, a zapravo predstavljaju u skoli veliki problem. Iako i oni najcesce imaju ADD/ADHD.


Ima ucenika koji su hipoaktivni, ali ti ne stvaraju probleme, pa ni ne trebaju dijagnozu.

Uf, tko bi jos i to stigao - ove ucenike smiriti, a ove stimulirati.

Nije ni svaka disleksija ista, kao sto nije ni svaka diskalkulija ista. Kao sto nije ni svaka epilepsija ista, iako su iste mozda dijagnoze.

Nekad su djeca s disleksijom i diskalkulijom imala dijagnoze mentalne retardacije. Pa sad znamo bolje.

Medjutim, da ovo ne bude opcenita rasprava o postavljanju nepostojecih dijagnoza, mene zanima zasto je ova tema postavljena.

Zeli li autorica savjete kako i sto raditi s djecom? To bi joj trebali savjetovati strucnjaci s obzirom na teskoce koje pokazuju djeca, a ne mozemo ih saznati iz jedne recenice, ili strucni suradnici u skoli.


Ili misljenje je li dobro da su odvojeni?
Osobno mislim da nije losa stvar sto su odvojeni, ukoliko imaju ADHD. Ali to opet nista ne znaci.

Tocno je da mnogi ucitelji ne znaju kako i na koji nacin dobiti najbolje od djeteta s nekom teskocomo u razredu, a strucni suradnici se vrlo rijetko upustaju u pomoc uciteljima.

Kada strucni suradnici rade s djecom individualno najcesce nema problema, jer djeca u tim situacijama puno bolje funkcioniraju nego u razredu.

Vi mozete malo "zajasiti" strucne suradnike da pripomognu uciteljima, traziti asistente u nastavi, traziti individualizirani ili prilagodjeni program, traziti savjete kako raditi s djecom kod kuce i koliko, ili naci nekoga tko ce raditi s njima.


Isto tako mozete promatrati svoju djecu i vidjeti u koje doba su najaktivniji, kad imaju najvise problema s paznjom, izbjegavati hranu koja im sigurno nece pomoci u hiperaktivnosti (secer, umjetna bojila...),na koje poticaje dobro reagiraju i to razmjeniti s uciteljima.

Uvazite ucitelje ako se zale - imaju puno ucenika, nisu samo vasa djeca posebna po necemu, i drugi zasluzuju paznju i pozornost. Ali da bi mogli kritizirati ucitelje morate biti potpuno sigurni da i vi odradite svoj dio posla s djecom, a ne na njih prebaciti loptice.

Ne izbjegavajte rad s psihologom/defektologom/logopedom, kao ni traziti savjete u savjetovalistima pri skolskoj medicini.
Malena Mu is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2014., 19:10   #125
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post

Ima i dobra vijest: najčešće se ublažava i nestaje sazrijevanjem.

Dakle problem je kako proći kroz (loš) obrazovni sustav a da ne bude posljedica za postignuća, ocjene i odabir zanimanja.

Zašto je bitno što su u različitim razredima?
totalni sam laik, ali mislim da imam poprilično zdravog razuma.

nikako se ne mogu složiti da se adhd ublažava sazrijevanjem. samim sazrijevanjem adhd baca djecu-ljude prema asocijalnom pa i kriminalnom ponašanju. bilo je par istraživanja u američkim zatvorima, većina zatvorenika ima i adhd. adhd-ovci iz angažiranih i bogatih obitelji postaju ljudi uspješni u slobodnim zanimanjima, no oni sa dna završe u kriminalu.

na koncentraciji, impulzivnosti, a prije svega eventualnoj agresivnosti treba raditi. svakodnevno kroz cijeli dan. dijete usmjeravati da stekne pažnju, da ne prekida ono što radi (i u igri i u pisanju zadaća), postoje vježbe za koncentraciju (i obično slaganje puzzla je ok), dan treba biti strukturiran i treba se držati postavljenog plana, dijete treba svakodnevno imati neku fizičku aktivnost, najefikasniji su sportovi pod vodstvom, kako bi izbacilo višak energije. svako dijete treba biti pod kontrolom dok ne stekne samo kontrolu, a to znači visiti nad glavom, upozoriti kad nešto krivo radi, pohvaliti za dobro učinjenu stvar. razgovarati. ne pričati u prazno, već pitati zašto si to napravio, što misliš je li to ok i zašto. roditelji često daju jednosmjerne upute ili slušaju bez da ulove nit. ne treba susprezati ni od kazni (tu je zabrana svih ekrana i učinkovita kao negativni motivator i miče dijete od kvazi-koncentracije).

učitelji imaju plan i program te 20tero malenih koji traže pažnju. svi vrijede jednako, i nadareni i hiperaktivni pa i prosječni koji redovito izvise iako je uvriježeno mišljenje da je program namijenjen njima i da sve guramo u iste kalupe. učitelji ne mogu ispravljati krive drine majke prirode ili nedostatka dosljednog odgoja. oni se nakon četiri godine opraštaju s djecom, na roditeljima je da ih prije i poslije tog vremena, kao i u tom periodu, pripreme na život. kad izađu na tržište rada nitko ih neće maziti, pitati za zdravlje ili im individualizirati radne zadatke - traži se učinkovitost i kvaliteta. što se to prije shvati, dijete će lakše sazrjeti.

blizanci su u odvojenom razredu? ovo je prvi slučaj za koji sam čula, većinom su u osnovnoj zajedno u razredu, no u odvojenim klupama. možda je ovako i bolje, veći krug prijatelja, mogućnost krenuti kao jedinka, a ne dio "blizanačkog para".

što se tiče mojeg rl uvida u adhd-ovce, vrijeme radi kontra njih jer se roditelji pozivaju na raznorazne "povlastice", tj. njihova prava u školi, a doma ne rade na uklanjanju poteškoća i dijete koje je sa šest godina bilo živahno sa jedanaest je nemoguće za hendlati i s minimalnim šansama da si napravi temelje za normalan budući život.
pikuli is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2014., 14:50   #126
Quote:
pikuli kaže: Pogledaj post
totalni sam laik, ali mislim da imam poprilično zdravog razuma.

nikako se ne mogu složiti da se adhd ublažava sazrijevanjem. samim sazrijevanjem adhd baca djecu-ljude prema asocijalnom pa i kriminalnom ponašanju. bilo je par istraživanja u američkim zatvorima, većina zatvorenika ima i adhd. adhd-ovci iz angažiranih i bogatih obitelji postaju ljudi uspješni u slobodnim zanimanjima, no oni sa dna završe u kriminalu.

na koncentraciji, impulzivnosti, a prije svega eventualnoj agresivnosti treba raditi. svakodnevno kroz cijeli dan. dijete usmjeravati da stekne pažnju, da ne prekida ono što radi (i u igri i u pisanju zadaća), postoje vježbe za koncentraciju (i obično slaganje puzzla je ok), dan treba biti strukturiran i treba se držati postavljenog plana, dijete treba svakodnevno imati neku fizičku aktivnost, najefikasniji su sportovi pod vodstvom, kako bi izbacilo višak energije. svako dijete treba biti pod kontrolom dok ne stekne samo kontrolu, a to znači visiti nad glavom, upozoriti kad nešto krivo radi, pohvaliti za dobro učinjenu stvar. razgovarati. ne pričati u prazno, već pitati zašto si to napravio, što misliš je li to ok i zašto. roditelji često daju jednosmjerne upute ili slušaju bez da ulove nit. ne treba susprezati ni od kazni (tu je zabrana svih ekrana i učinkovita kao negativni motivator i miče dijete od kvazi-koncentracije).

učitelji imaju plan i program te 20tero malenih koji traže pažnju. svi vrijede jednako, i nadareni i hiperaktivni pa i prosječni koji redovito izvise iako je uvriježeno mišljenje da je program namijenjen njima i da sve guramo u iste kalupe. učitelji ne mogu ispravljati krive drine majke prirode ili nedostatka dosljednog odgoja. oni se nakon četiri godine opraštaju s djecom, na roditeljima je da ih prije i poslije tog vremena, kao i u tom periodu, pripreme na život. kad izađu na tržište rada nitko ih neće maziti, pitati za zdravlje ili im individualizirati radne zadatke - traži se učinkovitost i kvaliteta. što se to prije shvati, dijete će lakše sazrjeti.

blizanci su u odvojenom razredu? ovo je prvi slučaj za koji sam čula, većinom su u osnovnoj zajedno u razredu, no u odvojenim klupama. možda je ovako i bolje, veći krug prijatelja, mogućnost krenuti kao jedinka, a ne dio "blizanačkog para".

što se tiče mojeg rl uvida u adhd-ovce, vrijeme radi kontra njih jer se roditelji pozivaju na raznorazne "povlastice", tj. njihova prava u školi, a doma ne rade na uklanjanju poteškoća i dijete koje je sa šest godina bilo živahno sa jedanaest je nemoguće za hendlati i s minimalnim šansama da si napravi temelje za normalan budući život.
Sigurno da i među kriminalcima ima adehadeovaca, no statistike o kojima govoriš NE znače da će većina adehadeovaca bez adekvatnoga tretmana postati kriminalci, niti da su među kriminalcima uglavnom adehadeovci - VIŠE ih je bez ADHD-a.
Ne zalažem se da se problem ignorira, no istina je da većina osoba s ADHD-om spontano rješava problem i uključuje se u normalan život.
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2014., 20:53   #127
moj je post bio usmjeren na to da se pod obavezno treba raditi, ne čekati da se problem sam riješi (kao kod svega u životu, i tu važi murphijev zakon ).

na žalost, ne mogu naći istraživanje koje sam gore spomenula, u kojem je zaključak na tome da loše prođu oni koji nemaju obiteljski support (i novac za stručnjake), za razliku od onih koji su od rana u tretmanu kontroliranja impulsivnog ponašanja i povećanja koncentracije. no i iz ovog na koje sam brzinskim guglanjem naletila vidi se da većina onih koji su u gadnim problemima nije imala ni dijagnozu na vrijeme. svakako ne mislim da je adhd razlog zašto će netko završiti u zatvoru, no 40% naspram oko 7% koliko je adhd-ovca u običnoj populaciji nešto govori.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21176203

otišle smo u oftopik, no bar smo se složili da ignoriranje problema nije dobra opcija.
pikuli is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.05.2014., 16:09   #128
Adhdovci nisu djeca kriminalnog ponasanja, niti su glupa i zaostala djeca.

Sve to su predrasudi. Nisu oni koji kasnije sazrijevaju.

Slazem se da su adhdovci posebni,ali ne onako kako svi misle.
I ja sam adhdovac, mogu vam reci da nikada nisam isla po individualiziranom jer mi to nije trebalo.Jako sam kreativna, osvajala sam literarna natjecanja s svojim pjesmama i tekstovima.

Razred je radio matematiku, ja sam vidjela zmajeve.

Završila sam srednju s odličnim uspjehom, spremam maturu. A upornosti sve se moze.
Miss Nice is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2014., 15:29   #129
Mojoj kćerki, sada 20-godišnjakinji nije nikada zvanično dijagnosticirian ADHD, ali smo od strane razrednika bili savjetovani da obavimo pretrage. Obišli smo brdo liječnika, što u njemačkoj, što u hrvatskoj.
Bila sam redovna na razgovorima s razrednikom, direktorom, psihologom, zajedno s kćerkom. Zbog tuča s drugom djecom bilo je i susreta s policijom.
Sve je počelo ulaskom u pubertet s nekih 11 godina. Od tada do 16-te godine bilo je užasno teških trenutaka i priča.
Od tih (nazovi banalnih) razgovora u školi do toga da mi je jednom u 7. razredu kad sam ju ošamarila zbog stalnog bježanja s nastave pozvala socijalnu službu. Sreća pa su ljudi bili normalni i vidjeli su da se tu radi samo o bezobraznom tinejdžeru, a policajac koji je stajao pokraj, komentirao je u polušali: "Da si moja prošla bi puno gore".
Danas se stidi tog što je napravila i kao da želi to izbrisat, jer je sada svjesna koliko sam truda i energije i strpljenja uložila u nju. Niti meni nije na hvalu što sam ju ošamarila, ali nakon brda i brda vremena priče, jednom pukne film. Svi prijatelji su govorili da mi se čude odakle mi toliko strpljenja s njom, ali ponekad (rijetko) je znao i meni pući film.

Kako je par postova prije napisano da ADHD nestaje sa sazrijevanjem, tako bih i ja u ovom našem slučaju to mogla potrditi, iako (kako sam rekla), njoj ADHD nikad nije zvanično dijagnosticiran, iako smo dobivali neke homepatske kuglice za smirivanje što je koristila neko kratko vrijeme.
Sada, kao 20-godišnjakinja kanalizira svoju hiperaktivnost radeći dva posla, već više od godinu dana je u vezi s dečkom s kojim se fenomenalno razumije.
Bez obzira na sve uspone i padove i teškoće u izlaženju na kraj s njom, naš odnos je uvijek bio ok. I koliko god to možda ponekad nije dobro, bio je prijateljski tako da mi se povjeravala i razogavarala sa mnom kao sa prijateljicom.
Sada je već takoreći zrela i odrasla osoba i kako je jedna mama napisala da pomaže jedino strpljenje, strpljenje, strpljenje, tako i ja mogu reći da koliko god je bilo teško, nije mi žao svog uloženog vremena, ljubavi i truda...
larina is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2014., 14:07   #130
sve sam to prošla i moje dijete sada je jedan odrastao mladi čovjek koji je iz potpune hiperaktivnosti prešao u smirenog i staloženog mladića. kad su mi prvi put rekli da je adhd u pitanju dok se još nije znalo što je to i svi su govorili da su takva djeca nekulturna i neodgojena, jedna mi je psihologinja rekla da nabavimo psa. jesmo i mnogo je pomoglo, fokusirao se i imao društvo koje je bilo još energičnije nego danas. svakom takvom djetetu treba prići individualno i vidjeti gdje bi mogao izbaciti višak energije. mjenjati sportove, hobije, dopustite djetetu da bude svoje, ne ga tjerati jer to izaziva inat. sve će to biti u redu, sa puno ljubavi sve se može
WiseMila is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2014., 16:39   #131
Quote:
WiseMila kaže: Pogledaj post
sve sam to prošla i moje dijete sada je jedan odrastao mladi čovjek koji je iz potpune hiperaktivnosti prešao u smirenog i staloženog mladića. kad su mi prvi put rekli da je adhd u pitanju dok se još nije znalo što je to i svi su govorili da su takva djeca nekulturna i neodgojena, jedna mi je psihologinja rekla da nabavimo psa. jesmo i mnogo je pomoglo, fokusirao se i imao društvo koje je bilo još energičnije nego danas. svakom takvom djetetu treba prići individualno i vidjeti gdje bi mogao izbaciti višak energije. mjenjati sportove, hobije, dopustite djetetu da bude svoje, ne ga tjerati jer to izaziva inat. sve će to biti u redu, sa puno ljubavi sve se može
Drago mi je da ima o takvih ishoda i postova. U zadnjih desetak godina gotovo svako dijete koje ode na pretrage jer ima neke poteškoće u školi, bilo odgojne bilo obrazovne, dođe s dijagnozom da ima ADHD. Problem dakako ne treba ingnorirati, no mislim da je daleko manje ADHD-a nego što to danas psiholozi tvrde. Lakše im je napisati ADHD i misle da su riješili stvar, skinuli sa sebe odgovornost.
Prave terapije i vježbe gotovo da i ne predlažu, osobito ne besplatne, dakle napišu, pošalju papir u školu i riješili su sve.
No čak i kad se radi o ADHD-u, istna je da se sazrijevanjem ublažava ili nestaje.
Treba se samo osvrnuti oko sebe: koliko odraslih ima ADHD? U razredu ih je troje-četvero na 25 učenika, a u odrasloj populaciji?
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 13:21   #132
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Drago mi je da ima o takvih ishoda i postova. U zadnjih desetak godina gotovo svako dijete koje ode na pretrage jer ima neke poteškoće u školi, bilo odgojne bilo obrazovne, dođe s dijagnozom da ima ADHD. Problem dakako ne treba ingnorirati, no mislim da je daleko manje ADHD-a nego što to danas psiholozi tvrde. Lakše im je napisati ADHD i misle da su riješili stvar, skinuli sa sebe odgovornost.
Prave terapije i vježbe gotovo da i ne predlažu, osobito ne besplatne, dakle napišu, pošalju papir u školu i riješili su sve.
No čak i kad se radi o ADHD-u, istna je da se sazrijevanjem ublažava ili nestaje.
Treba se samo osvrnuti oko sebe: koliko odraslih ima ADHD? U razredu ih je troje-četvero na 25 učenika, a u odrasloj populaciji?
Psihologija je danas napredovala do te mjere da se problemi s ADHD-om mogu ispraviti pomoći vježbi. Ja sam prošle godine dobila učenicu koja je imala tu dijagnozu, no roditelji su je vodili u Kukuljevićevu i dosta s njom radili tako da danas ta djevojčica nema nikakvih odstupanja u ponašanju. Smatram da bi se i školski psiholozi trebali dodatno educirati, jer danas ako roditelj ne ode kod pravih stručnjaka problem se neće riješiti.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 13:32   #133
Quote:
soks kaže: Pogledaj post
Psihologija je danas napredovala do te mjere da se problemi s ADHD-om mogu ispraviti pomoći vježbi. Ja sam prošle godine dobila učenicu koja je imala tu dijagnozu, no roditelji su je vodili u Kukuljevićevu i dosta s njom radili tako da danas ta djevojčica nema nikakvih odstupanja u ponašanju. Smatram da bi se i školski psiholozi trebali dodatno educirati, jer danas ako roditelj ne ode kod pravih stručnjaka problem se neće riješiti.

Veliki napredak se svodi na iscrpljivanje, fizičko i mentalno. Žalosno, i to samo zbog boljih ocjena.
treba1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 20:34   #134
ne, nije (samo) zbog ocjena. svako dijete je turbo aktivno i lošije koncentracije u odnosu na odraslu populaciju, i svako dijete se mora naučiti prilagoditi životu u društvu. ako zbog ničeg drugog onda zbog sebe. kako klinci odrastaju sve više izbjegavaju one drukčije od sebe koji im smetaju, dosađuju ili ugrožvaju njihov osobni prostori i njihova prava. djecu sa adhd treba vježbama podučiti da prvo izbroje do deset pa onda reagiraju, budu što manje fokusirani na svoje potrebe za reakcijom, da se koncentriraju na rad jer to skraćuje vrijeme rada i ostavlja vremena za druge aktivnosti... djeca koja nemaju problema običnim odgojem upiju to znanje, ovi drugi trebaju dodatnu potporu i vježbu.
pikuli is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 21:18   #135
Quote:
pikuli kaže: Pogledaj post
ne, nije (samo) zbog ocjena. svako dijete je turbo aktivno i lošije koncentracije u odnosu na odraslu populaciju, i svako dijete se mora naučiti prilagoditi životu u društvu. ako zbog ničeg drugog onda zbog sebe. kako klinci odrastaju sve više izbjegavaju one drukčije od sebe koji im smetaju, dosađuju ili ugrožvaju njihov osobni prostori i njihova prava. djecu sa adhd treba vježbama podučiti da prvo izbroje do deset pa onda reagiraju, budu što manje fokusirani na svoje potrebe za reakcijom, da se koncentriraju na rad jer to skraćuje vrijeme rada i ostavlja vremena za druge aktivnosti... djeca koja nemaju problema običnim odgojem upiju to znanje, ovi drugi trebaju dodatnu potporu i vježbu.
djeci sa ADHDom treba fizicke aktivnosti.
zaprvo, svoj djeci.
vecina problema (ako iskljucimo djecu sa zaista organskim poteskocama, a takvih je u populaciji malo) koji se svrstavaju u krug ADHD-a proizlazi iz cinjenice da djeca moraju sjediti satima u skoli, da ih se u skolu dovozi i odvozi i da kod kuce uglavnom sjede na relaciji komp-tv-mobitel/tablet-krevet.
mi ljudi uopce nismo proizvedeni da mirno sjedimo.
pogotovo ne u djecjoj dobi, pogovoto ne satima, sa 5min pauze (a nekad cak i tada moraju sjediti)

pogreska koja se najcesce radi, je kada se dijete pocne vrpoljiti i time nam jasno daje do znanja da mu je potrebna fizicka aktivnost, umjesto da mu se dopusti da prosece, protrci,iskace, jos ga se dodatno kazni sjedenjem jer je "zlocest".

jako je mali broj nastavnika koji uvazavaju preporuku, dajte djetetu da malo prosece po razredu, obrise plocu, treba mu da se protegne...
uglavnom se zale da im ne mogu mirno sjediti na satu.

@soks ne znam sto je uspjeh sa tvojom ucenicom, nazalost jako je veliki broj klinaca koji iz psihijatrijskih ustanova izlaze sa psihofarmacima i meni se to ne svidja.
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
Monstera is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 21:31   #136
Quote:
treba1 kaže: Pogledaj post

Veliki napredak se svodi na iscrpljivanje, fizičko i mentalno. Žalosno, i to samo zbog boljih ocjena.
Otkud ti to? Baš sam pitala malu kakave je vježbe radila pa mi je spomenula povezivanje točaka na papiru olovkom i poslije precrtavanje istog crteža...ne znam kakve je još vježbe radila, rekla mi je da će mi donijeti nešto s kompjutora (jer bi mi koristilo za druge učenike) pa mi nije donijela, sad je više nemam. Uzmi u obzir da je u prva 4 razreda pod satom hodala i valjala se po podu, bio joj je problem napisati sastavak, a sad se ponaša kao i svi ostali učenici.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U

Zadnje uređivanje soks : 04.10.2014. at 21:37.
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 21:55   #137
nosorog, slažem se sa tvrdnjom da djeci treba fizičke aktivnosti, svakodnevne.
za adhd-ovce bi bilo idealno da im škola počinje u deset, da se prije stignu ispuhati na svježem zraku. no počinje u osam i tada treba biti koncentriran i što manje ometati drugu djecu. svakako poslijepodneva treba posvetiti igri i fizičkoj aktivnosti, ne ekranima. to važi za svu djecu, ne samo hiperaktivnu. muka mi je kad čujem roditelje kako se hvale da njihovo dijete bude ispred kompjutera samo sat do dva dnevno. ako je to samo...

pustiti dijete da se prošeta je trenutno gašenje vatre i jedino pametno što nastavnik može napraviti kad su maleni u pitanju. deset minuta izostajanja sa npr. matematike u šestom je veliki gubitak, bolje je, ako je ikako moguće, da dijete zadrži koncentraciju. da ga se pozove pred ploču, ne dozvoli da nemir eskalira, već energiju treba preusmjeriti na zadatak.
pikuli is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 22:00   #138
Quote:
pikuli kaže: Pogledaj post
nosorog, slažem se sa tvrdnjom da djeci treba fizičke aktivnosti, svakodnevne.
za adhd-ovce bi bilo idealno da im škola počinje u deset, da se prije stignu ispuhati na svježem zraku.
Slažem se, idealno bi bilo da nastava počne tjelesnim odgojem...doduše to bi bilo idealno i za drugu djecu, a bilo bi idealno i za nas odrasle.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2014., 22:27   #139
Quote:
pikuli kaže: Pogledaj post
nosorog, slažem se sa tvrdnjom da djeci treba fizičke aktivnosti, svakodnevne.
za adhd-ovce bi bilo idealno da im škola počinje u deset, da se prije stignu ispuhati na svježem zraku. no počinje u osam i tada treba biti koncentriran i što manje ometati drugu djecu. svakako poslijepodneva treba posvetiti igri i fizičkoj aktivnosti, ne ekranima. to važi za svu djecu, ne samo hiperaktivnu. muka mi je kad čujem roditelje kako se hvale da njihovo dijete bude ispred kompjutera samo sat do dva dnevno. ako je to samo...

pustiti dijete da se prošeta je trenutno gašenje vatre i jedino pametno što nastavnik može napraviti kad su maleni u pitanju. deset minuta izostajanja sa npr. matematike u šestom je veliki gubitak, bolje je, ako je ikako moguće, da dijete zadrži koncentraciju. da ga se pozove pred ploču, ne dozvoli da nemir eskalira, već energiju treba preusmjeriti na zadatak.
to nije gasenje vatre, to je djetetova potreba i stvarno mislim da joj se treba udovoljiti.
i sto joj se prije udovolji kad vidimo da je dijete nemirno, dijete ce biti manje nemirno i vise suradjivati.

da ne spominjem da povecana fizicka aktivnost zapravo poboljsava koncentraciju.
samim opominjanjem, i stalnim usmjeravanjem djece "mirno sjedite, skoncentrirajte se" se ne dobiva gotovo nista u smislu poboljsanja paznje i usmjeravanja na zadatak,stovise, diejte kumulira frustraciju radi nezadovoljene potrebe, a frustracije moze eskalirati i burnijim reakcijama, a nerjetko i nasiljem.

zalosno je kolko se tjelesni ne provodi i/ili kako se provodi, kako izgledaju dnevni boravci u skoli, kolko djeca u vrticima idu van, a kolko ih se tjera da svasta nesto rade "ukrugu",kolko roditelji, da bi stigli brze, razvazaju djecu (bilo u kolicima, bilo autom....)
o igranju po parkicima, setnjama po sumi necu...
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
Monstera is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2014., 12:23   #140
Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post

pogreska koja se najcesce radi, je kada se dijete pocne vrpoljiti i time nam jasno daje do znanja da mu je potrebna fizicka aktivnost, umjesto da mu se dopusti da prosece, protrci,iskace, jos ga se dodatno kazni sjedenjem jer je "zlocest".

jako je mali broj nastavnika koji uvazavaju preporuku, dajte djetetu da malo prosece po razredu, obrise plocu, treba mu da se protegne...
uglavnom se zale da im ne mogu mirno sjediti na satu.
Opet smo samo na teoriji.

Tako nesto bi mozda I bilo izvedivo da ti u razredu ne sjedi jos 30+ djece.
Ajde ti medju 30+ osmogodisnjaka dozvoli marku da zbog adhd-a malo protrci po razredu usred sata matematike, ali nemoj to isto dozvoliti peri, mari I ani jer oni nemaju dijagnozu. I pazi pritom, naravno, da pero, mara I ana ne saznaju da marko ima neki poremecaj zbog kojeg mu to moras dopustiti, jer, hej, ne zelimo etiketiranje od malih nogu.

Neizvedivo u danasnjim uvjetima.

Mislim, izvedivo je, ali kad-tad vodi u raspasoj.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:16.