"Izlazak iz zatvora..."

[voditi racuna]

Pročitala sam samo prvi post, ali osjećam potrebu odgovoriti. Mogu ti reći što je mene nosilo dok sam bila đak i student - želja za učenjem! I za iskustvom! I ako si sam to uspiješ utuviti u glavu tj. probuditi želju u sebi, vrata će ti se početi otvarati i energija će poteći....učila sam iako za to možda i nisam dobivala zaslužene ocjene...čitala sam stvari koje uopće nisu bile bitne, ali željela sam što više naučiti...i željela sam "doživjeti" svijet...radila sam stvarno svašta, od najvećih šljakerskih poslova na traci, čišćenja, do finih poslova u odvjetničkim uredima...bez razlike...istim entuzijazmom.... i žao mi je što mi je život malo potrošio tu moju energiju i volju, ali mislim da se samo pritajila i sad radim na tome da ju opet probudim u sebi....

Iz iskustva ti mogu reći da ako uspiješ u sebi probuditi taj žar, da će ti se sva vrata otvarati...i isto tako ti želim reći da ti nitko ne može pomoći, ni psihijatar, ni roditelji, ni društvo...nego samo ti...odgovornost je samo na tebi...i odluka...jednostavno odluči da ćeš davati sve od sebe u životu, gdje god bio, što god radio, makar doma prao sudje...i kreni od sutra, od jutra kad se probudiš...u sve što radiš...uloži srce i srčanost! Nakon nekog vremena to će ti postati prirodni, a i dobivat ćeš dobre reakcije okoline...

Moja frendica je jednom rekla za mene da ono što voli kod mene je da ja sve što radim radim svim srcem...čak i kad perem sudje....i od tad je to neka metafora koju koristim...ali znaš što? Ja to sudje stvarno perem vrhunski i zdušno Život je kratak. Možda sutra ne doživim i želim ovaj trenutak sada i ovdje PROŽIVJETI i DOŽIVJETI kad mi ga je Bog već dao....a to vegetiranje...po meni je neki način i grijeh i uvreda Bogu...ima toliko nepokertnih, bolesnih, koji bi dali sve da su zdravi kao ti....a ti jesi i odbacuješ to....Razmisli o tome što sam ti napisala, zahvali Bogu svako jutro na tome što imaš (ili svemiru, kome hoćeš) i shvati da može uvijek biti gore....i kreni sretno u dan....eto! Probaj!

[zoki89]

Daracpoparac kaže:

Na koji način bi čovjek trebao dublje zaviriti u samoga sebe, ja sebe ne smatram površnom osobom, ali nekako što mi vrijeme više prolazi ne usudim se ulaziti duboko u samoga sebe jel mislim da ima previše straha u meni , upravo zbog toga i živim u strahu i bojim se pokušavati, imam strah od straha kojeg većinu vremena osjećam prema životu već duže vrijeme i pitam se kako izaći na kraj s njime, jer otkad su mi se problemi počeli nagomilavati teško vjerujem da bi mi se nešto pozitivno moglo dogoditi kada me stalno odbojna energija prati koju ne znam promjeniti, kako zavriti dovljno duboko u sebe i preuzeti kontrolu nad svojih strahovima i životom? nekome je to meditacija, nekome su to halucinogene droge, nekome je to bog, čini mi se da večina ljudi ni ne razmišlja na koji način bi mogli sebe promjeniti u tom pogledu već samo životari kako postati promjena i preuzeti kontrolu nad samim sobom i naravno pritom ostati normalan i civiliziran a da odgovor nije u nekakvoj religiji ?

Najlakše je mijenjati stavove stjecanjem znanja i iskustva. Što više znaš iskustveno i teorijski, lakše stvaraš promijene. Zapravo, samim procesom stjecanja tog dvojeg nastaju promjene u percepciji i reakcijama. Također ne bježi od svojih strahova. Prihvati ih takvima kakvi jesu, pokušaj shvatiti iz čega izviru i zatim se postepeno suočavaj s njima dok ne nestanu. Ti to možeš. Bitno je da svaki dan učiniš mali iskorak, te ćeš napredovati.

I kao što rekoh, zapisivanje misli, osjećaja, strahova i problema, te snova je dobar način da bolje upoznaš samog sebe. Možeš te zapise organizirati, nadograđivati, te izvoditi zaključke. U glavi je sve previše zbrkano.

[Iskra94]

Daracpoparac kaže:

Na koji način bi čovjek trebao dublje zaviriti u samoga sebe, kako zavriti dovljno duboko u sebe i preuzeti kontrolu nad svojih strahovima i životom? nekome je to meditacija, nekome su to halucinogene droge, nekome je to bog, čini mi se da večina ljudi ni ne razmišlja na koji način bi mogli sebe promjeniti u tom pogledu već samo životari kako postati promjena i preuzeti kontrolu nad samim sobom i naravno pritom ostati normalan i civiliziran a da odgovor nije u nekakvoj religiji ?

Ja sam počela da radim na ličnom razvoju posle odlaska kod psihologa zbog problema sa autoritetima, jednostavno godinama sam se pretvarala da me nepravda ne dotiče i onda sam pukla i potražila pomoć stručnjaka. Tamo sam mnogo naučila, naučila sam da nesporazum često dolazi zbog načina na koji komuniciramo sa drugima, psiholog mi je dao listu asertivnih prava i vežbali smo Ti govor. Većina ljudi koristi Ja govor u komunikaciji, pre nego što sam se upoznala sa Ti govorom, brat i ja smo često dolazili u sukob oko sitnica, sada se gotovo uopšte više nesvađamo, dođe ponekad do nekog supratnog mišljenja, ali razlika u mišljenju ne proizvede sukob. Asertivna prava su mi promenila pogled na život, iz njih sam naučila šta je ono što ja mogu da menjam, a ako na nešto nemogu da utičem to treba da prihvatim. Tvoj strah da zaviriš u sebe je čini mi se odraz potsvesne pretpostavke da nešto treba menjati, ali nisi siguran šta. Svi koji su malo dublje zavirili u sebe su se prvo susreli sa strahom, što je normalno, jer uvek postoje događaji koji su ostavili pečat na ličnost, a sa kojima ne želimo da se suočimo, nekad su ti događaji u dalekoj prošlosti, u procesu psihoterapije se nekad koristi hipnoza, ako terapeut pretpostavi da je koren problema u ranom detinstvu.Kad sam ja zavirila malo dublje u sebe i kad su stvari počele da isplivavaju na površinu nije mi bilo lako da se suočim sa činjenicama, bilo je trenutaka kada sam mislila da ja to nemogu, činilo mi se da su svi drugi jači od mene, ali sam bila svesna da se ništa ne postiže potiskivanjem, sa životom se treba uhvatiti u koštac, potsvest je čoveku najveći saveznik, ali i najveći neprijatelj, od nas samih zavisi šta će mo od potsvesti napraviti, ako potiskujemo događaje gajićemo neprijatelja, ako se pak stalno preispitujemo i posvetimo ličnom razvoju gradićemo saveznika.

[zoner01]

Iskra94 kaže:

Ja sam počela da radim na ličnom razvoju posle odlaska kod psihologa zbog problema sa autoritetima, jednostavno godinama sam se pretvarala da me nepravda ne dotiče i onda sam pukla i potražila pomoć stručnjaka. Tamo sam mnogo naučila, naučila sam da nesporazum često dolazi zbog načina na koji komuniciramo sa drugima, psiholog mi je dao listu asertivnih prava i vežbali smo Ti govor. Većina ljudi koristi Ja govor u komunikaciji, pre nego što sam se upoznala sa Ti govorom, brat i ja smo često dolazili u sukob oko sitnica, sada se gotovo uopšte više nesvađamo, dođe ponekad do nekog supratnog mišljenja, ali razlika u mišljenju ne proizvede sukob. Asertivna prava su mi promenila pogled na život, iz njih sam naučila šta je ono što ja mogu da menjam, a ako na nešto nemogu da utičem to treba da prihvatim. Tvoj strah da zaviriš u sebe je čini mi se odraz potsvesne pretpostavke da nešto treba menjati, ali nisi siguran šta. Svi koji su malo dublje zavirili u sebe su se prvo susreli sa strahom, što je normalno, jer uvek postoje događaji koji su ostavili pečat na ličnost, a sa kojima ne želimo da se suočimo, nekad su ti događaji u dalekoj prošlosti, u procesu psihoterapije se nekad koristi hipnoza, ako terapeut pretpostavi da je koren problema u ranom detinstvu.Kad sam ja zavirila malo dublje u sebe i kad su stvari počele da isplivavaju na površinu nije mi bilo lako da se suočim sa činjenicama, bilo je trenutaka kada sam mislila da ja to nemogu, činilo mi se da su svi drugi jači od mene, ali sam bila svesna da se ništa ne postiže potiskivanjem, sa životom se treba uhvatiti u koštac, potsvest je čoveku najveći saveznik, ali i najveći neprijatelj, od nas samih zavisi šta će mo od potsvesti napraviti, ako potiskujemo događaje gajićemo neprijatelja, ako se pak stalno preispitujemo i posvetimo ličnom razvoju gradićemo saveznika.

Kako se to zaroni u sebe i kako te stvari koje isplivaju na površinu pomognu u daljnjem životu?Cijelo vrijeme se govori o tim zaronima u sebe ja cijelo vrijeme ronim i vidim možda stvari u djetinjstvu koje su ostavile pečata na meni ali neznam sada pošto sam ih spoznao da mi se nešto promjenilo pa ako neko može da mi to malo pojasni možda nisam shvatio poantu ili nešto?

[Iskra94]

zoner01 kaže:

Kako se to zaroni u sebe i kako te stvari koje isplivaju na površinu pomognu u daljnjem životu?Cijelo vrijeme se govori o tim zaronima u sebe ja cijelo vrijeme ronim i vidim možda stvari u djetinjstvu koje su ostavile pečata na meni ali neznam sada pošto sam ih spoznao da mi se nešto promjenilo pa ako neko može da mi to malo pojasni možda nisam shvatio poantu ili nešto?

Spoznaja je prvi korak ka promeni, kad uvidimo gde grešimo onda možemo da ispravimo te greške, ličnim razvojem činimo život kvalitetetniji i sprečavamo ponavljanje grešaka. Nekad je potrebno konsultovati se sa stručnjakom, mislim na razgovor sa psihoterapeutom, on mže da da savet kako promeniti stav, da preporuči neku literaturu ili neku vežbu koja će odgovarati tipu ličnosti. Ljutcka psiha je kompleksna, nekad ono što je pomoglo jednoj osobi drugoj neće biti od pomoći. Svakim događajem se stiče novo iskustvo, način na koji se ophodimo prema drugima i način na koji posmatramo život je posledica događaja, ni jedno dete nije bez raznoga neposlušno, opšte je poznata stvar da najveći buntovnici rastu pored careva.

[Daracpoparac]

zoki89 kaže:

Najlakše je mijenjati stavove stjecanjem znanja i iskustva. Što više znaš iskustveno i teorijski, lakše stvaraš promijene. Zapravo, samim procesom stjecanja tog dvojeg nastaju promjene u percepciji i reakcijama. Također ne bježi od svojih strahova. Prihvati ih takvima kakvi jesu, pokušaj shvatiti iz čega izviru i zatim se postepeno suočavaj s njima dok ne nestanu. Ti to možeš. Bitno je da svaki dan učiniš mali iskorak, te ćeš napredovati.

I kao što rekoh, zapisivanje misli, osjećaja, strahova i problema, te snova je dobar način da bolje upoznaš samog sebe. Možeš te zapise organizirati, nadograđivati, te izvoditi zaključke. U glavi je sve previše zbrkano.

Da kad vidim kak lijepo zvuči sve što je napisano i pogledam svoje znanje i iskustvo kontam da ne samo što ne znam ništ o ničemu , nego mi je iskustvo totalno bezvezno, zaroni sa ženskama totalni + skoro pa guibitak prijatelja s kojima sam se družio kroz srednju školu s kojima sam trenutno u dost površnom odnosu, nemam baš nekakvog iskustva, mnogi bi rekli mlad si imaš još vremena, ali vrijeme mi nikada nije ibio prijatelj, daleko od toga , vrijeme me uništava skoro pa otkad znam za sebe ,iskreno više ne znam ni sam šta mogu očekivati i šta smijem očekivati ako se uopće išta i može očekivati pozitivnog,ali hvala na pomoći svejedno,barem me netko doživljava, a da nije psihijatrica koja ima milijun pacijenata A što se tiče strahova, o tom bii mogao novu temu napisati, vjerojatno i hoću :P

[zoki89]

Ne trebaš ništa očekivati, niti za ničime žaliti. Jednostavno odluči što želiš biti, imati i činiti, te počni svakodnevno učiti i djelovati da to postigneš. Vidjeti ćeš kakav će biti ishod. Ali zaista, da učiniš 2 do 3 mala iskoraka svakog dana, to je preko 1000 iskoraka u godinu dana. Razlika se mora osjetiti.

Ne zaboravi se zabavljati u procesu

[Flissiicoo]

Evo tu sam, da ne brinete.

Vrlo korisni savjeti. Ono što mene muči je činjenica da kažem kako ću te savjete pokušati primijeniti, a onda to ne napravim. Mislim da sam tu u sebi prepoznao nešto tipa "kontra svega" kao neki obrambeni mehanizam.
Jedino što mogu reći je da ću se i dalje truditi upijati savjete, ali sada svjestan ove mane.

@zagrebačka curice, ti si jedan vrlo simpa curićak.
Realno, ovo na što ja idem nije klasična pt. Ovo je više psihološko savjetovanje koje je velika razlika u odnosu na rad sa stručnim psihoterapeutom. Ali ipak mi pomaže da s nekim bar popričam.

@darac, pp sam zatvorio zbog malo mira koji mi je potreban. Dobro je što si se uključio jer svrha nije pomoći samo meni.

@iskrica, ti živiš za svoje snove. OK. Imaš li alternativu? Što ako ti se snovi rasplinu ili dođeš u fazu kad i to shvatiš kao besmisao? I kako si vlastite ciljeve uspjela odvojiti od utjecaja okoline? Ipak je mnoge ciljeve lakše ostvarivati uz podršku okoline. Eto, to me zanima.

@računovođa, fino. Ja neke svoje ciljeve imam, ali nemam volje ostvarivati ih. Ne znam da li me itko shvaća kad kažem nemam volje. Čini se da je jednostavno probuditi taj žar, ali nije, bar kod mene.


Trening snage. To je fizički trening koji navodno nudi neviđene mogućnosti. Ovdje govorimo o mentalnim treninzima, ali čitam kako ovaj trening može napraviti puno. Da se osjećaš bolje i psihički i fizički. Probat ću, ako nađem volje, i novaca. Pa javim.

Život ide dalje. Pod hitno trebam naći posao. Što bi mi preporučili da radim?
Kažem, atmosfera tijekom školovanja je bila nepoticajna. Ubijena mi je volja za napretkom i učenjem. Ipak, većina učenika izađe polupismena, ali svejedno dalje napreduju kroz život. Zašto? Jer imaju cilj i potporu okoline!? Ja stojim na mjestu. Psihički sam invalidan i sad se moram prilagoditi ne samo poslovno, nego i socijalno. A nisam kroz cijelo odrastanje. Kako???

[Daracpoparac]

Flissiicoo kaže:

Evo tu sam, da ne brinete.

Vrlo korisni savjeti. Ono što mene muči je činjenica da kažem kako ću te savjete pokušati primijeniti, a onda to ne napravim. Mislim da sam tu u sebi prepoznao nešto tipa "kontra svega" kao neki obrambeni mehanizam.
Jedino što mogu reći je da ću se i dalje truditi upijati savjete, ali sada svjestan ove mane.

@zagrebačka curice, ti si jedan vrlo simpa curićak.
Realno, ovo na što ja idem nije klasična pt. Ovo je više psihološko savjetovanje koje je velika razlika u odnosu na rad sa stručnim psihoterapeutom. Ali ipak mi pomaže da s nekim bar popričam.

@darac, pp sam zatvorio zbog malo mira koji mi je potreban. Dobro je što si se uključio jer svrha nije pomoći samo meni.

@iskrica, ti živiš za svoje snove. OK. Imaš li alternativu? Što ako ti se snovi rasplinu ili dođeš u fazu kad i to shvatiš kao besmisao? I kako si vlastite ciljeve uspjela odvojiti od utjecaja okoline? Ipak je mnoge ciljeve lakše ostvarivati uz podršku okoline. Eto, to me zanima.

@računovođa, fino. Ja neke svoje ciljeve imam, ali nemam volje ostvarivati ih. Ne znam da li me itko shvaća kad kažem nemam volje. Čini se da je jednostavno probuditi taj žar, ali nije, bar kod mene.


Trening snage. To je fizički trening koji navodno nudi neviđene mogućnosti. Ovdje govorimo o mentalnim treninzima, ali čitam kako ovaj trening može napraviti puno. Da se osjećaš bolje i psihički i fizički. Probat ću, ako nađem volje, i novaca. Pa javim.

Život ide dalje. Pod hitno trebam naći posao. Što bi mi preporučili da radim?
Kažem, atmosfera tijekom školovanja je bila nepoticajna. Ubijena mi je volja za napretkom i učenjem. Ipak, većina učenika izađe polupismena, ali svejedno dalje napreduju kroz život. Zašto? Jer imaju cilj i potporu okoline!? Ja stojim na mjestu. Psihički sam invalidan i sad se moram prilagoditi ne samo poslovno, nego i socijalno. A nisam kroz cijelo odrastanje. Kako???

to se ja isto pitam bilo bi mi puno lakse kad bi znao sto bi htio raditi, a nemam ni ja bas neku potporu okoline od faksa sam odusto I poceo sam za pocetak volontirati probaj I ti ak zelis

[zoki89]

Ako ne znate što želite u životu, počnite od toga da istražite i isprobate više različitih stvari. Meni je taj pristup pomogao da otkrijem svoju glavnu strast.

[Daracpoparac]

zoki89 kaže:

Ako ne znate što želite u životu, počnite od toga da istražite i isprobate više različitih stvari. Meni je taj pristup pomogao da otkrijem svoju glavnu strast.

jebeno, ja bih bio presretan kad bi mogao profitirati novčano na strasti ,u prijevodu egzistirati a da naravno ne ugrožavam nikog drugog , ne bi mogao bolji život zamisliti , čak mi ni djevojka ne bi trebala kad bi to imao,a u vezi pokušavanja stvari, to sam kontao prvo volontirati na više mjesta, pa čisto da vidim kakav ću biti, nadam se da će mi to uspjet pomoći u vezi pronalaženja posla.

[mad]

Ima lijeka za depresiju. Najbolji lijek je osobni uspjeh.

Vecina tih problema i depresija dolazi kad je covjek sam, i bez novaca ideje i cilja. I tako se to vrti u zacarani krug rekli bi englezi downward spiral. I svaki dan izgleda mracnije, a nada sve tanja i tanja. Ljekovi ni psihijatri nisu rjesenje, rjesenje treba doci iz tvoje glave, u vidu odluke da nesto
zelis postati - da zelis biti netko i nesto, da zelis upravljati zivotom a ne on tobom. Faza br.2 je kako doci do toga da upravljas zivotom? Novac? Ok sad imas odluku da zelis nesto vise, znas i cime to postic(naprimjer novcem) i jos trebas shvatit koji je najkraci put dotle. I gledas samo put toga, i jako malo ili nista sa strane. A kad dodes blizu cilja, kad pogledas koliki put i to kakav je iza tebe bit ces ponosan na sebe i vise nikad neces bit u depresiji jer ces cijenit sebe.

Reka je jedan pametan covik meni kad sam ga upita pa ko je taj sta je izmirija -89 stupnjeva na antartici? Kaze on - covjek. Tija je rec da ljudi mogu sve kad odluce. Sposobni smo za velike stvari i najgore je(i najlakse) samooplakivat se u beznadju. Sjeti se da kao dijete nisi bio u beznadu, zbog cega si sad? E to na sto mislis je korjen problema i rjesi to i uzivaj u zivotu. Zivot nije patnja.

Sent from my GT-I9000 using Tapatalk 2

[Daracpoparac]

mad kaže:

Ima lijeka za depresiju. Najbolji lijek je osobni uspjeh.

Vecina tih problema i depresija dolazi kad je covjek sam, i bez novaca ideje i cilja. I tako se to vrti u zacarani krug rekli bi englezi downward spiral. I svaki dan izgleda mracnije, a nada sve tanja i tanja. Ljekovi ni psihijatri nisu rjesenje, rjesenje treba doci iz tvoje glave, u vidu odluke da nesto
zelis postati - da zelis biti netko i nesto, da zelis upravljati zivotom a ne on tobom. Faza br.2 je kako doci do toga da upravljas zivotom? Novac? Ok sad imas odluku da zelis nesto vise, znas i cime to postic(naprimjer novcem) i jos trebas shvatit koji je najkraci put dotle. I gledas samo put toga, i jako malo ili nista sa strane. A kad dodes blizu cilja, kad pogledas koliki put i to kakav je iza tebe bit ces ponosan na sebe i vise nikad neces bit u depresiji jer ces cijenit sebe.

Reka je jedan pametan covik meni kad sam ga upita pa ko je taj sta je izmirija -89 stupnjeva na antartici? Kaze on - covjek. Tija je rec da ljudi mogu sve kad odluce. Sposobni smo za velike stvari i najgore je(i najlakse) samooplakivat se u beznadju. Sjeti se da kao dijete nisi bio u beznadu, zbog cega si sad? E to na sto mislis je korjen problema i rjesi to i uzivaj u zivotu. Zivot nije patnja.

Sent from my GT-I9000 using Tapatalk 2

većini ljudi život je patnja makar imali sve pod rukama ili ništa jer ljudi mogu patiti zbog bilo čega i obično to tako i bude, ali stvar je zapravo kak se nosiš s tom patnjom a to prizlazi iz tvoje reakcije na patnju. Neko može dobiti šizu i reći koga jebe, ja ću svejedno živjeti sretno, netko se opet ubije s tineđerskom depresijom,jebiga, nije svima život laka stvar i ne uspjeva svatko uspješno rješavati svoje probleme u životu i u svijetu u kojemu se problemi općenito dosta teško rješavaju. Život je škola,to stoji, al nije svatko spreman preuzeti punu odgovornost za sva svoja djela i nedjela

[mad]

Daracpoparac kaže:

većini ljudi život je patnja makar imali sve pod rukama ili ništa jer ljudi mogu patiti zbog bilo čega i obično to tako i bude, ali stvar je zapravo kak se nosiš s tom patnjom a to prizlazi iz tvoje reakcije na patnju. Neko može dobiti šizu i reći koga jebe, ja ću svejedno živjeti sretno, netko se opet ubije s tineđerskom depresijom,jebiga, nije svima život laka stvar i ne uspjeva svatko uspješno rješavati svoje probleme u životu i u svijetu u kojemu se problemi općenito dosta teško rješavaju. Život je škola,to stoji, al nije svatko spreman preuzeti punu odgovornost za sva svoja djela i nedjela

U pravu si sta se tice patnje. Ne nosi se svako na isti nacin sa patnjom. Al opcenito mislim da je covjek dizajniran za vece stvari nego biti patnik i samosazaljevat se?

Btw. Misli pozitivno o svemu uvijek i nema problema!

Sent from my GT-I9000 using Tapatalk 2

[Flissiicoo]

mad kaže:

Ima lijeka za depresiju. Najbolji lijek je osobni uspjeh.

Vecina tih problema i depresija dolazi kad je covjek sam, i bez novaca ideje i cilja. I tako se to vrti u zacarani krug rekli bi englezi downward spiral. I svaki dan izgleda mracnije, a nada sve tanja i tanja. Ljekovi ni psihijatri nisu rjesenje, rjesenje treba doci iz tvoje glave, u vidu odluke da nesto
zelis postati - da zelis biti netko i nesto, da zelis upravljati zivotom a ne on tobom. Faza br.2 je kako doci do toga da upravljas zivotom? Novac? Ok sad imas odluku da zelis nesto vise, znas i cime to postic(naprimjer novcem) i jos trebas shvatit koji je najkraci put dotle. I gledas samo put toga, i jako malo ili nista sa strane. A kad dodes blizu cilja, kad pogledas koliki put i to kakav je iza tebe bit ces ponosan na sebe i vise nikad neces bit u depresiji jer ces cijenit sebe.

Reka je jedan pametan covik meni kad sam ga upita pa ko je taj sta je izmirija -89 stupnjeva na antartici? Kaze on - covjek. Tija je rec da ljudi mogu sve kad odluce. Sposobni smo za velike stvari i najgore je(i najlakse) samooplakivat se u beznadju. Sjeti se da kao dijete nisi bio u beznadu, zbog cega si sad? E to na sto mislis je korjen problema i rjesi to i uzivaj u zivotu. Zivot nije patnja.

Sent from my GT-I9000 using Tapatalk 2

Sviđa mi se post. Ali...
Ajmo ovako. Moje misli o beznađu su ovisnost. Moja percepcija svijeta je iskrivljena.? Gomila negativnih misli.
Kao dijete sam bio neodlučan, sramežljiv, osjetljiv. To je korijen. I potom se to širi kroz sve segmente mog života. Odrastaš, a ne znaš ko si di si šta si. Gledaš te ljude oko sebe i ništa ti nije jasno. Zbunjen si i izgubljen. Usvajaš naviku i reakciju podređenosti, sanjaš sebe u tom obliku, lagano se poistovjećuješ s tim. Do trena kad ostaneš potpuno sam sa sobom i porazmisliš o svim tim stvarima.

A onda se osjetiš još više zarobljenim jer ne znaš kako dalje nakon što neke stvari o sebi spoznaš. Zato mislim da si u krivu kad kažeš da lijekovi i psihijatri nisu rješenje. Možda nisu, ali mogu biti bar pomoć da se do njega dođe.

Danas sam malo šetao po vani. Proljetno nedjeljno popodne. U jednom trenutku mi je došlo da sam sebe dobro ispljuskam. Iz čiste frustracije. Mislim da bi sigurno netko zvao Vrapče da sam to činio. Isto tako, donijeti odluku da ću ja sutra biti uspješna osoba je preradikalan potez. Došao sam do svoje bivše osnovne škole i osjetio onu istu nelagodu kao prije deset godina. Sada sam samo još veća flegma.

U školi su me neki zvali dilerom. Jer sam izgledao zbunjeno i nadrogirano, mada sam u životu popušio jednu jedinu običnu cigaretu! A bio sam samo tako prokleto umoran i iscrpljen od te jebene okoline.

Nisam se javljao na satovima, nisam surađivao, komunicirao s drugima, čak nisam znao ni glumiti pod maskom. Sve je bila improvizacija. Moj život je postao planina Defenziva, satkana od mnogo manjih kamena. I sad to razbijati čini mi se kao nemoguća misija. Kao da nekome ideš dokazati da dva+dva nisu četiri.
Nemam stav. Nisam se znao izboriti za sebe, a kamoli druge.

Bez obzira na sve, shvaćam poantu. Idem se boriti! Sa svojom neprijateljskom stranom. Ali to je samo hir. Privremen stav. Kako ga održati. Treba pitati čovjeka koji je mjerio temperaturu na Antarktici kakvo je bilo njegovo stanje svijesti.

Ja možda otkrijem tko sam, vidjet ću mogu li do tuda dogurati.
Za sada sam obični forumaš koji maše svim strpljivcima koji gutaju ova slova umjesto neke fine večerice...

[zoki89]

Daracpoparac kaže:

jebeno, ja bih bio presretan kad bi mogao profitirati novčano na strasti ,u prijevodu egzistirati a da naravno ne ugrožavam nikog drugog , ne bi mogao bolji život zamisliti , čak mi ni djevojka ne bi trebala kad bi to imao,a u vezi pokušavanja stvari, to sam kontao prvo volontirati na više mjesta, pa čisto da vidim kakav ću biti, nadam se da će mi to uspjet pomoći u vezi pronalaženja posla.

A gotovo sve se može unovčiti. Samo treba prepoznati ljude koji imaju potrebu sukladnu našoj strasti. Stoga mnogi ljudi hobije pretvore u izvor prihoda. Naravno, ako i dok im to ne postane dovoljno da solidno žive, rade neki običan posao. Ne kažem da je lako, ali nije niti nemoguće.

A volontiranje je super da se stekne nešto znanja i iskustva, te dobro provede višak slobodnog vremena I zaista može pomoći kod zapošljavanja.

[zoki89]

Flissiicoo kaže:

Kao dijete sam bio neodlučan, sramežljiv, osjetljiv. To je korijen. I potom se to širi kroz sve segmente mog života.

Ako si toliko uspješan u izgradnji negativnih navika i stavova, zašto misliš da bi bio neuspješan u izgradnji pozitivnih? Samo počni od nečeg iznimno jednostavnog i malog iskoraka, te ćeš postepeno dolaziti do većih. Prirodno i bez forsiranja.

[Flissiicoo]

zoki89 kaže:

Ako si toliko uspješan u izgradnji negativnih navika i stavova, zašto misliš da bi bio neuspješan u izgradnji pozitivnih? Samo počni od nečeg iznimno jednostavnog i malog iskoraka, te ćeš postepeno dolaziti do većih. Prirodno i bez forsiranja.

Treba biti svjestan i uporan. Probat ću.
Samo izmišljam opravdanja, a tonem sve dublje.
Krenut ću ovaj tjedan i na grupnu pt, možda mi se neke stvari iskristaliziraju...

[Iskra94]

Flissiicoo kaže:

@iskrica, ti živiš za svoje snove. OK. Imaš li alternativu? Što ako ti se snovi rasplinu ili dođeš u fazu kad i to shvatiš kao besmisao? I kako si vlastite ciljeve uspjela odvojiti od utjecaja okoline? Ipak je mnoge ciljeve lakše ostvarivati uz podršku okoline. Eto, to me zanima.



Pod hitno trebam naći posao. Što bi mi preporučili da radim?

Naravno da imam alternativu, i to nekoliko, uvek imam plan A, plan B, plan C, a ako svi padnu u vodu, znam smisliću tri nova.
Pa, kad je neko rođen tvrdoglav, onda okolina zna da ima pravo na mišljenje, ali takođe zna da što bude više trubila i forsirala nešto drugo, stvori će samo inat, pa kažu šta misle, ako uvažim dobro,ako ne prevrću očima
I naravno da je lakše uz podršku, jer ako nešto krene naopako priskočiće ti u pomoć, a ako nemaš podršku upiraće prstom u tebe i govoriti: ,, jesam ti rekao/la ,,. Ali opet, meni bi to upiranje prtom bilo veći potsticaj nego tapšanje po ramenu. A uspeh, kad nešto postigneš bez pomoći okoline, stvara neprocenjiv osećaj, izvanredan.
Snovi su osetljivi ko mehur od sapunice, i znam taj osećaj kad se raspadnu, već sam ga pregurala, i ako se ponovo sretnem s njim stvori ću novi san ili novi cilj.


Kad želiš nešto početi nemoj koristiti reči moram i trebam, zameni ih sa hoću i želim. Mislim da treba da radiš ono što voliš, da napraviš spisak šta voliš da radiš i šta bi voleo, jer šta god da ti neko savetuje da radiš, nemože bolje od tebe da zna šta bi ti išlo od ruke i u čemu bi uživao.

[Gogril]

@Flissiicoo

Svi smo mi zarobljeni unutar vlastitog labirinta životarenja zbog straha. Labirinta iz kojeg ne želimo
izaći koliko god neugodno bilo, jer ipak opstajemo. Obuzima nas strah od neuspjeha
i prevelika opterećenost prošlošću da bi se pomaknuli s mrtve točke.
Osobno sam shvatio da previše razmišljam o koraku kojeg bi trebao poduzeti i samim time si gomilam stres, trošim vlastitu energiju na gluposti.
Iskreiraj sam sebi plan ispunjen željama i onime što želiš isprobati, čime se želiš baviti. Drži se toga i
stvari će krenuti na bolje. Najteže je napraviti prvi korak. Sve je stvar percepcije, probaj razmišljat pozitivno, opusti se i kreni!