OPASNOST OD ITALIJE

[Rover_]

Ulaskom u Europu mi bismo u većini država EU mogli kupovati zemlju, kuće i stanove novcem koji nemamo, dok bi oni to isto mogli raditi novcem koji imaju. Nije problem ako neki Britanac, Rus ili Nijemac kupi kuću u Dubrovniku, ali jest problem kada naši susjedi kupuju zemlju uz granicu svojih matičnih država, što nas je u povijesti stajalo mnogih ratova.
Nije problem kada neki Bošnjak kupi stan u Zagrebu, ali jest kada to napravi u Pločama ili Metkoviću. Nije problem kada neki državljanin Srbije kupi vikendicu na moru, ali jest kad to kupi uz graničnu zonu 30km uz granicu prema Srbiji ili BiH. Nije problem ni kad Slovenac kupi kuću, osim ako je to u Istri. Nije problem ni kad Talijan kupi zemlju u Slavoniji, ali jest problem kada to učini na otocima ili 30km od obale.
Zbog svoje demografske i gospodarske snage upravo s te talijanske strane prijeti nam najveća opasnost od samog trenutka ulaska u EU, ne zato što su Talijani kao ljudi pokvareni ili zlonamjerni, već zato što je talijanski državni interes zauzeti istočnu obalu Jadrana.
To su radili od rimskih vremena, preko Mletačke Republike pa do današnjeg dana. U Prvom svjetskom ratu u svojim suludim jurišima uzbrdo na Soči i Kobaridu žrtvovali su 300.000 vlastitih vojnika u tome cilju, pri čemu su poginuli i mnooogi naši pradjedovi.
Čak su na početku rata promijenili saveznike kako bi se dokopali Istre i dobrog dijela obale, ali nisu ništa postigli, osim što su podlom prijevarom, glumeći prijatelje, uzeli Zadar.
Što nisu dobili vojno uz ukupno 600.000 vlastitih žrtava, dobili su od srpskog kralja koji im je to 1923. rado predao potpisavši sporazum iz Rapala, na štetu Hrvata.
U Drugom svjetskom ratu, podlom prijevarom, glumeći prijatelje, naoružavali su četnike i partizane kako bi etnički što više smanjili broj stanovnika na osvojenom prostoru i kako bi taj prostor postao što veći. Tadašnje hrvatske vlasti već u rujnu 1941. znale su za ove prljave talijanske igre, ali nisu znale naći ni idejno, a kamoli praktično rješenje ovog problema. Da toga talijanskoga logističkoga pomaganja četnika i partizana nije bilo, ovi bi pokreti, zbog nedostatka streljiva, nestali do kraja 1941. te danas za njih nitko nebi ni znao. Budući da tadašnji vladari nisu znali riješiti taj problem, u tom ratu i neposredno nakon njega na području bivše države preko milijun ljudi izgubilo je živote, ponajviše Hrvati.
Ako dopustimo ponovo naseljavanje Talijana na obalu, oni će se vrlo brzo pojaviti, te će nam se početi događati ono što se u slovenskom priobalju VEĆ DOGAĐA u obliku traženja dječjih vrtića na talijanskom jeziku.
Ne će talijanski državljani dolaziti zato da nas osvoje, već zato što će ovdje mnogo lakše dolaziti do kredita i do poslova u poduzećima s talijanskim vlasništvom. Talijanska narodna banka, iako je članica Euro zone, za razliku od našeg HNB-a vrlo dobro zna kako monetarna politika ne služi samo za borbu protiv inflacije i devalvacije, već i za druge ciljeve.
"Naše" banke su u talijanskom vlasništvu već SADA su se vrlo dobro rasporedile, a kada od talijanske države počmu dobivati beskamatne kredite, tada će talijanski državljani moći kupovati nekretnine na našoj obali uz kamatu od 2 posto dok naši građani za iste takve kredite moraju plačati nekoliko puta veću kamatu!