Posao = život

[Anastasia]

Potaknuta nekim razmišljanjima, pa i nekim postovima... u glavi vrtim filmove... sjećanja... recimo da sam u fazi neke autokritike...
Razmišljam o tome koliko je teško osobno meni, izdvojiti privatni život od poslovnog. Koliko se ponekad moram potruditi i kontrolirati da nervozu koju nakupim tijekom dana ne prenesem na svoj odnos s dečkom, s roditeljima, prijateljima ...
Moj život je moj posao. Ali tako zasada mora biti. Nije mi teško jer volim svoj posao, a vjerujem da je radoholičarstvo dobar način bijega, pa iako samu sebe ne zamaram tim pitanjima, naslućujem da ima neke istine i u tome. Ali ponekad stanem i zapitam se, gdje to vodi. Sve sam, ali apsolutno sve podredila poslu. Svoje vrijeme, energiju, planove. Želim uspjeti svojim snagama, i sve, sve ulažem u to. Želim jednog dana imati uspješnu firmu koja će biti plod moje sposobnosti.
Sada se pitam da li sam možda prešla neke granice jer je moj život isključivo moj posao. Imam osjećaj da sam zanemarila i ostavila sve drugo po strani. Rijetko idem vani, rijetko se prepustim zabavi ili odmoru, a kada se to i desi, trebam jako puno vremena da se opustim. Osjećam konstantni pritisak, stalno sam u nekoj speed fazi, potpuno adrenalizirana. Mislim da moram pronaći neki bolji način organizacije vremena, jer ne znam, iskreno, da li je ovo produktivno na neke dulje staze.

[Anastasia]

Topic sam stavila ovdje jer se taj problem najviše reflektira na odnos s partnerom i na privatni život.

[Winona]

anastasia pa i ovbaj post je vec pocetak

[Gospon Pes]

Anastasia kaže:
...a vjerujem da je radoholičarstvo dobar način bijega, pa iako samu sebe ne zamaram tim pitanjima, naslućujem da ima neke istine i u tome.

Vidis da zapravo znas odgovor...

[luca]

nije lako naci balans izmedju duznosti prema drustvu i samoodrzanja i realnog zivota.

"ja nisam moj posao, ja nisam moj novcanik, moja garderoba, moj auto..." malo ljudi je ovoga stvarno svjesno (da se ponasaju u skladu s time). jer biti "ja" a ne biti "moj posao, moj navcanik etc" je nesto teze, trazi vise ulaganja u sebe, razmisljanja, truda.

osobno, mislim da je to put kojim treba ici

[Anastasia]

luca kaže:
nije lako naci balans izmedju duznosti prema drustvu i samoodrzanja i realnog zivota.

"ja nisam moj posao, ja nisam moj novcanik, moja garderoba, moj auto..." malo ljudi je ovoga stvarno svjesno (da se ponasaju u skladu s time). jer biti "ja" a ne biti "moj posao, moj navcanik etc" je nesto teze, trazi vise ulaganja u sebe, razmisljanja, truda.

osobno, mislim da je to put kojim treba ici

kada razmislim o svojem djetinjstvu, ne čudi me moja predanost poslu. Ja sam odrasla u obitelji koja nije nikada imala dovoljno, s grčem financijske i materijalne nesigurnosti. Uspjeti ostvariti ovaj posao i ovu firmu za mene je doslovno ispunjeni san, kojeg smatram da moram zaslužuti radom, radom i radom. Jer si nikada ne bih oprostila neuspjeh.

[Gospon Pes]

I na kraju ces imati firmu, ali mozda ce ti ona biti sve sto imas...
Na van ces biti uspjesna poslovna zena, a iznutra?

Moja teta je u (II svj.) ratu bila dijete i bili su gladni, nisu imali ni kruha.
Kasnije je ta zena cijeli zivot kupovala kilu kruha dnevno. Pojela je mozda snitu, mozda ni toliko i znala je da nece vise, ali "da ne bi bila gladna".
Sto pises, podsjeca me na nju...

[luca]

Anastasia kaže:
Jer si nikada ne bih oprostila neuspjeh.

ovisno o tome sto definiras kao zivotni uspjeh/neuspjeh, tako ces postaviti planove u zivotu...
definicija nije univerzalna, na srecu nije niti trajna ako ti je sad uspjeh tvoj posao i taj uspjeh je ono sto te definira kao osobu, mozda nece tako biti uvijek. pa ces promijeniti taktiku.

vjerujem da samodokazivanje i/ili materijalni uspjeh mora biti stepenica preko koji mnogi zele preci. poanta je da se ne stane na tome
to nekome moze biti baza da rijesi neke stvari sam sa sobom.

ali treba misliti i na izgradnju sebe

[Ant]

Anastasia kaže:
Moj život je moj posao

rezimirajmo dva oblika:
- moj posao je moj zivot
- moj zivot je moj posao

prije par dana sjedim bas s kolegama na pizzi i pitaju me zasto sam prekinuo s bivsom... i ja objasnim pa me kolegica pita; "pa zar nije dobro biti single? nitko ti ne sere sto si cijeli dan na poslu, nikome ne trebas objasnjavati da postoje obaveze i rokovi..."

recimo da je upravo to "problem"... meni je potpuno jasno da je mi je bivsa pukla od toga da me nema nikada doma i da imamo tocno obrnute dnevne obaveze, tako da se vidimo zapravo samo vikendom... ali onda sa druge strane znam da sada kad sam uhvatio jako visok ritam koji ne namjeravam pustit, varijante da netko novi upadne u moju mjesalicu i prezivi organizirani kaos koji se tamo pojavljuje su jako male...

sa druge strane, moj drustveni zivot je usporen... vidljive su "rane" poslovnog zivota i svakodnevne ludnice, ali i to se pojavljuje po pravilu sinusoide... dakle, imam ritam...

da li me sve skupa zabrinjava? ne... znam u kojem smjeru idem, znam gdje ciljam...

dakle, istina je... moj zivot je moj posao, ali moj posao diktira moj zivot...

[Garovix]

ko zna što život nosi.
i kome.
i kad.
ko neka vrst luke. gdje za sreću u more bacimo sitni novac za partnerovu sreću. u nesreći.

[Anastasia]

luca kaže:
ovisno o tome sto definiras kao zivotni uspjeh/neuspjeh, tako ces postaviti planove u zivotu...
definicija nije univerzalna, na srecu nije niti trajna ako ti je sad uspjeh tvoj posao i taj uspjeh je ono sto te definira kao osobu, mozda nece tako biti uvijek. pa ces promijeniti taktiku.

vjerujem da samodokazivanje i/ili materijalni uspjeh mora biti stepenica preko koji mnogi zele preci. poanta je da se ne stane na tome
to nekome moze biti baza da rijesi neke stvari sam sa sobom.

ali treba misliti i na izgradnju sebe

I to je razlog zašto sam podigla topic. Jer osjećam da sam zaboravila, pomalo, što me zaista raduje, što puni moje baterije, što zaista volim, što mi je potrebno. Jer shvaćam i uviđam da iako obožavam svoj posao, ne smijem sebi dozvoliti da se pretvorim u njega. Jer sam nekako... umorna.
Da nisam nezadovoljna vjerojatno ovog topica ne bi bilo.
Samo što je tako teško organizirati vrijeme... imate li kakav savjet?...

[Crow Jane]

Gospon Pes kaže:
I na kraju ces imati firmu, ali mozda ce ti ona biti sve sto imas...
Na van ces biti uspjesna poslovna zena, a iznutra?

Moja teta je u (II svj.) ratu bila dijete i bili su gladni, nisu imali ni kruha.
Kasnije je ta zena cijeli zivot kupovala kilu kruha dnevno. Pojela je mozda snitu, mozda ni toliko i znala je da nece vise, ali "da ne bi bila gladna".
Sto pises, podsjeca me na nju...

Potpisujem.

Nijedan posao nije vrijedan da se zbog njega živciraš, i izgubiš ono svoje pravo, iskonsko "ja".
Npr. Znanstvenik i ja nikad ne razgovaramo o poslu, zato kaj je to aspekt na kojeg dok zatvorim vrata u 16.00 - zaboravim.
To ponekad nije lako, pogotovo dok te raspizdi koji glupan suradnik , ali nije ni vrijedno trošenja energije.

[Ant]

Anastasia kaže:
imate li kakav savjet?

nauci reci "ne" klijentu

i

nauci gasiti mobitel

[vrabac]

Je, to ti je najbolji i najkraći put do migrena, čira na želucu ili problema sa srcem. Moraš naći načina i vremena da se opustiš i zaboraviš na posao, odmoriš se... ovako ćeš izgoriti. Svaka čast tvojoj ambiciji i volji, ali moraš naći ravnotežu, inače ćeš puknuti prije ili kasnije.

Osobno, ja radim da bi živila a ne živim da bih radila. Ja svoj posao ne volim i jedva čekam da mogu otić doma i zaboravit sve što je bilo u toku dana. Ne volim izvan firme pričati o poslu, ni ono prijateljsko "kako ti je tamo?" ne volim. No to je već druga krajnost. A uostalom tko je mene šta pitao

[Gospon Pes]

Hm...hm... Moram priznati da vas takve (koji posao stavljaju na prvo mjesto) zapravo ne razumijem, ali tome niste krivi vi, nego moja "razlicitost".
Ne znam zaista koji i kakav posao bih morala dobiti, a da bih njemu podredila i mrvicu vise nego zaista moram
Na posao gledam kao na izvor sredstava za zivot, ako ga volim, tim bolje i bit ce mi lakse, ali drugu vaznost meni posao nema.

Vazna sam si ja i ljudi koje volim. Jebes posel. Nuzno zlo.

[luca]

Anastasia kaže:
imate li kakav savjet?...

ja nemam. mislim da ti sama najbolje znas sto je za tebe dobro, sto ti stvarno treba. ti znas svoj raspored i sama moze odluciti promijeniti ga.
jedino sto ti ja mogu dati je podrska da se svakako pozabavis tim problemom

[Rajna]

Anastasia, koliko se ja mogu sjetiti, ti si jos vrlo mlada. Dakle, to sto si momentalno svoj posao stavila sebi na prvo mjesto ne moze biti nikakav problem ni nista ruzno. Ja ti cak zavidim sto imas tako jasan cilj pred sobom prema kome ides.

Ja, recimo, funkcioniram na dva sasvim odvojena kolosijeka. Osobno mi je kolosijek zvan "familija" mnogo blizi srcu u mnogo vazniji. Mozda sam mogla bog zna kako napredovati na poslu, jer nisam losa uopce u onom sto radim, ali drukcije sam poredala prioritete i nisam se previse trudila u smislu nekog velikog mapredovanja.

Jedino sto ne volim kod sebe kad je u pitanju posao-familija connection je to sto vrlo cesto nervozu s posla donesem kuci. Onda mi treba jedno pola sata da se izvadim iz jednog filma i shvatim da sam u drugom, i ok.

[Anastasia]

Gospon Pes kaže:
Hm...hm... Moram priznati da vas takve (koji posao stavljaju na prvo mjesto) zapravo ne razumijem, ali tome niste krivi vi, nego moja "razlicitost".
Ne znam zaista koji i kakav posao bih morala dobiti, a da bih njemu podredila i mrvicu vise nego zaista moram
Na posao gledam kao na izvor sredstava za zivot, ako ga volim, tim bolje i bit ce mi lakse, ali drugu vaznost meni posao nema.

Vazna sam si ja i ljudi koje volim. Jebes posel. Nuzno zlo.

Vjerujem da je u neku ruku razlika i ta što je ipak nešto drukčiji sklop u glavi kada imaš firmu ili kada radiš u firmi koja nije tvoja.
Jako se teško otkačiti i zaboraviti na posao u 16.00h. Jer naprosto ono postaje tvoja uža odgovornost, nešto tvoje o čemu treba stalno brinuti. Sve do osnutka firme nisam imala ovih problema, mogla sam otkačiti. Sada puno teže.
Znate što mi fali? Plivanje.
Idem pronaći neki bazenček.

[Gospon Pes]

Anastasia kaže:
Samo što je tako teško organizirati vrijeme... imate li kakav savjet?...

Imam, ali nece ti se svidjati: nemres biti jebena i postena.
Mislim da nije vrijeme problem i da ces imati pravo rjesenje tek kad dobro razmislis o tome sto ti je zaista, zasto i koliko bitno u zivotu i postavis prioritete.
Sve neces uspjeti imati, ma koliko bila sposobna.
A i dan ima samo 24 sata.

[Ant]

Anastasia kaže:
Znate što mi fali? Plivanje.

ne seri, fali ti ona pojava koja se pojavljuje kao posljedica plivanja