Samopouzdanje bez pokrića

[ne-ide-mi-bas]

Dolazim iz nevjerojatno sjebane obiteljske situacije. Sada sam u srednjim dvadesetima. Imam visoko obrazovanje, bio sam najbolji u generaciji i mogao birati poslove. Sada radim posao koji volim. Putujem, zarađujem puno vise od hrvatskog prosjeka i kroz par godina bi se mogao jako probiti na poslu ili otici bilo gdje u svijet i raditi. Fizicki sam uvjek bio slabasan, a uz to sam i nizak. Prosao sam nekoliko faza manicnog vježbanja i potpunog zapostavljanja teretane kroz nekoliko godina. Sada sam u fazi vježbanja. Nemam puno misica ali imam ok definiciju, vidljivi sixpack. Leđa, prsa i ruke nisu osobitno snazni ali vidi se rad na njima. Daleko od toga da imam privlacno tijelo, ali bar izgledam bolje od prosjecnog covjeka koji ne vjezba. Lice mi iskrivljeno ruglo, doslovno mi je sve na licu iskrivljeno. U mladosti iako osobito sramežljiv sam imao nekoliko veza i sexualne odnose sa 3 cure. Osim njih zabrijao sam samo s još dvije cure ali doslovno na jednu noc. Ponavljam to je bilo prije desetak godina.

Sada problem. Doslovno se mrzim. Osjecam kao da ne vrijedim apsoutno nista. Nemam nimalo sampouzdanja. Tresem se kad treba pricati s zenama u ducanu, a kad isprobajem odjecu cesto zaplacem u kabini za presvlacenje. Na poslu sam jako sutljiv. Probio sam se slucajno, jer su neki ljudi prepoznali moj talent i osobnost. Imam njihovu ogromnu podršku. Da nisu tko zna gdje bi bio, prodat se ne znam. Nikad nisam prisao curi. Bar ne normalno, jednom sam se natjerao. Rekao sam sam sebi neces ic doma dok ne priđeš jednoj. Bio sam blago pijan u klubu. Nisam isplanirao što bi rekao. Rekao sam si nije tako teško, moraš. Ugledao sam curu koja je izgledala pristupacno. Prišao sam joj bojažljivo, tresao sam se rekao: "Jesi li za pice?". Rekla je ne hvala i pogledala me pogledom punim sažaljenja. Rekao sam uredu i odšetao. Prijatelji i prijateljice znaju za moj problem. Iskren sam i uvjek kazem sta mi je na dusi ako me netko pita. Kad izađemo često me tjeraju da priđem nekoj. Znam da i oni znaju da sam ružan, ali eto, možda mi se posreći. Da me bar cura pogleda, natjerao bi se pric joj samo to se nikad nije dogodilo. Nekoliko prijateljica su mi neovisno rekle odprilike ovako. Nisi klasicno zgodan ali ja mogu vidjeti da bi neka cura mogla biti s tobom. One su naravno s puno višim i snažnijim momcima.

Na neki nacino objektivno ja bi trebao imati bar malo vise samopozdanja nego ga imam. Znam jako puno ljudi koji nisu postigli apsolutno nista i hodaju uzdignute glave, pricaju sa curama i imaju izgleda kod njih. Ja kad prolazim kraj ljudi gledam u pod. Ako izađem skrivam se negdje u kutku. Svaku noc placem, mogu spavati, tucem sakama u krevet dok ne potrosim energiju. Sad pisem ove gluposti umjesto da idem spavat. Mislim da su dvije od tri cure samnom bile samo iz sazaljenja a jedna jer nije mogla bolje. Sada ne mogu biti bas s ni jednom. Isao sam kod psihologa kao student i s njim pricao o sranjima kao što su smisao života. Da, hedonist sam i ne vjerujem u život poslje smrti. Znam da sam djelom sjeban zbog djetinjstva. Ne zanima me to, zanima me kako se nosit s izgledom. Zanima me prakticno rjesenje. Imam hobije, ne zanimaju me planinarski klubovi, rad s ovisnicima i slicne stvari. Zelim zivjeti zivot, imam dovoljno novca i vremena. Zelim lude noci. Zelim bit ravan ostalima u klubu. Ako vrijedim zelim osjetit da vrijedim.

Treba mi potvrda da vrijednim. Odbijam da sam sebi mogu odrediti vrijednost na način kako ostali ljudi rade. Moze li mi netko objasnit na cemu samopouzdani ljudi grade samopouzdanje. Kako samopouzdanje bazirano na nicemu vrijedi?

[eelli]

http://zena.hr/clanak/samci_i_izlasc...li_svijet/8015

Autoru pročitaj ovo i usmjeri se prema tome...sve što si gore napisa vidim da ne voliš sebe a nemaš razloga,zdrav si,pametan,imaš dobar posao još ako ga voliš i trebalo bi ti biti dobro...što se tiče fizičkog izgleda niko nije savršen i među najljepšim ima nesretnih,nije važno kako tvoje tijelo izgleda nego način na koji ga nosiš...

[radical change]

ne-ide-mi-bas kaže:

Treba mi potvrda da vrijednim. Odbijam da sam sebi mogu odrediti vrijednost na način kako ostali ljudi rade. Moze li mi netko objasnit na cemu samopouzdani ljudi grade samopouzdanje. Kako samopouzdanje bazirano na nicemu vrijedi?

Nikad od drugih nećeš dobiti potvrdu da vrijediš u količini kako i koliko tebi treba jer drugi nisu roboti koji će te gladiti po glavi i svaki dan od jutra do mraka si ponavljati joj ti si pametan, zgodan, vrijedan, privlačan, ti vjeruješ u sebe...
Također neće ti ni šaketanje po jastuku ni znojenje u teretani pružiti osjećakj samopouzdanja.. to je više način kako da izbaciš lošu energiju i očistiš se od emocionalnog smeća.

Ewo ti brošura pa se informiraj:
http://data.abacus.hr/zzjz-ck/samopouzdanje/

Dakle roditelji ti nisu usadili osjećaj samopoštovanja pa se ti cijelog života gušiš u mišljenju da si loš, jadan, da i ono što si ostvario u životu nisi zapravo zaslužio, da tvoj život ništa ne vrijedi, da je bolje da te nema..
Pozitivan pristup je ključ, jer koncentrirajući se na negativne stvar ti nisu u stanju prepoznati one pozitivne na sebi. Najprije trebaš razlučiti da prošlost pripada prošlosti iz koje možeš izvući pozitivne zakčljučke, sve si preživio ništa te nije ubilo, život je nepravedan i težak, i mnogo toga dobrog si ostavrio u životu i ostvariti ćeš. Živiš u sadašnjosti i samo u sadašnjosti ovdje i sada i samo sada imaš mogućnost promjeniti tok svojih misli na bolje kako bi se bolje osjećao, ti si gospodar sebe i možeš odlučiti želiš li se jadati sada ili izvući nešto dobro interesantnio i tome se posvetiti. Dakle optimizam prije svega kroz neka realna očekivanja i doživljaje života, kad ti je loš dan loš ti je dan sutra će biti bolji, ako nisi lijep imaš izgrađeno tijelo, ako ne znaš sa curama to se da naučiti, ako si dobar na poslu imaš mogićnost uživati u životu i raditi ono što voliš, ljudi kojima nisi drag i koji ti oduzimaju energiju jednostavno prekriži i druži se s onima s kojima ti je ugodno i tako malo po malo gradiš pozitivan svijet oko sebe i u sebi...

[Elica Page]

ne-ide-mi-bas kaže:

.

Treba mi potvrda da vrijednim. Odbijam da sam sebi mogu odrediti vrijednost na način kako ostali ljudi rade. Moze li mi netko objasnit na cemu samopouzdani ljudi grade samopouzdanje. Kako samopouzdanje bazirano na nicemu vrijedi?

Za početak se okruži dobrim ljudima. Nebitno da li su stariji ili mlađi, sa faksom ili bez, bitno je da su dobri i da te poštuju.

To će ti pomoć da razviješ samopouzdanje. Sliku o sebi stvaramo u djetinjstvu, temeljimo je na reakciji okoline. Nažalost, tvoja okolina nije bila adekvatna, tako da i uz sve uspjehe koje si u životu postigao, ti i dalje imaš loše mišljenje o sebi. Pomoći ćeš si tako da ćeš oko sebe, sada kad si odrastao, stvoriti dobru klimu i okružiti se dobrim ljudima, i ta pozitivna energija će zaliječiti rane.

Također, tražiš potvrdu od drugih ljudi. Nećeš ju naći u klubu navečer, kad su svi polupijani. Dovoljno je da te neka cura u polupijanom stanju odbije i ti ćeš pasti u depresiju.

Pažljivo biraj ljude s kojima ćeš ostvariti kontakt, i upamti da nije bitna količina prijatelja nego njihova kvaliteta. Osjetljiva si osoba, i dok ne izgradiš samopouzdanje možda je bolje ne upuštati se u veze.

[rosita22]

ne-ide-mi-bas kaže:

Doslovno se mrzim.
Osjecam kao da ne vrijedim apsoutno nista. Nemam nimalo sampouzdanja. Probio sam se slucajno, jer su neki ljudi prepoznali moj talent i osobnost. Imam njihovu ogromnu podršku. Da nisu tko zna gdje bi bio, prodat se ne znam.

Zelim zivjeti zivot, imam dovoljno novca i vremena. Zelim lude noci. Zelim bit ravan ostalima u klubu. Ako vrijedim zelim osjetit da vrijedim.

Treba mi potvrda da vrijednim. Odbijam da sam sebi mogu odrediti vrijednost na način kako ostali ljudi rade. Moze li mi netko objasnit na cemu samopouzdani ljudi grade samopouzdanje. Kako samopouzdanje bazirano na nicemu vrijedi?

Slažem se sa svime što su ti forumaši gore napisali.

Izvor tvog nesamopuzdanja leži u tome što se ne uklapaš u nametnute i na žalost previše forsirane estetske "norme". Pri tome na neki način umanjuješ sve svoje ostale iznimne kvalitete koje si zapravo sam naveo.

Odgovarajuću djevojku nećeš pronaći u okruženju u kojem su izgled, forma i površnost jedini kriterij. Nije ohrabrujuće, ali je istinito.
Osim toga, kada uvečer izlaziš probaj smanjiti očekivanja i zacrtaj si samo namjeru dobrog provoda u smislu opuštanja. I inače u životu, ako se nečega uhvatiš grčevito i očajno, to se primijeti. A onda ljudi znaju biti i bezobrazni.
Ukoliko se uspiješ opustiti, onda će ljudi (čitaj djevojke ) vidjeti mladića koji
nije bog ljepote, ali je opušten, otkačen, normalan i ostalo ... Drugim riječima, privući ćeš one koje privlači to isto.

Odredi si sam osobno mora li fizički izgled biti ono što te koči. Ne umanjujem tvoj problem, veliki broj ljudi želi izgledati ajmo reći oku ugodno, ali ako već nije tako, igraj kartama koje imaš. I nemoj više pisati da ne vrijediš: ako si u međuvremenu napravio listu svojih prednosti i nedostataka, imaš samo jedan nedostatak - i to uvjetno.

[My time]

Ne znam zašto te toliko pogađa izgled, pa ne moraju svi frajeri biti 190 cm i nabildani. Mnogim curama je bitno da je muškarac pametan i da ima 'ono nešto' ... tu mislim na ponašanje i samopouzdanje. Sve dok ti sam o sebi misliš da si ružan, odašilješ i takvu energiju drugima.
Zapiši si na papir sve tvoje vrline, pa ćeš vidjeti da se imaš s čime ponositi i automatski će ti porasti samopouzdanje.
Kod mene na poslu je bilo nekoliko niskih, mršavih kolega, ali su neki od njih bili toliko simpatični i zabavni da im izgled uopće nije bio presudan.
To što dolaziš iz sje*ane obitelji, neka te ne opterećuje. Mnogi imaju takve obitelji. Nadam se da ne živiš više s njima.
Poradi na samopouzdanju i vidjet ćeš rezultate. Nemoj si zabrijati da te cure neće zbog izgleda. Osobnost je u mnogim slučajevima važnija.

[ne-ide-mi-bas]

Hvala svima na odgovorima. Nažalost svodi se na to prihvati sebe kakav jesi, curama nije bitan izgled, izgled i slično. Ne, ne mogu se prihvatiti. Ne razumijem kako. Kako netko može sam sebe uvjeriti da vrijedi iako nema nikakvog dokaza za to. Znam neke sliče sebi koji su se prihvatili. Ne mislim da su sretni, bar ja na njihovom mjestu ne bi bio. Ja na poslu, faksu i sličnim stvarima imam neku potvrdu iako i tu mislim da sam precijenjen. Na društvenom planu nemam. U svakoj zemlji, u svakom gradu, u svakom društvu u kojem se nađem gledam isti film. Dosta mi je više. Pokušavam se godinama prihvatiti i vidim da se to svodi na druži se s ljudima, izlazi bez očekivanja, putuj, čitaj, imaj hobije, ne znam... Sve to radim, i nisam sretan. Ima sretnih trenutaka naravno, i jako lijepih iskustava ali to nije sreća. Radije ću biti povučeni mali čudak s povremenim ispadima bijesa nego se prihvatiti. Žene su s ružim ljudima iz raznih razloga, ali uvjeren sam da ni jedna ne osjeća privlačnost prema njima, kao što ni jedna cura koja je bila sa mnom nije osjećala privlačnost prema meni.

[eelli]

ne-ide-mi-bas kaže:

Hvala svima na odgovorima. Nažalost svodi se na to prihvati sebe kakav jesi, curama nije bitan izgled, izgled i slično. Ne, ne mogu se prihvatiti. Ne razumijem kako. Kako netko može sam sebe uvjeriti da vrijedi iako nema nikakvog dokaza za to. Znam neke sliče sebi koji su se prihvatili. Ne mislim da su sretni, bar ja na njihovom mjestu ne bi bio. Ja na poslu, faksu i sličnim stvarima imam neku potvrdu iako i tu mislim da sam precijenjen. Na društvenom planu nemam. U svakoj zemlji, u svakom gradu, u svakom društvu u kojem se nađem gledam isti film. Dosta mi je više. Pokušavam se godinama prihvatiti i vidim da se to svodi na druži se s ljudima, izlazi bez očekivanja, putuj, čitaj, imaj hobije, ne znam... Sve to radim, i nisam sretan. Ima sretnih trenutaka naravno, i jako lijepih iskustava ali to nije sreća. Radije ću biti povučeni mali čudak s povremenim ispadima bijesa nego se prihvatiti. Žene su s ružim ljudima iz raznih razloga, ali uvjeren sam da ni jedna ne osjeća privlačnost prema njima, kao što ni jedna cura koja je bila sa mnom nije osjećala privlačnost prema meni.

Pa što ti misliš da smo mi svi sretni,pa sad kad i pogledam oko sebe i nema baš nešto sretnih ljudi jbg. to je tako...nemoj biti pesimističan,nisi ti jedinka sa takvim problemima na ovoj zemaljskoj kugli kao što je tvoj, dosta ljudi tj. cura se osjećaju isto kao i ti...opusti se,život je pred tobom,bit će tu još svašta...

[rosita22]

ne-ide-mi-bas kaže:

... curama nije bitan izgled, izgled i slično. Ne, ne mogu se prihvatiti. Ne razumijem kako. Kako netko može sam sebe uvjeriti da vrijedi iako nema nikakvog dokaza za to. Znam neke sliče sebi koji su se prihvatili. Ne mislim da su sretni, bar ja na njihovom mjestu ne bi bio. Ja na poslu, faksu i sličnim stvarima imam neku potvrdu iako i tu mislim da sam precijenjen. Na društvenom planu nemam. Radije ću biti povučeni mali čudak s povremenim ispadima bijesa nego se prihvatiti. Žene su s ružim ljudima iz raznih razloga, ali uvjeren sam da ni jedna ne osjeća privlačnost prema njima, kao što ni jedna cura koja je bila sa mnom nije osjećala privlačnost prema meni.

Nekim curama je bitan jedino izgled, nekima umjereno, a nekima zaista i nije, ma koliko ti ne vjerovao u to. Ne odvija se sve prema tvojim najcrnjim pretpostavkama.

Možeš ti i ostati povučen i imati privatne izljeve bijesa, ali upravo tom svojom rečenicom si se na neki način i prihvatio kao takav. Jer ako se nikako ne prihvaćaš znači želiš biti netko drugi. Obično takve želje, ako se počnu realizirati, ne završe dobro. Ti možeš biti samo ti, ovakav kakav si trenutno ili možda iščeprkaš u sebi nešto za što nisi ni znao da imaš.
Ne potcjenjuj osobne vrijednosti, mada ti se trenutno ne čine naročito utješne.
I kao što je napisala eelli, pogledaj malo po ulici i oko sebe, što misliš koliko je tu prave sreće a koliko glume i pozerstva?

[mjesecarka]

Zasto se ne bi prihvatio? Sta prije to napravis bit ce ti bolje.

A ovo da su zene s ruznima i da nijedna ne osjeca privlacnost ti je provala nad provalama.


Znam primjer zene od 34 god koja je pretila, ali doslovno. Ona zraci pozitivom, kako bi rekli- posjeduje x faktor, i bez obzira na kile uvijek je okruzena momcima. Prihvatila je sebe i to se vidi,ne mores to sakrit.

Poceo si raditi na sebi, samo pozitivno do kraja

[georgieann]

ne-ide-mi-bas kaže:

Žene su s ružim ljudima iz raznih razloga, ali uvjeren sam da ni jedna ne osjeća privlačnost prema njima.

ljudi mogu biti privlačni bez obzira na izgled. privlačni su jer su zabavni, jer im je stalo do tebe, jer se s njima dobro osjećaš, jer te nasmijavaju, milijun je tu razloga.

šta ti misliš, da visoki ljudi ne osjećaju katkad da su oni nekom neprivlačni?

a nitko nije stalno sretan, to je iluzoran osjećaj i emocija je čitav dijapazon. nekad si tužan, nekad bijesan, nekad sretan.

ne znam, ja bi na tvom mjestu ponovno otišla na psihoterapiju i slušala šta mi taj psihoterapeut govori, a ne se tako s visoka postavljala i odbacivala njegove upute.

kad ti već činjenica da si zdrav, sposoban i situiran nije dovoljna da se cijeniš, onda moraš radit na sebi.

nema tu puno filozofije. nitko nije rođen savršen, samo se mnogi ne ubijaju ovim tvojim - ja sebe mrzim.

jer dok ti sebe mrziš neće te nitko voljet. čak i ako nađeš nekog uskoro će se to pretvorit samo u tvoje ogledalo.

i sva ta slika o tebi potječe iz tvoje obiteljske situacije. dok ne osvjestiš sve te obrasce, bojim se da nećeš naprijed.

divno je vjerovati u čudo i da će nas netko spasiti, ali to se gotovo nikad ne događa. za sve si sam zaslužan.

[qwertz90]

Definitivno se slažem da je u tvom slučaju problem karakter a to govorim iz iskustva. Također sam zavrsio faks i imam posao. Puno cura se cak i zanimalo za mene zbog mog izgleda ali ih je nesiguran pristup bez samopouzdanja odbio. Okruži se ljudima koji ti odgovaraju, ekipa oko tebe te uvijek čini privlačnijim ženama.

[jednokratna nika]

mjesecarka kaže:

Zasto se ne bi prihvatio? Sta prije to napravis bit ce ti bolje.

al sto to znaci - prihvatiti sebe?

i, stajaznam, biti ono sto jesi?

sta je to i kako se to napravi?

[katarina32]

georgieann kaže:

ljudi mogu biti privlačni bez obzira na izgled. privlačni su jer su zabavni, jer im je stalo do tebe, jer se s njima dobro osjećaš, jer te nasmijavaju, milijun je tu razloga.

šta ti misliš, da visoki ljudi ne osjećaju katkad da su oni nekom neprivlačni?

a nitko nije stalno sretan, to je iluzoran osjećaj i emocija je čitav dijapazon. nekad si tužan, nekad bijesan, nekad sretan.

ne znam, ja bi na tvom mjestu ponovno otišla na psihoterapiju i slušala šta mi taj psihoterapeut govori, a ne se tako s visoka postavljala i odbacivala njegove upute.

kad ti već činjenica da si zdrav, sposoban i situiran nije dovoljna da se cijeniš, onda moraš radit na sebi.

nema tu puno filozofije. nitko nije rođen savršen, samo se mnogi ne ubijaju ovim tvojim - ja sebe mrzim.

jer dok ti sebe mrziš neće te nitko voljet. čak i ako nađeš nekog uskoro će se to pretvorit samo u tvoje ogledalo.

i sva ta slika o tebi potječe iz tvoje obiteljske situacije. dok ne osvjestiš sve te obrasce, bojim se da nećeš naprijed.

divno je vjerovati u čudo i da će nas netko spasiti, ali to se gotovo nikad ne događa. za sve si sam zaslužan.

[F.A.Q]

georgieann kaže:

divno je vjerovati u čudo i da će nas netko spasiti, ali to se gotovo nikad ne događa. za sve si sam zaslužan.

ruzno je iskusiti da ce te netko ubiti ili unistiti fizicki i/ili psihicki samo zato jer nema pametnijeg posla a ti uopce nisi zasluzan za nista od toga i nemas planova glumiti ni uzivljavati se da si zrtva sto se uredno stavlja kao isprika ..

zapravo zrtve ni ne postoje po mom 5o godisnjem iskustvu u razgovorima sa "strucnjacima" e sad tko si je to umislio neka presudi svaki pojedinac za sebe ja samo iznosim svoje misljenje temeljem mojeg osobnog zivotnog iskustva!

[mjesecarka]

jednokratna nika kaže:

al sto to znaci - prihvatiti sebe?

i, stajaznam, biti ono sto jesi?

sta je to i kako se to napravi?

Pa u ovom slucaju autor je rekao da se ne more prihvatiti.
Ne znam za vas, ali ja u zivotu nisam upoznala osobu koja je 100% zadovoljna sa svojim izgledom, svatko bi na sebi bar jednu stvar promijenio.
Ja sam prije desetak god imala ( sad gledajuci) tako glupe komplekse oko izgleda.Neke stvari sam ispravila , no neke necu ni do kraja zivota.I sta bih sad trebala, krivit svemir za nepravdu???
Tu sam sebe prihvatila, kome smetaju nesavrsenosti neka okrene glavu i ne gleda!

Koliko sam shvatila autoru teme fali samopouzdanja oko cura, jer nju mora naci i zivot ce mu biti kompletan
Molim te dje je napisano pravilo da svi BAS MORAJU imati nekoga.Postoje ljudi koji savrseno funkcioniraju u zivotu bez partnera i nisu optereceni s cinjenicom da ga nemaju.

[sestra jacki]

ne-ide-mi-bas kaže:

Dolazim iz nevjerojatno sjebane obiteljske situacije. Sada sam u srednjim dvadesetima. Imam visoko obrazovanje, bio sam najbolji u generaciji i mogao birati poslove. Sada radim posao koji volim. Putujem, zarađujem puno vise od hrvatskog prosjeka i kroz par godina bi se mogao jako probiti na poslu ili otici bilo gdje u svijet i raditi. Fizicki sam uvjek bio slabasan, a uz to sam i nizak. Prosao sam nekoliko faza manicnog vježbanja i potpunog zapostavljanja teretane kroz nekoliko godina. Sada sam u fazi vježbanja. Nemam puno misica ali imam ok definiciju, vidljivi sixpack. Leđa, prsa i ruke nisu osobitno snazni ali vidi se rad na njima. Daleko od toga da imam privlacno tijelo, ali bar izgledam bolje od prosjecnog covjeka koji ne vjezba. Lice mi iskrivljeno ruglo, doslovno mi je sve na licu iskrivljeno. U mladosti iako osobito sramežljiv sam imao nekoliko veza i sexualne odnose sa 3 cure. Osim njih zabrijao sam samo s još dvije cure ali doslovno na jednu noc. Ponavljam to je bilo prije desetak godina.

Sada problem. Doslovno se mrzim. Osjecam kao da ne vrijedim apsoutno nista. Nemam nimalo sampouzdanja. Tresem se kad treba pricati s zenama u ducanu, a kad isprobajem odjecu cesto zaplacem u kabini za presvlacenje. Na poslu sam jako sutljiv. Probio sam se slucajno, jer su neki ljudi prepoznali moj talent i osobnost. Imam njihovu ogromnu podršku. Da nisu tko zna gdje bi bio, prodat se ne znam. Nikad nisam prisao curi. Bar ne normalno, jednom sam se natjerao. Rekao sam sam sebi neces ic doma dok ne priđeš jednoj. Bio sam blago pijan u klubu. Nisam isplanirao što bi rekao. Rekao sam si nije tako teško, moraš. Ugledao sam curu koja je izgledala pristupacno. Prišao sam joj bojažljivo, tresao sam se rekao: "Jesi li za pice?". Rekla je ne hvala i pogledala me pogledom punim sažaljenja. Rekao sam uredu i odšetao. Prijatelji i prijateljice znaju za moj problem. Iskren sam i uvjek kazem sta mi je na dusi ako me netko pita. Kad izađemo često me tjeraju da priđem nekoj. Znam da i oni znaju da sam ružan, ali eto, možda mi se posreći. Da me bar cura pogleda, natjerao bi se pric joj samo to se nikad nije dogodilo. Nekoliko prijateljica su mi neovisno rekle odprilike ovako. Nisi klasicno zgodan ali ja mogu vidjeti da bi neka cura mogla biti s tobom. One su naravno s puno višim i snažnijim momcima.

Na neki nacino objektivno ja bi trebao imati bar malo vise samopozdanja nego ga imam. Znam jako puno ljudi koji nisu postigli apsolutno nista i hodaju uzdignute glave, pricaju sa curama i imaju izgleda kod njih. Ja kad prolazim kraj ljudi gledam u pod. Ako izađem skrivam se negdje u kutku. Svaku noc placem, mogu spavati, tucem sakama u krevet dok ne potrosim energiju. Sad pisem ove gluposti umjesto da idem spavat. Mislim da su dvije od tri cure samnom bile samo iz sazaljenja a jedna jer nije mogla bolje. Sada ne mogu biti bas s ni jednom. Isao sam kod psihologa kao student i s njim pricao o sranjima kao što su smisao života. Da, hedonist sam i ne vjerujem u život poslje smrti. Znam da sam djelom sjeban zbog djetinjstva. Ne zanima me to, zanima me kako se nosit s izgledom. Zanima me prakticno rjesenje. Imam hobije, ne zanimaju me planinarski klubovi, rad s ovisnicima i slicne stvari. Zelim zivjeti zivot, imam dovoljno novca i vremena. Zelim lude noci. Zelim bit ravan ostalima u klubu. Ako vrijedim zelim osjetit da vrijedim.

Treba mi potvrda da vrijednim. Odbijam da sam sebi mogu odrediti vrijednost na način kako ostali ljudi rade. Moze li mi netko objasnit na cemu samopouzdani ljudi grade samopouzdanje. Kako samopouzdanje bazirano na nicemu vrijedi?

Šteta što tak razmišljaš