Islam: "Bog se nikada ne obraća čovjeku direktno jer je to nedostojno Njega." Je li ovo točno?

[dominik01]

musa kaže:

opet brkas relacije civjeka prema covjeku sa covjekom prema Bogu

ps

moze jedino u dzennetu/raju

ne mješam. I ne opet, nego sam pitao da li je moguće to poistovjetiti jer su pojmovi identični...inače, duša je rob ljudskom tijelu i sretna kad će ga napustiti...samo umjeranje je pravo olakšanje. Predivan osjećaj oslobađanja, lakoća,....kako Kuran opisuje umjeranje?

[maher18]

dominik01 kaže:

ne mješam. I ne opet, nego sam pitao da li je moguće to poistovjetiti jer su pojmovi identični...inače, duša je rob ljudskom tijelu i sretna kad će ga napustiti...samo umjeranje je pravo olakšanje. Predivan osjećaj oslobađanja, lakoća,....kako Kuran opisuje umjeranje?

do tog stupnja duševne smirenosti i pomirenja s neminovnim dolazi samo kod vrlo zrelih i mudrih ljudi, ili onih kojima bi smrt bila olakšanje. takvo željno opraštanje sa životom događa se samo vrlo starim ljudima i onima koji smrću žele okončati tešku patnju. čak ni onaj koji svoj život žrtvoje za dobrobit drugih, ne priziva samu smrt, nego umire sretan što je spasio nekoga. nemojmo živjeti u iluzijama. izuzetno su rijetki oni koji bez dubokog promišljanja dolaze do žudnje za smrću. nemojmo pri tom brkati sposobnost mirnog prihvaćanja neminovnog, kao rezultata misaone i duhovne zrelosti.

[dominik01]

maher18 kaže:

do tog stupnja duševne smirenosti i pomirenja s neminovnim dolazi samo kod vrlo zrelih i mudrih ljudi, ili onih kojima bi smrt bila olakšanje. takvo željno opraštanje sa životom događa se samo vrlo starim ljudima i onima koji smrću žele okončati tešku patnju. čak ni onaj koji svoj život žrtvoje za dobrobit drugih, ne priziva samu smrt, nego umire sretan što je spasio nekoga. nemojmo živjeti u iluzijama. izuzetno su rijetki oni koji bez dubokog promišljanja dolaze do žudnje za smrću. nemojmo pri tom brkati sposobnost mirnog prihvaćanja neminovnog, kao rezultata misaone i duhovne zrelosti.

ne mislim na promišljanje o smrti nego o trenutku umjeranja.svjedoče ljudi koji su doživjeli kliničku smrt...negdje sam pročitao kako je smrt strašna kao da "kožu s leđa deru" ...nije točno!pozdrav maheru! pravi si maher :-)

[Rade Kumitkata1]

musa kaže:

to da je bolje biti sin nego rob kada je u pitanju odnos prema Bogu je manipulativno poredjenje, najprije zbog toga sto odnosi medju ljudima nisu uvjetno istog rezultata kao odnosi ljudi prema Bogu (ili obratno).

osim toga nije uvijek rob totalno obespravljen (u islamskim propisima rob se moze sam otkupiti) - kao sto je prije bilo prilicno rasireno da se djeca tretiraju kao robovi...

izraz rob u islamu je itekako pravican jer je Bog ljudima postavio uvjete kojih se ljudi nikako ne mogu "osloboditi" i u kojima nemaju nikakvu volju, poput potreba za vodom, hranom, sklonistem, starenje i smrt i slicno... osim toga izraz rob ima za cilj da minimizira ljudsku oholost koja je izvor grijeha i losih djela.

s druge strane, kada se ideoloski umisli da je neko sin Boziji ili dijete, onda se pristupa nedjelima i losim postupcima previse opusteno i ponasa se "razmazeno" jer smatra ce Bog svako nanovo ponavljanje grijeha prastati samo opet treba od "oca" traziti oprost...

Otkup roba ne znači i bolji položaj roba, već samo prelazak od jednog gazde u ruke drugoga.


Što se tiče druge tvrdnje, nitko "ideološki" ne misli da je Božje dijete, već ima takav realni opit uslijed kojeg čovjek to osjeća kao de facto istinu. Što se tiče tvrdnje o razmaženosti, mogu samo reći da imaš jako loše mišljenje o roditeljima, čim misliš da da oni tek tako dopuštaju svojoj djeci da postanu razmažena

[dux pessimus]

Rade Kumitkata1 kaže:

Tako je. Rob nema svoje volje i nije je nikada ni imao. Nitko ga nije pitao želi li biti nečiji rob, već je jednostavno prinuđen to biti!

A jesi li ti prinuđen biti stvoreni uzdržavan od Boga? Jesi, nemaš izbora. Pa nisi zato ni bez volje ni bez svijesti.

[maher18]

dominik01 kaže:

ne mislim na promišljanje o smrti nego o trenutku umjeranja.svjedoče ljudi koji su doživjeli kliničku smrt...negdje sam pročitao kako je smrt strašna kao da "kožu s leđa deru" ...nije točno!pozdrav maheru! pravi si maher :-)

kažu da nje sama smrt, koju, bajdvej, je teško definirati kao određenu točku. jer radi se o vremenskom periodu gašenja funkcija. nego onaj dio dok svijest još djelomično toliko radi da znamo da umiremo. ako se uz to javlja i bol (npr kod infarkta) ili fizička nemogućnost samopomoći i obrambenih reakcija (npr. smrt guešenjem, za koju kažu da je najgora), taj kratki perod od detekcije stanja do gubljenja uvida u stvarnost i okolinu, kod ljudi izaziva jezivi strah i pobuđuje najstrašnije emocionalne doživljaje. to stresno stanje dovodi organizam do maksimalnih reakcija, i tad mozak obrambeno počinje naglo i masovno izlučivati antistresne hormone i neurootransmitere, koji se nakupljaju u tolikoj mjeri da izazivaju halucinantne osjete koji se spominju i u znanstvenoj literaturi, i prema izjavama onih koji su to doživjeli, iz bilo kojeg razloga. ja sam bila u takvom stanju, znam o čemu govorim, i tek puno kasnije sam naiššla na svjedočanstva koja su se poklapala s mojim iskustvom. uglavnom svi isto opisuju, jedino im se razlikuju neki detalji, koji evidentno ovise o stupnju znanja, osobnim iskustvima, načinu života, vjeroispovijesti, psihičkoj konstituciji, i dotad doživljenim ili već registriranim detaljima. neke su priče zaista neobjašnjive, no za većinu se znanstvenici slažu odakle potječu i zašto nastaju upravo takve senzacije.

[dominik01]

maher18 kaže:

kažu da nje sama smrt, koju, bajdvej, je teško definirati kao određenu točku. jer radi se o vremenskom periodu gašenja funkcija. nego onaj dio dok svijest još djelomično toliko radi da znamo da umiremo. ako se uz to javlja i bol (npr kod infarkta) ili fizička nemogućnost samopomoći i obrambenih reakcija (npr. smrt guešenjem, za koju kažu da je najgora), taj kratki perod od detekcije stanja do gubljenja uvida u stvarnost i okolinu, kod ljudi izaziva jezivi strah i pobuđuje najstrašnije emocionalne doživljaje. to stresno stanje dovodi organizam do maksimalnih reakcija, i tad mozak obrambeno počinje naglo i masovno izlučivati antistresne hormone i neurootransmitere, koji se nakupljaju u tolikoj mjeri da izazivaju halucinantne osjete koji se spominju i u znanstvenoj literaturi, i prema izjavama onih koji su to doživjeli, iz bilo kojeg razloga. ja sam bila u takvom stanju, znam o čemu govorim, i tek puno kasnije sam naiššla na svjedočanstva koja su se poklapala s mojim iskustvom. uglavnom svi isto opisuju, jedino im se razlikuju neki detalji, koji evidentno ovise o stupnju znanja, osobnim iskustvima, načinu života, vjeroispovijesti, psihičkoj konstituciji, i dotad doživljenim ili već registriranim detaljima. neke su priče zaista neobjašnjive, no za većinu se znanstvenici slažu odakle potječu i zašto nastaju upravo takve senzacije.

i ja sam se iznenada našao u stanju kratkotrajne duboke kome. Nisam bio svjestan prijetnje tako da nisam imao traumu suočavanja sa smrću. Takvu lakoću sam osjećao da sam bio ljut zbog reanimacije...nisam u tom trenutku shvaćao što mi se desilo... Uvjerljivo i zanimljivo svjedočenje imam od prijatelja iz sela, za vrijeme rata...bio je i na HTV pre par godina...

[Shady]

dux pessimus kaže:

A jesi li ti prinuđen biti stvoren i uzdržavan od Boga? Jesi, nemaš izbora. Pa nisi zato ni bez volje ni bez svijesti.

Pa da... odgovor! Mora se živit! I još nam je, po katehizisu, grijeh ubiti se.... jel' tako Rade brate?

Samo, dux, moram sve vas po malo (blago, prijateljski) ukoriti.. tebe. sjenu, kalbbiju, MuKaFFu.... islamica (i on mi neki moderator?! ).... Niste umeli da fino objasnite Radi. Nekako je neuvjerljivo to vaše... mnogo mu filozofirate.. Prekoplicirano, reko bih! Moram ja da probam da mu to objasnim, možda će mene poslušati... samo mi treba malo vremena..

(sad ću se brzo javit'.. samo da nađem jedan stih iz Biblije.. ne mogu da se sjetiti gdje sam ga točno vidio;
treba da listam u Biblije. Al podvuko sam ga, znam sigurno da ga ima!) Pozdrav.





saću ja... brzo...




...

[Shady]

jedva...

Rade Kumitkata1 kaže:

Sluga i rob nisu isto. Sluga je onaj koji je sam odlučio biti nekome poslušan.
A rob je netko tko nije odlučio da želi biti poslušan, već su ga stavili u takvu situaciju , bez njegove volje.

Evo Rade... ovako se veli u Bibliju (ovu što ja imam) :

Jer koji je pozvan u Gospodinu kao rob, slobodnjak je Gospodnji;
tako i koji je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. (Prva Pos. Korinćanima 7,22)

Da li sad malo bolje razumijete sjenu, duxa, Kalbbiju, Muhafu, islamica... moju griješnu malenkost... o, Rade?

...

[Anonimni xy]

dux pessimus kaže:

To je pravilno postavljanje stvari čovjeka u odnosu na Boga i svemir. A ti si Bogu drag kako god ti Njega ili On tebe zvao, nebitno.

Rob i sin su različite situacije u zemaljskim okvirima. Rob nema pravo reći gospodaru "zbogom,odlazim" ukoliko ga gazda nije oslobodio robovskog položaja, dok sin punoljetni u Isusovoj priči napušta oca i ide u svijet. Dakle,ovdje je pitanje slobode.

Što Alah poduzima ako neka duša ne želi njega služiti,može li na zemlji ili u raju duša reći ne želim slaviti Allaha...?

[Anonimni xy]

Shady kaže:

[INDENT]

Jer koji je pozvan u Gospodinu kao rob, slobodnjak je Gospodnji;
tako i koji je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. (Prva Pos. Korinćanima 7,22)

To je osuđujuće ili krivotvorenje . Duhovni zakon ne priznaje robovanje čovjeka čovjeku. Sloboda.

Istinski sljedbenici zakona, eseni i nazireji bili su protiv ropstva. No pojam "rob božiji" ne mora biti strašan jer "breme Kristov je lako" kaže Isus.
No ovo nije tema ovdje.... a u biti ovo je najjača duhovna tema na kojoj Allah od mene gubi ....

[Kalbbija]

Anonimni xy kaže:

To je osuđujuće ili krivotvorenje . Duhovni zakon ne priznaje robovanje čovjeka čovjeku. Sloboda.

Istinski sljedbenici zakona, eseni i nazireji bili su protiv ropstva. No pojam "rob božiji" ne mora biti strašan jer "breme Kristov je lako" kaže Isus.
No ovo nije tema ovdje.... a u biti ovo je najjača duhovna tema na kojoj Allah od mene gubi ....

Klasicni oblik kompeticije

Odluci se za sto si za osudu robovanja covjeka ili pojam.."breme Kristovo je lako!"

To su dva razlicita definisanja..

[Rade Kumitkata1]

Shady kaže:

jedva...

Evo Rade... ovako se veli u Bibliju (ovu što ja imam) :

Jer koji je pozvan u Gospodinu kao rob, slobodnjak je Gospodnji;
tako i koji je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. (Prva Pos. Korinćanima 7,22)

Da li sad malo bolje razumijete sjenu, duxa, Kalbbiju, Muhafu, islamica... moju griješnu malenkost... o, Rade?

...

O Shady, ne hvataj se za metaforu kao dokaz. A da je ovo metaforično rečeno možeš provjeriti u Pismu. Nigdje Apostoli sebe nisu nazivali robovi Božji, već sluge Božje.

"1. Pavle sluga Božji i apostol Isusa Krista po vjeri izabranih Božjih i poznanju istine pobožnosti..." (Poslanica Titu 1; 1)


"1. Pavle, sluga Isusa Krista, pozvani apostol, izabran za jevanđelje Božje..." (Prva Rimljanima 1; 1)


"1. Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Krista..." (II. Sab. Poslanica Petrova 1; 1)

[Anonimni xy]

A koja je razlika između sluge i roba ?

[dux pessimus]

Anonimni xy kaže:

Rob i sin su različite situacije u zemaljskim okvirima. Rob nema pravo reći gospodaru "zbogom,odlazim" ukoliko ga gazda nije oslobodio robovskog položaja, dok sin punoljetni u Isusovoj priči napušta oca i ide u svijet. Dakle,ovdje je pitanje slobode.

Što Alah poduzima ako neka duša ne želi njega služiti,može li na zemlji ili u raju duša reći ne želim slaviti Allaha...?

A možeš li ti išta učiniti bez Božje dozvole? Ne. Točno takvim kakvim te Bog učinio, takav i jesi. Ne možeš mijenjati boju kao kameleon, niti letjeti kao ptica. A da ti nije dao mogućnost odabira, ne bi ni to mogao. Ali jest, pa je zato moguće da netko kaže i da ne vjeruje. pušta tebe Bog jednako kao i mene, ali i jedan i drugi, ti i ja, imamo ograničenja: fizička, psihička, umska...

Kao što rekoh i prije, izraz "rob" ne odražava Božji tretman prema nama, nego činjenično stanje naše egzistencije, a to je da smo u svakom slučaju ovisni o Bogu.

[dux pessimus]

maher18 kaže:

kažu da nje sama smrt, koju, bajdvej, je teško definirati kao određenu točku. jer radi se o vremenskom periodu gašenja funkcija. nego onaj dio dok svijest još djelomično toliko radi da znamo da umiremo. ako se uz to javlja i bol (npr kod infarkta) ili fizička nemogućnost samopomoći i obrambenih reakcija (npr. smrt guešenjem, za koju kažu da je najgora), taj kratki perod od detekcije stanja do gubljenja uvida u stvarnost i okolinu, kod ljudi izaziva jezivi strah i pobuđuje najstrašnije emocionalne doživljaje. to stresno stanje dovodi organizam do maksimalnih reakcija, i tad mozak obrambeno počinje naglo i masovno izlučivati antistresne hormone i neurootransmitere, koji se nakupljaju u tolikoj mjeri da izazivaju halucinantne osjete koji se spominju i u znanstvenoj literaturi, i prema izjavama onih koji su to doživjeli, iz bilo kojeg razloga. ja sam bila u takvom stanju, znam o čemu govorim, i tek puno kasnije sam naiššla na svjedočanstva koja su se poklapala s mojim iskustvom. uglavnom svi isto opisuju, jedino im se razlikuju neki detalji, koji evidentno ovise o stupnju znanja, osobnim iskustvima, načinu života, vjeroispovijesti, psihičkoj konstituciji, i dotad doživljenim ili već registriranim detaljima. neke su priče zaista neobjašnjive, no za većinu se znanstvenici slažu odakle potječu i zašto nastaju upravo takve senzacije.

Jest, no ima priča i svoj "nastavak". npr., neki ljudi opisuju iskustvo "izlaženja iz tijela", pri čemu su vidjeli stvari koje u komi ili čak kliničkoj smrti nisu nikako mogli vidjeti - npr. što radi medicinska sestra u tom trenutku na drugom odjelu bolnice...

Preporučam štivo: "Život nakon života" od Reymond Moody-a, liječnika i profesora, koji je onako neutralno, ne želeći nikome "držati stranu", iznio neke od doživljaja svojih pacijenata.

[Rade Kumitkata1]

Anonimni xy kaže:

A koja je razlika između sluge i roba ?

Razlikuje se u tome što sluga dobrovoljno bira služenje, a rob je prinuđen služiti - robovati.

[biftek]

Život ovisi o Božjoj volji u svakom slučaju ,tu nema izbora.

[Kalbbija]

Rade Kumitkata1 kaže:

O Shady, ne hvataj se za metaforu kao dokaz. A da je ovo metaforično rečeno možeš provjeriti u Pismu. Nigdje Apostoli sebe nisu nazivali robovi Božji, već sluge Božje.

"1. Pavle sluga Božji i apostol Isusa Krista po vjeri izabranih Božjih i poznanju istine pobožnosti..." (Poslanica Titu 1; 1)


"1. Pavle, sluga Isusa Krista, pozvani apostol, izabran za jevanđelje Božje..." (Prva Rimljanima 1; 1)


"1. Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Krista..." (II. Sab. Poslanica Petrova 1; 1)

Oni koji sluze Bogu..i oni koji robuju Bogu..su dva veoma slicna pojma..naime radi se o Bogu Gospodaru..i covjeku slugi ili ti robu (nemoj da brkas robovlasnistvo ljudsko,nije isto,cak skoro da nema nista sa robovanjem prema Bogu)!!

[Kalbbija]

Rade Kumitkata1 kaže:

Razlikuje se u tome što sluga dobrovoljno bira služenje, a rob je prinuđen služiti - robovati.

Nemoj tako,Boziji rob je na dobrovoljnoj osnovi...kao recimo i sluga zato su ta dva pojma ista...Evo mi smo robovi a ti si sluga..oboje smo u sluzbi Boga..jednostavno brate