|
16.04.2015., 23:05
|
#1
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2006.
Postova: 86
|
Propali planovi
Od malih nogu zacrtao sam si da ću "kad narastem postati djelatna vojna osoba ili u rezervnom slučaju, policajac".Te dječje želje kasnije su prerasle u ambicije i planove za budućnost.
Ta dva zanimanja su bili moji ogromni motivatori kroz cijelo osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Bio sam odličan učenik, s guštom sam pristupao svim zadacima i školskim obvezama, dodatnim aktivnostima, jer sam to smatrao samo još jednom stepenicom do konačnog ostvarenja svojih planova. Bavio sam se sportom, čitao sam puno stručne literature (što knjiga, što časopisa), gradio sam sebe kao osobu (rano buđenje, urednost, pedantnost, temeljitost, predanost, etc).
I onda se dogodilo to. Krajem 3. srednje dijagnosticirana mi je Crohnova bolest. Znao sam da su mi planovi ugroženi te sam se odmah išao raspitati kakve su mi šanse. Vojska me okvalificirala kao "potpuno nesposobnog", a policija kao osobu "trajno ograničenih sposobnosti".
Osim što sam bio (i ostao) mentalno srhvan zbog toga, nisam znao što dalje? Što studirati? Čime se baviti u životu? Odlučio sam da neću na fakultet. Mnogi prijatelji, roditelji, profesori solili su mi pamet zbog te odluke, slali su me kod psihologa, psihijatra, no očigledno bezuspješno. Stranicu Postani student sam bezbroj puta potpuno prelistao u nadi da ću naći odgovarajući studij. Na kraju sam upisao upravni studij tek toliko da mi svi sjašu s vrata. Kasnije sam shvatio da je to još gori fakultet nego što sam zamišljao. Glupost od studija.
Trenutno imam 22 godine i pauziram godinu koju provodim radeći preko SS Studentskog centra. Oko 2 godine idem kod psihijatra subspecijalista za djecu i adolescente, no žali bože vremena. Dijagnoza mi glasi: umjerena ka težoj depresiji te poremećaj prilagodbe, no nikakvo rješenje ne čuh iz njegovih usta.
Može kakav savjet? Postoji li kakvo zanimanje/studij slično gore navedenim zanimanjima?
Možda bi bilo važno napomenuti da već određeno vrijeme, a odnedavno aktivno razmišljam o samoubojstvo kako bi napokon okončao sve te pizdarije. Puna mi ih je kapa. "Il' pukovnik, il' pokojnik". Izglednije je ovo drugo...
*molim, ako može, bez zlobnih, ironičnih i sarkastičnih komentara, otrovnih strelica i sl
Zadnje uređivanje Rikardo : 16.04.2015. at 23:16.
|
|
|
|
16.04.2015., 23:11
|
#2
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2015.
Postova: 387
|
Quote:
Rikardo kaže:
Od malih nogu zacrtao sam si da ću "kad narastem postati djelatna vojna osoba ili u rezervnom slučaju, policajac".Te dječje želje kasnije su prerasle u ambicije i planove za budućnost.
Ta dva zanimanja su bili moji ogromni motivatori kroz cijelo osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Bio sam odličan učenik, s guštom sam pristupao svim zadacima i školskim obvezama, dodatnim aktivnostima, jer sam to smatrao samo još jednom stepenicom do konačnog ostvarenja svojih planova. Bavio sam se sportom, čitao sam puno stručne literature (što knjiga, što časopisa), gradio sam sebe kao osobu (rano buđenje, urednost, pedantnost, temeljitost, predanost, etc).
I onda se dogodilo to. Krajem 3. srednje dijagnosticirana mi je Crohnova bolest. Znao sam da su mi planovi ugroženi te sam se odmah išao raspitati kakve su mi šanse. Vojska me okvalificirala kao "potpuno nesposobnog", a policija kao osobu "trajno ograničenih sposobn
Osim što sam bio (i ostao) mentalno srhvan zbog toga, nisam znao što dalje? Što studirati? Čime se baviti u životu? Odlučio sam da neću na fakultet. Mnogi prijatelji, roditelji, profesori solili su mi pamet zbog te odluke, slali su me kod psihologa, psihijatra, no očigledno bezuspješno. Stranicu Postani student sam bezbroj puta potpuno prelistao u nadi da ću naći odgovarajući studij. Na kraju sam upisao upravni studij tek toliko da mi svi sjašu s vrata. Kasnije sam shvatio da je to još gori fakultet nego što sam zamišljao. Glupost od studija.
Trenutno imam 22 godine i pauziram godinu koju provodim radeći preko SS Studentskog centra. Oko 2 godine idem kod psihijatra subspecijalista za djecu i adolescente, no žali bože vremena. Dijagnoza mi glasi: umjerena ka težoj depresiji te poremećaj prilagodbe, no nikakvo rješenje ne čuh iz njegovih usta.
Može kakav savjet? Postoji li kakvo zanimanje/studij slično gore navedenim zanimanjima?
*molim, ako može, bez zlobnih, ironičnih i sarkastičnih komentara, otrovnih strelica i sl
|
Završi faks do kraja to je najbitnije. Možda misliš trenutačno da nije al je. |
|
|
|
|
16.04.2015., 23:15
|
#3
|
|
I did it my way.
Registracija: Mar 2015.
Lokacija: Nowhere Land
Postova: 4,867
|
Ima li još nešto što te zanima, nešto gdje bi se mogao zamisliti, područje koje voliš?
Ako psihijatar ne pomaže, mislim da je vrijeme da ga promjeniš. U dvije godine bi trebalo bit nekog napretka...
__________________
'' Od onih, što vole slobodu duha, daha, pokreta, mira. ''
|
|
|
|
|
16.04.2015., 23:20
|
#4
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2006.
Postova: 86
|
Totalno sam nezainteresiran za studij koji trenutačno. Dapače, gadi mi se.
Probao sam se prebaciti, zainteresirati za nešto drugo, no uzalud. Fokusiran sam samo na to što nikad neću moći ostvariti.
Možda u nekoj drugoj dimenziji...
|
|
|
|
|
17.04.2015., 00:59
|
#5
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2014.
Postova: 1,869
|
Zašto ne postaneš vojni inženjer? Mislim da tu ne bi trebao imati nekakvih problema, jer na kraju krajeva ne očekuju valjda od inženjera da trči okolo i da radi zgibove i trbušnjake, ili se varam?!
|
|
|
|
|
17.04.2015., 01:04
|
#6
|
|
I did it my way.
Registracija: Mar 2015.
Lokacija: Nowhere Land
Postova: 4,867
|
Svejedno i tu treba imat vojničku obuku.
__________________
'' Od onih, što vole slobodu duha, daha, pokreta, mira. ''
|
|
|
|
|
17.04.2015., 01:17
|
#7
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2014.
Postova: 1,869
|
Možda da se prijavi u neku divlju vojsku tipa ISIL? Mislim nemoj da neko pogrešno shvati ovaj komentar, ali treba sve opcije imati otvorene ako se radi o pravom snu, želji i cilju  . Malo bizarno al' et'. |
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:15.
|
|
|
|
Linearni mod
