Kako živjeti sretno kao ateist u religioznoj obitelji?

[Tox]

zelj kaže:

koliko ti je uopće godina jeli više od 18 u današnje vrijeme je moderno biti ateist ili peder

A kojiko je tebi bebač mali godina kad ovakve komentare daješ?

[radical change]

zelj kaže:

koliko ti je uopće godina jeli više od 18 u današnje vrijeme je moderno biti ateist ili peder

Ateizam je za promjenu super ako tjera čovjeka da istražuje sebe i svijet oko sebe i razmišlja izvan kutije.. Svaka vjera sama po sebi je kreirana da čovjeku stavi lisice na ruke. Svako slijepo sljeđenje autoriteta i rituala vodi čovjeka u tupilo.. sve smo manje ljudi a sve više smo ovce.. što se vidi iz primjera njegove obitelji koja zasljepljena svojim ritualima i osjećajem svojevrsne pripadnosti nije u stanju prihvatiti izbor najužeg člana obitelji.. dovedi rimokatolika i muslimana za isti stol i eto ti rata dok trepneš...
Jedino podržavam činjenicu da čovjek kao ovca zasljepljen vjerom u nešto spokojnije živi pod iluzijom nagrade za životno djelo...

[piki]

Ateist i peder, tobe jarabi .

[Eugen C]

georgieann kaže:

najdraže mi je kad stariji ljudi koji su otkrili vjeru u kasnijoj dobi krenu držat prodike kako ću se vratit bogu i da sam zabludjela. LOL

Meni je jos draze kada oni koji su odrasli u vjeri pod stare dane drze prodike kako su oni svake nedjelje isli na misu pa eto danas ne moraju. A ja, naravno, moram...

georgieann kaže:

budi smiren i odlučan, očito te čeka duga borba ; ) i šta ti budeš smireniji oni će se više živcirat dok jednostavno ne dignu ruke. samo će se rodbini i prijateljima žalit kako ne znaju koji je vrag ušao u te. moguće je da i suza bude, sudeći po opisu tvoje obitelji.

Smiren sam ja. Dosad nisam nijednom prenaglo reagirao na njihove rijeci. Bio sam maksimalno smiren. A sto se tice suza, bit ce toga, ne brini se.

georgieann kaže:

a i doista, nekako, nemoj očekivat da će baš prihvatit, za svaki slučaj planiraj gdje da se makneš.

Ne ocekujem ja da oni to prihvate. Samo zelim da mi ne predbacuju svako malo zbog moga nevjernistva.

Kinder Pikachu kaže:

Nemam baš neki pametan savjet za trenutnu situaciju, brijem da su ti roditelji baš onaj tip vjernika kakve niko živ ko nije religiozan ne bi htio imati u svojoj blizini. Možeš se ili isključiti od svega toga i raditi po njihovome pritom se ne osjećajući kao zadnji idiot i tužno ili gurati svoj inat (ja sam uvijek gurao jer mi je uvijek bilo neshvatljivo čime se ljudi mogu opterećivati i koliko neka glupost može imati utjecaja na njih a ne znam biti tip koji će odmahnuti rukom na sve to).

Nije meni problem raditi po njihovome. Meni nista ne znaci da se pretvaram da sam najveci vjernik koji postoji. Ali mi se vise ne da. A i sto se tice drugih stvari - i tu sve vise i vise popustam.

Kinder Pikachu kaže:

Ja bih se zabavljao ako već oni neće da prihvate to rekao ti njima ružno ili lijepo. Bez ikakvih burnih reakcija, samo opušteno.

Ma zabavljam se ja maksimalno. Evo jutros. Ulazim u dnevni boravak. Znam da ce me njihovi pogledi tamo prikovati ocekujuci moju reakciju. I tako ulazim ja a moj otac namjerno rece: ''Sretan ti Uskrs, sine!'', na sto sam ja odgovorio sa podsmijehom ''Hvala, takodjer!''. Ja sam tada krenuo nazad u sobu pa je on dobacio nesto tipa: ''A vidi, bogati, cestita' nam je.'' Nemam ja nikakvih problema cestitati nekome ili primiti cestitku ali kad me netko namjerno jebe u mozak s tim - e necu mu pruzit tu cast.

Kinder Pikachu kaže:

Meni su se iščuđavali kad bih rekao da sam ateist, ono, pa kako, kakva ti je porodica, imaš li vjernika u porodici, nemoj da si ikad više rekao da ne vjeruješ u boga... Ne mogu se više sjetiti ali bilo je i bit će bisernih reakcija.

Meni takva pitanja svaki dan upucuju. Kao, kako mozes biti tako glup i nevjerovati u Boga?...a ono kada vidim kakvi su oni vjernici pomislim da cu prije ja u Raj nego oni.

rosita22 kaže:

Je li moguće baš sretno? Ne vjerujem, ali pokušaj nekonfliktno. Kako se čini, tvoju obitelj bi usrećilo tvoje provođenje nekih izvanjskih formi vjere. (Znam, tu bi se dalo prodiskutirati i o sreći i o pravoj vjeri.) Probaj raščistiti sam sa sobom jesi li u stanju izvršiti neke od tih formi i u kojoj količini. Sasvim sigurno te stvari te neće pretvoriti u vjernika, a to i ne želiš, a to tvoji ne moraju (i ne žele) znati.

Ma nemam ja nikakvih problema s tim da glumim da sam vjernik. Glumim cijeli zivot. Da mi ovo bude nekakav problem, nema sanse. Ali mi se vise ne da glumit. Tako je dosadno zivjeti po mjerilima drugih.

rosita22 kaže:

Tko im je kriv što su formalisti, a da toga nisu svjesni. Zapravo sam sigurna da i sam Bog vrti glavom i govori c-c-c na takvo shvaćanje vjere.

To i ja mislim. Nikako mi ne ide u glavu da oni takvo sto ne mogu razumijeti. Zar bi stvarno itko volio gosta koji je nevoljko dosao u posjet? Mislim da ne.

rosita22 kaže:

Baš je iz tvog problema i upisa ovdje vidljivo kako se i vjera razlikuje od kraja do kraja, a ne bi trebalo biti tako folkoristički. Pravi vjernik ne treba se osjećati nelagodno i ugroženo u društvu ateiste. U tvojoj obitelji je više na snazi ono što će reći selo.

To primjecujem u svom okruzenju. Meni nije nikakav problem druziti se s vjernikom. Nece oni mene pretvoriti u nevjernika samo zato sto su oni vjernici.

rosita22 kaže:

Radi na tome da se što prije osamostališ.

Radi se na tome ali jos neko vrijeme cu biti ovisan o njima. Ali osamostaljenje ide uzlaznom putanjom, tako da je sve bolje i bolje u tom pogledu.

eelli kaže:

Pa evo ja živim u manjoj sredini gdje su skoro svi vjernici i idu u crkvu iako u zadnje vrijeme nešto manje nego prije npr.posle rata...mi smo obitelj ateista

Kakve odnose imate s vjernicima?

eelli kaže:

Autoru punoljetan si i tvoji roditelji bi trebali poštivati tvoju odluku a ako ne mogu to je njihov problem,mislim da im trebaš dati malo vremena da se naviknu na to...

Spominjao sam to u uvodnom postu, od mog outanja je proslo vise od godinu, cak mozda i vise od godinu i pol dana a da se situacija nije pomaknula s mrtve tocke. Cak se mozda i pogorsala. Nekako mi je tesko povjerovati da ce se oni ikada naviknuti na to.

zelj kaže:

koliko ti je uopće godina jeli više od 18 u današnje vrijeme je moderno biti ateist ili peder

Dje me nadje, boga ti tvog?! Imam dovoljno godina da znam tko sam i sto sam.
Vjeruj mi nema nicega privlacnoga u bivanju drugacijim.

[john newman]

nije ti lako ali utjesit cu te. ja zivim u ateistickoj obitelji zato sto su se nama takva sranja izdesavala u dosadasnjem zivotu pa da smo svi u obitelji umno zaostali vjerujem da nebi mogli vjerovati u oca i duha...

[Eugen C]

Almost Rosey kaže:

...
Mama je negodovala, tata je zaključio da previše razmišljam i nakon toga nisam imala većih problema. Istina, nakon toga je mama nekoliko puta predložila da odem na misu ili ispovijed, pitala me zašto ne idem i sl., molila me da odem barem na veće blagdane, ali objasnila sam joj da bi to tek bilo licemjerno i tek bih se onda osjećala odvratno i kao "vel'ki vjernik" : rolleyes: koji ide u crkvu samo na Božić i Uskrs.

Jako hrabro od tebe da si tako postupila. Ja ne mogu zamislit da imam takav razgovor sa svojima.

Almost Rosey kaže:

Ni danas joj nije pravo ali to više nije tema. Ako se ikad budem udavala, ne znam što ću napraviti, hoću li se udati u KC ili ne; ponekad mislim da neke stvari valja izdurati radi mira u kući, a u vezi nekih drugih jednostavno ne mogu protiv sebe.

Cak bih se mogao i sloziti (jer radim slicne stvari) ali onda treba paziti da taj mir ne steti tebi. Ne znam, ne zelim ciniti takve stvari, cijelo moje bice se odupire tomu ali na kraju popustim jer si mislim da je tako pametnije.

Almost Rosey kaže:

Jutros smo se za doručkom molili. Ja sam verglala taj očenaš onako, da se red i forma zadovolje i da ne dižem tenzije. Ako si ona želi misliti da nema ništa problematično u činjenici da jednako tako mogu recitirati Ježevu kućicu, a neka joj.

Ja sam se jutros pravio da spavam samo kako bih preskocio molitvu. Pa sam banuo usred dorucka. Meni taj dio stvara jako veliku neugodu, a opet ne zelim se prekriziti i moliti. Mislim, mogu ja to uraditi, nista mi to ne predstavlja ali sav se ukocim, nisam u stanju pomaknuti svoje tijelo ni mrvicu dok traje molitva. Gotovo da budem paraliziran.

Almost Rosey kaže:

Ja prihvaćam da je ona vjernik i da je izrazito religiozna, ona, valjda, prihvaća da sam ja ateist (kad je bio popis stanovništva, ja sam bila daleko od kuće i rekla sam joj da se želim izjasniti kao ateist i to je poštovala), ja istrpim blagdanske molitve, ona istrpi moje kenjkanje po Bozaniću i ekipi, vjerojatno izmoli krunicu za grešnu mi dušu i kvit smo si. No uvelike mi olakšava tata koji je "na mojoj strani" i unosi dozu humora u sve to.

Popis je kod nas bio bas negdje u vrijeme mog outanja i cvrsto sam odlucio da cu se izjasnit kao ateist. Ali posto sam ja bio odsutan taj tjedan moji su me predbiljezili kao vjernika. I kod mene stari ponekad nastupa s humorom ali to vise sluzi kao podjebavanje a ne stvarna zelja da se smire tenzije.

Almost Rosey kaže:

S druge strane, ja neke elemente religioznosti i običaja vežem za obitelj, a ne za vjeru, tako da i dalje prakticiram neke rituale (kićenje bora, ukrašavanje pisanica, i sl.), ja to prihvaćam kao sitna simbolička praznovjerja i ne osjećam tu neki veliki problem.

Nemam ja s tim nikakvih problema. Ove godine smo majka i ja kitili bor i postavljali jaslice. Danas sam se s necacima natjecao cije je jaje bolje. Te neke obiteljske obicaje ne nalazim necim, kao sto kazes, vezanim striktno uz vjeru.

Almost Rosey kaže:

Po meni bi najbolja "strategija" bila da im objasniš što je tebi problematično što se religije tiče, odnosno zašto je tebi važno da ne ideš na misu i ne sudjeluješ u ritualima i obredima. Onako, da preneseš stvari na potpuno osobnu razinu, što se u tebi, u njihovom sinu, događa, kakvi otpori i previranja i kako se osjećaš u vezi svega toga. Odrasla si osoba i možeš odlučivati za sebe i to je, u konačnici, ma koliko oni ne odobravali, osobni izbor i privatna odluka.

Eh, i ja bih volio da je to moguce. S mojim roditeljima nije moguce normalno razgovarati. Iz iskustva znam da cu na kraju ispasti gori nego sto sada ispadam. Oni kada si nesto utuve u glavu ne mozes im to izbiti. Nazalost, svaki moj pokusaj iznosenja razloga zasto sam ateist su naisli na podsmijeh i otvoreno ismijavanje. Oni jednostavno ne mogu razumijeti da postoje ljudi koji ne vjeruju u Boga. Da ne spominjem da su im svi ateisti komunisti...

Almost Rosey kaže:

Ne bih tu puno psihologizirala, no vjerojatno dobar dio njihovog neodobravanja proizlazi iz osjećaja osobnog neuspjeha, odnosno osjećaja da uza sav trud nosu od tebe uspjeli učiniti poštenog katolika. Jest malo karikirano, ali razumljivi su osjećaji izdaje i ljutnje u takvoj situaciji. I zato im e potrebno objasniti da, koliko god se oni trudili, promišljanja i odluke su u konačnici tvoje i pod utjecajima koji premašuju njihov odgoj. Bolna je spoznaja da ti dijete na taj način odrasta i da (više) ne prihvaća tvoje svjetonazore i tvoja pravila, ali to je također dio roditeljskog sazrijevanja i to je nešto kroz što oni moraju proći.

Ovo najvjerojatnije i jest istina. Oni od svoje djece ocekuju odredjen nacin ponasanja. Nekad to vrlo jasno kazu nekada samo impliciraju. Recimo, ne govore nam da se moramo zeniti do te i te godine ali se izmedju redova da procitati da to bude dok je vrijeme. S druge strane vrlo jasno i razgovijetno kazu da bi zeljeli Hrvaticu i Hrvata za zeta i nevjestu. Problem je taj sto oni to od mene nece dobiti i mislim da oni to polako shvacaju pa reagiraju na nacin na koji reagiraju.

Almost Rosey kaže:

Ja ti, osim razgovora, predlažem i da barem za početak ostaneš pri tim nekim zajedničkim ritualima koji njima toliko znače, ali da im objasniš da si voljan moliti s njima zbog njih, jer ti je stalo do vašeg zajedništva i obitelji, ali ne i do samog sadržaja te molitve. Meni se to čini kao dobar primjer prihvaćanja osobe iako postoji istovremeno neslaganje s onime što ona čini i u što vjeruje i možda to uspiju naučiti od tebe, ako me kužiš.

Sto se tice molitve, nazalost to nije moguce. Ja se vise ne mogu natjerati da molim zajedno s njima. Zadnji put kada sam se prekrizio i pomolio jest bilo kada je bio blagoslov kuca. To sam uradio cisto da ne dobijem packe poslije svecenikova odlaska.

Beljki kaže:

Btna je razlika u tome koliko je sredina na nekoj individualizam-urbano-liberalno liniji, a koliko na ruralno-klanovsko-konzervativnoj

Ova druga linija je definitvno moja sredina. U cijeloj svojoj uzoj i siroj obitelji ja ne znam za nekog ateistu. Svi su vjernici ili glume da su vjernici. Ne znam, jos nisam dobio dojam da ijedan od roditelja uistinu postuje izbore svoje djece. Ako imaju prilike da im to predbacuju, ucinit ce. To slusam svaki dan.

Beljki kaže:

Uglavnom, nikad sa time imao problema, sa skwo se znam ponekad onako, rekao bih dobronamjerno podbadat, bez nekih zlih namjera i drama, starci se ne mjesaju ni u sto. U crkvu skoro nikad ne idem, nemam problem ako netko dodje spricat vodicu po kuci il sto vec, nemam problem niti odvest zenu do Medjugorja (bez sudjelovanja u icem tamo, iako sam se popeo koji put na brdo i tako, da vidim so ima ). Jes da misli da su moje joge i pizdarije sotonska masla al sta sad : rofl: : zubo:

Nemam ni ja nikakvih problema s tim. Bio sam nebrojeno puta u Medjugorju, kada se blagosljivala kuca, kada su nam gosti bili svecinici itd..., itd..., ali mi smeta kada me se tjera da i ja sudjelujem u necem u cemu ne zelim sudjelovat. Ako ja postujem tebe i tvoja uvjerenja, daj bola, postuj i ti mene i moja uvjerenja. Zar je to toliko tesko?

Beljki kaže:

No sredina koja je u fizickoj i socialnoj okolini koja je vise pvisna o i usmjerena na lokalnu zajednicu i njenu koheziju je obicno i puno cvrsca u forsiranju prihvacanja pravila, vrijednosnih sustava itd takve sredine posto se po njima postaje ili prestaje biti djelom "drustvenog tkiva". Nema to u krajnjoj liniji neke veze sa Bogom i crkvom, to je samo jedna moguca manifestacija mehanzma.

Moje je misljenje da je tu rijec o stidu. Odnosno, sto ce selo reci i slicne pizdarije. A sve mi to govori da takvi ljudi nemaju kicmu i da su povodljivi sto je za mene .


P.S. Vid' plahte, e.

[piki]

Eugen C kaže:

Nije meni problem raditi po njihovome. Meni nista ne znaci da se pretvaram da sam najveci vjernik koji postoji. Ali mi se vise ne da. A i sto se tice drugih stvari - i tu sve vise i vise popustam.

Kužim. Ti imaš razumijevanja za sve njihovo i hoćeš neki kompromis ali kad nešto tvoje dođe u pitanje onda je priča drugačija.

Ma zabavljam se ja maksimalno. Evo jutros. Ulazim u dnevni boravak. Znam da ce me njihovi pogledi tamo prikovati ocekujuci moju reakciju. I tako ulazim ja a moj otac namjerno rece: ''Sretan ti Uskrs, sine!'', na sto sam ja odgovorio sa podsmijehom ''Hvala, takodjer!''. Ja sam tada krenuo nazad u sobu pa je on dobacio nesto tipa: ''A vidi, bogati, cestita' nam je.'' Nemam ja nikakvih problema cestitati nekome ili primiti cestitku ali kad me netko namjerno jebe u mozak s tim - e necu mu pruzit tu cast.

Shvatam koliko ti je iritantno sve to. I da ti (moguće) "sine" iz njegovih usta zvuči mnogo odbojno.

Meni takva pitanja svaki dan upucuju. Kao, kako mozes biti tako glup i nevjerovati u Boga?...a ono kada vidim kakvi su oni vjernici pomislim da cu prije ja u Raj nego oni.

Jedina šteta je što je čovjek nekad tako naivan pa pomisli da se takvima mogu objasniti neke stvari.

Ali mi se vise ne da glumit. Tako je dosadno zivjeti po mjerilima drugih.

To je ono što i ja mislim i što sam htio reći svojim postovima. Vjerujem da ti i ja najbolje znamo kako je živjeti takav život pa više jednostavno nemaš živaca ni volje, pogotovo kad neko drugi nije u stanju staviti se u tvoju kožu.

[Srebrni-medvjed]

A ja sam religiozan u podosta ateističkoj obitelji i mislim da sam u boljoj situaciji nego pokretač teme jer ti religious freakovi uglavnom druge tjeraju da trpe jer su i njih silili da trpe pa se na nekom žele iskaliti

[Bugsy93]

Imaš glupe, netolerantne i zatucane roditelje. Zbilja mi je žao.

[Almost Rosey]

Eugen C kaže:

Jako hrabro od tebe da si tako postupila. Ja ne mogu zamislit da imam takav razgovor sa svojima.

Meni je tu pomogla činjenica da sam i inače pomalo crna ovca u familiji, uvijek đavolji (no pun intended ) advokat i "na svoju ruku" i nekako su već svi na takvo što navikli.

Cak bih se mogao i sloziti (jer radim slicne stvari) ali onda treba paziti da taj mir ne steti tebi. Ne znam, ne zelim ciniti takve stvari, cijelo moje bice se odupire tomu ali na kraju popustim jer si mislim da je tako pametnije.

Znam. Stvar je, valjda, prioriteta i racionalizacije.
Imam frendicu ateistkinju koja se udala u crkvi. I krstila je dijete. Razlog: interijer je lijep, obred je svečan a i prababu bu strefilo srce. I okej, whatever works for her, znamo i ja i ona da je to najobičnija racionalizacija ali preko toga se prelazi, ona si je prioritete posložila na taj način, opravdala si je ono što je napravila po svojim standardima "pogrešno" i sve štima. Jebiga, ljudi tako funkcioniraju.

Ja sam se jutros pravio da spavam samo kako bih preskocio molitvu. Pa sam banuo usred dorucka. Meni taj dio stvara jako veliku neugodu, a opet ne zelim se prekriziti i moliti. Mislim, mogu ja to uraditi, nista mi to ne predstavlja ali sav se ukocim, nisam u stanju pomaknuti svoje tijelo ni mrvicu dok traje molitva. Gotovo da budem paraliziran.

Ovo se meni dogodi kad dođe svećenik u posvećenje doma. Naravno da prije kažem sve što mislim o luknu i milodarima i porezu i KC u 'rvata i zgradama od oniksa, sve lijepo izbacim, i onda se "detacham" u ključnom trenutku, ono, tu sam ali kao da i nisam.
Nažalost, na sve to ja pristajem dok živim pod njihovim krovom, na tragu toga je i Beljkijev post. Samostalnost, odvojenost i neovisnost su preduvjet za otvorenije izražavanje takvih stavova.

Popis je kod nas bio bas negdje u vrijeme mog outanja i cvrsto sam odlucio da cu se izjasnit kao ateist. Ali posto sam ja bio odsutan taj tjedan moji su me predbiljezili kao vjernika. I kod mene stari ponekad nastupa s humorom ali to vise sluzi kao podjebavanje a ne stvarna zelja da se smire tenzije.

Baš nepoštujuće i ružno, ne znam šta drugo reći.

Da ne spominjem da su im svi ateisti komunisti...

Narafno da jesu, pošetepe!

Problem je taj sto oni to od mene nece dobiti i mislim da oni to polako shvacaju pa reagiraju na nacin na koji reagiraju.

Vjerojatno. Nažalost, ma kako to tebi teško padalo (a vjerujem da bi moglo), to nije tvoj problem. Ljudi odabiru svoje reakcije na okolinu i za njih snose odgovornost. Naravno, bilo bi idealno kad bi jedno odvajanje (mentalno) moglo pratiti drugo (fizičko), ako me bereš. A opet, znam da živimo gdje živimo, gdje ljudi do četrdesete žive pod roditeljskim krovom i znam da je "odseli se" mlaćenje tuđim organom po koprivama.

Sto se tice molitve, nazalost to nije moguce. Ja se vise ne mogu natjerati da molim zajedno s njima. Zadnji put kada sam se prekrizio i pomolio jest bilo kada je bio blagoslov kuca. To sam uradio cisto da ne dobijem packe poslije svecenikova odlaska.

Ih, ja mogu, brate, ako hoćeš i na latinskom. Olckul.

Ali shvaćam taj osjećaj kada nešto radiš protiv sebe.
Možeš li se domisliti nekoj privatnoj subverziji koju možeš izvesti za vrijeme te molitve? Npr., figa u džepu, ili prosta alternativa riječima u molitvi? Znam da je djetinjasto, ali tako bi mogao zadržati taj osjećaj pobune a da ona ne bude toliko vidljiva i podložna sankcijama.

[eelli]

Eugen C kaže:

Kakve odnose imate s vjernicima?

Kad si postavio ovo pitanje mogu misliti kakvo mišljenje imaju tvoji(i u tebe su usadili) o nevjernicima tj. ateistima...ja imam odnose sa ljudima bili oni vjernici ili ne, znači sa tolerantnim ljudima koji prihvaćaju zarličitosti a njih ima i među vjernicima...

Tražiš od roditelja da tebe prihvate kao ateistu i svjestan si da nikad neće to uspjeti onda ne traži nešto što ti ne mogu dati...

[Beljki]

Eugen C kaže:

Moje je misljenje da je tu rijec o stidu. Odnosno, sto ce selo reci i slicne pizdarije. A sve mi to govori da takvi ljudi nemaju kicmu i da su povodljivi sto je za mene .

To i kazem, stvar je u tome da se djeli vrijednosni sustav "plemena", a ne da je sam vrijednosni sustav dobar, los, racionalan ili besmislen. Ne djeleci ga postajes crna ovca, netko za koga copor nije siguran koliko je pouzdan.

Mislim da je malo grubo nazvati bezkicmenjastvom, svi smo mi coporativne zivotinje. Tesko je sam ubit medvjeda, obranit se od cetnika, obradjivat polje ili izgrkadit kucu. Potreba da se bude dio copora je temeljno ljudsko ponasanje, posebno u okolnostima i sredinama gdje je medjuovisnost vise izrazena.

U mirnodopskim uvjetima npr veca je individualnost od ratnih, u materiajlno sigurnim vise nego u krizi, u uredjenoj drzavi koja pokriva mehanizme socialne sigurnosti, skolovanja, zdravstva itd vise nego tamo gdje sve ovisi o rodbini i susjedima.

Uz veci osjecaj ugroze (stvaran ili izmisljen) na to utjece i velicina sredine. STo je manja i sto se vise svi poznaju veci je i pritisak konformizma. (Ali opet zato sto je to evolucijski korisno, nije palo s neba i previse je crno-bijelo na to gledati kao na negativnu pojavu).

Odredjenu ulogu igraju i godine vjerojatno, sto se vise odmicemo unatrag (u djetinjstvo) ili unapred (u starost) od nekog zivotnog zenita (rekao bih dvadeseta pa dok se ne pocne osjecati opadanje funkcija, kako kod koga od kasnijih dvadesetih do kasnijih tridesetih) svjesniji smo svojih slabosti i ovisnosti o okolini, pa smo opet skloniji kompromisima i prilagodbi nego u tom revolucionarnijem razdoblju.

Vjerujem da niti kod tebe nije sve bas cista individualnost i kicma. Vjerojatno zbog nekih razloga poput seksualne orjentacije (i njihovog stava prema tome svemu)u startu ne dozivljavas sebe kao dio copora pa je onda opet i tu neprihvacanje vrijednosnog sustava tog copora manifestacija neke sire nepovezanost, ali to ne znaci da copor ne postoji, sasvim je moguce da osjecas povezanost sa nekakvom specificnom subkulurom, nalazis lakse razumijevanje sa grupama ili pojedincima nekog drugacijeg profila (makar online, ako ih nema u fizickoj sredini u kojoj zivis) i vrlo je moguce da ce vremenom (ako vec nije) takva subkultura imati odredjeni konformisticki utjecaj na tebe, sve i ako se pri tome zavaravas o individualnosti i slobodi. Iako vjerojatno ne u istoj mjeri kao u manjoj sredini. Ali ako bi se izolirali u neku komunu, neko "eko-selo" po prinicipu djeljanja vrijednosnog sustava gotovo je sigurno da bi se desila ista stvar.

Zelim reci - ljudi su u velikoj mjeri porodukt specificnih zivotnih okolnosti pa im ne treba stvari predbacivati kao da se radi iskljucivo o osobnim odabirima.

Kolko se to unutar onbitelji moze promijeniti ili bit stalno na brvnu sa njima stvarno ne znam, trebalo bi bit u toj kozi. Nekako mi djeluje najjednostavnije promjenit okolinu kada je toliko problematicna, i to ne samo uza obitelj vec i rodbina, sira zajednica...

[Eugen C]

Srebrni-medvjed kaže:

A ja sam religiozan u podosta ateističkoj obitelji i mislim da sam u boljoj situaciji nego pokretač teme jer ti religious freakovi uglavnom druge tjeraju da trpe jer su i njih silili da trpe pa se na nekom žele iskaliti

Kako se tvoji roditelji odnose prema tvojoj religioznosti?

Bugsy93 kaže:

Imaš glupe, netolerantne i zatucane roditelje. Zbilja mi je žao.

Sad bih ti najradije proturjecio ali bih bio neiskren.

Almost Rosey kaže:

Meni je tu pomogla činjenica da sam i inače pomalo crna ovca u familiji, uvijek đavolji (no pun intended : o ) advokat i "na svoju ruku" i nekako su već svi na takvo što navikli.

I ja sam crna ovca u obitelji samo sto bas i nemam neke dobro razvijene odnose sa ukucanima pa crna ovca u meni bas i ne iskace toliko.

Almost Rosey kaže:

Znam. Stvar je, valjda, prioriteta i racionalizacije.
Imam frendicu ateistkinju koja se udala u crkvi. I krstila je dijete. Razlog: interijer je lijep, obred je svečan a i prababu bu strefilo srce. I okej, whatever works for her, znamo i ja i ona da je to najobičnija racionalizacija ali preko toga se prelazi, ona si je prioritete posložila na taj način, opravdala si je ono što je napravila po svojim standardima "pogrešno" i sve štima. Jebiga, ljudi tako funkcioniraju.

A gledaj, nije da joj je to nanijelo neku ogromnu stetu. Ne bi ni meni nastetilo da idem u crkvu i molim se za stolom. Znam da bi moji bili sretni. Ali kao sto si rekla, whatever works for her. Dok god je neka osoba iskrena prema sebi slobodna je da gradi onakvu sliku kakvu njeni bliznji zele.

Almost Rosey kaže:

Ovo se meni dogodi kad dođe svećenik u posvećenje doma. Naravno da prije kažem sve što mislim o luknu i milodarima i porezu i KC u 'rvata i zgradama od oniksa, sve lijepo izbacim, i onda se "detacham" u ključnom trenutku, ono, tu sam ali kao da i nisam.
Nažalost, na sve to ja pristajem dok živim pod njihovim krovom, na tragu toga je i Beljkijev post. Samostalnost, odvojenost i neovisnost su preduvjet za otvorenije izražavanje takvih stavova.

Da, nazalost, rijetke ce obitelji dopustiti otvorenu pobunu protiv svojih vrijednosti pod vlastitim krovom. Dok pleses na granici njihovih ocekivanja dobrodosla si. :klap: Po meni je vazno da bude iskrena prema sebi. Da zna zasto radi to i to. Jednog dana kada dodje do potpune odvojenosti od roditelja pojedinac moze uistinu zivjeti ono sto jest.

Almost Rosey kaže:

: (
Baš nepoštujuće i ružno, ne znam šta drugo reći.

Nazalost, takve stvari se kod nas ne pitaju. Automatski se podrazumijevaju.

Almost Rosey kaže:

Narafno da jesu, pošetepe!

E, bas sam bedak.

Almost Rosey kaže:

Vjerojatno. Nažalost, ma kako to tebi teško padalo (a vjerujem da bi moglo), to nije tvoj problem. Ljudi odabiru svoje reakcije na okolinu i za njih snose odgovornost. Naravno, bilo bi idealno kad bi jedno odvajanje (mentalno) moglo pratiti drugo (fizičko), ako me bereš. A opet, znam da živimo gdje živimo, gdje ljudi do četrdesete žive pod roditeljskim krovom i znam da je "odseli se" mlaćenje tuđim organom po koprivama. : rolleyes:

Nekad davno da, ali u ovom trenutku skoro niti me ne dira. Postoje ti momenti kada izgledamo kao sretna obitelj i kada pomislim da bi moglo doci do poboljsanja odnosa ali na kraju dana shvatis da su to samo trenuci a da je stvarnost nesto sasvim drugo.
Ja sam vec mentalno odvojen od njih. Vec sam imao tu povlasticu da zivim fizicki odvojeno od njih i moram priznati da je osjecaj fenomenalan. Nadam se da cu u dogledno vrijeme i u potpunosti biti fizicki odvojen.

Almost Rosey kaže:

Ih, ja mogu, brate, ako hoćeš i na latinskom. Olckul.

'Ajmo, krunica u ruke i da te cujem.

Almost Rosey kaže:

Ali shvaćam taj osjećaj kada nešto radiš protiv sebe.
Možeš li se domisliti nekoj privatnoj subverziji koju možeš izvesti za vrijeme te molitve? Npr., figa u džepu, ili prosta alternativa riječima u molitvi? Znam da je djetinjasto, ali tako bi mogao zadržati taj osjećaj pobune a da ona ne bude toliko vidljiva i podložna sankcijama.

Ma vrsan sam ja glumac. Svasta sam ja u stanju odglumiti. Mogu mi Oscara dati za najboljeg glumca bez imalo premisljanja. Ali dosadilo vise. Moram priznati da sve losije i losije glumim.

[Eugen C]

Kinder Pikachu kaže:

Kužim. Ti imaš razumijevanja za sve njihovo i hoćeš neki kompromis ali kad nešto tvoje dođe u pitanje onda je priča drugačija. : D

Nije li tako sa svakim djetetom?

Kinder Pikachu kaže:

Shvatam koliko ti je iritantno sve to. I da ti (moguće) "sine" iz njegovih usta zvuči mnogo odbojno. : o

Moram priznati da je vrlo cesto prisutna iritacija zbog njihovih izjava. Ne mogu nikako dokuciti kako neki covjek sa par desetljeca zivota u guzici moze izjavati kolosalne gluposti.

Kinder Pikachu kaže:

Jedina šteta je što je čovjek nekad tako naivan pa pomisli da se takvima mogu objasniti neke stvari. : cry:

Boze zali potrosena vremena na to.

Kinder Pikachu kaže:

To je ono što i ja mislim i što sam htio reći svojim postovima. Vjerujem da ti i ja najbolje znamo kako je živjeti takav život pa više jednostavno nemaš živaca ni volje, pogotovo kad neko drugi nije u stanju staviti se u tvoju kožu. : D

Pa nije meni bas da drugi budu empaticni prema meni. Samo zelim da me puste da zivim svoj zivot. Zasto svatko ima potrebu da mi govori kakav bi mi zivot trebao biti?

eelli kaže:

Kad si postavio ovo pitanje mogu misliti kakvo mišljenje imaju tvoji(i u tebe su usadili) o nevjernicima tj. ateistima...ja imam odnose sa ljudima bili oni vjernici ili ne, znači sa tolerantnim ljudima koji prihvaćaju zarličitosti a njih ima i među vjernicima...

S obzirom da sam odgajan u konzervativnom, patrijarhalnoj obitelji usadili su oni meni svakakva negativna misljenja. Srecom, vecinu, ako ne i sve, sam ih odbacio kao neutemeljene.

eelli kaže:

Tražiš od roditelja da tebe prihvate kao ateistu i svjestan si da nikad neće to uspjeti onda ne traži nešto što ti ne mogu dati...

Ne trazim ja da me prihvate. Znam ja da je to uzaludan trud. Samo trazim mrvicu razumijevanja. Barem da mi ne spocitavaju svako malo.

Beljki kaže:

U mirnodopskim uvjetima npr veca je individualnost od ratnih, u materiajlno sigurnim vise nego u krizi, u uredjenoj drzavi koja pokriva mehanizme socialne sigurnosti, skolovanja, zdravstva itd vise nego tamo gdje sve ovisi o rodbini i susjedima.

To nuzno ne mora biti istina. Sve zavisi kakvi su oni koji se brinu za tebe. Ako imas obitelj koja te postuje kao individuu uvjeti u kojima zivite bas i nece pretjereano utjecati na tu individuu u smislu da ona mora mijenjati svoje stavove. Ali slazem se u vecoj mjeri s tobom.

Beljki kaže:

Uz veci osjecaj ugroze (stvaran ili izmisljen) na to utjece i velicina sredine. STo je manja i sto se vise svi poznaju veci je i pritisak konformizma. (Ali opet zato sto je to evolucijski korisno, nije palo s neba i previse je crno-bijelo na to gledati kao na negativnu pojavu).

Mislim da sam citao negdje o nekom fenomenu zvanom psihioogija zajednice ili tako nekako. Uglavnom, ljudi se ponasaju po zadanim sablonama u zajednici i nastoje ih takvima ocuvati. Sto su zajednice manje to je kontrola veca. Uniformnost zajednice nam jest bila od velike koristi u proslosti ali danas i nema tolike potrebe za rigoroznim konformizmom. Svi smo mi u nekoj mjeri konformisti ali danas, mislim, da ne postoji potreba za pretjeranom medjuovisnosti.

Beljki kaže:

Vjerujem da niti kod tebe nije sve bas cista individualnost i kicma. Vjerojatno zbog nekih razloga poput seksualne orjentacije (i njihovog stava prema tome svemu)u startu ne dozivljavas sebe kao dio copora pa je onda opet i tu neprihvacanje vrijednosnog sustava tog copora manifestacija neke sire nepovezanost, ali to ne znaci da copor ne postoji,

Slazem se sa svime. Samo da nadodam da ne mislim da copor ne postoji.

Beljki kaže:

sasvim je moguce da osjecas povezanost sa nekakvom specificnom subkulurom, nalazis lakse razumijevanje sa grupama ili pojedincima nekog drugacijeg profila (makar online, ako ih nema u fizickoj sredini u kojoj zivis) i vrlo je moguce da ce vremenom (ako vec nije) takva subkultura imati odredjeni konformisticki utjecaj na tebe, sve i ako se pri tome zavaravas o individualnosti i slobodi. Iako vjerojatno ne u istoj mjeri kao u manjoj sredini. Ali ako bi se izolirali u neku komunu, neko "eko-selo" po prinicipu djeljanja vrijednosnog sustava gotovo je sigurno da bi se desila ista stvar.

Nigdje ne tvrdim da ne pripadam nekom coporu. Nitko ne moze zivjeti bez copora. Moguce je da se zavaravam ali ne osjecam da sam konformist kada uzimamo u obzir subkulturu s kojom se identificiram. Naravno da se identificiram s nekim dijelovima te same subkulture kao sto se identificiram sa nekim dijelova prevladavajuce kulture u kojoj zivim kao i sto bih se identificirao sa nekim dijelovima ''eko-sela'' sto si naveo.

Beljki kaže:

Zelim reci - ljudi su u velikoj mjeri porodukt specificnih zivotnih okolnosti pa im ne treba stvari predbacivati kao da se radi iskljucivo o osobnim odabirima.

Ti na to gledas kao ispriku za njihovo ponasanje dok ja ne. Za mene tu veliku ulogu igra stupanj obrazovanosti pojedinca, a pritom ne mislim na stupanj strucne spreme.

Beljki kaže:

Kolko se to unutar onbitelji moze promijeniti ili bit stalno na brvnu sa njima stvarno ne znam, trebalo bi bit u toj kozi. Nekako mi djeluje najjednostavnije promjenit okolinu kada je toliko problematicna, i to ne samo uza obitelj vec i rodbina, sira zajednica...

Da, to jest najjednostavnije rjesenje. S necitiranim dijelovima posta se slazem.

[Almost Rosey]

Pater noster
qui es in caelis
santificetur nomen tuum
adveniat regnum tuum
fiat volnutas tua
sicut in caelo et in terra
panum nostrum cotidianum da nobis hodie
et dimite nobis debita nostra
sicut et nos dimitimus debitoribus nostris
et ne nos inducas in tentationem
sed libera nos a malo
amen

I to sve iz glave!

:klečanje na kukuruzu:

Okej, neću više spamat, pardon.

[eelli]

Eugen C kaže:

Ne trazim ja da me prihvate. Znam ja da je to uzaludan trud. Samo trazim mrvicu razumijevanja. Barem da mi ne spocitavaju svako malo.

I ti tražiš nemoguće,svjestan si kakvi su ti roditelji...pretpostavljam da će to oni tebi spočitavati dok ne umru i ti se trebaš pomiriti sa tim,zrelošću sve će to te manje pogađati i bit će ti svejedno jel te razumiju ili ne...

[Drone]

Eugen, šta se uopće opterećuješ tuđim očekivanjima?
Vrti svoj film i boli te kuki.
Ne namećeš im svoj ateizam.
Na čestitanje religijskih blagdana odgovori tako da prestanu izvlačiti iz tebe zahvaljivanje.
Meni već godinama nitko ništa čestita.
Uskrs, Božić, 3kralja, Spasovo, Duhovo, Tijelovo, šta već.
Reci im sretan ponedjeljak ili koji već dan.
Ko da moraš biti sretan pod mus baš taj dan.
Željeti sreću svaki dan je pravi podvig.

Kod mene je sukob ateizam vs. religija nastao krajem osnovne škole.
Imali smo seoski običaj unošenja slame za Božić.
Pa molitva, i izgovaranje čarobnih riječi u skladu sa običajima.
Od malih nogu sam uvidio ništavnost tog mantranja.
Slijedi propitivanje istog, pa samim time i sebe.
Prvo unošenje slame a da nisam molio je bila jedna pobjeda.
Ne pretjerano spektakularna, ali korak bliže individualizmu.

Čini mi se da se i ti propituješ ovih dana.
Ateizam je ok.
Religijsko nabijanje nije.
Ležerno odbij isto, reci ''sori ali neću''.

Mada je i to dvosjekli mač.
Više osoba mi se uvrijedilo kad sam na blagdanske čestitke rekao da ne vjerujem.
Bolje iskrenost nego licemjerje.
Bolje da te mrze zbog onoga što jesi nego da te vole zbog onoga što nisi.

[piki]

Eugen C kaže:

Nije li tako sa svakim djetetom?

Khm, da.

Moram priznati da je vrlo cesto prisutna iritacija zbog njihovih izjava. Ne mogu nikako dokuciti kako neki covjek sa par desetljeca zivota u guzici moze izjavati kolosalne gluposti.

Znam, čuđenje i spoznaja da si duplo mlađi a duplo zreliji. I ti ništa ne znaš i nemaš pojma o životu.

Zasto svatko ima potrebu da mi govori kakav bi mi zivot trebao biti?

Ograničeni su, nema drugog odgovora. Nisam se susretao s takvim osobama što se meni ne baš bliskih ljudi tiče, a i da jesam teško bi me zanimala takva naprdivanja.

Almost Rosey kaže:

Pater noster
qui es in caelis
santificetur nomen tuum
adveniat regnum tuum
fiat volnutas tua
sicut in caelo et in terra
panum nostrum cotidianum da nobis hodie
et dimite nobis debita nostra
sicut et nos dimitimus debitoribus nostris
et ne nos inducas in tentationem
sed libera nos a malo
amen

I to sve iz glave!

:klečanje na kukuruzu:

Okej, neću više spamat, pardon.

[Srebrni-medvjed]

Eugen C kaže:

Kako se tvoji roditelji odnose prema tvojoj religioznosti?

Podjebavaju me ponekad onako iz zafrkancije, ali generalno se ne miješaju u moj odabir, ono, kažu: whatever makes you happy. Hippie generacija

[Martian7]

Eugen C, iskreni vjernici uglavnom misle da su ateisti u teškoj zabludi i pokušavaju ih spasiti. No mislim da je u tvom slučaju više do toga što će "selo" reći nego da se boje za tvoju dušu.

Ja jesam vjernica, ali među prijateljima imam i ateiste, Židove, pravoslavce i muslimane. I one koji su politički na suprotnom kraju spektra. Sve to postaje nevažno uz malo tolerancije i poštovanje slobodnoga odabira svojih bližnjih.

Sjećam se jedne situacije: najbolja prijateljica moje mame, vjernica, živjela je u Australiji i radila kao psihijatrica. U jednom pismu je napisala kako je odlučila istupiti iz Katoličke crkve jer su tamo kod njih zataškavali slučajeve svećenika - pedofila. Moji su roditelji bili užasno skandalizirani njezinom odlukom, ali ja sam razumjela zašto je to napravila. Da se razumijemo, ona je ostala vjernica, samo je tim činom željela izraziti svoje neslaganje s takvom politikom Crkve. Vjerojatno je kao psihijatrica i liječila neke od žrtava toga seksualnoga zlostavljanja, pa je prema tome imala i osobniji odnos.

Još jedan primjer: moja prijateljica, koja tada još nije bila završila studij, ostala je trudna. Nije se to usudila uopće reći roditeljima i odlučila se za abortus. Tadašnji dečko s kim je zatrudnila nije joj bio od pomoći. Imala je nešto ušteđene love i otišla obaviti abortus. Ja sam kao vjernica veliki protivnik abortusa, ali sam bila uz nju, išla joj po lijekove itd. Naprosto mi je prijateljstvo bilo važnije od moralnih načela.