Emocionalna nevjera

[Glass S]

-honey- kaže:

Ja sam alergična na takve stvari. Meni to sliči onome "nisam dobro skuhala ručak pa me s pravom udario". Zašto su neke žene tako sklone krivnju svaljivati na sebe samo da bi i dalje živjele s nekim koji ih povređuje?

Kako to svaljujem krivnju na sebe ako me brine to što sam mu dosadila kao osoba? Gdje je tu uopće krivnja???? Radi se o tome kad bi primjetila da sam partneru dosadila kao osoba za mene bi to bio pokazatelj da nam veza/brak idu uprema kraju, no da mi on otvoreno kaže čuj malo nam je sex dosadan volio bi probat ovo ili ono .....to bi mi već ukazivalo na sasvim suprotno...

[-honey-]

BLR kaže:

Zato jer je poprilicno normalno da necije samopouzdanje strada kad shvati da ga je netko, do koga mu je stalo, povrijedio na nacin da je nasao drugu osobu koja mu daje ono sta mu ti ne mozes dati.

To je točno, ali idući tim smjerom se samo još više gubi samopouzdanje i propada na svim frontama i nakon 20 godina se pita (ako se dođe k pameti) pa kaj ja to radim. Nakon prvog šamara (ili figurativnog ili doslovnog) ne treba tražiti drugi nego otići. Za prvi je kriv on a za svaki sljedeći i ona. A na pitanje "kako vratiti potpuno uništeno samopouzdanje" je onda malo teži odgovor nego kad je samo malo poljuljano.

Glass S kaže:

Kako to svaljujem krivnju na sebe ako me brine to što sam mu dosadila kao osoba? Gdje je tu uopće krivnja???? Radi se o tome kad bi primjetila da sam partneru dosadila kao osoba za mene bi to bio pokazatelj da nam veza/brak idu uprema kraju, no da mi on otvoreno kaže čuj malo nam je sex dosadan volio bi probat ovo ili ono .....to bi mi već ukazivalo na sasvim suprotno...

Ako netko smatra da je normalno dosaditi mužu nakon godinu dana braka bez djece, nemam pojma kaj taj uopće očekuje u budućnosti od tog braka.

[autentic]

Lavanya kaže:

Dakle, vecina smatra ovakvo dopisivanje prevarom.

Razlikujete li emocionalnu od fizicke prevare? Stavljate li znak jednakosti medju njima, ili ipak postoje nijanse?
Da li je emocionalnu prevaru ipak lakse oprostiti?

Upravo suprotno. Lakše je oprostiti fizičku prevaru. Organ je samo organ. Strast, pohota, znatiželja, penetracija, orgazam i end of the story.
Kad se radi o emocionalnoj prevari stvari ipak malo drugačije stoje.

enigma in red kaže:

....-

Znaš, to što ja MISLIM da je super skočiti s padobranom, i što PRETPOSTAVLJAM kako je to letjeti među oblacima, nikako ne znači da bi pri skoku s istim JEDNAKO mislila.
Nije mi namjera ikoga uvrijediti, no da bi o nekim stvarima mogli iznositi konstruktivne činjenice ipak smatram da je bitno i osobno ih okusiti.
U teoriji stvari uglavnom drugačije izgledaju nego li u praksi..

[autentic]

-honey- kaže:

"kako vratiti potpuno uništeno samopouzdanje" je onda malo teži odgovor nego kad je samo malo poljuljano.


Ako netko smatra da je normalno dosaditi mužu nakon godinu dana braka bez djece, nemam pojma kaj taj uopće očekuje u budućnosti od tog braka.

Moj suprug meni nije uništio samopouzdanje. Nikad nisam mjerilo svoje vrijednosti očitavala samo u njegovim riječima ili djelima. Ja sam svjesna tko sam i koliko mu (ne)vrijedim.


Što je danas normalno? I može li se uopće išta stavljati u te okvire?
Ljudi u paralelne odnose uglavnom ulaze iz dosade, znatiželje, zasićenja. Zbog činjenice da im je monogamija nametnuta, zbog pitanja da li sad kad su ubračeni nešto (i što?) propuštaju.. Vodeći se onom da je život samo jedan, često posrćemo s prstima u vrelom pekmezu što za posljedicu ima niz fizičkih i emocionalnih prevara, rastave i sl.
Mislim da svaka prevara ima svoju pozadinu. I ne mislim da su uvijek isključivi krivci oni što su varali. Novčić ne zvoni sam u džepu. Druga je stvar koliko su prevareni spremni prihvatiti i svoj dio krivnje. Kad si povrijeđen to je, uglavnom, teško.

[-honey-]

autentic kaže:

Upravo suprotno. Lakše je oprostiti fizičku prevaru. Organ je samo organ. Strast, pohota, znatiželja, penetracija, orgazam i end of the story.
Kad se radi o emocionalnoj prevari stvari ipak malo drugačije stoje.

..

Ovo je navodno muški način razmišljanja, ali i ja tako mislim Iako mnogi misle- ako nije bilo nikakvog fizičkog kontakta onda toga kao da nije ni bilo.
Mada, po pitanju oprosta u bilo kojoj od te dvije varijante, ipak mislim da je ključno da se neko ponašanje više ne događa i da ta osoba taj oprost i želi i treba. Ako se kao u ovoj priči ono nastavlja i uopće se ne žali zbog toga, oprost mi djeluje kao poruka "samo ti daj, meni to ne smeta".

[BLR]

-honey- kaže:

To je točno, ali idući tim smjerom se samo još više gubi samopouzdanje i propada na svim frontama i nakon 20 godina se pita (ako se dođe k pameti) pa kaj ja to radim. Nakon prvog šamara (ili figurativnog ili doslovnog) ne treba tražiti drugi nego otići. Za prvi je kriv on a za svaki sljedeći i ona.

Slazem se. Ali jebiga. Kad se prvi put dogodit, odnosno kad saznas sta se događa onda ti se samopouzdanje poljula, htio ti ili ne.

autentic kaže:

Mislim da svaka prevara ima svoju pozadinu. I ne mislim da su uvijek isključivi krivci oni što su varali. Novčić ne zvoni sam u džepu. Druga je stvar koliko su prevareni spremni prihvatiti i svoj dio krivnje. Kad si povrijeđen to je, uglavnom, teško.

Istina. Ali izabrati prevaru zato jer si nesretan umjesto da kazes partneru da si nesretan je pickasti potez.

[autentic]

-honey- kaže:

Ovo je navodno muški način razmišljanja, ali i ja tako mislim Iako mnogi misle- ako nije bilo nikakvog fizičkog kontakta onda toga kao da nije ni bilo.
Mada, po pitanju oprosta u bilo kojoj od te dvije varijante, ipak mislim da je ključno da se neko ponašanje više ne događa i da ta osoba taj oprost i želi i treba. Ako se kao u ovoj priči ono nastavlja i uopće se ne žali zbog toga, oprost mi djeluje kao poruka "samo ti daj, meni to ne smeta".

Tu sad dolazimo do rečenice koju sam napisala u svom prvom osvrtu ovdje, mislim da je potpuno smiješno "tjerati" partnera da sad opet bude dobar, da vam brak opet profunkcionira i da svoju "fufu" šutira, samo zato jer VI to želite. Dok god on sam ne misli da je mu je ono što ima kući vrijednije, tjeranje na mijenjanje mišljenja i očekivanje da on "progleda" je smiješno.
Nikog ne možemo natjerati na ništa mimo njegove volje. Možemo proba(va)ti, no to uvijek dovede samo do osobne isrcpljenosti i razočaranja, ali ne i do stvarnog mjenjanja postupaka i mišljenja druge strane.

[-honey-]

autentic kaže:

Moj suprug meni nije uništio samopouzdanje. Nikad nisam mjerilo svoje vrijednosti očitavala samo u njegovim riječima ili djelima. Ja sam svjesna tko sam i koliko mu (ne)vrijedim..

To mi je drago, a i vidljivo je iz tvojih postova

autentic kaže:

Što je danas normalno? I može li se uopće išta stavljati u te okvire?
Ljudi u paralelne odnose uglavnom ulaze iz dosade, znatiželje, zasićenja. Zbog činjenice da im je monogamija nametnuta, zbog pitanja da li sad kad su ubračeni nešto (i što?) propuštaju.. Vodeći se onom da je život samo jedan, često posrćemo s prstima u vrelom pekmezu što za posljedicu ima niz fizičkih i emocionalnih prevara, rastave i sl.
Mislim da svaka prevara ima svoju pozadinu. I ne mislim da su uvijek isključivi krivci oni što su varali. Novčić ne zvoni sam u džepu. Druga je stvar koliko su prevareni spremni prihvatiti i svoj dio krivnje. Kad si povrijeđen to je, uglavnom, teško.

Već je jednom bila slična tema i pisala sam o svojoj frendici koja je imala iskustva fizičke prevare. Dakle, ona je zbilja super lijepa, zaposlena i jako dobra osoba, zanimljiva itd. Upoznala je svog budućeg muža (s kojim je i danas u braku) a on ju je stalno varao s nekim manekenkama jer je tako navikao, iz čiste obijesti. U to vrijeme mu je bila cura, pa zaručnica itd. On je dosta stariji od nje a žene s kojima je bio nisu ni po čemu bile ni bolje ni ljepše od nje. Ja stavljam "ruku u vatru" da njene krivnje tu nije bilo, niti ičega što bi ona sebi mogla zamjeriti. Zašto mu je to sve oprostila, to samo ona zna. Ali jednog dana kad su već bili godinama u braku, ona je upoznala nekog lika na poslu i imala s njim avanturu. Ja sam uvjerena da mu ustvari nikad nije bila oprostila i da je ovo bio neki vid njezine osvete za sve kaj joj je priuštio iako ona to ne priznaje, nego čak ima i grižnju savjesti jer kako kaže- ona je varala za vrijeme braka, a on "samo" prije braka (iako se radi o nekih 7-8 godina što hodanja što zajedničkog života)

[autentic]

BLR kaže:

Slazem se. Ali jebiga. Kad se prvi put dogodit, odnosno kad saznas sta se događa onda ti se samopouzdanje poljulja, htio ti ili ne.
.

Poljulja se štošta. Ja nisam pretjerano razmišljala o samopouzdanju, više o tome - što sad?

[-honey-]

BLR kaže:

Slazem se. Ali jebiga. Kad se prvi put dogodit, odnosno kad saznas sta se događa onda ti se samopouzdanje poljula, htio ti ili ne.

Pa sigurno se poljulja, ali ostajanjem u takvoj vezi može biti samo gore. A pogotovo praštanjem bez nekog pomaka. Eto, jednom mu se omaklo pa se poljulja samopouzdanje, ali ako on to nastavlja što se mota toj ženi po glavi iz dana u dan? Ona mora izluditi što zbog mišljenja da vrijedi manje od te druge, što od straha da će je on zbog te druge ostaviti.

autentic kaže:

Tu sad dolazimo do rečenice koju sam napisala u svom prvom osvrtu ovdje, mislim da je potpuno smiješno "tjerati" partnera da sad opet bude dobar, da vam brak opet profunkcionira i da svoju "fufu" šutira, samo zato jer VI to želite. Dok god on sam ne misli da je mu je ono što ima kući vrijednije, tjeranje na mijenjanje mišljenja i očekivanje da on "progleda" je smiješno.
Nikog ne možemo natjerati na ništa mimo njegove volje. Možemo proba(va)ti, no to uvijek dovede samo do osobne isrcpljenosti i razočaranja, ali ne i do stvarnog mjenjanja postupaka i mišljenja druge strane.

E vidiš, ja se s ovim ne mogu složiti i to govorim iz osobnog iskustva. Nisam nigdje btw napisala riječ "tjerati", ali ukazivati na nešto to je druga priča. Ne razgovaramo zaboga putem telepatije od prvog dana. Mm je iznimno tolerantna osoba, a ja sam nekad previše "zaigrana" i volim si dati oduška u nekim stvarima. Nebitno sad kojima, ali bitno je da parnter u tome ne sudjeluje (mogu to biti izlasci s frendicama, muškarcima ili neko tamo dopisivanje, višenje na fejsu ili forumu satima, višesatni telefonski razgori, a može biti i nešto deseto). Dakle, bila je situacija u kojoj sam se ja ponašala na meni prihvaljiv, ali njemu neprihvatljiv način a s obz da on nije uopće reagirao, mislila sam da mu je svejedno. Sve dok mi jednog dana, kad mu se valjda nakupilo, nije rekao da mu to smeta. Nije bila doduše riječ o nekoj prevari, ali poanta je u tome da ja nisam bila svjesna što radim njemu i našoj vezi dok mi on to nije dao do znanja. I prestala sam s tim jer meni to ionako nije bilo bitno a on mi je i bio i ostao bitan.

A gledanjem kroz prste ostaje se u zatvoru jer se gleda kroz rešetke.

[autentic]

-honey- kaže:

To mi je drago, a i vidljivo je iz tvojih postova

Pa svi dođemo u situaciju da se "osvetimo". Slučajno, ili namjerno. Život je jednostavno takav. I sama sam bila u prilici. Nisam to napravila. Upravo zato jer nisam htjela da mi motiv bude slogan "klin se klinom izbija".
Tko bi se nakon toga osjećao dobro?
Muž bi osjetio "rasterećenje", jer eto, sad smo jednaki. Potencijalni ljubavnik ne bi dobio maksimum mene jer bih to radila iz krivih pobuda, a ja ne bi dobila nikakvu zadovoljštinu, radeći nešto samo zato, da mu, eto, vratim.

[autentic]

-honey- kaže:

Pa sigurno se poljulja, ali ostajanjem u takvoj vezi može biti samo gore. A pogotovo praštanjem bez nekog pomaka. Eto, jednom mu se omaklo pa se poljulja samopouzdanje, ali ako on to nastavlja što se mota toj ženi po glavi iz dana u dan? Ona mora izluditi što zbog mišljenja da vrijedi manje od te druge, što od straha da će je on zbog te druge ostaviti.

Zašto?
Zato jer je izabrao njenu.. jel...? Ili?

[autentic]

-honey- kaže:

Pa sigurno se poljulja, ali ostajanjem u takvoj vezi može biti samo gore. A pogotovo praštanjem bez nekog pomaka. Eto, jednom mu se omaklo pa se poljulja samopouzdanje, ali ako on to nastavlja što se mota toj ženi po glavi iz dana u dan? Ona mora izluditi što zbog mišljenja da vrijedi manje od te druge, što od straha da će je on zbog te druge ostaviti.


E vidiš, ja se s ovim ne mogu složiti i to govorim iz osobnog iskustva. Nisam nigdje btw napisala riječ "tjerati", ali ukazivati na nešto to je druga priča. Ne razgovaramo zaboga bez riječi od prvog dana. Mm je iznimno tolerantna osoba, a ja sam nekad previše "zaigrana" i volim si dati oduška u nekim stvarima. Nebitno sad kojima, ali bitno je da parnter u tome ne sudjeluje (mogu to biti izlasci s frendicama, muškarcima ili neko tamo dopisivanje, višenje na fejsu ili forumu satima, a može biti i nešto deseto). Dakle, bila je situacija u kojoj sam se ja ponašala na meni prihvaljiv, ali njemu neprihvatljiv način a s obz da on nije uopće reagirao, mislila sam da mu je svejedno. Sve dok mi jednog dana, kad mu se valjda nakupilo, nije rekao da mu to smeta. Nije bila doduše riječ o nekoj prevari, ali poanta je u tome da ja nisam bila svjesna što radim njemu i našoj vezi dok mi on to nije dao do znanja. I prestala sam s tim jer meni to ionako nije bilo bitno a on mi je i bio i ostao bitan.
Gledanjem kroz prste ostaje se u zatvoru jer se gleda kroz rešetke.

O tome i pišem. Prestala si iz navedenih razloga. A ne zato jer je on to IZRIČITO tražio od tebe. Da ti nije on bio bitniji od toga, i dalje bi gurala po starom, bez obzira koliko on kmečao da mu to smeta.

[enigma in red]

autentic kaže:

Znaš, to što ja MISLIM da je super skočiti s padobranom, i što PRETPOSTAVLJAM kako je to letjeti među oblacima, nikako ne znači da bi pri skoku s istim JEDNAKO mislila.
Nije mi namjera ikoga uvrijediti, no da bi o nekim stvarima mogli iznositi konstruktivne činjenice ipak smatram da je bitno i osobno ih okusiti.
U teoriji stvari uglavnom drugačije izgledaju nego li u praksi..

Neki od nas su u stanju na temelju svojih ranijih iskustava, te poznavanju sebe, imati misljenje o nekoj partikularnoj situaciji, koje ispostavlja se, opet prema iskustvu od ranije, za neke situacije bude bas tako. Olitiga, usudim se reci, da nesto ne samo da mislim, nego - znam.

Ne moram uhvatiti nekoga u virtualnoj prevari s tocno navedenim parametrima da bih znala neke svoje emocije.

Mozda ti moras, sve 5, al nemoj mi patronizirati sa 'nisi probala, ne znas'. Ne moram ni probati sve da bih znala neke stvari o sebi.
Niti jedna prica nije ista, i hendlanje emocija nije isto, i ni ti ne mozes 100% znati sto ces NAPRAVITI da sutra cujes da te decko/muz vara, al ako nemas pojma ni kako bi se osjecala, onda djabe tebi svo tvoje iskustvo.

Btw, recenice koje su twist na 'ne zelim vrijedati, ali', upravo to rade. I one s 'no'.
Negacija su. Negiraju prethodnu tvrdnju.

Ne samo da smatram da puno toga o sebi mozes znati bez da probas svaku scenu u zivotu, nego smatram da ako pojma nemas, se ni ne poznas, a onda si postavljam pitanje o cemu baljezgas, kad nemas ni elementarnih spoznaja o sebi, sto zelis, sto ne zelis, sto ti smeta. Ispada cisto preljevanje iz supljeg u prazno.

Da, zamisljanjem sebe u nekoj situaciji i osluskivanjem emocija, mozes imati neku sliku.

Ako ti se zeludac zgrci na misao da je kurac tvog dragog bio u tudjoj picci, cisto sumnjam da ces takvu vijest u stvarnosti docekati s otvaranjem boce sampanjca, osim ako je predbracni ugovor osigurao velike nadoknade za dusevne boli prevarom i imas dokaz i sad slavis

Da, rizik je sto ce ljudi sebi fejkati da im je nesto ok, ako se ne poznaju i smatraju da to nesto treba biti ok. Ja sebi ne fejkam. I dobro se poznam. I nisam jedina takva.

To sto ti ili netko drugi morate svaku situaciju proci, da bi znali neke svoje reakcije, ne znaci da svi moraju isto.

Neke stvari mogu pouzdano mentalno testirati, za neke znam da ne znam dok ne probam.
Meni je ovo kategorija gdje znam da test sljaka.

Svakako, ima veze s tim sto je meni virtualna komunikacija nesto prirodno, i poznato, i gdje je moja povezanost s partnerom takva da ja znam na sto on drka, ako to pozelim znati, i on zna za moje prepiske, gdje znam biti vrlo explicitna u opisima nase intime nekom trecem.

Ne pratis moje upise, sve 5, al nemoj se postavljati da znas nekoga bolje od te osobe same. Ogranicavajuce je, mnogo. Jer si mozak uzgajas u nekim kalupima, a toliko zemlje ima uokolo, a keep i mind - krosnja moze biti siroka koliko i korijen... Zelis biti bonsai?

Upoznaj sebe. Jednog dana mozda i sama budes mogla hrpicu stvari bez beda zamisliti i znati jel ti pase ili ne i osjetiti koje emocije budi.

Kud bih stigla da svaki kurac moram probati da znam jel mi ok, ili ne, i zasto nije ako nije

-- phone --

[-honey-]

autentic kaže:

O tome i pišem. Prestala si iz navedenih razloga. A ne zato jer je on to IZRIČITO tražio od tebe. Da ti nije on bio bitniji od toga, i dalje bi gurala po starom, bez obzira koliko on kmečao da mu to smeta.

Ma znam, ali da mi to nije rekao nego da je i dalje šutio (i trpio ) ja bi nastavila po starom dok bi on bzvz možda patio. Ako ne kažeš nekome da ti nešto smeta, on to ne zna, a kad netko zna i šuti o tome, druga strana misli da mu je svejedno pa može upravo zbog toga i otići korak dalje jer onda i njoj postane svejedno.

[Lavanya]

autentic kaže:

Ljudi u paralelne odnose uglavnom ulaze iz dosade, znatiželje, zasićenja. Zbog činjenice da im je monogamija nametnuta, zbog pitanja da li sad kad su ubračeni nešto (i što?) propuštaju..

Ovo je mozda materijal za zaseban topic, no da li je to doista tako?
Da li je zasicenje i monotonija bracnog zivota neizbjezna cinjenica nakon nekog vremena? Kod nekih prije, kod nekih kasnije, no ipak izgleda neizbjezna...
Moglo bi se reci da je dosada nakon nekog vremena neminovna, bez obzira koliko se mi trudili biti mastoviti.
Zadovoljava li vise monogamija fizicke i emocionalne ljudske potrebe? Da li je ikada zadovoljavala? Ta ideja da sve uvijek moramo traziti i naci u samoj jednoj osobi?

[autentic]

enigma in red kaže:

Neki od nas su u stanju na temelju svojih ranijih iskustava, te poznavanju sebe, imati misljenje o nekoj partikularnoj situaciji, koje ispostavlja se, opet prema iskustvu od ranije, za neke situacije bude bas tako. Olitiga, usudim se reci, da nesto ne samo da mislim, nego - znam.

Ne moram uhvatiti nekoga u virtualnoj prevari s tocno navedenim parametrima da bih znala neke svoje emocije.

Mozda ti moras, sve 5, al nemoj mi patronizirati sa 'nisi probala, ne znas'. Ne moram ni probati sve da bih znala neke stvari o sebi.
Niti jedna prica nije ista, i hendlanje emocija nije isto, i ni ti ne mozes 100% znati sto ces NAPRAVITI da sutra cujes da te decko/muz vara, al ako nemas pojma ni kako bi se osjecala, onda djabe tebi svo tvoje iskustvo.

Btw, recenice koje su twist na 'ne zelim vrijedati, ali', upravo to rade. I one s 'no'.
Negacija su. Negiraju prethodnu tvrdnju.

Ne samo da smatram da puno toga o sebi mozes znati bez da probas svaku scenu u zivotu, nego smatram da ako pojma nemas, se ni ne poznas, a onda si postavljam pitanje o cemu baljezgas, kad nemas ni elementarnih spoznaja o sebi, sto zelis, sto ne zelis, sto ti smeta. Ispada cisto preljevanje iz supljeg u prazno.

Da, zamisljanjem sebe u nekoj situaciji i osluskivanjem emocija, mozes imati neku sliku.

Ako ti se zeludac zgrci na misao da je kurac tvog dragog bio u tudjoj picci, cisto sumnjam da ces takvu vijest u stvarnosti docekati s otvaranjem boce sampanjca, osim ako je predbracni ugovor osigurao velike nadoknade za dusevne boli prevarom i imas dokaz i sad slavis

Da, rizik je sto ce ljudi sebi fejkati da im je nesto ok, ako se ne poznaju i smatraju da to nesto treba biti ok. Ja sebi ne fejkam. I dobro se poznam. I nisam jedina takva.

To sto ti ili netko drugi morate svaku situaciju proci, da bi znali neke svoje reakcije, ne znaci da svi moraju isto.

Neke stvari mogu pouzdano mentalno testirati, za neke znam da ne znam dok ne probam.
Meni je ovo kategorija gdje znam da test sljaka.

Svakako, ima veze s tim sto je meni virtualna komunikacija nesto prirodno, i poznato, i gdje je moja povezanost s partnerom takva da ja znam na sto on drka, ako to pozelim znati, i on zna za moje prepiske, gdje znam biti vrlo explicitna u opisima nase intime nekom trecem.

Ne pratis moje upise, sve 5, al nemoj se postavljati da znas nekoga bolje od te osobe same. Ogranicavajuce je, mnogo. Jer si mozak uzgajas u nekim kalupima, a toliko zemlje ima uokolo, a keep i mind - krosnja moze biti siroka koliko i korijen... Zelis biti bonsai?

Upoznaj sebe. Jednog dana mozda i sama budes mogla hrpicu stvari bez beda zamisliti i znati jel ti pase ili ne i osjetiti koje emocije budi.

Kud bih stigla da svaki kurac moram probati da znam jel mi ok, ili ne, i zasto nije ako nije

-- phone --

Prvo, gruba si. Bez razloga. Ne znam zašto se osjećaš napadnuta kad to nisi. Drugo, lijepo je da poznaš sebe, i sama se nastojim što bolje upoznati, i učim. I upravo u tom smijeru je i išao moj komentar. Ne da bih tebe, ili ikoga ovdje učila "pameti" kako je to kad (ti) se nešto takvo desi, nego upravo da ukažem, da doista, nikad, ali nikad ne možeš TOČNO znati kako ćeš se osjećati. Za neke stvari možeš biti više, za neke manje siguran. Ali potpuno, rijetko.
Ne volim prepucavanja, pa ću ti na opasku da upoznam sebe samo zahvaliti, i kako rekoh, mislim da je to cjeloživotna misija.
Edit; meni je virtualna komunikacija science fiction.

[autentic]

Lavanya kaže:

Ovo je mozda materijal za zaseban topic, no da li je to doista tako?
Da li je zasicenje i monotonija bracnog zivota neizbjezna cinjenica nakon nekog vremena? Kod nekih prije, kod nekih kasnije, no ipak izgleda neizbjezna...
Moglo bi se reci da je dosada nakon nekog vremena neminovna, bez obzira koliko se mi trudili biti mastoviti.
Zadovoljava li vise monogamija fizicke i emocionalne ljudske potrebe? Da li je ikada zadovoljavala? Ta ideja da sve uvijek moramo traziti i naci u samoj jednoj osobi?

Je. Monogamija nam je nametnuta. E sad ovisno od naših životnih, vjerskih, ili inih uvjerenja netko će je lakše prihvatiti, netko teže. Mislim da odnosi, i tu ne mislim samo na partnerske, moraju evoluirati, mijenjati se. Samo konstantan rad na njima vodi ka nekakvoj trajnosti. Ljudi se uljuljaju u probleme, svakodnevicu, odgajanje djece i odnos počnu shvaćati "zdravo za gotovo". Krivo. Ne kažem da ne postoje skladni odnosi među partnerima i nakon visokog broja zajedničkih godina, ali smatram da oni nikako ne mogu biti takvi sami po sebi, bez obostranog truda.

[Mirko_M]

enigma in red kaže:

Neki od nas su u stanju na temelju svojih ranijih iskustava, te poznavanju sebe, imati misljenje o nekoj partikularnoj situaciji, koje ispostavlja se, opet prema iskustvu od ranije, za neke situacije bude bas tako. Olitiga, usudim se reci, da nesto ne samo da mislim, nego - znam.

Da, zamisljanjem sebe u nekoj situaciji i osluskivanjem emocija, mozes imati neku sliku.

Ali, jednako tako, možeš se prilično iznenaditi u svojoj vlastitoj reakciji. Osluškujući vlastite emocije očekivao sam nekoliko puta svoju posve hladnokrvnu reakciju a bilo je burno

[autentic]

Mirko_M kaže:

Ali, jednako tako, možeš se prilično iznenaditi u svojoj vlastitoj reakciji. Osluškujući vlastite emocije očekivao sam nekoliko puta svoju posve hladnokrvnu reakciju a bilo je burno

Upravo to.

Ili obratno.