Ljubavno partnerstvo vs. prijateljstvo

[Racchella]

JustForFun kaže:

Biznismen, da se nadovezem na ovo sto si odgovarao radicalu...
Tesko ce nas netko tako lako zapostavljat ako ga mi nismo pozvali na to, dapače i podržavali u tome
Ako gledas retroaktivno svoje veze sigurno ces naci kako ravnopravno, zdusno sam sudjelujes u pisanju tih priča, možda ne svjesno, dapače prvenstveno nesvjesno, sam si rekao da se bolje prodas
Ali takva prodaja je skupa, na kraju ti placas svojim samopoštovanjem, jer svaki put kad pristaneš na nesto sto je kontra sebe i kazes ma dobro, nije mi to toliko bilo vazno, moras zanijekati onaj dio sebe kojem to ipak jest bilo vazno, koji se buni protiv toga
I ako non stop ignoriras to unutarnje biće, svoje potrebe, s vremenom se osjećaš sve lošije u toj vezi (iako bi zelio da se tako ne osjećaš), a sam nisi asertivan ili bolje reći uopće svjestan o čem se radi, ne znas ni sam sebi reći sta bi ti, moguće je cak da radis previše krivih stvari u životu, možda i nisi pravi sangvink, ili ne mozda skroz, možda postoji dio tebe koji ne zelis da drugi vide jer je bezveze kako je spomenuto...
Uglavnom u toj priči ko bure baruta tenzije rastu, a do eksplozije dolazi kad se osjećaš jako slicno, možda identicno kao nekad davno, možda se ne sjecas, ali to su osjecaji povrijedjenog djeteta i kad se stope sa vanjskom situacijom dijete uzima volan i vozi dok šteta ne bude napravljena

Uglavnom mislim da se trebas sprijatelj iz s deristem (i ja gledam sta ti je sto ga tako zoves ) kao sto Nausikaja rece i zadobit njegovo povjerenje kako dugii rece, ali ne manipulirati s njim već suradjivat

Shvati to dijete kao osobu o kojoj ti ovisi zivot i u jednu ruku ovisi, kao da imas neku smrtonosnu bolest a dijete je jedini kompatibilan donor

"teško će nas netko zapostavljati ako ga mi nismo sami pozvali na to,
dapače i podržavali u tome"

i,naravno,partneru/ici upućujemo potpuno lažne signale,i onda se odjednom čudimo zašto ne reagira onako kako od njega/nje-očekujemo.
to nije podloga za partnerstvo,već igra bez granica koja nam stvara (početnu )ugodu ali se na kraju pretvori u osobnu Pirovu pobjedu.
nitko nas ne može potražiti iza skrivenih "vrata"ako ih bar malo ne otvorimo..

[Biznismen75]

JustForFun kaže:

Biznismen, da se nadovezem na ovo sto si odgovarao radicalu...
Tesko ce nas netko tako lako zapostavljat ako ga mi nismo pozvali na to, dapače i podržavali u tome
Ako gledas retroaktivno svoje veze sigurno ces naci kako ravnopravno, zdusno sam sudjelujes u pisanju tih priča

Racchella kaže:

i,naravno,partneru/ici upućujemo potpuno lažne signale,i onda se odjednom čudimo zašto ne reagira onako kako od njega/nje-očekujemo.
to nije podloga za partnerstvo,već igra bez granica koja nam stvara (početnu )ugodu ali se na kraju pretvori u osobnu Pirovu pobjedu.
nitko nas ne može potražiti iza skrivenih "vrata"ako ih bar malo ne otvorimo..

Hmmm
Ovako nisam nikad razmišljao. Uvijek su one bile krive. Šta kvragu nisu prepoznale što ja želim i trebam?
Al ak pogledam iz tog, meni sasvim novog kuta, koji vi tu osjetljavate.... mislim da ima tu istine. :klap: Na pitanja 'Kako je tebi sa mnom?' 'Jesam li ti dovoljno dobra?' i 'Što mogu učiniti bolje?' odgovarao sam da je sve savršeno i perfektno, da ja ne trebam ništa više nego što dobivam....heh da, bit će da sam ih navukao na to zapostavljanje, ja nisam važan, ne treba mene ni cijeniti ni njegovati, ja sam uvijek tu ko pesek...a onda je Zvjerko rekao ENOUGH! i u svom stilu, grubo i neotesano, sve to razbucao - naizgled zbog nekakve sitnice, ali to je bio samo vrh sante leda ...

E šta ću još ovdje na forumu čut...

[radical change]

Biznismen75 kaže:

Hmmm
Ovako nisam nikad razmišljao. Uvijek su one bile krive. Šta kvragu nisu prepoznale što ja želim i trebam?
Al ak pogledam iz tog, meni sasvim novog kuta, koji vi tu osjetljavate.... mislim da ima tu istine. :klap: Na pitanja 'Kako je tebi sa mnom?' 'Jesam li ti dovoljno dobra?' i 'Što mogu učiniti bolje?' odgovarao sam da je sve savršeno i perfektno, da ja ne trebam ništa više nego što dobivam....heh da, bit će da sam ih navukao na to zapostavljanje, ja nisam važan, ne treba mene ni cijeniti ni njegovati, ja sam uvijek tu ko pesek...a onda je Zvjerko rekao ENOUGH! i u svom stilu, grubo i neotesano, sve to razbucao - naizgled zbog nekakve sitnice, ali to je bio samo vrh sante leda ...

E šta ću još ovdje na forumu čut...

Dakle ti si svjestan grešaka koje radiš, kako i većina drugih ljudi osjećaš manifestaciju svojih pogrešaka (nisam rekao a trebao sam, zanemario sam sebe, pustio sam da bude bezobrazna i lijena prema meni itd..)
A zašto si to radio...koji je motiv..? Ha..?

Motiv je tvoja sebičnost, negativna sebičnost, kupovao si osobo s kojom si hodao svojim dobrim djelima, zanemarivanjem sebe ti si davao do znanja da daješ maksimalno, pardon ne daješ maksimalno nego kupuješ maksimalno.
Sve bi bilo ok da se to može zaboraviti, ali uvijek ostane onaj vrag koji govori ti si davao maksimalno, preko svake veze i zaslužuješ da se prema tebi bolje ponaša i da ti se vrati istom mjerom.. zar ne?
Ako si ti glup to ne znači da je i druga strana glupa, ona jednostavno daje onoliko koliko želi, ona se slobodno izražava i ne ide sebi na štetu..
I sada taj vrag u tebi luduje jer ne možeš vratiti uloženo, kao da si se kockao i izgubio, kao da si bacio novce u lošu investiciju i zajebao si se, zar ne..?

Prestani sebično KUPOVATI tuđu ljubav, nasuprot tome pružaj koliko možeš i želiš i traži od druge strane ono što ti trebe..
Ako ne dovest ćeš se u situaciju da:
- Ona tebi ppuši jednom gdišnje a ti ju ližeš svaku drugu večer..
- Ti plaćaš, daješ, poklanjaš a ona tu i tamo
- Da idete tamo gdje ona želi i radite ono što ona želi, uglavnom
-Sa se jako ljutiš i frustriraš shvaćajući da to što radite tebi ne paše ali obzirom da ne znaš reći ne i postaviti se ti uporno možeš davati još više očekivajući da ćeš tako popraviti stvari (čest paradoks kada ne vidimo da je previše davanja a premalo traženja zapravo problem kojeg imamo).
Dakle, postavi sebe na prvo mjesto.. no to nije lagan proces, zašto..?
Pa zato što si naučio pružati i time kupovati sigurnost, jer si nesigurna osoba. Sada se javljaju mnoga pitanja u glavi koja treba rješiti (jer se ttime nisi nikad bavio za razliku od drugih ljudi):
- Hoću li je povrijediti
- Da li ja to zaista želim
- Što ja to želim, što su moje želje
- Tko sam ja zapravo
- Što ako dobijem odbijenicu, da li to znači da sam loš, da su mi metode pogrešne, da sam trebao dati više, ili da jednostavno budem ovakav kakav jesam i ne krivim se zbog toga
- Kako da donesem odluku kad ne znam što bih ili imam previše izbora
- Što ako svojom krivnjom napravim pogrešan izbor
- Plašim se odgovornosti ako kao muškarac vodim, kako to rješiti, kako biti siguran u sebe

Dakle ima tu dosta posla... ponekad savjetujem ljudima da budu đubrad, čisto da vide kako je to biti sa druge strane medalje, jer im to iskustvo u životu nedostaje, ne znaju i ne žele biti đubre ali i to treba biti ponekad, život je jeben...

[JustForFun]

Radical
Sazeo si priču nas mnogih u jedan post
Prepisivam pitanja
I ja se tu negdje vrtim tako od jednog do drugog pitanja

[JustForFun]

Biznismen75 kaže:

Ne znam, mene najviše ispunjava kad nasmijem i zabavim ljude. Kad ih svojom svirkom razveselim, pokrenem. Onda se osjećam živim, da život ima smisla. Najviše mi je stalo do moje vjerne publike. Nije li svijet pozornica? Nije li život predstava?

Kad se zavjesa spusti...a kajaznam onda se ide spavat Pa mora se i odmorit, napunit baterije za novi party kaj ne? Ne znam, ne osjećam se nelagodno sam - mislim je da, pusto mi je i prazno, al jebiga znam da ne može bit party non stop. Volim društvo, volim da i je gužva, da je ekipa tu, da se družimo bilo uz belu, gitaru il ćaskanje i zajebanciju, al da je živahno i veselo to mi je OK. Al da se nekad treba i malo odmorit, treba.


A ti si znači isto tip koji voliš party za ekipu?

Nisi me može skroz razumio... nekako imam osjecaj da cijeli zivot jest kao neka predstava za druge (po narudžbi), da imam 100 lica, a pitam se jel ijedno moje, istinsko

Da budem slikovita: kad ostanem sama, muci me koji kostim da obucem

Ili bolje reći mučilo me... jer ipak ne stojim u mjestu, ali taj moto mislila sam u negativnom ili cinjenicnom smislu

Tako da ono za sebe sve tvrdnje uzimam s rezervom jer tek upoznajem sama sebe,
Npr nisam neka partijanerica, ali mnogi ce reći da sam ekstremno društvena i ekstravertirana osoba, a ja sama nemam pojma jel to istina, ono sigurno da jest jednim djelom, no s druge strane otkad radim na sebi naucila sam bit sama i sa minimalno distrakcija tipa internet, ljudi, buka itd i osluskivat sama sebe, bit selektivna u sadrzajima društvenog karakter, ne u smislu da se izoliran (al moze i tako izgledati nekome) već da istinski uzivam u svom društvu...

Ali opet s rezervom idem u neke tvrdnje o sebi, smatram da sam sve to ja, a da mi nismo nesto zapisano u kamenu već da smo i u poziciji izbora sebe tako rec.... samodefinicije, dok je stage samo izvidjenje starih programa koje nas je i dovelo tu gdje jesmo

Mislim ima to i dobrih strana, kad si dobar performer, da se zaradit tako, to se trazi da čovjek iznese situaciju na poslu i u društvu, ali ako cemo bit performer u svoja 4 zida i u najbliskijim relacija, jebes takav zivot
Sve je dobro dok ne skuzimo da smo performeri
Dotad srdacno igramo svoju ulogu iz scenarija

[radical change]

JustForFun kaže:

Radical
Sazeo si priču nas mnogih u jedan post
Prepisivam pitanja
I ja se tu negdje vrtim tako od jednog do drugog pitanja

E jebi ga, svi smo to trebali proći kroz djetinjstvo a naročito u pubertetu ali nismo, bili smo dobra djeca i jedini smisao nam je bio zadovoljiti uvjete koje su nam postavljali roditelji (budi dobar, slušaj, dobro uči, budi pristojan, ne ulazi u svađe, strpi se, nesmiješ izlaziti van sa društvom) a da ne kažem ako su roditelji ponižavali djecu uz sve to a često jesu..
Djeca igrom ispituju granice, upoznavaju svijet i pokušaju uzeti ono što žele. Ukoliko su u tome sputana tada postaju zatvorenici koji zaostaju u razvoju, ponajprije u razvoju upoznavanja samog sebe. Sa jedne strane pokušavaju udovoljiti drugima (kako bi kupili ljubav i sigurnost) a sa druge se muče pitanjima tko su zapravo..?
Kako da ja znam tko sam zapravo ako sam čitav život radio ono što drugima paše..?
Da znam što volim moram sve isprobati i osjetiti na svojoj koži što mi paše..
Moram živjeti život kako bih upoznao sebe i druge
Moram se posvađati, ljutiti, boriti za sebe kako mi drugi ne bi oduzeli ono što meni pripada?
Moram umjeti izraziti sve osjećaje i svladati strahove kako ne bih došao u situaciju da razvijem izbjegavajuće ponašanje
Moram spoznati što želi, i što ne želim, kako bih to mogao nešto tražiti od drugih i prestati biti predmetom manipulacije od drugih pošto ni sam ne znam što želim
Svoje odluke ne smijem prepuštati drugima, bez obzira kako teške bile jer je to moj život i ne smijem se odricati vlastite slobode jer je to najvrijednije što imam..

Dakle treba naučiti reći ne, treba ispitivati granice, živjeti i stjecati iskustvo mjesto zabiti se u safe zonu i strahovati za sutra, treba se i posvađati, i reći oprosti, treba i voljeti i dopustiti sebi da mrziš, treba naučiti zagrliti sebe kada je najteže, i praštati drugima, treba se družiti, i uživati u životu..
Drugi su to radili od kada znaju za sebe, neki to ne mogu ni sa 30, 40 godina, nažalost...

Ti si toga svjesna i napreduješ, okreni se prije godinu dvije i pogledaj gdje si sada sve će ti biti jasno...

[JustForFun]

Radical, dobro si se izrazio.
Mislim da je vazno preboliti gubitak koji osjećamo sred te pustosi kad shvatis da nemas sam sebe tako rec u pravom smislu, a s druge strane i zivot koji si zivio i realizirao gledas sa distance kao da je tudji, da je bio iluzija... bas sam jučer poslje ovo tvog posta bila strasno tuzna, ne jer mi je otkrio nesto novo sto nisam znala, ali nekako da sam to prvi put 'opipala', doista osjetila taj brisani prostor na kojem se čovjek nalazi dok trazi sebe, kad zadobije jedan nepovratan kritički stav prema svemu sto zna o sebi

Nego da budemo pozitivni evo za tebe jedan citat sto sam na njega neki dan naletila:
Ono sto je iza nas i ono sto je ispred nas sitnice su usporedbi s onim sto u nama jest. (Oliver Wendell Holmes)

Ja to gledam pomalo religiozno, ali to nije nužno da bismo vidjeli snagu stvaralcke moci u svakom covjeku, u nama samima

Nego iz tvog posta meni se stječe dojam da su većina ljudi asertivni, zreli itd, a nas nekolicina pusiona, sjebani itd, ali iz mog iskustva i saznanja većina ima te borbe, ta unutarnja masakriranja jer ako malo dublje pogledamo nema bas toliko prave asertivnosti, a ima jako puno manipulacije, nepoštivanja tudjih granica uklopljeno u uzimanje, nabacivanje krivnje da bi se postigao cilj, da ovi poput nas budu obeshrabreni da nesto traze ili od strane zrtve da dobije sta bi htjela bez da pita, igre moci gdje se puca na neciju nesigurnost da bi ga dobili da nam jede iz ruke, jako malo je pravog postovanja i samopostovanja, kulture prijateljstva
A ako znas da su ta "djubrad" morala proc isti unutarnji masakar da bi razvila svoj sistem dolaska do cilja, sto se mene tice mi smo dobri prosli kad su se karte djelile

[radical change]

JustForFun kaže:

Radical, dobro si se izrazio.
Mislim da je vazno preboliti gubitak koji osjećamo sred te pustosi kad shvatis da nemas sam sebe tako rec u pravom smislu, a s druge strane i zivot koji si zivio i realizirao gledas sa distance kao da je tudji, da je bio iluzija... bas sam jučer poslje ovo tvog posta bila strasno tuzna, ne jer mi je otkrio nesto novo sto nisam znala, ali nekako da sam to prvi put 'opipala', doista osjetila taj brisani prostor na kojem se čovjek nalazi dok trazi sebe, kad zadobije jedan nepovratan kritički stav prema svemu sto zna o sebi

Nego da budemo pozitivni evo za tebe jedan citat sto sam na njega neki dan naletila:
Ono sto je iza nas i ono sto je ispred nas sitnice su usporedbi s onim sto u nama jest. (Oliver Wendell Holmes)

Ja to gledam pomalo religiozno, ali to nije nužno da bismo vidjeli snagu stvaralcke moci u svakom covjeku, u nama samima

Nego iz tvog posta meni se stječe dojam da su većina ljudi asertivni, zreli itd, a nas nekolicina pusiona, sjebani itd, ali iz mog iskustva i saznanja većina ima te borbe, ta unutarnja masakriranja jer ako malo dublje pogledamo nema bas toliko prave asertivnosti, a ima jako puno manipulacije, nepoštivanja tudjih granica uklopljeno u uzimanje, nabacivanje krivnje da bi se postigao cilj, da ovi poput nas budu obeshrabreni da nesto traze ili od strane zrtve da dobije sta bi htjela bez da pita, igre moci gdje se puca na neciju nesigurnost da bi ga dobili da nam jede iz ruke, jako malo je pravog postovanja i samopostovanja, kulture prijateljstva
A ako znas da su ta "djubrad" morala proc isti unutarnji masakar da bi razvila svoj sistem dolaska do cilja, sto se mene tice mi smo dobri prosli kad su se karte djelile

Ja bih ti u sklopu vlastite religioznosti rekao kako mi uvijek jesmo, a ovo izvana su samo manifestacije uglavnom našeg ega. Mnogo puta sam govorio o tome, ono što smo mi jest naša svjesnost, ona je samo promatrač svega što doživljavamo, ona je trajna i njoj ništa ne treba.. a sve van toga je manifestacija ega (ja, moj posao, moje zanimanje, moja djeca, moj partner, moji prijatelji, moj život, moja moć i moji problemi).
Mislim da moramo sve egoistično odbaciti i spoznati tu slobodnu i neovisnu suštinu sebe i onda na njoj graditi "sebe".
Nismo mi sjebani koliko smo imali nesreću da smo odgojeni da uzmemo ulogu žrtve. Svi ljudi cijelog života tragaju za samim sobom, i zlostavljači i žrtve, proces traženja i spoznaje nikada ne prestaje.. No većina ljudi igra uloge moći, iskorištavanja, dominacije, zlostavljanja kako bi ostvarili svoje egoistične porive. "Nisu oni krivi" jer jednostavno ne znaju za bolje, i vjerojatno nikad u životu neće biti kadri pogledati duboko u sebe jer sa svoje bitne, važne i dominantne pozicije nemaju potrebu niti to mogu...
Svijet doživljavam kao pozornicu na kojem se odvija zgodna predstava, i smijem se pritom, učim i pokušavam ostvariti sebe, mislim da je to smisao života, što bolje upoznati sebe i pomiriti se sa samim sobom...

[Biznismen75]

Dobar dio toga kaj pišeš drži vodu...
Al svođenje ljubavne veze na trgovinu ko će više "lizat il pušit" ti fakat nije trebalo
Baš si ga ono zasro s tim do kraja
Al nek ti bude
Forum sve podnosi

[JustForFun]

Mislim da nisi dobro razumio, Biznismen

[radical change]

Biznismen75 kaže:

Dobar dio toga kaj pišeš drži vodu...
Al svođenje ljubavne veze na trgovinu ko će više "lizat il pušit" ti fakat nije trebalo
Baš si ga ono zasro s tim do kraja
Al nek ti bude
Forum sve podnosi

Nitko nije spominjao trgovinu ni u kojem smislu, već pričam o činjenicama odnosno rezultatu zanemarivanja sebe u vezi.....