Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti

[smucek]

Ivanice,moje najiskrenije saučešće....

....samo kosa tvoja još je bila živa..
.....pa mi reče "miruj,u smrti se sniva"....
A.G.Matoš

[Apple22]

Ivanice jako mi je zao, vjeruj da smo seka i ja zaplakale cim smo procitale. Nisi sama draga, budi jaka i ponosna u zivotu zbog svoje mame

[chiquita]

ivanicapeca - primi moje iskreno saućešće.

neka te tješi nada da je više ne muči i gnjavi bolest
i da je sad slobodna.

[sanjalica2]

Ivanicapeca kaže:

Moja mami je jutros zauvijek usnula.
Hvala vam svima na podršci koju ste mi davali kroz ovo teško doba mog života.
Volim vas sve! Bog vas blagoslovio u vašim borbama! Ustrajte i dalje

Moja iskrena sucut!

[Ivanicapeca]

Evo gotov je ovaj naporan dan. Sjela sam da vam malo napišem svoje misli prije nego pokušam spavati i da vam se još jednom svima zahvalim na toplim riječima. Neki od vaših postova su me posebno dirnuli.

Jutro je počelo u 5.30. tatinim zapomaganjem da se mama zagrcnula u griz kašici i da ne diše. Davala sam joj umjetno disanje dobrih 15 min, uspjela je dva puta još kao pokušati udahnuti, usput je povratila, onda je izgubila puls, masirala sam srce, zvali smo hitnu koja je odmah došla. Dali su joj adrenalin, ispumpavali dišne puteve, reanimirali...ništa
Koliko god da sam znala da joj je kraj blizu, ipak sam se šokirala načinom i brzinom na koji je skončala. Kako je to sve nekako išlo sporo, mislila sam da će se postepeno jedan dan samo ugasiti i da će prestat disati.
Možda je ovako bilo i bolje za sve. Bilo je brzo i gotovo trenutačno i izdahnula je na mojim rukama. Bojala sam se da joj se to ne dogodi u snu, željela sam biti prisutna.
Iznenadila me i moja tupost koja je bila prisutna cijelo vrijeme dok se odvijala moja reanimacija, moje gledanje njenih plavih usnica, ukočenih zjenica...tupost i nevjerica, kao da gledam film.
Tupost traje gotovo čitav ovaj dan, a plakala sam samo kad su dolazili neki dragi ljudi i kad su pričali o onome kakva je bila prije bolesti.
Možda sam tupa zato što sam je već davno oplakala i što me još za njena života znala hvatati užasna kriza njenog nedostajanja i moje nemogućnosti da joj nešto kažem, pitam, ispričam i da mi ona odgovori.
Vjerojatno najgore sad preostaje kad ostanem sama u ovoj kući, kad osjetim onu pravu prazninu. Najgore će mi vjerojatno biti doživjeti taj prijelaz iz jedne "normalne svakodnevnice" koja je dvije godine bila posvećena prvenstveno njoj i koja je odjednom naglo prekinuta, u onu svakodnevnicu koju ću morati posvetiti sebi.
Uzdam se kao i uvijek u Božju providnost da će mi opet svijetliti na putu.

I na kraju:
Danas sam saznala da je moja prijateljica koja je preboljela Hodginsa i kojoj su rekli da nema šanse da će ikad postati mama, ostala u drugom stanju. Ona je kumče moje mame i nekako osjećam kao da je moja mama mijenjala svoj život za njenu trudnoću.
Život je lijep i čudnovat

[Ved]

Ivanicapeca kaže:

Evo gotov je ovaj naporan dan...

I bez ovoga što si rekla da se odvijalo jučer ujutro (opet sam ostala bez teksta),poznato je da si radila nevjerojatne stvari za mamu. Ne znam koliko je ljudi koji to mogu...
I opet si priču završila pozitivno...
Želim ti što brži povratak 'normalnom' životu!

[fajterica]

Ivanicapeca kaže:

Evo gotov je ovaj naporan dan. Sjela sam da vam malo napišem svoje misli prije nego pokušam spavati i da vam se još jednom svima zahvalim na toplim riječima. Neki od vaših postova su me posebno dirnuli.

Jutro je počelo u 5.30. tatinim zapomaganjem da se mama zagrcnula u griz kašici i da ne diše. Davala sam joj umjetno disanje dobrih 15 min, uspjela je dva puta još kao pokušati udahnuti, usput je povratila, onda je izgubila puls, masirala sam srce, zvali smo hitnu koja je odmah došla. Dali su joj adrenalin, ispumpavali dišne puteve, reanimirali...ništa
Koliko god da sam znala da joj je kraj blizu, ipak sam se šokirala načinom i brzinom na koji je skončala. Kako je to sve nekako išlo sporo, mislila sam da će se postepeno jedan dan samo ugasiti i da će prestat disati.
Možda je ovako bilo i bolje za sve. Bilo je brzo i gotovo trenutačno i izdahnula je na mojim rukama. Bojala sam se da joj se to ne dogodi u snu, željela sam biti prisutna.
Iznenadila me i moja tupost koja je bila prisutna cijelo vrijeme dok se odvijala moja reanimacija, moje gledanje njenih plavih usnica, ukočenih zjenica...tupost i nevjerica, kao da gledam film.
Tupost traje gotovo čitav ovaj dan, a plakala sam samo kad su dolazili neki dragi ljudi i kad su pričali o onome kakva je bila prije bolesti.
Možda sam tupa zato što sam je već davno oplakala i što me još za njena života znala hvatati užasna kriza njenog nedostajanja i moje nemogućnosti da joj nešto kažem, pitam, ispričam i da mi ona odgovori.
Vjerojatno najgore sad preostaje kad ostanem sama u ovoj kući, kad osjetim onu pravu prazninu. Najgore će mi vjerojatno biti doživjeti taj prijelaz iz jedne "normalne svakodnevnice" koja je dvije godine bila posvećena prvenstveno njoj i koja je odjednom naglo prekinuta, u onu svakodnevnicu koju ću morati posvetiti sebi.
Uzdam se kao i uvijek u Božju providnost da će mi opet svijetliti na putu.

I na kraju:
Danas sam saznala da je moja prijateljica koja je preboljela Hodginsa i kojoj su rekli da nema šanse da će ikad postati mama, ostala u drugom stanju. Ona je kumče moje mame i nekako osjećam kao da je moja mama mijenjala svoj život za njenu trudnoću.
Život je lijep i čudnovat

lijepo si to napisala...
kad ti bude teško, imaš nas ovdje...

[Daniela]

Ivanicapeca kaže:

Evo gotov je ovaj naporan dan. Sjela sam da vam malo napišem svoje misli prije nego pokušam spavati i da vam se još jednom svima zahvalim na toplim riječima. Neki od vaših postova su me posebno dirnuli.

Jutro je počelo u 5.30. tatinim zapomaganjem da se mama zagrcnula u griz kašici i da ne diše. Davala sam joj umjetno disanje dobrih 15 min, uspjela je dva puta još kao pokušati udahnuti, usput je povratila, onda je izgubila puls, masirala sam srce, zvali smo hitnu koja je odmah došla. Dali su joj adrenalin, ispumpavali dišne puteve, reanimirali...ništa
Koliko god da sam znala da joj je kraj blizu, ipak sam se šokirala načinom i brzinom na koji je skončala. Kako je to sve nekako išlo sporo, mislila sam da će se postepeno jedan dan samo ugasiti i da će prestat disati.
Možda je ovako bilo i bolje za sve. Bilo je brzo i gotovo trenutačno i izdahnula je na mojim rukama. Bojala sam se da joj se to ne dogodi u snu, željela sam biti prisutna.
Iznenadila me i moja tupost koja je bila prisutna cijelo vrijeme dok se odvijala moja reanimacija, moje gledanje njenih plavih usnica, ukočenih zjenica...tupost i nevjerica, kao da gledam film.
Tupost traje gotovo čitav ovaj dan, a plakala sam samo kad su dolazili neki dragi ljudi i kad su pričali o onome kakva je bila prije bolesti.
Možda sam tupa zato što sam je već davno oplakala i što me još za njena života znala hvatati užasna kriza njenog nedostajanja i moje nemogućnosti da joj nešto kažem, pitam, ispričam i da mi ona odgovori.
Vjerojatno najgore sad preostaje kad ostanem sama u ovoj kući, kad osjetim onu pravu prazninu. Najgore će mi vjerojatno biti doživjeti taj prijelaz iz jedne "normalne svakodnevnice" koja je dvije godine bila posvećena prvenstveno njoj i koja je odjednom naglo prekinuta, u onu svakodnevnicu koju ću morati posvetiti sebi.
Uzdam se kao i uvijek u Božju providnost da će mi opet svijetliti na putu.

I na kraju:
Danas sam saznala da je moja prijateljica koja je preboljela Hodginsa i kojoj su rekli da nema šanse da će ikad postati mama, ostala u drugom stanju. Ona je kumče moje mame i nekako osjećam kao da je moja mama mijenjala svoj život za njenu trudnoću.
Život je lijep i čudnovat

Ti si veoma jaka osoba.

Praznina u kuci ce postojati jedno odredjeno vrijeme i proci ce. Ostaje praznina u dusi koja traje neograniceno dugo.

Ja sam svoju majku izgubila prije 10 godina. Jako mi nedostaje, pogotovo kada bi podijelila neke probleme a nemam skim. Tada silno pozelim da je tu.

Moras biti hrabra i jaka radi sebe a i radi tvog oca. Iz svih postova koje si pisala definitivno je ocito da ti to mozes. I te kako mozes.

Iako tvoju frendicu ne znam, ali bolujemo od ist bolesti, neizmjerno dijelim njenu srecu sto ocekuje bebu. Zelim joj svu srecu ovoga svijeta.

[Rosemarie48]

Ivanapeca, moja iskena sućut !
Drži se...budi hrabra !

[ivek1]

Ej,dragi moji.Tata mi je trebao dobit 9. kemo u pon,al je krvna slika bila loša pa su mu rekli da se javi danas.Krvna slika se nije popravila iako smo ga trpali svime što je poboljšava..I sad su mu rekli da mora ići na transfuziju krvi..Mene je svega toga strah,pa vas molim da mi objasnite malo o tome tko ima iskustva.. Ima li to kakvih posljedica,rizika ili kaj..Ili mu je to samo pomoć da mu se krv dovede u normalu pa da može primiti još preostale 4 kemoterapije?Hvala vam svima!Držite se
Veliki zagrljaj Ivanici,

[IVANAP]

Draga Ivanicapeca,

U ovakvom trenutku u kojem se ti sada nalaziš treba primjeniti sve one tople misli koje si izrekla na forumu. Nije ih lako primjeniti na sebe ali iz tvog zadnjeg dopisa vidim da već jesi. Drži se, veliku ljubav pružila si svojoj majci. Pusa

[fajterica]

Kontaktirala me jedna novinarka vezano za naručivanje za CT. Cijela priča je počela tako što moj suprug nakon zadnjeg ciklusa kemoterapije (26.10.) treba napraviti kontrolne preglede: spiralni CT toraksa, ultrazvuk srca i PET. Jedino što nismo uspjeli još riješiti je CT. To sam napisala na svom blogu, pa me je kontaktirala.

Na Rebru CT je bio u kvaru i nisu primali narudžbe početkom ovog mjeseca (ne znam da li je sad proradio, sutra ću ih probat zvati, danas mi se nisu javili).

Zvala sam Novu bolnicu, Sveti duh i Vinogradsku - i oni svi primaju narudžbe u 12. mjesecu za slijedeću godinu.

Zvala sam Medikol i Dijagnostiku 2000 koji su inače privatne ustanove, ali primaju uputnice. Kod njih vrijedi pravilo da ako plaćamo sami, pregled možemo obavit gotovo odmah. Ukoliko idemo na uputnicu, kod Medikola imam termin 17.12., a kod Dijagnostike moram zvati u ponedjeljak jer mi jednostavno sada ne može dati odgovor na to pitanje .

Novinarka je rekla da će napisati članak o tome, pa vas pitam imate li vi, vaši najmiliji, prijatelji, poznanici problema sa naručivanjem na tako važne pretrage?

Koliko dugo čekate na npr. CT?

[Ved]

fajterica kaže:

Kontaktirala me jedna novinarka vezano za naručivanje za CT. Cijela priča je počela tako što moj suprug nakon zadnjeg ciklusa kemoterapije (26.10.) treba napraviti kontrolne preglede: spiralni CT toraksa, ultrazvuk srca i PET. Jedino što nismo uspjeli još riješiti je CT. To sam napisala na svom blogu, pa me je kontaktirala.

Na Rebru CT je bio u kvaru i nisu primali narudžbe početkom ovog mjeseca (ne znam da li je sad proradio, sutra ću ih probat zvati, danas mi se nisu javili).

Zvala sam Novu bolnicu, Sveti duh i Vinogradsku - i oni svi primaju narudžbe u 12. mjesecu za slijedeću godinu.

Zvala sam Medikol i Dijagnostiku 2000 koji su inače privatne ustanove, ali primaju uputnice. Kod njih vrijedi pravilo da ako plaćamo sami, pregled možemo obavit gotovo odmah. Ukoliko idemo na uputnicu, kod Medikola imam termin 17.12., a kod Dijagnostike moram zvati u ponedjeljak jer mi jednostavno sada ne može dati odgovor na to pitanje .

Novinarka je rekla da će napisati članak o tome, pa vas pitam imate li vi, vaši najmiliji, prijatelji, poznanici problema sa naručivanjem na tako važne pretrage?

Koliko dugo čekate na npr. CT?

ja u petak idem mamu naručiti za MR na Rebro pa ću javiti kako je to prošlo,odnosno koji smo datum dobili.

[dina9]

Draga Ivanice!!
Sad sam procitala, primi moje iskreno saucesce....Tek sam stigla sa klinike iz njemacke pa nisam bila u tijeku...Cijelim svojim bicem zelim da ustrajes u svojoj hrabrosti i zivotu..
Tu smo za tebe kao sto si ti uz nas
Dina

[x-ray]

fajterica kaže:

Kontaktirala me jedna novinarka vezano za naručivanje za CT. Cijela priča je počela tako što moj suprug nakon zadnjeg ciklusa kemoterapije (26.10.) treba napraviti kontrolne preglede: spiralni CT toraksa, ultrazvuk srca i PET. Jedino što nismo uspjeli još riješiti je CT. To sam napisala na svom blogu, pa me je kontaktirala.

Na Rebru CT je bio u kvaru i nisu primali narudžbe početkom ovog mjeseca (ne znam da li je sad proradio, sutra ću ih probat zvati, danas mi se nisu javili).

Zvala sam Novu bolnicu, Sveti duh i Vinogradsku - i oni svi primaju narudžbe u 12. mjesecu za slijedeću godinu.

Zvala sam Medikol i Dijagnostiku 2000 koji su inače privatne ustanove, ali primaju uputnice. Kod njih vrijedi pravilo da ako plaćamo sami, pregled možemo obavit gotovo odmah. Ukoliko idemo na uputnicu, kod Medikola imam termin 17.12., a kod Dijagnostike moram zvati u ponedjeljak jer mi jednostavno sada ne može dati odgovor na to pitanje .

Novinarka je rekla da će napisati članak o tome, pa vas pitam imate li vi, vaši najmiliji, prijatelji, poznanici problema sa naručivanjem na tako važne pretrage?

Koliko dugo čekate na npr. CT?

Jedan od dva MSCT-a na Rebru je i dalje u kvaru. Na telefon se neće javiti, a niti se može na taj način naručiti. Narudžbe se primaju od 13h-14h i ne dobiva se termin odmah, nego se pacijenti naknadno zovu na termin. Potrebno je donjeti nalaz specijaliste koji šalje na pregled, te za abdomen i ultrayvučni nalaz. Ako je kontrolni CT možete donjeti i stare snimke.

Privatne poliklinike su voljne raditi i zaraditi (bar što se Medikola tiće ), no u tome ih ograničava naš predragi HZZO koji određuje mjesečni limit. Nažalost taj limit se prebrzo iskoristi, a aparat stoji osim u slučaju kada ste voljni platiti. Tako da termini u privatnim ustanovama nisu stvar bahatosti, već eto...

Inaće je u RH normalno na CT uz uputnicu čekati 1mj.

[Lecka]

Iskreno mi je žao zbog tvoje mame.
Mala je utjeha da je našla svoj mir, ali u ovakvim situacijama i male utjehe puno znače.
Najbitnije je da se sada posvetiš sebi i svojim potrebama, da daš sebi vremena da preboliš i vratiš se normalnom životu. Vjerovatno te je sustigao enorman umor nakon svega, ali ti si hrabra i vedra osoba koja će sve to da nadjača.
Hvala ti na nesebičnoj pomoći koju nam ovdje pružaš. Voljela bih da ti mogu više pomoći.

[x-ray]

Ved kaže:

ja u petak idem mamu naručiti za MR na Rebro pa ću javiti kako je to prošlo,odnosno koji smo datum dobili.

Datum nećete dobiti odmah. Biti ćete naknadno obavješteni o terminu. A čeka se......predugo!

[bibobu]

Ivanice
sto da ti kazem???
Primi moje najdubljesaucesce

[fajterica]

x-ray kaže:

Jedan od dva MSCT-a na Rebru je i dalje u kvaru. Na telefon se neće javiti, a niti se može na taj način naručiti. Narudžbe se primaju od 13h-14h i ne dobiva se termin odmah, nego se pacijenti naknadno zovu na termin. Potrebno je donjeti nalaz specijaliste koji šalje na pregled, te za abdomen i ultrayvučni nalaz. Ako je kontrolni CT možete donjeti i stare snimke.

Privatne poliklinike su voljne raditi i zaraditi (bar što se Medikola tiće ), no u tome ih ograničava naš predragi HZZO koji određuje mjesečni limit. Nažalost taj limit se prebrzo iskoristi, a aparat stoji osim u slučaju kada ste voljni platiti. Tako da termini u privatnim ustanovama nisu stvar bahatosti, već eto...

Inaće je u RH normalno na CT uz uputnicu čekati 1mj.

Reci, jel bi htio ti ovo izjaviti za novine (može i anonimno)?

[Hello!55]

Ivanicapeca kaže:

Moja mami je jutros zauvijek usnula.
Hvala vam svima na podršci koju ste mi davali kroz ovo teško doba mog života.
Volim vas sve! Bog vas blagoslovio u vašim borbama! Ustrajte i dalje

Draga Ivanice,primi moju iskrenu sućut i žaljenje.Tvoja mama je sigurno spokojno otišla jer je imala anđela pored sebe,a ti možeš biti ponosna na samu sebe jer si do zadnjeg njezinog daha bila borac koji je dao od sebe više nego je mogao za tu bitku koju je vodio.Ti sad imaš anđela koji te s neba čuva,tvoja mama sad odmara...Ne daj se ,budi jaka kao što si i dosad bila.Veeliki zagrljaj,drži se...