Samoozljeđivanje

Ima već 5-6 godina od toga.Imala sam cijelu lijevu ruku izrezanu u srednjoj školi i dosta dugo nakon toga ožiljci su bili vidljivi.Tada mi je zvuk paranja kože skalpelom bio kao neko oslobođenje od svih sranja i problema..Ni danas nisam na čisto s tim osjećajima,možda da opet probam bilo bi mi lakše..

[Latenight]

Ja sam jedno cca. godinu dana hodao s curom koja se u mladosti rezala. Ne znam, tesko je opisati taj mentalni sklop. S jedne strane mi je bila draga zbog te neke senzibilnosti i sposobnosti da primjecuje neke stvari koje drugi ljudi ne primjecuju, al s druge strane mi je bila strasna tlaka. Bas ono, osjecas da ti se neko nakaci, da nema samopouzdanja, mogla se posteno poseksat tek kad bi popila i tako, sto tih stvari... zbog kojih smo na kraju prekinuli jer sam skuzio da bi me ubila u pojam na dulje staze.

[Dugonoga]

Cuj, jako je tesko biti u vezi s osobom koja se reze, to razumijem. Jer, kao sto si rekao, takve osobe nemaju samopouzdanja i vide problem tamo i gdje ga nema. Recimo, netko moze nesto reci onako usput, kao zafrkanciju, ali osoba ceto shvatiti kao uvredu ili ce, nakon sto dodje doma, satim analizirati svaku izrecenu stvar i iz toga zakljuciti milijun nepotrebnih stvari, tako si stvoriti problem i onda se ici rezati. Takve osobe moze bilo sto biti okidac da se rezu. I jako je tesko gledati osobi koja joj je blizu njezine ruke izrezane ziletom.
@BB to si stvarno jako dobro opisala, sve osjecaje koje te prate uz rezanje. Bol stvarno postaje toliko neizdrziva da, ma koliko to glupo bilo, moras uzeti nesto da ti ''pomogne'' jer onda ne mislis na tu drugu psihicku bol. Znas da ti ustvari ne pomaze i da je sve u tvojoj glavi i da je to opanso, ali si ne mozes pomoci. I meni je proslo 3 godine da sam se zadnji put zarezala, ali mislim da cu se cijeli zivot boriti protiv tog nagona da opet uzmem zilet. Jednostavno imam neku labilnost i sklonost prema rezanju. I cijeli zivot cu se boriti protiv toga ma koliko god mislila da sam jaka. Ali, kao sto si rekla, ne zelim opet prolaziti kroz taj pakao i to je jedino sto me drzi da opet ne uzmem zilet. I reakcija prijatelja. Zato je jako vazno imati veliku podrsku ljudi oko sebe, da znas da mozes s nekim popricati kada ti je tesko.
@Turniquet-i mene su uvijek odgajali da im mogu reci ako nesto nije u redu, ali nisma nikada imala hrabrosti da im kazem da se rezem jer, naizgled, nemam zasto biti nesretna i pribjegavati takvim metodama. Moji to ne bi razumjeli i samo bi se prepali. Ali, ako imas potrebu razgovarati s nekim uvijek postoji neki psiholog koji radi s mladezi i koji je besplatan. Malo potrazi i naci ces nekoga. Ja sam isto razmisljala da odem kod nekoga i jako mi je zao sto ne zivim u Zagrebu jer tamo ima poliklinika za zastitu djece i mladezi pri kojoj radi i besplatni psiholog. Prvi korak si vec napravila-priznala si sebi da ti treba pomoc. Ako ti treba netko za razgovor ovako na ''nevidjeno'' tu sam.

[*Original*Doll*]

Ryuuza kaže:

Zar vam nije lakše podnijeti vanjsku bol, nego onu koja razdire dušu iznutra?
Kada se nakupi sav jad, bijes, očaj, suze i bol- jednostavno izvučete te osjećaje na površinu. Tek toliko...da izdržite njihovu težinu...

Nitko dosad nije spomenuo mržnju prema samom sebi.

nebi rekla da se radi o mrznji prema samom sebi. u slucaju di je lik tukel sina to i moze biti... druga je mogucnost da osoba trpi toliku psihicku bol da joj fizicka to olaksa... vjerojatno ovisi od slucaja do slucaja, neznam...

[Dugonoga]

Problem kod samoozljedjivanja, barem ono sto sam citala i sto je kod mene bio slucaj je taj sto ne mozes plakati jer ti je to jednostavno izraz slabosti i nesigurnosti. Tek kada sam naucila izrazavati svoje osjecaje na taj nacin, prestala sam se i rezati. Koliko to nevjerovatno zvucalo, radije ces tu bol trpiti dok vise ne mozes, postanes tup na nju i toliko te razdire da ne mozes vise zivjeti i onda kada uzmes zilet sve nestane. Nakon toga ti se sve cini bolje i mozes opet ''normalno'' funkcionirati.

[veci33net]

sad bi se mogla razrezzati na pola ili na više djelova-samo da ne moram više ić raditi s tim kretenima na posao
biti zaljubljena u još jednog drugog kretena
i da ne moarm bivati u ovom besmislu iz dana u dan
ne mogu više......

[strigoe]

....e vjeruj mi......sebe smatram poprilicno zdravom mentalnom osobom......a kad sam imala 15 uzela noz i povukla odvratne brazde po rukama.....nit zbog paznje nit zbog ne znam ja cega.....a sad hocu da crknem....od gluposti......da sad vidim neko alternativno deriste kakvo sam ja bila da to uradi.....more uzmes sibu i nema vise "gotike tuge u dusi" od nerada,,,,to sam na kraju ipak shvatila,,,,

[Pink touch]

I hurt myself today to see if I still feel
I focus on the pain, the only thing it´s real...

Nikad to nisam napravila, ali sam imala prijatelja koji je to činio i povjerio mi se. Pokušala sam mu pomoći, pričala s njim po cijele dane, rekla mu da ću sve učiniti da mu pomognem, ali mora mi obećati da će prestati. I obećao je, i prestao je.
Teško mi je bilo kad mi je pokazao ruke cijele od ožiljaka, jer nisam to shvaćala u to vrijeme, nisam shvaćala kako uopće nekom može takvo što pasti na pamet. Nisam znala kako mu pomoći, ali dala sam sve od sebe.

Tek kasnije, kad sam osjetila jaku emocionalnu bol u životu, mogla sam takvo što shvatiti. Tu bespomoćnost, taj poriv da osjetiš fizičku bol kako bi zaboravio onu u sebi. Srećom, uspjela sam se oduprijeti tome i preboljeti.

[veci33net]

zašto mi moj život izgleda kao jedno veliko ozljeđivanje i ozlojeđivanje-zašto mi se već jednom ne desi nešo ljepo kaj bi učinilio da nestane ta bol
zašto?

[bigfoot2]

...samozljeđivanje je pokušaj da se suzbije bol, praznina koja navire iz unutrašnjosti......drugom boli

Ljudi koji imaju nestabilnu ili nerazvijenu sliku o sebi, uključujući i spolnu....doživljavaju duboki osjećaj praznine....nepostojanja...koji se manifestira kao bol koja navire iz unutrašnjosti, koja para...koja ide toliko daleko da se osoba ponekad osijeća kao da ne postoji...

bol, poniženje,neprimjereno promiskuitetno ponašanje , - sve oblici samoozljeđivanja koji takvoj osobi omogućuju da osjeti kako iole postoji


..do iduće prigode...takve osobe su jednostavno "ljudi u boli"


Onaj tko nije pogledao u oči svoje bliske borderline osobe teško će ovo razumijeti, ali nažalost to je jedina istina.......kako je opisuje prošireni opis BPD iz DSM-IV......

Bez imalo homofobije, ako odete na forum homoseksualaca vidjet ćete koliko se ozljeđuju i koliko raspravljaju o tome. Možda svi oni i nisu Emocionalno nestabilne osobe....možda njihov mesencephalon uistinu funkcionira drugačije od teškog i opasnog poremećaja osobnosti.....ali...

ali....nepotpun iliti nerazvijen spolni identitet ( homoseksualni, heteroseksualni, biseksualni...i kao takav još prisutan u DSM-IV klasifikaciji duševnih bolesti i poremećaja ) vjerovatno u sklopu šireg poremećaja vlastite slike o sebi....- civilizacijski gurnut u prvi plan zbog opsjednutosti seksom MORA IZAZIVATI ISTU ONAKVU BOL, koju izaziva nepotpuna, nerazvijena slika o sebi - kao u borderlina ( što i jest jedan od kriterija za dijagnozu )

kockice je vrlo lako posložit....kapitalističkom društvu nije bitno tko je kakav i zašto je takav...to je njegova osobna stvar ..dok proizvodi, kupuje i konzumira....

Psihijatrija je stoga anahronizam, a psihologija je "gaslighting".....ovakva pitanja ostaju intimna, osobna...namjerno društveno nepriznata i neprepoznata....a u biti to je čovjekova bit, to je čovjekova priroda

[wasted]

bigfoot2 kaže:

doživljavaju duboki osjećaj praznine....nepostojanja...koji se manifestira kao bol koja navire iz unutrašnjosti, koja para...koja ide toliko daleko da se osoba ponekad osijeća kao da ne postoji...

hello, je l se mi poznajemo

[xanas]

Eto, pored svih vas koji se režu, ja sam mama jedne cure koja se reže. Ima 16 godina, lijepa je, pametna,talentirana i strašno emocionalno nezrela i psihički nestabilna. Sklona lošem društvu, alkoholu, drogi, promiskuitetu. Čupam je iz problema već treću godinu i ne znam kako da je isčupam. Povremeno mi je znala prijetiti samoubojstvom pa bi si zarezala po ruci oko žila, ali vrlo lagano. U nedelju je iskasapila cijelu ruku. Ne znam da li je to posljedica droga koje je uzimala ili je problem psihičke prirode? Išli smo doktorima, psiholozima, psihijatrima, odbija svaku vrstu pomoći. Kaže da će sama to srediti. Međutim tone sve dublje i dublje.
E da, u djetinjstvu nije bila zlostavljana, bila je i ostala vrlo pažena i mažena. Jedino zlo što joj se dogodilo je to da smo se ja i njen otac razveli kad je imala 9 godina. Brak je bio loš, ali kao razvedeni funkcioniramo sasvim ok, mi normalno komuniciramo i bolji smo si sad nego prije ( ono šta se kaže : sretno razvedeni), no taj razvod ne bi trebao ostaviti takve posljedice jer je u cijeloj toj priči njoj bila posvećivana još veća pažnja upravo da ne bi ostale nekakve posljedice.
Molim vas koji imate iskustva sa tim da mi odgovorite, što je tjera na samozljeđivanje i kako da joj pomognem?

[valenthyne]

evo sad cu i ja napisat par stvari o samoozljedivanju. ljudi koji sebe rezu imaju u glavnom dijagnozu Borderline (poremecaj osobnosti). meni je 35 godina imam zenu i dvoje djece i patim od te bolesti.
kod mene je tako da se skoro nikad nisam rezao ali sam se zato opasacem bicevao.fizicka bol bi ponekad pomogla da se ostalo zaboravi. sto sam isto cinio je da sam se svako malo tetovirao, i ako bi sebi rekao da je to zadnja, nakon par mjeseci bi opet morao.Pojam Borderline u Hrvatskoj i nije toliko poznat. Ja u biti boljujem od svoje 12 godine, ali nikad nisam znao tocno sta mi je.Bijo sam i kod dosta ljecnika u hrvatskoj, po gotovo u pubertetu i oni bi svaki put rekli da je to samo adolescentna kriza (idioti jedni).Veliki problem je sto u hrvatskoj vecina psihijatara su obicni surovi debili koji u stvari nemaju pojma ni interesa sta se tice dusevnih bolesti. Ako si bijo u ratu dobijes mirovinu na osnovi PTSP, pa naravno, ratnici su jedini koji su bolesni i trebaju pomoc. A ako si stvarno lud, znaci imas psihoze, onda te zatvore na psihijatriju. Ali malo ko se pozabavijo temom Depresije i Borderline.Ime Borderline polazi od stavljanje granica, sta znaci da osobama koji imaju taj porenmecaj osobnosti netko treba ko ce joj postavit granice sta da rade, jer sami nisu sposobni to.U biti svaka osoba se radja sa jednim djelom Borderlinea ali sve ovisi o tome kako ce prozivit odrastanje, u kakvoj okolini, pogotovo obitelji.Nitko ko boluje od neke psihicke bolesti nije kriv zato i ako vam se dijete reze, onda se morate ozbiljno zapitat zasto i pokusat pomoc koliko se moze. Kod curaje oubicajnije da se rezu, ali i maju jako cesto probleme sta se tice hrane. ili pate pored Borderline od bulemije ili su pomalo deblje, sta stvara jos jedno opterecenje. Muskarci su uglavnom agresivni.Moja zena i djeca su dosta patili u prvim godinam naseg braka, sto sam ja cesto razbijao stvari po kuci ili bi dobio nervni slom, pa bi stima plakao i nebi mogao govorit.Osnovni naslov je "Mrzim te,ne ostavljaj me".sad ce se netko zapitat zbog cega je meni tako, moja mater je mene mlatila do 19. godine.Neko ce se zapitat kako je jedan momak od 18 godina to mogao dopustit, ali vjeruj te mi nije tako lako suprostavit se.Evo sad zivim ves 9 godina u njemackoj i to su mi doktori napokon pomogli. proje 2 i po godine sam bijo 9 tjedana u psihijtriskoj bolnici na odjelu za borderline. tu sam napokon otkrio neke stvari o sebi i svom odrastanju i naucio sa time zivit.Evo od tad nisam imao nijedan nervni slom niti sam ista razbijo.Dobro pozitivno je i to sta borderline sa godinama popusta.
nauci se sa tim baratat.Molio bih roditelje cija se djeca rezu, da porazgovaraju biz bijesa i ljutnje, nego da gledaju kako najbolje pomoc. psiho terapija nije nikakva sramota, ali znam da je tesko u hrvatskoj naci terapiju koja se svodi na pricanje.nasi doktori smatraju ako si slomio nogu onda si bolestan, a psiho bolesti su samo hirovi, ono u smislu "ma tebi je predobro, ja sam tvojih godina morao na polju radit".mi smo odrasli u jednoj sredini di nema razumjevanja.osobno sam osjetio da obitelj moje zene nema niti malo razumjevanja za mene, pa su je cak nagovarali da se rastavi od mene.Jako je bitno imat pored sebe osobu koja je spremna na pakao ali ima razumjevanja za to.ako netko ima pitanje o svemu tome neka mi se slobodno javi, moja adresa je [email protected]

[xanas]

Hvala Ti, Valethyne, sad mi je nešto jasnije. Ne znam da li postoji nekakva literatura o tome gdje bi to mogla malo više proučiti? Jutros sam razgovarala sa "kućnim" psihijatrom i u biti i on je rekao da ona traži da joj postavimo granice. Tu se kao roditelj dvoumim što je granica, šta ako prijeđem tu tanku liniju i prenategnem opet situaciju koja može dovesti do pucanja po šavovima?
Silno se brinem za moju kćer, za mene je to prestrašno što se s njom dešava, rado bi joj pomoći ali iscrpila sam sve metode koje sam znala. Pred ovim sam ostala potpuno zatečena i jednostavno nisam znala što dalje.
Šta je nama koji smo uz takve osobe konkretno činiti da bi im bilo bolje?

[valenthyne]

prvo i najbitnije je da je ne kritiziras, da je prihvatis kakva je, ali joj nedopustas da se bavi glupostima, kao droga i sex.
ali nikako tako radit ko da svega toga opce nema i pravit se da je sve u redu
inace nemozes, koliko god te to bolilo, nemozes nista ucinit.
treba vam strucna pomoc. bitno je da nadjete psihologa a ne psihijatra
sta se tice literature, ja znam samo ovu na njemackom, ali ako upises borderline na amazon.co.uk sigurno ces nesto nac.

[PashkoPata'q]

Torsus kaže:

Pa.....
Što se tiče psihičkog samoozljeđivanja, to ti je boravak na forumima i rasprave s pametnim štreberima. Sad sam se poželio malo psihički ozlijediti pa sam došao ovdje. Ukoliko netko poželi teže psihičke traume, mogu preporučiti jedan dobar forum za tako nešto s kojeg sam otišao.

A sada fizičko samoozljeđivanje.
Osobno poznajem lika koji si to radi i gušta u tome. Kao klinca ga je stari svaki dan mlatio s štapovima i gađao posuđem. Pošto je stari odapeo, ovaj sada sam to upražnjava.
Nego, nije mi jasna jedna stvar.
Jednom me taj momak toliko razljutio pa sam mu odvalio šamarčinu.
Nije mu se svidjelo, a mislim da je trebalo. Ne kužim, frajer voli batine i nanošenje boli, a buni se kad ga netko zatuče.

Lol na ovo prvo...

A drugi dio - ne, nisi ga zatukao nego si mu samo opalio šamar. A možda mu se nije svidjelo jer si ga preslabo lupio, ko pi....

[Dugonoga]

xanas, ono sto vam mogu savjetovati je slicno sto vam je i valenthyne rekao: prihv atite je onakva kakva jest i niposto je nemojte kritizirati jer to ce samo stvoriti revolt kod nje, a to je sada ono sto najmanje treba. Iako govori da sama to moze rijesiti, i sami vidite da trebate pomoc. To je najcesca zabluda kod rezanja: samo sebe uvjeravamo da to mozemo samo rijesiti, ali treba nam netko sa strane. Nemojte odustati, priblizite joj se na koji god nacin znate, pricate s njom kada god mozete iako ona to odbija, sada je najvaznije da zna da ste uz nju. Ako vas odbije, pokusavajte i dalje. I nemojte odustati od dobivanja pomoci psihologa, nadjite nekoga i zajedno otidjite. Jednom ce se otvoriti na terapiji, samo budite uporni. Postavite joj granice, ne dopustite da ih prijedje i bavi se onim sto je unistava, ali neka zna da ste uz nju, da to nije nikakav oblik kazne. Sto se tice literature: citala sam jednu knjigu o borderlineu (iako sam se rezala, nisam se pronasla u definiciji tog poremecaja jer ne mora znaciti da svi koji se rezu ga imaju), autor je: Paul. T. Mason: ''Prestanite hodati po ljuskama jajeta : kako vratiti smisao vlastitom životu kad vama bliska osoba boluje od graničnog poremećaja ličnosti''. Meni su osobno puno vise pomogle dvije knjige koje sam narucila preko amazona.

[xanas]

Hvala Vam na savjetima. To sa psiholozima , to je jedna tužna priča. Probali smo već kod par njih, ona uredno krene, nakon malo vremena kad skuži da joj se počnu približavati i da bi se trebala otvoriti, onda se zablokira i prestane ići. Išla sam i ja ( kod drugog - ne kod istog) kako bi mogla barem ja shvatiti šta joj se dešava, ali to šta ja idem, njoj ne pomaže jako. Probala je i školska psihologica, ali ni to nije išlo. Ona ih tako majstorski izmanipulira, laže , priča priče koje oni žele čuti, da se svi redom čude šta ja to hoću od takkvog djeteta?! A kući je pakao: potpuno je rastrojena, šizi i na najmanji povod ( tipa: molim te, zatvori vrata ili smanji ton, ili daj mi daljinski da vidim šta je na TV ili slične gluposti). Kad se , a vrlo lako se, izbezumi, onda utekne vani , zaluta u kojekakva društva, bude tu kojekakve droge, muškaraca kojima ne smeta šta ona ima samo 16 godina i šta je dijete, napije se, bude svašta. Ne uči, ocjene su joj katastrofa i mislim da će pasti razred. Probala sam sve živo,beskrajno razgovarala, slušala je što priča,dolazila u školu ,pokušavala joj prići i pomoći na sve mile moguće načine, na kraju sam je u svako doba noći tražila po kafićima, ljutila se, prijetila, molila, kažnjavala, ukidala novac, ali ništa ne pomaže. Bude faze kad je nešto bolje i onda opet faze kad šizi, a ono što me izbezumljuje je to šta to traje već treću godinu i totalno me je izludila. U nedelju kad se je sva izrezala po ruci, rekla sam joj da mora primiti stručnu pomoć i da više o tome nema razgovora, jedino da može birati osobu kojoj ćemo ići, ako ima preference, ako ne onda ću odlučiti ja. Problem je šta je ona u jednoj privatnoj školi van našeg mjesta stanovanja u kojoj spava do vikenda, a za vikend dolazi kući. Škola nije razlog, škola je jako dobra i što se tiče društva ona se tu odlično ukopila, ima tonu prijatelja i to je uglavnom sve šta je od te škole zanima, samo druženje.
Pitam se da li će joj i kada će joj biti bolje?

[Maslina]

Moze li mi netko odgovoriti moze li se samoozljeđivanjem smatrati namjerno prckanje po ranama, krastama te guljenje koze na tijelu (nr. zadebljanja na tabanima). Bol je ponekad jaka, ali ne smeta, cak donekle uzivam u njoj i smiruje me. Ne mogu to objasniti, nekako nemam postovanja prema svom tijelu i sasvim mi je svejedno hocu li imati oziljke ili ne.

[kikakm]

Maslina kaže:

Moze li mi netko odgovoriti moze li se samoozljeđivanjem smatrati namjerno prckanje po ranama, krastama te guljenje koze na tijelu (nr. zadebljanja na tabanima). Bol je ponekad jaka, ali ne smeta, cak donekle uzivam u njoj i smiruje me. Ne mogu to objasniti, nekako nemam postovanja prema svom tijelu i sasvim mi je svejedno hocu li imati oziljke ili ne.

Eee, to isto i ja radim.