Ostaviti sve i pobjeci?

[Nunna]

Dobro došli u stvarni svijet. Da, znam...ružičasta faza tako je fantastična da naprosto život kao da izgubi smisao nakon što jednom završi. ALI tu tek počinje ono realno, stvarno, "pravo":..

Ja ne tvrdim da je on cvijetak mirišljavi radi kojeg bi ti sad trebala bespogovorno šutjeti i trpjeti. Neeeeee, ni slučajno. (p.s. kad smo već kod toga dala si vrlo šturi opis dragog Premalo da se išta može zaključiti. Pišeš samo o emocijama koje u tebi izaziva, a vrlo malo općenitih opisa tog čovjeka, kakav je kad ste "ok", kad se ne svađate...Oko čega se svađate? Banalije ili neke veće stvari poput financija i sl. ? Sve su to jako bitne komponente da bi bilo tko od nas bio iole kompetentan savjetovati te...Sve ostalo puko je nagađanje i bulažnjenje.)

U svakom slučaju, držim da te hormoni pod kojima si doista tjeraju u krajnost u kojoj vrlo vjerovatno ne bi bila da nisi trudna. To ti govori netko tko se itekako dobro sjeća koktela emocija i rolerkostera u dvije trudnoće.
Daleko od toga da si ti sad neuračunljiva, ali te naprosto "kemija" u organizmu tjera da mnogo burnije reagiraš i mnogo intenzivnije proživljavaš sve okolnosti. Veliš igra playstation dok ti plačeš?Dere se u kojim situacijama?Jesi li sto posto ziher da je sve to samo i isključivo do njega(oprez, ovdje budi bolno objektivna!)...
Javi se s nešto malo više info...
p.s. drago mi je što ne razmišljaš o abortusu

[Wasined93]

Da sam osjetljivija,jesam, da drugacije gledam na nas odnos, gledam,jer smatram da trudnoca nije mala stvar. On je zlatan, on je nesto najbolje "bio" sta mi se desilo,on je pazljiv,al isto tako je tvrdoglav,ne vidi problem nikad u sebi,do sad je sve mene krivio za sve sta nam se desi ja sam kriva,nekako imam dojam da je on taj sta me ubija,njegove rijeci da se idem lijecit,bezosjecajni postupci u svadama, to me najvise ubija... Svade dolaze oko banalnih stvari i opet onih vaznih tipa selimo se u veci stan zbog bebe,pustila sam ga da planira da gleda veseli me, uvijek sam to do sad radila,al sa njim se dogovorit oko toga svega je nemoguce. Banalne stvari poput ostavio je pivo u casi preko noci da bi ga ujutro zamolilada istrese ako ne moze popit jer mi smrdi uzasno. Planuo bez razloga,da mi smetaju sitnice itd.. Sto meni npr nije sitnica ako ga lijepo zamolim znaci da mi je i bitno. Ne znam sta da kazem, cijelu noc nisam spavala kako treba, u pola 1 idem na pregled kod ginekologa, znam da je i on htio s nama,al sada ne vjerujem nakon onog jucer.

Nije stvar u ps4, stvar je sto po meni igranje 5 sati pucanja i pucanja rade ga agresivnijim, al on to nikad nije priznal i on to nikad nece priznat. I poludila sam jednostavno, htjela sam samo pokupit svoje stvari i otic i tako zelim jos i sad. Jer njegovo ne placi stalno, svw sta znas plakat, moras potrazit pomoc, to vise nije normalno, to mi zbilja ZBILJA ne treba,ali on ne prestaje.. Zelim otic svojima,zelim otic kuci, zelim ga ostavit nek uvidi i svoje greske.. Najgore od svega mi je da znam negdje da to sve utjece na moje malo bice i ne mogu si pomoci. Ono nesto kao da je nestalo, kao da smo zajednickim snagama ubili...

[QuercusRobur]

Teško je prosudit ovak kad te čovjek ne zna, pa mogu samo ispričat svoje iskustvo. Ja sam malo teška osoba, ali u pravilu konstruktivna i sposobna se ispričat kad pretjeram. Moj bivši rijetko diže glas, ali osvećuje se uvijek na sto malih načina, a oprosti mu je nepoznata riječ. S njim je bilo uvijek natezanje.
E sad, mi smo se razišli prije nego sam ja zatrudnila. I ja primjećujem da me pucaju hormoni i da se lakše rastužim ili uznemirim.
ALI... živim u sigurnom okruženju s ljudima koji se za mene brinu, kojima se veselim kad dođem doma, kojima ja skuham, koji meni skuhaju i tak. Tak da ti moji hormoni uopće ne dolaze do izražaja, osim kad se slučajno razgovaram s njim. Jer mi odmah počne stvarat neki pritisak, negativnost, ja s njim želim podijelit nešto lijepo, nove informacije o našem djetetu i sl., a on samo na loše i negativno, i došlo je do toga da ja nisam čitala njegove mailove kolko bi me uznemirili. Ajde sad se malo smirio kad je vidio da to nikam ne vodi, ali ono kaj sam htjela reć, mogu to bit hormoni djelomično, ali sigurno nisu samo hormoni, ali postoji nekakav dublji razlog. Sad koji, ne znam.
Ne znam niti kaj da ti savjetujem sad konkretno, da li imaš nekog bliskog s kim možeš razgovarat, pa makar preko skypea?

[Wasined93]

QuercusRobur kaže:

Ne znam niti kaj da ti savjetujem sad konkretno, da li imaš nekog bliskog s kim možeš razgovarat, pa makar preko skypea?

Imam, mamu, opet zao mi nju brinut,rekla sam djelomicno sve sta se dogada. S druge strane frendice su sve u Zagrebu ostale, ja sam doslovno nakon faksa otisla sa njim van.. Tako da nekako niti jedna nije u situaciji mozda da bi mogla razumijeti,makar malo...

Nekako se bojim da smo shvatili mozda da nismo jedno za drugog, taj ishod me jako plasi, jer znam kakva je nasa veza bila, kolko smo se volili i kad dodu svade. Teski smo oboje, to smo priznali mnogo puta, al bojim se sto mi vrijeme dalje nosi. Cim vise razmisljam to mi je gore, a tako sam nemocna, razgovarati je nemoguce u ovoj situaciji trenutno, mozda da pustim da se smiri,nemam pojma vise ni sama

[Ertrinken]

Iskreno- slazem se da te tuku hormoni, potrebno ti je da te on gleda drugacije,da je njezniji i pazljiviji...a on se usr'o ko grlica,postace tata, gotov je,nema vise seksa, samo pelene i zarozana zena I jos je od prvog mjeseca pocela plakati ko vodopad( don't worry- ja sam plakala i na mrtvu pticu,ali sam inace bila vedra)
koji savjet dati?
Rijesavajte to dok se beba ne rodi jer ce onda krenuti nova kriza. kao sto si spremna nama otvoriti srce i pisati- uradi to i njemu. Lijepo napisi kako se osjecas, sta ocekujes od njega...i pitaj zasto on tako reaguje, da li se boji kako cete sve to "izvuci" . finansijski i sl.da li se osjeca da stalno radi nesto krivo kad se stalno svadjate(vjerujem da vise kritikujes nego prije- a kad se bebi rodi,mislim da ces dostici maksimum, vecina nas je)
Prvo napisi, jer ako budes pocela razgovarati- brzo cete upasti u isti sablon.

[Wasined93]

Ertrinken kaže:

Iskreno- slazem se da te tuku hormoni, potrebno ti je da te on gleda drugacije,da je njezniji i pazljiviji...a on se usr'o ko grlica,postace tata, gotov je,nema vise seksa, samo pelene i zarozana zena I jos je od prvog mjeseca pocela plakati ko vodopad( don't worry- ja sam plakala i na mrtvu pticu,ali sam inace bila vedra)
koji savjet dati?
Rijesavajte to dok se beba ne rodi jer ce onda krenuti nova kriza. kao sto si spremna nama otvoriti srce i pisati- uradi to i njemu. Lijepo napisi kako se osjecas, sta ocekujes od njega...i pitaj zasto on tako reaguje, da li se boji kako cete sve to "izvuci" . finansijski i sl.da li se osjeca da stalno radi nesto krivo kad se stalno svadjate(vjerujem da vise kritikujes nego prije- a kad se bebi rodi,mislim da ces dostici maksimum, vecina nas je)
Prvo napisi, jer ako budes pocela razgovarati- brzo cete upasti u isti sablon.

Na sva pitanja bi ti mogla dati odgovore... Mali bezbroj razgovora oko svega, mali bezbroj pokusaja i pokusaja, ne znam da li vrijedno dalje pokusavati, makar radi bebe... Trenutno mislim da nije u stanju razgovarati, trenutno mislim da je ljut,jako ljut mozda i razocaran. I znam da ce razgovor voditi tome da sam ja kriva, da pretjerujem i sl.

[pozitivax]

Wasined93 kaže:

Na sva pitanja bi ti mogla dati odgovore... Mali bezbroj razgovora oko svega, mali bezbroj pokusaja i pokusaja, ne znam da li vrijedno dalje pokusavati, makar radi bebe... Trenutno mislim da nije u stanju razgovarati, trenutno mislim da je ljut,jako ljut mozda i razocaran. I znam da ce razgovor voditi tome da sam ja kriva, da pretjerujem i sl.

Draga tebi su hormoni otvorili duboko zakopane sumnja, nezadovoljstva, strahove i suočili te sa samom sobom i životom.
Mnogim se ženama to dogodilo. Odrastanje iz cure u ženu baš u trudnoći. . Žao mi je i znam da ti nije lako sada sve to izdržati. Djeluješ malo iscrpljeno.
Bude se to sredilo.


Trudna si pa smiri malo doživljaje. Otiđi doktorici i razgovaraj sa njom i ginekologom.
Sada čekaš bebu, on je isto tako čeka i suočili ste se sa životom. Brak nije ono predbračno cmakanje, kako ćemo-lako ćemo, zabavljanje, ludilo, provodi, šetnje na mjesečini. Stvari se malo promjene dok se ne ustabile.Kao i kod svih promjena u životu treba strpljenja i razumijevanja.
Daj zato nađi sebi neke interese, razgovaraj sa njim mirno i prihvati da ne može sada (posebno jer si trudna ) biti kao prije braka u laganoj cura-dečko vezi.
Bilo bi dobro da odeš i pishologu pa sa njim porazgovaraš jer imam dojam da si maaaalo pukla.
Nemoj sebe i muža maltretirati frustracijama koje su prolazne.
Okreni mnoge stvari na šalu, isplači se kad ti dođe vura, šetaj puno ujutro i u sumrak, nađi neki kućni hobi, pleši, kuhaj nešto fino, piši o tome što te muči, čitaj itd. Vidiš da se i on malo pogubio
Nemoj stalno visiti za kompjuterom i u kući. Otiđi koji puta sam na kavu. Ti i neka dobra knjiga.
Trudna si. Drugo stanje sjećaš se. Nema bježanja. Samo se smiri, sve će biti dobro. Kakvo rastajanje i drame ? Hormoni su te pukli pa si malo, malo prošvikala.
Naspavaj se, dobro jedi i šetaj...uzimaj sve vitamine i željezo i ne gnjavi muža svojim frustracijama i nezadovoljstvima. Njemu isto treba vremena da se suči sa novim događajima i brakom, bebom itd.
Smiri malo hormone. Znaš taj izraz ?
To je to. Smiri se malo, ne skači na sve i svoje nezadovoljstvo sobom, životom, svoje podsvjesne strahove rješavaj sa psihologom a ne na mužu.
Nisi ti kriva. Krivi su hormoni i sve te promjene. Proći će.

[QuercusRobur]

Ertrinken kaže:

Iskreno- slazem se da te tuku hormoni, potrebno ti je da te on gleda drugacije,da je njezniji i pazljiviji...a on se usr'o ko grlica,postace tata, gotov je,nema vise seksa, samo pelene i zarozana zena I jos je od prvog mjeseca pocela plakati ko vodopad( don't worry- ja sam plakala i na mrtvu pticu,ali sam inace bila vedra)
koji savjet dati?
Rijesavajte to dok se beba ne rodi jer ce onda krenuti nova kriza. kao sto si spremna nama otvoriti srce i pisati- uradi to i njemu. Lijepo napisi kako se osjecas, sta ocekujes od njega...i pitaj zasto on tako reaguje, da li se boji kako cete sve to "izvuci" . finansijski i sl.da li se osjeca da stalno radi nesto krivo kad se stalno svadjate(vjerujem da vise kritikujes nego prije- a kad se bebi rodi,mislim da ces dostici maksimum, vecina nas je)
Prvo napisi, jer ako budes pocela razgovarati- brzo cete upasti u isti sablon.

Gle, ovo s rješavanjem mora biti obostrano. I ona pogotovo sad od njega treba dost razumijevanja i podrške.
Po ovom postu gore gdje ga opisuje, zapravo me taj opis dost podsjeća na mog bivšeg - ak je njemu nekaj sitnica, onda je sitnica, niš si ne da reć itd. I s takvom osobom je i u normalnim okolnostima teško izać na kraj, a kud ne kad nisi sva svoja i jako ranjiva.
Naravno, slažem se da treba pokušati, ovo s pisanjem zvuči dobro.

Autorice, da li radiš? Da li možda možeš otić na par tjedana u posjetu mami, prijateljicama ili sl.? Ili da netko dođe k tebi? Mislim da ti u svakom slučaju treba malo razononde, smijeha i razgovora s nekim s kim se osjećaš sigurno.
Kužim da ne želiš davit mamu, ali ako si s njom u dobrim odnosima, ipak probaj. Vjerojatno će se uznemirit, ali će joj sigurno bit i drago da imaš povjerenja u nju, a njena podrška tebi će puno značit, možda i više nego sad kužiš.

Mislim i razlaz nije nužno loša opcija ako uistinu osjećaš da to ne bu išlo (bolje prije nego kasnije), ali isto ne znam koliko je dobro takve odluke donosit u tak emocionalno nabijenom stanju.

[Ertrinken]

U pravu je pozitivax. Stani malo na loptu, cekaj mjesec dana da ti se tjelo navikne na buru( udjes u drugo tromjesecje koje je puno ljepse i lakse) pa onda vidi da li je to stanje nepopravljivo ili nije bilo ni polupano. Nemoj se prepustati razocarenju, ostace ti to duboko u dusi i udaviti te ( opet iz iskustva). mada sam ja jos bila dobra u tudnoci, mene je spucalo kasnije,kada sam se porodila sa prvim nisam ni za voditi ni vezati.
Mislim da nekada ili previse vaznosti dajemo hormonima ili premalo. Ja nisam bila nervozna u PMS, nisam jela gluposti u trudnoci, ali sam poslije bila kao kmezavi tasmanijski vrag kome niko nije smetao Sem njega. Naravno da nije on bio nevinasce, ali smo skupa pogresnom komunikacijom doveli do toga da se stvori jaz izmedju nas.

[higijeničarka]

Vas dvoje, osim sto vjerojatno niste jedan za drugog, niste do kraja sazreli kao osobe. I sad jos u cijelu pricu uvodite i dijete.

Na tvom mjestu bih se zapitala u kakvom ce okruzenju to sijete rasti i ima li to sve skupa smisla.

Dobro bih razmislila hocu li to dijete donijeti na svijet. Na tvom mjestu bih resetirala svoj zivot, vratila se doma, potrazila strucnu pomoc da si poslozim stvari u glavi i tek tada ponovno krenula u stvaranje obiteljskog zivota.

Bez zrelosti i samoostvarenja nema sretnog zivota.

[Ertrinken]

higijeničarka kaže:

Vas dvoje, osim sto vjerojatno niste jedan za drugog, niste do kraja sazreli kao osobe. I sad jos u cijelu pricu uvodite i dijete.

Na tvom mjestu bih se zapitala u kakvom ce okruzenju to sijete rasti i ima li to sve skupa smisla.

Dobro bih razmislila hocu li to dijete donijeti na svijet. Na tvom mjestu bih resetirala svoj zivot, vratila se doma, potrazila strucnu pomoc da si poslozim stvari u glavi i tek tada ponovno krenula u stvaranje obiteljskog zivota.

Bez zrelosti i samoostvarenja nema sretnog zivota.

Je,pa je nalakse abortirati i onda se samoostvariti
Cekaj, zar stvarno mislis da bi ubistvo zeljenog djeteta dovelo do njenog resetovanja? C'mon
Sama pise da prije toga nisu imali problema i da su se OK slagali. Da mozda nisu " sazreli" je moguce, ali bih bas htjela da mi neko pokaze apsolutno zrelu i samosvjesnu osobu koja u svaku situaciju ulazi potpuno mirno i hendluje je samouvjereno i pravilno. Pa jos se sa istim uparila

[Moment torzije]

Wasined93 kaže:

Da sam osjetljivija,jesam, da drugacije gledam na nas odnos, gledam,jer smatram da trudnoca nije mala stvar. On je zlatan, on je nesto najbolje "bio" sta mi se desilo,on je pazljiv,al isto tako je tvrdoglav,ne vidi problem nikad u sebi,do sad je sve mene krivio za sve sta nam se desi ja sam kriva,nekako imam dojam da je on taj sta me ubija,njegove rijeci da se idem lijecit,bezosjecajni postupci u svadama, to me najvise ubija... Svade dolaze oko banalnih stvari i opet onih vaznih tipa selimo se u veci stan zbog bebe,pustila sam ga da planira da gleda veseli me, uvijek sam to do sad radila,al sa njim se dogovorit oko toga svega je nemoguce. Banalne stvari poput ostavio je pivo u casi preko noci da bi ga ujutro zamolilada istrese ako ne moze popit jer mi smrdi uzasno. Planuo bez razloga,da mi smetaju sitnice itd.. Sto meni npr nije sitnica ako ga lijepo zamolim znaci da mi je i bitno. Ne znam sta da kazem, cijelu noc nisam spavala kako treba, u pola 1 idem na pregled kod ginekologa, znam da je i on htio s nama,al sada ne vjerujem nakon onog jucer.

Nije stvar u ps4, stvar je sto po meni igranje 5 sati pucanja i pucanja rade ga agresivnijim, al on to nikad nije priznal i on to nikad nece priznat. I poludila sam jednostavno, htjela sam samo pokupit svoje stvari i otic i tako zelim jos i sad. Jer njegovo ne placi stalno, svw sta znas plakat, moras potrazit pomoc, to vise nije normalno, to mi zbilja ZBILJA ne treba,ali on ne prestaje.. Zelim otic svojima,zelim otic kuci, zelim ga ostavit nek uvidi i svoje greske.. Najgore od svega mi je da znam negdje da to sve utjece na moje malo bice i ne mogu si pomoci. Ono nesto kao da je nestalo, kao da smo zajednickim snagama ubili...

Skuži i ti da imat cmizdravca kraj sebe od 0-24 isto nije bajno iskustvo; oboje se morate unormaliti.

[Wasined93]

Radim, na bolovanju sam trenutno zbog komplikacija. Kada pretjeram povucem se, ispricam se, jer iznenadena sam i ja kako je zbilja to drugo stanje "drugo". Prva mi je trudnoca, ne planirana, do sad sam uvijek tjerala na razgovor kako se osjeca on, da li se boji, da li je sretan, sta ga muci ne muci itd. Citam po tim trudnickim forumima da se mnogo njih susrelo sa tim "strahovima,panikama cak i depresijom" al mislim da u tome svemu zelim samo njega, njeznig,pazljivog ko sta zna biti, zelim od njega taj osjecaj sigurnosti, ali ja ga ne dobivam, jos sam vise nestabilnija u glavi i tada krecu crne misli dalje. Ako me uhvatilo to ludilo, lakse bi uz njega ro prozivila da kaze zeno idemo popricat sa strucnjacima, a ne galama dernjava. Pokusavam se trgnuti iz svega, vjerujte, bas naprosto jer me dijete veseli,tesko je, zbilja je

[Wasined93]

higijeničarka kaže:

Vas dvoje, osim sto vjerojatno niste jedan za drugog, niste do kraja sazreli kao osobe. I sad jos u cijelu pricu uvodite i dijete.

Na tvom mjestu bih se zapitala u kakvom ce okruzenju to sijete rasti i ima li to sve skupa smisla.

Dobro bih razmislila hocu li to dijete donijeti na svijet. Na tvom mjestu bih resetirala svoj zivot, vratila se doma, potrazila strucnu pomoc da si poslozim stvari u glavi i tek tada ponovno krenula u stvaranje obiteljskog zivota.

Bez zrelosti i samoostvarenja nema sretnog zivota.

Prije svega moram reci da jesmo neozbiljni, nezreli, al nikada nije nedostajalo ljubavi,sloge,postovanja. Svade i svadice zaboravili bi za rekordni vrijeme. Trudnoca koja je neplanirana mene je usokirala, vristim ajme sta sada dok on sav sretan skace, grli me i ljubi. Jedni kazu ostat smirit se razgovarat, drugi otic. Postujem vase sve kritike i savjete, al dal mozda ipak ne mislis da je nezrelo bas to resetiranje zivota? Sto poslije toga? Zaboraviti ovaj zivot prije resetiranja? Da li je to uopce moguce? Nisam bas sigurna

[QuercusRobur]

Hm da, tu ja isto vidim problem. Sad, da li je to njegovo prebacivanje krivnje samo na tebe novost ili je to i prije bilo tako, ali nisi to tolko primjećivala?
Ako je ovo drugo, onda tu baš nema kruha, tj. sumnjam da bu se to promijenilo.
Mislim, kod mene je malo druga situacija, mi smo dugo znali da je gotovo i razišli se taman prije nego sam ja saznala da sam trudna. I mogu ti reć da, koliko god ja sad bila objektivno gledano u jako nezavidnoj situaciji (buduća samohrana majka s ugovorom na određeno, ono, depra), osjećam se super jer, kao što rekoh, okružena sam ljudima koji su mi podrška.

Hormoni nikad nisu uzrok nečeg, oni možda pojačavaju određene dojmove ili osjetlijvost, ali nitko nije živčan/uznemiren/nesretan "zbog hormona". Niti u trudnoći niti u PMS-u. Ljudi to previše koriste da diskvalificiraju nekoga.

[Wasined93]

QuercusRobur kaže:

Hm da, tu ja isto vidim problem. Sad, da li je to njegovo prebacivanje krivnje samo na tebe novost ili je to i prije bilo tako, ali nisi to tolko primjećivala?

Pa do sada bi uvijek on taj bio stabi planuo i rekao tipa ti svaku svadu zapocnes itd. Al moram rec da je on taj koji je cesce dolazio do mene poslije svada. On bude ljut, a ja budem povrijedena.

[Alčak]

SundayMorning kaže:

u stranoj zemlji i trudna, ona je ta koja se treba skulirati?

Oboje se trebaju skulirati i ici savjetniku, pogotovo jer je ona trudna i hormoni divljaju.

[QuercusRobur]

Wasined93 kaže:

Prije svega moram reci da jesmo neozbiljni, nezreli, al nikada nije nedostajalo ljubavi,sloge,postovanja. Svade i svadice zaboravili bi za rekordni vrijeme. Trudnoca koja je neplanirana mene je usokirala, vristim ajme sta sada dok on sav sretan skace, grli me i ljubi. Jedni kazu ostat smirit se razgovarat, drugi otic. Postujem vase sve kritike i savjete, al dal mozda ipak ne mislis da je nezrelo bas to resetiranje zivota? Sto poslije toga? Zaboraviti ovaj zivot prije resetiranja? Da li je to uopce moguce? Nisam bas sigurna

I da, ako se djetetu veseliš i vezala si se za njega, nemoj ić na abortus bez obzira kako se odlučila u vezi svog braka. Jedno je to napravit kad dijete ne želiš i nemaš prema njemu osjećaje (onda ti je to olakšanje), ali ako si se za njega vezala onda će ti to samo prouzročit ogromnu bol. Nije lako brinut se za dijete, ali sve se može, meni je doktorica rekla: nitko nije bolestan, nitko nije umro, dakle, nije katastrofa .

[Wasined93]

QuercusRobur kaže:

I da, ako se djetetu veseliš i vezala si se za njega, nemoj ić na abortus bez obzira kako se odlučila u vezi svog braka. Jedno je to napravit kad dijete ne želiš i nemaš prema njemu osjećaje (onda ti je to olakšanje), ali ako si se za njega vezala onda će ti to samo prouzročit ogromnu bol. Nije lako brinut se za dijete, ali sve se može, meni je doktorica rekla: nitko nije bolestan, nitko nije umro, dakle, nije katastrofa .

Nisam niti u jednom trenutku pomislila na abortus, ne znam sta bi se moglo desit da ja odem na abortus. Znam da ce dijete bit voljeno do neba, znam da cu se borit rukama i nogama za njega...

[luca]

Wasined93 kaže:

Prva mi je trudnoca, ne planirana, do sad sam uvijek tjerala na razgovor kako se osjeca on, da li se boji, da li je sretan, sta ga muci ne muci itd.
...
al mislim da u tome svemu zelim samo njega, njeznig,pazljivog ko sta zna biti, zelim od njega taj osjecaj sigurnosti, ali ja ga ne dobivam,

da li ste ikada mirno razgovarali o ovoj trudnoci- da li je on tebi ikad rekao da je sretan, da zeli dijete sad? kako ja shvacam: ti si sretna zbog trudnoce i zelis pazljivog partnera koji ce s tobom dijeliti tu radost. ali on se ne ponasa kao da misli na isti nacin.
meni je jasno da trudne zene mogu biti osjetljive, ali mi ovo ne zvuci kao da si samo ti osjetljiva nego kao da je on izgubljen i nezadovoljan. mozda se samo preplasen i zivcan oko toga da neplanirano dobivate bebu. ne znam.

ispravi me ako sam krivo shvatila.

mislim da bi skupa trebali otici na bracno savjetovanje, cisto da s nekim razgovarate u povjerenju oko toga sto tocno ocekujete od svog zajednickog zivota, kakve promjene slijede, jeste li oboje spremni na to. mozda se samo radi o tome da je on zivcan a ti osjetljiva a mozda shvatite da zivot i buducnost vidite posve drugacije. nadam se da je ovo prvo u pitanju, jer ako se ljudi malo potrude da shvate sto se desava i odluce se fokusirati na rjesenje, onda to ne bi trebalo biti jako dramaticno.
ako je ovo drugo u pitanju, mislim da je fer da to oboje saznate sto prije...